Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-583/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja MŽ, [adresa], s adresom boravišta u [adresa], 669957 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. - 3. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj Pn-182/2022-42 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice SŽ, 2. tužitelja MŽ i 3. tužitelja TŽ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj Pn-182/2022-42 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. - 3. tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.981,90 Eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 Eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747 da u roku od 15 dana: - tužiteljici SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 132.000,00 kn/17.519,41 €, - tužitelju MŽ, 16 The Royal, Wilton Place, Velika Britanija, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 90.000,00 kn/11.945,05 €, i - tužitelju RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 90.000,00 kn/11.945,05 €, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena koja se obračunava od 01. prosinca 2019. pa sve do isplate."

II. Nalaže se I tužiteljici SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.629,20 €, a II tužitelju MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tužitelju RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku trošak postupka svaki u iznosu od 1.815,40 €, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja do isplate, u roku od 15 dana."

2. Tužitelji navedenu presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak pred drugim sucem. Zahtijevaju naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.981,90 Eur.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Zahtjeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 Eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1. - 3. tužitelja za naknadu štete nastale u štetnom događaju od 1. prosinca 2019. u kojemu je smrtno stradao prednik tužitelja, pokojni OŽ, za kojeg tužitelji priznaju doprinos nastanku štetnog događaja sa 60 % uslijed činjenice što je svojim vozilom nepropisno skretao u lijevo. Tvrde da se odgovornost vozača vozila osiguranik tuženika PŽ za nastanak štetnog događaja očitovala u tome što se kretao brzinom većom od dopuštene te upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Tuženik je istakao prigovor isključive krivnje prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja, podredno doprinos zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano tužitelji ističu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbama čl. 8. i 220. st. 1. ZPP.

7.1. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude .

7.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja zaključio glavnu raspravu jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, te bi nepotrebnim izvođenjem dokaza na okolnosti koje nisu pravno odlučne postupio protivno načelu ekonomičnosti.

7.3. Slijedom navedenog, žalbeni razlozi kojima tužitelji ističu kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog za provođenje rekonstrukcije nastanka štetnog događaja kao i toksikološko vještačenje osiguranika tuženika odbijeni su kao neosnovani, jer je prvostupanjski sud naveo jasne razloge za takvu svoju odluku nakon što je u postupku pravilno utvrdio sve odlučne činjenice temeljem kojih je donio svoju odluku o odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

7.4. Neosnovano tužitelji ističu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 299. st. 2. i 3. ZPP jer im prvostupanjski sud nakon zaključenja prethodnog postupka nije dozvolio da dopune prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dostavom nalaza koje je za njih van ovog postupka sačinio prometni vještak Ivan Pekara. Neosnovano tužitelji tvrde da prije ročišta na kojem je vještak Čedomir Čović usmeno obrazložio svoj prethodno dostavljeni pisani nalaz i mišljenje, nisu mogli unaprijed znati kakav će biti konačni ishod vještačenja. Iz samih činjeničnih navoda tužbe i zapisnika s očevida koje su uz tužbu priložili te posebice iz nalaza i mišljenja sačinjenog od strane prometnog vještaka Zlatka Jareša na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, bile poznate sve okolnosti nastanka štetnog događaja, koje su u bitnim elementima potvrđene i vještačenjem koje je u postupku provedeno po vještaku Čedomiru Čoviću te su tužitelji već tada bili u mogućnosti i van ovog postupka (iako su u tužbi kao dokaz predložili prometno vještačenje) zatražiti mišljenje prometnog stručnjaka po svom izboru. Slijedom toga po utvrđenju ovog suda neosnovano tužitelji tvrde da bez svoj krivnje nisu mogli iznijeti taj dokaz.

7.5. Uz navedeno valja istaknuti kako su tužitelji na ročištu na kojem je saslušan vještak Čedomir Čović na njihove prigovore na njegov nalaz i mišljenje, imali priliku upravo temeljem vještačenja vještaka Ivana Pekera vještaku Čedomiru Čoviću postaviti sva pitanja što nisu učinili, već su nakon što su se suglasili da je prometni vještak odgovorio na iznijete prigovore na istom ročištu (te je vještak napustio ročište) predložili da se u postupku koristi nalaz vještaka Ivana Pekera i isti usporedi s nalazom vještaka Čedomira Čovića izvođenjem novog prometnog vještačenja uz rekonstrukciju, obrazlažući navedeno „razlikom u pojedinim parametrima“. Pravilno je prvostupanjski sud odbio taj prijedlog tužitelja zaključujući da se sudski vještak Čedomir Čović u svom pisanom nalazu i mišljenju te prilikom saslušanja jasno očitovao na koji način je utvrdio brzinu kretanja vozila marke Mercedes, te isto nije dovedeno u sumnju, slijedom čega nije bilo osnova provoditi novo vještačenje. Iz navedenog razloga nije počinjena niti sadržajno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 261. st. 3. ZPP.

8. Nisu osnovani niti žalbeni razlozi kojima tužitelji osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica potrebnih za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovome postupku i posljedično pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje odlučene činjenice radi utvrđenja odgovornosti za nastanak štetnog događaja što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

10. Žalbeni navodi kojima tužitelji analiziraju iskaz svjedoka LŽ po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda predstavlja njihovo viđenje navedenog dokaza i kao takvi ne dovode u sumnju utvrđenja prometnog i sudskomedicinskog vještačenja. U odnosu na žalbene navode kako je upravo zbog iskaza navedenog svjedoka trebalo provesti rekonstrukciju, valja odgovoriti kako su nakon štetnog događaja po djelatnicima policije fiksirani svi materijalni tragovi na temelju kojih je vještak jasno utvrdio kako brzine vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći, njihovo kretanje neposredno prije, sudarni položaj i mjesta na kojem su se zaustavila nakon istoga. Slijedom navedenog, nakon očitovanja vještaka Čedomira Čovića na prigovore tužitelja nije ostala nerazjašnjena i neutvrđena niti jedna odlučna činjenica zbog koje nije pravilno utvrđena odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

11. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je do nesreće došlo kada je vozač vozila Fiat pokojni OŽ vršio skretanje u lijevo prema ulazu u dvorište kbr. 68 na način, da je iz svoje desne prometne trake prešao u lijevu, po kojoj se u tom trenutku u suprotnom smjeru od prethodnog smjera kretanja S kretalo vozilo Mercedes s brzinom od najviše 74 km/h. Vozač Fiata započeo je skretanje u lijevo vremenski oko 1,2 sekunde prije sudara, kada je Mercedes od mjesta sudara bio udaljen oko 24,7 m, a Fiat oko 4,5 m. Preglednost ceste je na mjestu sudara takva, da je vozač Fiata sigurno mogao vidjeti Mercedes, koji mu se približava iz suprotnog smjera prije nego što je započeo skretati u lijevo i propustiti ga. Vozač Mercedesa je objektivno mogao zaključi ti da S neće stati da ga propusti, tek kada se S u skretanju počeo približavati središnjoj liniji i bio od mjesta sudara sa prednjim dijelom udaljen oko 3,5 m, a vremenski 0,9 sekundi prije sudara. U istom trenutku Mercedes je od mjesta sudara bio udaljen 19,2 m. Vozač Mercedesa uspio bi na tom putu zaustaviti svoje vozilo intenzivnim kočenjem, ako brzina vozila ne bi bila veća od 42 km/h. Ograničenje brzine na dijelu ceste gdje je došlo do prometne nesreće bilo je 60 km/h.

12. Slijedom tako utvrđene dinamike štetnog događaja prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako bi nesreća bila izbjegnuta prvenstveno u slučaju da je vozač Fiata prije nego što je započeo sa skretanjem u lijevo na svoju lijevu prometnu traku propustio Mercedes. Do nesreće također ne bi došlo u slučaju da se vozač Mercedesa prema mjestu sudara kretao s brzinom od najviše 42 km/h i poduzeo intenzivno kočenje u trenutku kada je mogao vidjeti da je S započeo skretanje u lijevo.

12.1. Ovakva ocjena prvostupanjskog suda pravilna je i utemeljena na odredbi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje prometnog vještaka pravilno doveo u vezu s iskazima saslušanih svjedoka EŽ (koji je vozio vozilo Mercedes), te iskazima svjedoka NŽ i SŽŽ koji su se nalazili u svom vozilu i kretali iza vozila Fiat, o načinu kretanja vozila Fiat neposredno prije nastanka štetnog događaja, kao i u odnosu na dokumentacijom utvrđene materijalne tragove štetnog događaja koji prileže spisu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KR- DO-41/20 i spisu Policijske postaje Garešnica.

13. S obzirom na ovakvu utvrđenu dinamiku štetnog događaja, prije svega na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti kako činjenica vezivanja odnosno nevezivanja sigurnosnim pojasom prednika tužitelja (koji prigovor je istaknuo tuženik) nije u bilo kakvoj pravo relevantnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja , slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja s te osnove bespredmetni.

14. U odnosu na utvrđeni stupanj koncentracije alkohola u krvi od 0,58g/kg EŽ i žalbene navode kako se osoba s tom koncentracijom alkohola u krvi smatra pripitom osobom, a što je bilo od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda o odgovornosti za štetni događaj, valja odgovoriti kako iz utvrđene dinamike nastanka štetnog događaja po utvrđenju ovog suda jasno proizlazi kako alkoholiziranost osiguranika tuženika nije u bilo kakvoj pravno relevantnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja s te osnove odbijeni kao neosnovani.

15. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo iz čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer je pravilno utvrdio kako ne postoji odgovornost osiguranika pa slijedom toga niti odgovornosti tuženika i pravilno odbio tužbene zahtjeva 1. - 3. tužitelja kao neosnovane.

16. Tužitelji žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlažu. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženiku, uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

17. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi 1. - 3. tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti njihovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Zahtjev 1. - 3. tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nisu uspjeli.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat