Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-622/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpa, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2013/2022-23 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2013/2022-23 od 2. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐP za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 412,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2921/09, Split 19.06.2009.

2.Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je zaključak prvostupanjskog suda, kako nije nastupila zastara pogrešan, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan uz dosudu cjelokupno zatraženog parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka od 412,50 eur.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava pravovremenost žalbe te predlaže istu odbaciti kao nepravovremenu.

4. Žalba je pravovremena ali nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopustivosti ovrhe u koju parnicu je upućen zaključkom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1287/2022 od 3. svinja 2022. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 i 131/20 - u daljnjem tekstu: OZ) ali se činjenični navodi tužbe svode samo na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog nastupa zastare.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Na žalbene navode tužitelja kojima navodi kako je nastupila zastara predmetnog potraživanja valja odgovoriti kako su isti neosnovani, jer prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je po zadužnici tužitelja koja je izdana 16. lipnja 2009. i na kojoj je ovjeren potpis tužitelja 19. lipnja 2009. petogodišnji zastarni rok počeo teći od 20. lipnja 2009. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je navedena zadužnica aktivirana i dostavljena FINA-i od strane ranijeg vjerovnika 1. srpnja 2011. te je tijek zastare prekinut do 4. kolovoza 2018. (kada je osnova isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje) do kojeg dana je FINA po zadužnici postupala te u tom vremenu zastara nije tekla. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i kako je FINA prestala postupati po zadužnici u kolovozu 2018., zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika, na što tuženik nije imao nikakvog utjecaja.

9. Prvostupanjski sud potom pravilno utvrđuje kako je zastarni rok po predmetnoj zadužnici počeo ponovno teći prvog dana nakon prestanka postupanja FINA -e (5. kolovoza 2018.) te je u tom novom petogodišnjem roku došlo do radnje novog vjerovnika (tuženika u ovome postupku), koji je FINA-i 17. ožujka 2022., unutar petogodišnjeg roka podnio prijedlog da se osnova ponovno vrati u redoslijed naplate i zaplijeni preostali dug, podredno, da se izvrši promjena ovrhovoditelja.

10. Posljedično navedenom, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod FINA-e na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao dužniku tuženika i koja je u potpisu tužitelja ovjerena kod javnog bilježnika 19. lipnja 2009. Podnošenjem prijedlog tuženika od 17. ožujka 2022., prekinuta je zastara, sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem novog ovršnog prijedloga te ovršni postupak koji je započeo 1. srpnja 2011. od tada neprekinuto traje, jer određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od načina propisanih odredbama OZ.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u ovome postupku jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ zbog čega bi ovrha pljenidbom i prijenosom sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice tužitelja od 16. lipnja 2009., bila nedopuštena.

12. Iz ranije navedenih razloga neosnovan je pravni stav tužitelja kako je zastara po predmetnoj zadužnici od 19. lipnja 2009. počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršene isprave te je ista nastupila 19. lipnja 2014., te je neosnovan njegov pravni stav kako je pravnu prazninu koja je nastala stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18) trebalo riješiti primjenom odredaba čl. 242. st. 1. i 2. te čl. 243. st. 1. ZOO.

13. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

14. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat