REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-197/2026-17

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja 1. HU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. GU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], a koje zastupa pun. Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. JU pok. ŽU, 3. BU pok. ŽU, 4. SU pok. NU, 5. ŠU pok. NU, 6. BU pok. NU, 7. ŽU pok. NU, 8. FU pok. NU, 9. OU pok. NU, 10. ĐU, 11. PU, 12. MU ž. H, 13. ĐU, 14. FU pok. G, 15. MU ž. H, 16. ĐU – J, 17. FU – J, 18. ĆU ud. JU i 19. ĆU – Peša ud. JU (svih onih ad/2 – ad/19, odsutnih i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 30. travnja 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 6. svibnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji HU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] i GU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], suvlasnici svaki za 1/2 dijela nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 1217 m², od toga pod kućom 109 m² te pod dimnom kuhinjom 16 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A1-B1-C1- D1-A1 skice vještaka Ante Kukavice od 13.04.2026.g. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega su tužitelji ovlašteni zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe što su tuženici dužni trpjeti.

II Utvrđuje se da je tužitelj HU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 1084 m², k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A2- B2-C2-D2-A2 skice Ante Kukavice od 13.04.2026.g. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelji su u postupku naveli da su uparničene nekretnine u vlasti njihovih prednika i naposljetku njihovih/tužiteljskih vlasti kroz prethodno stopedesetogodišnje razdoblje, a da je u slijedu stjecanja tih vlasti, stjecatelj bila i njihova, sada pok., majka RU ud. SU.

1.1.Nakon majčine smrti oni/tužitelji da su postali suvlasnici za po jednu polovicu dijela uparničenih nekretnina i to i danas jesu u pogledu nekretnine opisane pod I, a pak, kako da je u njihovoj djelomičnoj diobi nekretnina opisana pod II pripala baš prvotužitelju, on da je isključivi vlasnik tog dijela posrednog predmeta spora ove parnice.

1.2.Na osnovi izloženog zahtijevali su da ih sud deklarira su/vlasnicima uparničenih nekretnina i ovlasti ih na upis tih nekretnina u zemljišnu knjigu.

2. Tužena ad/1 Republika Hrvatska je, u odnosu na dio zahtijevanja tužitelja koji se odnose na nekretninu opisanu pod I izreke, osporila istinitost tvrdnji tužitelja i osnovanost njihovih zahtijevanja kroz čitavi tijek trajanja ove parnice.

3. Privremeni zastupnik ostalih tuženika je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, u odnosu na nekretninu opisanu pod II izreke, sadržajno raspolagao na način kao i tužena Republika Hrvatska.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-8696/2015 od 20.5.2016. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetima položenosti uparničenih nekretnina, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skice, fotosnimci i ortofoto snimci) vještaka Ante Kukavice od 13. travnja 2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na uparničenim kat. č. zem., pročitana je isprava Ureda za katastar – Ispostava Imotski od 13.4.2026. god. te su u statusima svjedoka saslušani IU pok. Ante, NU pok. Ž i GU pok. B.

5. Pravno su osnovani zahtjevi koje su tužitelji postavili u ovoj parnici.

6. Naslanjajući njihova stajališta na stavu koji je o tom pravnom pitanju zauzeo Europski sud za ljudska prava, kako Ustavni sud Republike Hrvatske, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, iznjedrili su jasan/ne stav/ove da je svatko onaj (dakako, svaka fizička osoba) tko je (dakako, po predniku ili neposredno) otpočeo posjedovati kakvu nekretninu iz statusa državnog vlasništva više od četrdeset godina prije ostvarenja nadnevka 17. studeni 1999. god., a pritom, tada zasnovani, kontinuirani, mirni i pošteni posjed te/takvih nekretnine imao i kroz razdoblje od 1. siječnja 1997. god. do netom prije spomenutog nadnevka, dosjedanjem stekao vlasničko pravo na nekretnini/predmetu na kojem je dosjedao.

7. Svjedoci saslušani u ovom postupku, pak, istovjetno su posvjedočili na okolnost tko je kroz razdoblja opisano razdoblje posjedovao nekretninu opisanu pod I i baš posvjedočili da su efektivnu vlast na toj nekretnini vršili isključivo, bilo roditelji tužitelja sada pok. RU i KU, bilo sami tužitelji.

7.1.K tome su - u preostalom dijelu/ima njihovih posvjedočenja koja su važna za donošenje relevantnih zaključaka za odlučivanje u ovoj parnici - posvjedočili i o tome da se kroz svo razdoblje/a u koja upiru njihova sjećanja stanje na toj nekretnini u ničem bitnom nije mijenjalo, jer su posvjedočili da su i tada na nekretnini postojali i danas na nekretnini postojeći građevni objekti te da je nekretnina i tada od drugih nekretnina bila jasno i čvrsto odijeljena.

8. S obzirom na životne dobi u postupku saslušanih svjedoka, njihova su sjećanja u bliskom vremenskom raskoraku s godinom koju smo označili relevantnom godinom, a pak njihovo posvjedočenje o stanju na nekretnina u vremenu tih njihovih prvih sjećanja jasno upućuje na zaključak da su efektivne vlasti prednika tužitelja na promatranoj nekretnini postojale još i prije ostvarenja akcentirane relevantne godine.

8.1.Ono pak malo dvojbe u pogledu zaključka jeli to baš sve tome tako otklanja postojanje notornih okolnosti u pogledu kakav je odnos spram te nekretnine kroz relevantno razdoblje (rekli smo koje razdoblje) iskazivao da upisani titular na predmetnom dijelu promatrane kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.2.Naime – ponajprije - iako mu je, s obzirom na njenu položenost, nekretnina svakodobno bila u vidokrugu (dakako, u vidokrugu njegovih tijela), dakle, iako je mogao registrirati vlast prednika tužitelja i tužiteljsku vlast na predmetnoj nerketnini i učine vršenja njihovih vlasti, niti sagledavani titular/država, niti oni koji gospodare nekretninama u njegovom vlasništvu/njegova javna poduzeća, nije nikada, o čemu nema spora, bilo čime reagirao na vršenje te vlasti očito usmjerene na aprehendiranje predmetne nekretnine.

8.3.Nadalje, promatrani titular, ne samo da je pokazao pasivnost u prethodno izloženom smislu, nego je iskazao i iskazivao aktivnost koja je baš u protivnosti sa njegovim titularitetom. Naime, država je, kako to svjedoči vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na promatranoj kat. č. zem., kako prednike tužitelja radnije, tako i tužitelje sada, zavodila u statusima nositelja efektivne vlasti na dijelu promatrane kat. č. zem., očito dakle na uparničenoj nekretnini.

9. Imajući na umu sve kazano, za ovaj sud naprosto nema dvojbe da su prednici tužitelja zasnovali efektivnu vlasti na predmetnoj nekretnini još u vremenu koje tužitelji označavaju vremenom zasnivanja tih vlasti na uparničenoj nekretnini, a u svakom slučaju u vremenu koje je prethodilo relevantnoj godini, dakle 1959. god.

10. Kontinuitet vlasti prednika tužitelja, rekli smo, vlasti zasnovane (barem) prije 1959. god. održao se kroz razdoblje od te godine (i do smrti prednika), a kontinuitet te vlasti nastavili su izvršavati baš ovopostupni tužitelji i tu vlast kontinuirano izvršavaju do trenutka zaključenja raspravljanja u ovoj parnici.

10.1.Proizlazi dakle da su prednici tužitelja bili nositelji vlasti na nekretnini opisanoj pod I i na dan 17. studenog 1999. god., pa utoliko, kada se na taj fakat implementiraju na uvodno opisani način protumačena određenja st. 4. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 68/98; dalje ZV) proizlazi da je barem tog nadnevka puka vlast tužiteljevih prednika na promatranoj nekretnini zamijenjena stjecanjem prava, baš izvaknjižnog prava vlasništva te nekretnine.

10.2.Rekli smo da je i nakon 17. studenog 1999. god. nastavljeno efektivno vršenje vlasti prednika tužitelja na nekretnini i da je vršena sve do smrti majke tužitelja, smrti, kako to proizlazi prema uvodno označenom ovosudnom rješenju o nasljeđivanju, ostvarene 20. studenog 2015. god.

10.3.Njihovu majku RU. KU, o čemu svjedoči prethodno spomenuto rješenje o nasljeđivanju, u pogledu njene ostavinske imovine, naslijedili su ovopostupni tužitelji za po jednu polovinu dijela.

10.4.Predmetnu nekretninu tužitelji nisu dijelili pa utoliko proizlazi da su oni i sada suvlasnici promatrane nekretnine i baš suvlasnici za po jednu polovinu dijela te nekretnine.

10.5.Stoga je naposljetku i valjalo izreći deklaraciju o postojanju njihovog suvlasništva na promatranoj nekretnini, dakle, odlučiti kao pod I izreke.

11. Od nikog neometana, kroz svo razdoblje u koje upiru sjećanja u postupku saslušanih svjedoka, i na nekretnini opisanoj pod II postojale su isključivo vlasti prednika tužitelja i samih ovopostupnih tužitelja, vlast/i koja je imala karakter kontinuiranosti i kojoj/kojima nitko u ovom postupku nije spočitao ne/kvalitetu poštenja.

11.1.Pak, samostalni nositelj i vršitelj te vlasti prije tužitelja bila je njihova majka sada pok. RU. KU.

11.2.Majku su, kazali smo to već ranije, tužitelji naslijedili za po jednu polovinu dijela, a oni su pak – vidjeti očitovanja o tom njihovom raspolaganju na zapisniku o uviđaju – u djelomičnoj diobi nekretnina očitovali volju /i tu volju realizirali/ da nekretnina opisana pod II postane isključivo prvotužiteljevo vlasništvo.

11.3.Utoliko je baš prvotužitelj, u smislu uvodno označenih zakonskih odredbi (upotpunjenih izmjenama i dopunama ZV 137/99 – 81/15), naposljetku postao isključivi izvanknjižni titular na drugoopisanoj nekretnini.

11.4.Stoga je valjalo deklarirati i postojanje prvotužiteljevog izvanknjižno stečenog vlasničkog prava na nekretnini opisanoj pod II izreke.

12. U ovom postupku je, dakle, utvrđeno da su tužitelji na originarnoj osnovi/ama stekli su/vlasnička prava na obje u ovom postupku sagledavane nekretnine.

12.1.Utoliko tužiteljima, u skladu s određenjima čl. 130 ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/2024), pripada i pravo na upis stečenih prava u zemljišnu knjigu.

12.2.Stoga je valjalo prihvatiti i kondemnatorne dijelove zahtjeva tužitelja te u konačnosti, dosljedno ukupnosti izloženog, presuditi kao pod I i II izreke.

U Imotskom 6. svibnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.