Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-235/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-144/2025-15 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-144/2025-15 od 17. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnost dijela odredbe čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 9010952878 od 16. siječnja 2006. kojom se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i odredbe čl. čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu kojom je tužitelj kao korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate, u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 192,51 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2006. do isplate, kao i daljnji iznos od 168,63 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2010. do isplate i u dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 504,74 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-144/2025-15 od 17. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnost dijela odredbe čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 9010952878 od 16. siječnja 2006. kojom se tužitelj kao korisnik kredita obveza tuženiku platiti naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima: dva posto) sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja, u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 308,02 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2006. do isplate i u dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 429,97 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. do isplate te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZT koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnost dijela odredbe čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 9010952878 od 16. siječnja 2006. kojom se tužitelj kao korisnik kredita obvezao tuženiku platiti naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima: dva posto) sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 308,02 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2006. do isplate.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 429,97 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025.“

III. Nalaže se tužitelju ZT naknaditi tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 107,80 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 12. st. 3., te čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 9010952878 sklopljenog dana 16. siječnja 2006. između tužitelja ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, sljedećeg sadržaja: „12. Završne odredbe: 12.3. Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima: dva posto) sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja.; i 10. Prijevremena otplata kredita. U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju, ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 500,91 € (slovima: petsotoeuraidevedesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi uvisini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 168,63 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 934,71 € (slovima: devetstotridesetčetirieuraisedamdesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 17. prosinca 2025. do plaćanja, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija. ''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 234,36 eura.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

4.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika , ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP jer tuženik svoje navode o počinjenju navedene bitne povrede ne obrazlaže, a niti isti proizlaze iz spisa.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice, ali je na iste djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke kojim je utvrdio ništetnost dijela odredbe Ugovora o kreditu koji se odnosi na obvezu plaćanja naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima: dva posto) sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja i posljedično navedenom obvezu tuženiku na povrat s te osnove plaćenog iznosa od 308,02 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 17. siječnja 2006. do isplate.

6. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na obvezu plaćanja tuženiku naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% i obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđene aktima tuženika na dan prijevremene otplate kao i isplatu iznosa plaćenih s navedenih osnova od strane tužitelja, valja odgovoriti kako neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 9010952878 dana 17. siječnja 2006. odobren mu je i isplaćen kredit u iznosu od 20.333,73 CHF protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, ugovorena je obročna otplata kroz 84 mjeseca i u jednakim mjesečnim anuitetima, a kredit je vraćen u cijelosti prijevremenom otplatom;

- da je čl. 12.3. navedenog Ugovora o kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje u visini od 2,00% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja;

- da je čl. 10. st. 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovoreno da u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog u točki 7.1. u cijelosti ili djelomično, korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima

Banke važećim na dan prijevremene otplate;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno kako mu nije bilo poznato što obuhvaća troškove jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti mu je navedeno bilo pojašnjeno kako u pogledu razloga o određivanju navedenih naknada, kako i njihove visine, tako i u pogledu samog sadržaja tih naknada;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno da se radilo o Ugovoru i odredbama koje su unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istih nije mogao utjecati niti je o istom mogao pregovarati;

- da visina iznosa koje je tužitelj platio s osnova navedenih naknada, među strankama nije sporna te je 17. siječnja 2006. plaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 192,51 eura i naknada za osiguranje kredita 308,02 eura, dok je naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 168,63 eura plaćena 21. prosinca 2010.

8. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije predmetnih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi, odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

9. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja , odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava , a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

10. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik suk ladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

11. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

13. Slijedom navedenog, svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u pogledu odluke o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva odbijeni su kao neosnovani.

14. No, osnovano tuženik u žalbi ističe kako se dio odredbe Ugovora o kreditu koji se odnosi na obvezu tužitelja kao korisnika kredita na plaćanje premije osiguranja kredita ne može smatrati nepoštenom pa slijedom navedenog ništetnom odredbom kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud jer se radi o uobičajenom instrumentu osiguranja kredita kojim se korisnik kredita osigurava da u slučaju nemogućnosti otplate ugovora o kreditu, njegovo dugovanje otplaćuje društvo za osiguranje.

15. Slijedom navedenog, navedena ugovora odredba u tom dijelu je jasna te po utvrđenju ovog suda nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača u smislu odredaba čl. 81. i 87. ZZP/03, slijedom čega je neosnovan i zahtjev tužitelja za isplatom plaćene premije osiguranja u iznosu od 308,02 eura.

16. Kako je zbog uspjeha tuženika sa žalbom došlo i do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu, to je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o trošku postupka s obzirom da je tuženik djelomično uspio u sporu kako u pogledu osnove potraživanja tako i u pogledu visine u omjeru od 46 %. Slijedom navedenog pravilno utvrđeni parnični trošak tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP valjalo je preinačiti te je prvostupanjska odluka o trošku potvrđena za iznos dosuđenog troška od 504,74 eura s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od 429,97 eura, odbijen kao neosnovan.

17. Ostali žalbeni razlozi tuženika nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kako je presuđeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda kako je presuđeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Kako je tuženik sa žalbom, za koju mu pripada nagrada po Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), uspio u omjeru od 46 %, to je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 107,80 eura.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat