Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-150/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku u Kutini, protiv tužene DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Nenadu Škare i Silviji Petrović, odvjetnicima u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi 2. tužiteljice i tužene protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P - 110/2024-45 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tužiteljice EA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-110/2024-45 od 3. siječnja 2025. pod točkom I. i II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim je presuđeno da snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se žalba tužene DA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-110/2024-45 od 3. siječnja 2025. u pobijanom dijelu točke III. izreke kojim je presuđeno da snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tužiteljice EA za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene DA za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev 2. tužiteljice EA kojim traži da se tuženoj naloži predaja u suposjed nekretnine označene kao katastarska čestica broj [katastarska čestica], opisana kao kuća i dvorište u selu sa 138 čhv i 496 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], te katastarska čestica broj [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 138 čhv i 496 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] (točka I. izreke) kao i zahtjev za isplatom iznosa od 3.091,50 eur s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija 2. tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbu u bitnome obrazlaže žalbenim razlogom pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP), jer je svoje vlasništvo dokazala upisom u zemljišne knjige te stoga tvrdi da nije morala dokazivati posebni pravni temelj stjecanja vlasništva. Osporava da bi tužena bila pošteni posjednik u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP jer je znala da je kuća sagrađena i na njezinoj nekretnini. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Tužena žalbom pobija odluku o trošku iz točke III. izreke kojim je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove jer smatra kako je u cijelosti uspjela u ovome sporu te razlozi koje navodi sud ne predstavljaju osnovu za oslobađanje tužitelja od obveze plaćana troška postupka. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinač iti i tuženike solidarno obvezati na isplatu iznosa parničnog troška od 2.062,50 eur uvećano za pripadajući PDV i daljnjeg troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur uvećano za pripadajući PDV.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev 2. tužiteljice EA prema tuženoj za predaju u posjed nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište u selu sa 138 čhv i 496 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodne od osoba, kao i zahtjev za isplatom s osnove korištenje nekretnine za koju tvrde da je njezino vlasništvo, a u isključivom je posjedu drži tužena, kao i odluka o trošku postupka s obzirom na činjenicu da je o tužbenom zahtjevu 1. tužitelja MA u pogledu glavne stvari pravomoćno odlučeno te je njegov zahtjev odbijen, dok je ostalo za odlučiti u odnosu na zahtjev tužene za naknadu troška u odnosu na njega. Tužiteljica tvrdi da je tužena nakon smrti majke CA oduzela posjed njezine nekretnine kao i predmetne kuće koja je sagrađena na njezinoj nekretnini i to na način da joj ne želi predati ključ od kuće.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda 2. tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima 2. tužiteljice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, što 2. tužiteljica sadržajno u žalbi i ne osporava.

8. U postupku je utvrđeno kako sporne nekretnine čine jednu gospodarsku cjelinu i nije vidljiva granica posjeda istih između stranaka u ovome sporu. Na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisano je vlasništvo 2. tužiteljice EA, a na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužene DA. Nadalje, nije sporno da je kuća sagrađena nakon Domovinskog rata u sklopu projekta obnove i to na mjestu gdje je ranije bila stara i veća kuća koja se protezala i na susjednu nekretninu 1. tužitelja MA na k. č. br. [katastarska čestica], a koja kuća je srušena u tijeku Domovinskog rata.

9. Također je utvrđeno da je do upisa u zemljišne knjige došlo temeljem rješenja OS Novska broj R1- 15/84 od 20. veljače 1984. godine. Navedenim rješenjem brisano je zadružno svojstvo kuće zadruge [obrt] iz [adresa] na nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su kao vlasnici upisani: ĐA na k. č. br. [katastarska čestica], BA, sin M, na k. č. br. [katastarska čestica] i CA na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica]. Brisanjem zadružnog svojstva na nekretninama formiraju se predmetne čestice stranaka pod ovim oznakama te se upisuju u različite zk uloške time da se u svaki uložak upisuje i kuća kao vlasništvo u 1/1. Stranke u ovom predmetu su nasljednici navedenih vlasnika i to MA koji je naslijedio svog oca ĐA, EA koja je naslijedila svog supruga BA te DA koja je naslijedila svoju majku CA, koja joj je predmetnu nekretninu za života darovala Ugovorom o darovanju od 24. kolovoza 2009. temeljem kojeg je i upisana kao vlasnik predmetne nekretnine.

10. Nadalje iz izvedenih dokaza proizlazi kako je predmetna nova kuća sagrađena temeljem Ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće koji ugovor je zaključen između Republike Hrvatske i prednice tužene CA, **.**.1995. temeljem kojeg ugovora je Republika Hrvatske i izgradila navedenu kuću.

11. Među strankama nije sporno kako je u novosagrađenoj kući nastavila živjeti samo majka tužiteljice CA sve do svoje smrti 2018. godine, kao i da nitko od prednika 2. tužiteljice nije živio niti u kući koja je srušena tijekom Domovinskog rata niti nakon što je sagrađena nova kuća temeljem Ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće, a što jasno proizlazi iz iskaza 2. tužene u kojem navodi da je od 1987. s pokojnim suprugom živjela u [adresa].

12. Cijeneći izvedene dokaze prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako 2. tužiteljica u postupku nije dokazala da je u trenutku smrti CA bila u posjedu ili suposjedu novoizgrađene kuće niti je naslijedila posjed temeljem odredbe čl. 17. st. 1. ZVDSP (jer nesporno nije nasljednica iza pok. CA), već je temeljem navedene odredbe posjed naslijedila samo tužena.

13. Cijeneći sve utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja, a posebno činjenicu da je spornu novu nekretninu sagradila Republika Hrvatska i to temeljem prava kojeg je na obnovu ostvarila isključivo prednica tužiteljice (pok. CA) koja je nesporno jedina i prebivala u uništenoj stambenoj zgradi do početka ratnih operacija na tom području, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prigovor tužene kao posjednice, kako temeljem navedenih razloga prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP ima pravo odbiti predaju stvari 2. tužiteljici jer ima pravo na posjed nekretnine koji posjed je stekla njezina prednica temeljem posebnog propisa Zakona o obnovi („Narodne novine“ broj 24/96).

14. Na žalbene navode u kojima 2. tužiteljica osporava poštenje tuženoj, valja odgovoriti kako se u smislu odredbe čl. 18. st. 5.ZVDSP posjed smatra poštenim, a 2. tužiteljica u postupku nije dokazala suprotno, što jasno proizlazi iz ranije utvrđenih odlučnih činjenica u pogledu pravne osnove gradnje predmetne nekretnine i posjedovanja iste isključivo od majke i prednice tužene, slijedom čega su ti žalbeni razlozi odbijeni kao neosnovani.

15. Neosnovano 2. tužiteljica i tužena pobijaju odluku o trošku kojom je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka imajući u vidu sve okolnosti slučaja. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati da su očekivanja tužitelja da će ostvariti svoja vlasnička prava bila potpuno neopravdana, pa bi stoga plaćanje troškova postupka za tužitelje predstavljalo prekomjeran teret. U konkretnom slučaju stranke su naslijedile faktičko stanje od svojih prednika, čiji je cjelovit posjed parceliran na tri jednake katastarske čestice temeljem rješenja R1-15/84 OS Novska, iako je u to vrijeme već bila sagrađena stara kuća (kasnije srušena u ratnim zbivanjima na tom području) koja je zahvaćala sve tri novonastale katastarske čestice. Pri tome prvostupanjski sud pravilno cijeni činjenicu kako je Republika Hrvatska priznala pravo na obnovu samo prednici tužene, ali je i sada spornu kuću [adresa] sagradila i na dijelu nekretnine 2. tužiteljice. Slijedom navedenog se po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda i na ovakvu ipak netipičnu pravnu situaciju može primjeni stav Europskog suda za ljudska prava iz presude Klauz protiv Hrvatske, Zahtjev broj 28963/10 u smislu kojeg je donesena odluka o trošku prvostupanjskog suda.

16. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe 2. tužiteljice i tužene valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Zahtjev 2. tužiteljice i tužene za naknadom troška žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani jer sa žalbama nisu uspjele (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat