REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-639/2023-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, protiv I. tuženika NLB InterFinanz AG, OIB 43668676136, Beethovenstrasse 48, 8002 Zuerich, Švicarska, kojeg zastupa punomoćnica Martina Šimunović Lepoša, odvjetnica u OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba, protiv 2. tuženika SREDIŠNJE KLIRINŠKO DEPOZITARNO DRUŠTVO, d.d., OIB 64406809162, Ulica Vjekoslava Heinzela 62A, Zagreb i protiv 3. tuženika MOBILIA d.o.o., OIB 94034916314, Vladimira Nazora 53, Šibenik, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I. tuženika, punomoćnika II. tužrnnika i punomoćnika III. tuženika, s danom objave 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I Utvrđuje se da je nepostojeći (da nije nastao) i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o kupoprodaji dionica od 10.10.2019. godine, sklopljen između 1. i 3. tuženika na kojem je ovjeren potpis pod posl. brojem OV-477/19 te Tabularna izjava od 10.10.2019. godine izdana od strane 1. tuženika, predmet kojeg je prijenos prava vlasništva na dionicama upisanim u Središnjem depozitoriju nematerijaliziranih vrijednosnih papira 2. tuženika, u korist računa 3. tuženika i to dionica:
a) 252.304 dionica izdavatelja Rivijera d.d. Šibenik, oznake RVRA-A
b) 146.125 dionica izdavatelja Hotel Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake HIMV-R-A c) 252.304 dionica izdavatelja Autokamp Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake AIMV - R-A
d) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik oznake HMIP -R-A e) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Jadrana Šibenik d.d. oznake HJAS-R-A i to sve s imena tužitelja kao imatelja naprijed opisanih dionica.
II Nalaže se 2. tuženiku provesti upis brisanja stanja koje je uspostavljeno temeljem Ugovora o kupoprodaji dionica od 10.10.2019. godine, sklopljen između 1. i 3. tuženika na kojem je ovjeren potpis pod posl. brojem OV-477/19 te Tabularne izjave od 10.10.2019. godine izdana od strane 1. tuženika, na dionicama koje se vode u Središnjem depozitoriju nematerijaliziranih vrijednosnih papira kod 2. tuženika, s oznakom izdavatelja:
a) 252.304 dionica izdavatelja Rivijera d.d. Šibenik, oznake RVRA-A
b) 146.125 dionica izdavatelja Hotel Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake HIMV-R-A c) 252.304 dionica izdavatelja Autokamp Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake AIMV - R-A
d) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik oznake HMIP -R-A e) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Jadrana Šibenik d.d. oznake HJAS-R-A uz istodobnu uspostavu stanja kakvo je bilo u depozitoriju prije upisa temeljem Ugovora o kupoprodaji dionica od 10.10.2019. godine, sklopljen između 1. i 3. tuženika na kojem je ovjeren potpis pod posl. brojem OV-477/19 te Tabularne izjave od 10.10.2019. godine izdana od strane 1. tuženika, i da naprijed opisane dionce upiše na vlasničku poziciju tužitelja, a što je što je 3. tuženik dužan trpjeti, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III 1.-3. tuženik dužni su solidarno isplatiti tužitelju iznos od najmanje 2,000.000,00 EUR s osnova naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. listopada 2019. godine pa do isplate, roku od 8 dana, a koji iznos će tužitelj konačno odrediti tek nakon što sud izvede dokaz vještačenjem po vještaku procjenitelju društava kapitala i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kao i sva druga potrebna vještačenja.
IV 1.-3. tuženik dužni su tužitelju solidarno naknaditi troškove postupka, sve u roku od 8 dana."
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljev prijedlog od 3. listopada 2025. za određivanje privremene mjere, kao neosnovan.
II. Odbija se tužiteljev prijedlog od 21. siječnja 2026. za određivanje privremene mjere, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi III. tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u depozitoriju II. tuženika bio upisan kao imatelj slijedećih dionica: a) 252.304 dionica izdavatelja Rivijera d.d. Šibenik, oznake RVRA- A; b) 146.125 dionica izdavatelja Hotel Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake HIMV -R- A; c) 252.304 dionica izdavatelja Autokamp Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake AIMV - R-A; d) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik oznake HMIP -R- A; e) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Jadrana Šibenik d.d. oznake HJAS-R-A. Navodi da je na spomenutim dionicama bilo upisano založno pravo u korist I. tuženika, na temelju Sporazuma o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. (dalje: Sporazum o založnom pravu) ističe da je u konkretnom bilo potrebno pristupiti postupku javne prodaje budući da je to utvrđeno člankom 13. Sporazuma, dok je I. tuženik kao založni vjerovnik prodao III. tuženiku kao kupcu navedene predmetne dionice i to na temelju Ugovora o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019., i pripadajuće tabularne izjave od 10. listopada 2019. te je na taj način povrijeđeno načelo Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet. Navodi da je III. tuženik opteretio iste dionice Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na dionicama zaključenim s trgovačkim društvom LAGUNA PROJEKT d.o.o. Šibenik, Ivana Meštrovića 3, OIB 88090819531 od 5. veljače 2020., a koje je ujedno vlasnički povezano društvo. Slijedom takvog činjeničnog stanja stvari, tužitelj je stava da je opisani pravni posao nepostojeći, da nije ni nastao jer isprava na temelju koje je provedena nije imala nikakav temelj prijenosa u korist III. tuženika.
2. I. tuženik u odgovoru na tužbu ističe da protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor presuđene stvari (res iudicata) u pogledu dijela tužbenog zahtjeva pod točkom I. petita koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji dionica od dana 10. listopada 2019., kao i tužbenog zahtjeva pod točkom II. petita, a kojom se traži upis brisanja stanja koje je uspostavljeno temeljem Ugovora o kupoprodaji uz istodobnu uspostavu stanja kakvo je bilo u depozitoriju II. tuženika prije provedbe Ugovora o kupoprodaji. Ističe da je navedeno već bilo predmetom odlučivanja u sudskom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-456/2020 u pravnoj stvari tužitelja protiv ovdje I. tuženika, II. tuženika,
III. tuženika te društva LAGUNA PROJEKT d.o.o. Šibenik, a u kojem je donesena presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-1247/2021 od 7. prosinca 2021. Opreza radi, u odgovoru na tužbu ističe da je tužiteljevo tumačenje da predmetni ugovor ne proizvodi pravne učinke nije pravno osnovano i u pravnoj opreci je sa važećim odredbama u primjeni. Navodi da je nesporno da je tužitelj bio upisan kao vlasnik dionica navedenih u tužbi te kako je na istima bilo upisano založno pravo u ime i u korist I. tuženika i to na temelju Sporazuma o osnivanju založnog prava sa posebnim odredbama od dana 30. srpnja 2008. te da je nesporno da je dana 10. listopada 2019. sklopljen Ugovor o kupoprodaji dionica između I . tuženika, kao prodavatelja, i III. tuženika, kao kupca. Navodi da se predmetni Ugovor o kupoprodaji temelji na izričitim odredbama članka 531. Zakon o tržištu kapitala ("Narodne novine" 65/18; dalje u tekstu: ZTK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji i koji predstavlja lex specialis kada je riječ o dionicama i namirenju iz upisanih založnih prava te da je na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru, založnom vjerovniku koji je u skladu s odredbama posebnog zakona ovlašten na namirenje, dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem. Ističe da je pritom izvansudsko namirenje zalogom osigurane tražbine nije dopušteno samo: ako su to ugovorne strane ugovorom izrijekom isključile i kada je riječ o prisilnom založnom pravu. Dalje ističe da kada je, u skladu sa zakonskim odredbama, založni vjerovnik ovlašten namiriti tražbinu izvansudskim putem, SKDD će obaviti upis prestanka založnog prava te upis slobodne pozicije na račun treće osobe - kupca vrijednosnih papira – (DEP-PPT nalog) ako založni vjerovnik priloži izjavu o dospijeću tražbine osigurane založnim pravom, izjavu da je obavijestio založnog dužnika o prodaji založenih vrijednosnih papira odnosno drugu podobnu ispravu, te kupoprodajni ugovor kojim se prodaju založeni vrijednosni papiri (izvornik ili ovjerena preslika). Uz prijedlog za upis prestanka založnog prava, potrebno je priložiti dokaz o izvršenoj uplati naknade za upis prestanka koja se naplaćuje unaprijed u skladu s važećim Cjenikom , sve sukladno odredbi članka 216. Upute Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d., a koja je bila na snazi u vrijeme provedbe izvansudskog namirenja. Slijedom takvog stanja stvari, ističe, da se izvansudsko namirenje dionica, a kakve su i predmetne, vrši upravo sklapanjem kupoprodajnog ugovora te da nije propisan kao uvjet za provedbu izvansudskog namirenja pristanak odnosno očitovanje volje ovdje tužitelja nejasno je pozivanje tužitelja na odredbe članka 249. ZOO-a. U prilog svojim tvrdnjama uz tužbu dostavlja očitovanje Vlade RH u pogledu donošenja ZTK -a iz 2018., koji je lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014, dalje: ZV). U tužbi navodi da je I. tuženik pokušao naplatiti tražbinu preko sedam godina te u prilog tome dostavlja poziv za prikupljanje ponuda iz 2013. koji je ostao bezuspješan pa je izvansudsko namirenje predstavljalo jedini moguć način namirenja, a koje je u cijelosti u skladu s člankom 531. ZTK-a. U bitnome iznosi i drži krucijalnim da Sporazum o založnom pravo s posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. ne sadrži niti jednu odredbu kojom bi se zabranili drugi načini namirenja, a posebice oni na koje je tuženik ovlašten ex lege. U odnosu na Tabularnu izjava od dana 10. listopada 2019. ističe da je ona akcesorni pravni posao koja prati sudbinu glavnog pravnog posla. U odnosu na naknadu štete, I. tuženik u cijelosti osporava da bi tužitelju nastala bilo kakva šteta, kao i odgovornost tuženika za štetu na koju tužitelj upire.
3. II. tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se radi o presuđenoj stvari u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu u kojem je donesena presuda posl.br. P-456/20 od 11. siječnja 2022., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-1247/2021 od 7. prosinca 2021. Osporava tužbeni zahtjev i navode iz tužbe. Ističe da je na temelju Sporazuma o založnom pravu s posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. u sustavu SKDD-a 7. kolovoza 2008. bilo je upisano založno pravo na dionicama izdavatelja Rivijera d.d., oznake RVRA-R-A u korist založnog vjerovnika ovdje I. tuženika, a na teret tadašnjih založnih dužnika – Tužitelja (73.210 RVRA-R-A), te ostala dva založna dužnika Bilding d.o.o. (124.773 RVRA-R- A) i Plane d.o.o. ( 54.321 RVRA-R-A), a da je tužitelj je Ugovorom o prodaji i prijenosu od 30. srpnja 2008. sklopljenog s prodavateljima Bilding d.o.o. i Plane d.o.o. bio upisan kao jedini založni dužnik na ukupnoj količini 252.304 dionica RVRA-R-A. Navodi da je tužitelj je bio upisan kao imatelj i kao založni dužnik svih dionica iz točke I tužbe - 252.304 dionica RVRA-R-A, 146.125 dionica HIMV-R-A, 252.304 dionica AIMV-R-A, 252.304 dionica HMIP-R-A i 252.304 dionica HJAS-RA. Ističe da je u trenutku postupanja II. tuženika po zaprimljenoj dokumentaciji (30. siječnja 2020.) na snazi je bio ZTK NN 68/18 kojim je člankom 531. određeno da na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru, založnom vjerovniku koji je u skladu s odredbama posebnog zakona ovlašten na namirenje, dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem. Iznimno, izvansudsko namirenje zalogomosigurane tražbine nije dopušteno: 1) ako su to ugovorne strane ugovorom izrijekom isključile i 2) kada je riječ o prisilnom založnom pravu. Upire, kao i I. tuženik u svom odgovoru na tužbu, na obrazloženje Vlade Republike Hrvatske prilikom donošenja ZTK-a 2018. prema kojem "…se više ne propisuje da je založnom vjerovniku uvijek dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem, nego samo da je to dopušteno, čime se Zakon nastojalo uskladiti s odredbom članka 337. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja zahtijeva izričiti pristanak dužnika za takvo namirenje, kako bi se više zaštitilo prava dužnika, ali i naglasilo da je i u smislu izvansudskog namirenja ovaj Zakon lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da isključuje potrebu izričitog pristanka dužnika na izvansudsko namirenje, već zahtjeva da takvo postupanje ugovorne strane ugovorom nisu eksplicitno isključile…" Također, ističe da u ugovorima o zasnivanju založnog prava, koji su sklopljeni prije stupanja na snagu ZTK-a, odredbe kojima je isključeno pravo na namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem ne proizvode pravne učinke nakon stupanja na snagu ZTK-a (članak 735. ZTK-a). Navodi da je Sporazumom o osnivanju založnog prava u članku 7. suglasno ugovoreno postupanje u slučaju naplate tražbine nakon dospijeća, a taj Sporazum je sklopljen kada je na snazi bio Zakon o tržištu vrijednosnih papira ("Narodne novine" 84/02., 140/05., 138/06. i 88/08., nadalje u tekstu: ZTVP) kojim je člankom 129. propisano da je na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem. Dakle, u bitnom u odgovoru na tužbu navodi da Sporazumom o založnom pravu nije bilo izrijekom isključeno izvansudsko namirenje i nije se radilo o prisilnom založnom pravu. Međutim, čak i da je tada i bilo isključeno, takva odredba bi člankom 735. ZTK-a bila stavljena van snage. U odgovoru na tužbu se referira i na Uputu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (Uputa SKDD-a) u kojoj je člancima 216. i 217., a koja Uputa SKDD-a je odobrena od strane Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) i kojom je regulirana mogućnost koju založni vjerovnik ima u slučaju izvansudskog namirenja pa je II. tuženik, povodom zaprimljenog zahtjeva za izvansudsko namirenje od 30. siječnja 2020., u skladu s odredbama članka 531. ZTK, te odredbama članka 216. Upute SKDD-a, izvršio promjenu u sustavu. Osvrće se i na članak 2. Ugovora o kupoprodaji od 10. listopada 2019. kojim je regulirano da je prodavatelj prethodno vodio ovršni postupak na dionicama iz članka 1.1. tog ugovora, i to radi njihove pljenidbe, procjene, prodaje te namirenja prodavatelja iz iznosa dobivenog prodajom, i to pred Općinskim sudom u Šibeniku, ali iste nisu prodane u ovršnom postupku niti nakon 4 godine te je ovršni postupak na kraju i obustavljen, zatim da dionice iz članka 1.1. tog ugovora nisu uvrštene na uređenom tržištu Zagrebačke burze d.d. te stoga iste niti nemaju burzovnu cijenu, kao i da je, s obzirom na te okolnosti namirenje izvansudskim putem jedini način namirenja, sve u skladu s člankom 216. Upute SKDD-a te člankom 531. ZTK-a. Podredno u odgovoru na tužbu, osim da se radi o res iudicata jer ne postoji razlika između ništetnog i nepostojećeg ugovora, ističe promašenu pasivnu legitimaciju jer je II. tuženik provedbeno tijelo. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu štete ističe da tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku odgovornosti za naknadu štete, pa tako niti protupravnost u postupanju.
4. III. tuženik u odgovoru na tužbu predlaže odbaciti tužbu u točkama I. i II. petita budući da se radi o presuđenoj stvari u predmetu naslovnog suda pod poslovnim brojem P-456/2020, dok je točka III. petita tužbe neodređena i nerazumljiva budući da nije jasno s koje osnove se potražuje šteta niti u kojem iznosu. Ističe da tužitelj navodi da će štetu (ne navodeći osnovu) odrediti nakon vještačenja, no tužitelj je već vodio postupak protiv ovdje tuženika, tužitelj zna sve činjenice i ima svu dokumentaciju preko 3 godine, te je bio dužan sam odrediti visinu kako točnu osnovu tako i visinu naknade štete koju traži. Također, ističe da III. tuženik ne može biti pasivno legitimiran u odnosu na eventualnu naknadu štete obzirom je dionice kupio (dakle on je kupac) u skladu sa pozitivnim propisima i u dobroj vjeri, a povrh toga ne postoji protupravnost bilo koga u tom postupku slijedom čega nema niti odgovornosti za bilo kakvu štetu. Opreza radi, u odgovoru na tužbu se očituje da je III. tuženik je kao kupac ove dionice kupio u postupku izvansudskog namirenja, koji je ex lege dopušten i uređen ZTK-om te Uputom 2. tuženika koju odobrava HANFA. Stava je da je iscrpno obrazloženje o meritumu spora izneseno u spomenutom predmetu poslovnog broja P-456/2020. ističe da predmetna kupoprodaja nije bila suprotna ugovornim ograničenjima niti prisilnim propisima, sve sukladno člancima 531. i 735 ZTK-a, kao i Uputi SKDD-a. Dodatno navodi da su protiv ovdje tužitelja i drugih fizičkih osoba potvrđena optužnica pred Općinskim sudom u Šibeniku i podnesene kaznene prijave, u slučaju da sud drž i da je navedena okolnost bitna za ovaj postupak.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa i to:
Sporazum o založnom pravu (list 5-21 spisa), specijalne punomoći od 18.06.2008. i 01.06.2007. (list 22-25 spisa), izvod iz trgovačkog registra uz ovjereni prijevod (list 26- 33 spisa i list 253-263 spisa), izvod iz sudskog registra (list 34-37 spisa), obavijesti o stanju računa (list 38-39 spisa), brisovno očitovanje (list 40-47 spisa), ugovor o kupoprodaji dionica uz tabularnu izjavu (list 48-56 spisa), očitovanje Vlade Zakon o tržištu kapitala (list 127-137 i list 221-232 spisa i list 368-379 spisa), poziv na prikupljanje ponuda (list 138-139 spisa), dostava podataka o cijeni dionica (list 140 spisa i list 339 spisa), uputa Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. (list 141- 155 spisa i list 233-247 spisa), ugovor o prodaji i prijenosu dionica Rivijera hoteli i kampovi d.d. Šibenik (list 198-202 spisa), izjava o suglasnosti o prodaji i prijenosu dionica (list 203-204 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 205-220 spisa), rješenje o obustavi ovrhe (list 248-249 spisa), izjava o dospijeću (list 250 spisa), izjava o obavijesti založnog dužnika (list 251 spisa), podaci o teretu (list 264 -320 spisa), podaci o transakcijama (list 322-338 spisa), rješenja o privremenoj mjeri osiguranja oduzimanja imovinske koristi (list 380-391 spisa), kaznenu prijavu (list 392-411 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 446-557 spisa), rješenje Općinskog suda u Šibeniku, ZK odjel u Tisnom (list 563-564 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika ureda registra trgovačkih društva Kantona Zurich (list 572-583 spisa), brisovna očitovanja (list 584-589 spisa), povijesni izvod iz zemljišnih knjiga (list 601-603 spisa), povijesni izvod iz sudskog registra (list 645-661 spisa), nalaz i stručno mišljenje vještaka (list 667-681 spisa), plan podjele (list 690-692) te je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) s obzirom na to da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka.
6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži utvrđenje da je Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. nepostojeći odnosno nije ni nastao i stoga ne proizvodi pravne učinke, traži nalaganje brisanja II. tuženiku provedenog upisa povodom tog Ugovora o kupoprodaji te solidarno potražuje naknadu štete od I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika.
8. Prije svega, potrebno je reći iz kojih razloga ovaj sud nije donio odluku o presuđenoj stvari iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-456/20 od 11. siječnja 2022. Naime, u tom predmetu je ovaj sud odlučivao o ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019., dok u ovom predmetu tužitelj tvrdi da taj isti Ugovor nije ni nastao. Prema članku 322. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (stavak 2.).
9. Kao razlozi ništetnosti, u pravnoj teoriji i pravnoj praksi, javljaju se poslovna nesposobnost ugovornih stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost i neodređenost/ neodredivost činidbe, nedopuštenost pobuda za sklapanje pravnog posla, a u pojedinim slučajevima i nedostatak propisanog oblika.
10. U ovom predmetu tužitelj tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. nepostojeći odnosno nije niti sklopljen pa je valjalo utvrditi na koje konkretne okolnosti koje se tiču nastanka tog ugovora tužitelj u svojim tužbenim navodima upire i u kojem smjeru nastoji dokazati da predmetni Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. nije ni nastao. Tužitelj se u tužbi poziva na članak 249. ZOO-a, a koji se odnosi na očitovanje izjavljene volje, no sukladno članku 186. stavku 3. ZPP-a sud nije vezan pravnom osnovom iz tužbe.
11. Između parničnih stranaka je nesporno da je na dionicama koje je tužitelj naznačio u tužbi, i to dionicama - a) 252.304 dionica izdavatelja Rivijera d.d. Šibenik, oznake RVRA-A; b) 146.125 dionica izdavatelja Hotel Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake HIMV-R-A; c) 252.304 dionica izdavatelja Autokamp Imperial Vodice d.d. Šibenik oznake AIMV-R-A; d) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik oznake HMIP-R-A; e) 252.304 dionica izdavatelja Hotel Jadrana Šibenik d.d. oznake HJAS-R-A, bilo upisano založno pravo u korist I. tuženika, nesporno je da je II. tuženik izvršio promjenu u sustavu tih dionica na ime III. tuženika.
12. Između parničnih stranaka je sporno je li Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. sklopljen između I. tuženika kao prodavatelja i III. tuženika kao kupca nastao pa samim time proizvodi li pravne učinke.
13. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka, točnije na ročištu održanom 13. travnja 2026. učinio spornim i valjanost Sporazuma o založnom pravu od 30. srpnja 2008. (list 5.-21. spisa) i to iz razloga što tvrdi da ga nisu potpisale osobe ovlaštene za zastupanje I. tuženika. U tom smislu je potrebno obrazložiti da je tužitelj u tijeku cijelog postupka, od dana podnošenja tužbe 9. listopada 2022. do dana održavanja ročišta 13. travnja 2026. u tužbenim i svim svojim navodima (kao i dostavljenoj ispravljenoj tužbi ovom sudu dana 25. ožujka 2026.) upirao na to da je I. tuženik bio samo založni vjerovnik na predmetnim dionicama pa se, iz tog razloga, tvrdnje o nevaljanosti Sporazuma o založnom pravu od 30. srpnja 2008. kontradiktorne tužbenom činjeničnom supstratu i tužiteljevim navodima na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev. No, neovisno o tome, potrebno je skrenuti pozornost da to da ukoliko je tužitelj nastojao dokazati u ovom postupku da su Sporazum o založnom pravu potpisale osobe koje nisu imale ovlaštenje za potpisivanje od strane I. tuženika, utoliko je bilo potrebno da tužitelj ovom sudu pruži dokaz za takve svoje tvrdnje.
14. Naime, sukladno članku 232. ZPP-a stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije (stavak 1.). Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod (stavak. 2.). Ako se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu (stavak 3.).
15. Tužitelj je uz tužbu dostavio izvod iz trgovačkog registra kantona Zurich za društvo I. tuženika iz kojeg proizlazi da su vicedirektorica ŽU i direktor EU, oboje s ovlaštenjem skupnog potpisa udvoje (proizlazi iz lista 32. spisa), putem punomoći od 1. lipnja 2007. ovlastili za potpisivanje prokurista CU, a da su odvjetnika Štivića Dražena ovlastili EU i CU za potpisivanje Sporazuma o založnom pravu od 30. srpnja 2008. (list 22 spisa). U tom smislu posebice je potrebno naglasiti da je navedenu dokumentaciju i prijevod uz tužbu dostavio upravo tužitelj, dok I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik na ročištu o držanom 13. travnja 2026. na kojem se raspravljalo o okolnosti ovlaštenja za potpisivanje Sporazuma o založnom pravu od 30. srpnja 2008. dostavljenu dokumentaciju od strane tužitelja uz tužbu nisu osporili. Time ovaj sud drži da je, kako je tužitelj na tom ročištu naveo prethodno pitanje, o urednosti potpisnika I. tuženika Sporazuma o založnom pravu od 30. srpnja 2008. na tom ročištu aktivno raspravljeno sa svim prisutnim strankama te nije bilo potrebe za prekidom postupka zbog odlučivanja o prethodnom pitanju urednosti potpisa na Sporazumu o založnom pravu od 30. srpnja 2008.
16. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da predmetni Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. sklopljen između I. tuženika kao prodavatelja i III. tuženika kao kupca nije nastao, u tom smislu je teret dokaza bio na tužitelju da dokaže da taj ugovor nije potpisan ili eventualno nije potpisan od strane ovlaštenih osoba, jer svaka druga eventualna manjkavost tog ugovora (poslovna nesposobnost ugovornih stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost i neodređenost/ neodredivost činidbe, nedopuštenost pobuda za sklapan je pravnog posla te nedostatak oblika) bi upućivala na ništetnost tog ugovora, a o kojoj je već pravomoćno odlučeno u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 456/20.
17. Uvidom u predmetni Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. (list 48.- 56. spisa) je razvidno da su ga potpisali za I. tuženika direktor ĐUEB i zamjenica direktora ŽU, uz pečat tog trgovačkog društva, a za III. tuženika ĐUE, uz pečat tog trgovačkog društva, a koji su ovjereni po javnom bilježniku Kristianu Hukelju u Zagrebu, čiju je istovjetnost podnositelja utvrdio na temelju njihovih putovnica, sve uz ovjereni izvadak iz trgovačkog registra kantona Zurich od 17. rujna 2019. s Apostille no. 1160975/2019 i ovjereni prijevod s njemačkog jezika sudskog tumača br. OV. 519/2019 za društvo I. tuženika, a za društvo III. tuženika uz ovlaštenje za zastupanje koje je utvrđeno uvidom u sudski registar elektroničkim putem na taj dan.
18. Slijedom takvog stanja stvari, a uvidom u spomenutu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu, ovaj sud nije našao razloga utvrđenju da Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. nije ni nastao te da slijedom toga ne bi proizvodio pravne učinke. U slučaju da je tužitelj raspolagao činjenicama iz kojih bi proizlazilo da Ugovor o kupoprodaji dionice od 10. listopada 2019. nije nastao, tada je bilo potrebno da sudu dostavi dokaze ili ispravu o navedenom, a u slučaju da tužitelj nije mogao postići od nadležnog tijela da se takva isprava preda ili pokaže, tada o trebao dostaviti dokaz da je pokušao pribaviti takvu ispravu (primjerice povijesni izvadak iz trgovačkog registra kantona Zurich za I. tuženika iz kojega bi proizlazilo suprotno od dokumentacije dostavljene uz tužbu), sve sukladno ranije spomenutom članku 232. ZPP-a, što tužitelj nije učinio već samo paušalno iznio takve navode koje ničime nije potkrijepio.
19. Potrebno je još dodati da su činjenice na koje I., II. i III. tuženici upiru u svojim odgovorima na tužbu, sve utvrđene u pravomoćno okončanom predmetu ovog suda poslovnog broja P-459/2020 u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu ovdje tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. U konkretnom se radi o slijedećem:
- da sukladno članku 531. stavku 2. ZTK-a na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru, založnom vjerovniku koji je u skladu s odredbama posebnog zakona ovlašten na namirenje, dopušteno je namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem, a iznimno od stavka 2. ovoga članka, izvansudsko namirenje zalogom osigurane tražbine nije dopušteno: 1. ako su to ugovorne strane ugovorom izrijekom isključile i 2. kada je riječ o prisilnom založnom pravu;
- da u Sporazumu o založnom pravu ugovorne strane nisu ugovorile isključenje izvansudske prodaje;
- da sukladno članku 735. ZTK-a u ugovorima o zasnivanju založnog prava, koji su sklopljeni prije stupanja na snagu toga Zakona, odredbe kojima je isključeno pravo na namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem ne proizvode pravne učinke nakon stupanja na snagu ovoga Zakona pa iz tog razloga, sve i da jesu ugovorne strane Sporazuma o založnom pravu ugovorile isključenje prodaje izvansudskim putem, ono ne bi proizvodilo učinke;
- da iz članka 216. Upute SKDD-a proizlazi kada je u skladu sa zakonskim odredbama, založni vjerovnik ovlašten namiriti tražbinu izvansudskim putem, SKDD će obaviti upis prestanka založnog prava te upis slobodne pozicije na račun treće osobe - kupca vrijednosnih papira – ako založni vjerovnik priloži izjavu o dospijeću tražbine osigurane založnim pravom, izjavu da je obavijestio založnog dužnika o prodaji založenih vrijednosnih papira odnosno drugu podobnu ispravu, te kupoprodajni ugovor kojim se prodaju založeni vrijednosni papiri (izvornik ili ovjerena preslika);
- da je založni vjerovnik dostavio izjavu SKDD-u da je obavijestio založnog dužnika o prodaji založenih vrijednosnih papira, kao i da je bezuspješno pokušao provesti ovrhu.
Ovaj sud drži da su sve spomenute okolnosti dokazane i u ovom predmetu (kao i u pravomoćno okončanom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 456/2020) jer proizlaze iz stanja spisa predmeta te su potkrijepljene važećim propisima koji su bili u primjeni u odnosu na predmetni slučaj. Naime, ovaj sud je tijekom postupka utvrdio da je premetni Ugovor o prodaji dionica od 10. listopada 2019. valjano sklopljen te proizvodi pravne učinke, za što je sud dao razloge u prethodnim točkama obrazloženja ove presude. Okolnosti nabrojane u ovoj točki obrazloženja presude samo još dodatno potvrđuju da osporeni ugovor zaista proizvodi sve pravne učinke, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-456/2020.
20. U odnosu na tužiteljev zahtjev iz točke III. petita tužbe kojom traži naknadu štete od I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika solidarno, potrebno je naglasiti da se nisu ostvarile pretpostavke za naknadu štete budući u konkretnom slučaju od strane tuženih nije počinjena štetna radnja, a što proizlazi iz istih razloga iz kojih tužbeni zahtjev pod I. i II. petita tužbe nije osnovan i koji su prethodno izneseni u obrazloženju ove presude.
21. Sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog priklopa drugih parničnih ili drugih predmeta ovog ili drugih sudova, budući da je imao dovoljno drugih dokaza priležećih spisu za donošenje odluke o meritumu stvari, a koji su dokazi u obrazloženju ove presude prethodno izneseni i o kojim je činjenicama proizašlim iz tih dokaza je dano obrazloženje. Sud nije proveo ni tužiteljev ni III. tuženikov dokazni prijedlog uvida u eventualne kaznene predmete jer sudu ti dokazi nisu bili potrebni iz prethodno iznesenih razloga u ovoj presudi. U odnosu na predloženo vještačenje odnosno saslušanje sudske vještakinje Diane Antičić, a za koju tužitelj tvrdi da je iznijela svoj nalaz i mišljenje u predmetu Trgovačkog suda u Zadru, izvođenje tog dokaza predloženo od strane tužitelja, valja reći da okolnosti na koje je taj dokaz predložen (porezno vještačenje da je predmetni Sporazum o zasnivanju založnog prava suprotan pravilima OECD-a) se ne tiču predmeta ovog spora, a sud je iz svega utvrđenog po svim spornim pitanjima ovog predmeta imao dovoljno činjenica za odlučivanje. Plan podjele društva Rivijera Hoteli kampovi d.d. koji je tužitelj priložio u predmetni spis na ročištu održanom 13. travnja 2026. ovom sudu nije bio relevantan za odlučivanje o predmetu spora.
22. Tužitelj je u ovom predmetu 3. listopada 2025. i 21. siječnja 2026. podnio prijedloge za određivanje privremenih mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine prema I. tuženiku. Odredbom 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine" ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
23. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za određivanje predloženih privremenih mjera, odnosno ovaj sud nije utvrdio vjerojatnost postojanja tužiteljeve tražbine prema III. tuženiku, budući da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu neosnovan iz u ovoj presudi iznesenih razloga pa samim time tužitelj nije dokazao ni vjerojatnost postojanja svoje tražbine pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke rješenja.
24. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke III. i IV. Izreke rješenja). I. tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 15. rujna 2025. i ročištu od 13. travnja 2026. svako u iznosu od po 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura, a uvećano za PDV (25%) iznosi 1.875,00 eura.
III. tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 15. rujna 2025. i ročištu od 13. travnja 2026. svako u iznosu od po 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura, a uvećano za PDV (25%) iznosi 1.875,00 eura.
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Martina Barić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
