Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-337/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku Stalna služba u Kninu poslovni broj Pn- 92/2020 od 22. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice FE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku Stalna služba u Kninu poslovni broj Pn-92/2020 od 22. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice FE za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 60.549,90 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na pojedinačni mjesečni iznos od 1.191,75 kuna, teku od svakog prvog u mjesecu za prethodni, pa do isplate, za razdoblje od dana 24. siječnja 2015. godine, pa do dana 18. travnja 2019. godine, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO - a.

2. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos, dosuđen s osnove naknade parničnog troška, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na označeni iznos teku od dospijeća, odnosno od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.000,00EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana 22. siječnja 2026.g. do isplate."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu ukinuti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuju i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu izgubljene najamnine njezina stana u [adresa], položenog na petom katu zgrade, anagrafske oznake [adresa], zbog nemogućnost korištenja stana u razdoblju od 24. siječnja 2015. pa do 18. travnja 2019. koji nije mogla koristiti zbog protupravnog postupanja tužene, odnosno zbog stjecanja bez osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

8. Žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku predstavljaju njezino viđenje izvedenih dokaza i iznošenje njezine ocjene tih dokaza koji kao takvi ne odvode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava te su stoga isti kao neosnovano odbijeni.

9. Na žalbene navode kojima tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud zanemario činjenicu kako se ona još 15. listopada 1998. pisanim putem obratila Stambenoj komisiji Grada Knina za povratom imovine te je taj zahtjev ponovo ponovila 2004., a po kojem nije postupljeno te je tužena svojim nečinjenjem prouzročila štetu jer je svojim rješenjem od 19. listopada 1997. dodijelila predmetni stan ZE, koja je u predmetnom stanu bila najmanje do 2000. godine, valja odgovoriti kako nisu osnovani.

10. Prije svega valja navesti kako tužiteljica u postupku ni na koji način nije dokazivala da se 15. listopada 1998. pisanim putem obratila Stambenoj komisiji Grada Knina za povratom imovine, slijedom čega je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza pravilno utvrdio kako je tužiteljica tek 2. srpnja 2004. prvi put dostavila zahtjev stambenoj komisiji Grada [adresa] zahtjev za povrat imovine.

11. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako je temeljem Rješenja Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97-01/1531, Ur.broj: 516-10-03-97-1 od 15. listopada 1997. predmetni stan dodijeljen na korištenje korisnici stambenog zbrinjavanja ME i njezinoj obitelji nakon čijeg iseljenja iz stana (tijekom 2000. godine) Uprava za stambeno zbrinjavanje isti više nije koristila za stambeno zbrinjavanje.

12. Nadalje u postupku je utvrđeno kako je nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice za povratom imovine utvrđeno da je u predmetnom stanu zatečen TE koji nije imao nikakav valjani pravni osnov za korištenje toga stana, a on je stan koristio do 28. rujna 2018., a nakon toga stan da je vraćen tužiteljici postupajući po njenom zahtjevu za povrat imovine 18. travnja 2019. po punomoći odvjetnika Radovana Đujića.

13. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i odlučnu činjenicu (koju tužiteljica u cijelosti zanemaruje) da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kninu, poslovni broj P- 169/99 od 30. listopada 2000. utvrđena vlasnicom predmetnog stana.

14. Slijedom navedenog, a cijeneći da se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje od 24. siječnja 2015. pa do 18. travnja 2019., kada u predmetnom stanu nesporno nije boravila korisnica stambenog zbrinjavanja ME i njezina obitelj koja je stan koristila prema Rješenju Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97-01/1531, Ur.broj: 516-10-03-97-1 od 15. listopada 1997. i koja je iz stana iselila prije podnošenja zahtjeva stambenoj komisiji Grada Knina za povrat imovine od strane tužiteljice 2. srpnja 2004. i u vrijeme kada je tužiteljica već bila vlasnica predmetnog stana, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljica ishođenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Kninu, poslovni broj P-169/99 od 30. listopada 2000. kao vlasnica predmetnog stana stekla pravo i mogućnost da iseli osobe koje su stan koristile bez pravne osnove.

15. Pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda kako nakon iseljenja ŽE, tužena [adresa] nije svojim aktom dodijelila predmetni stan bilo kojem drugom korisniku, niti je istim stanom dalje raspolagala nakon iseljenja korisnice stambenog zbrinjavanja ME, slijedom čega neosnovano tužiteljica u žalbi ističe kako joj je trebala biti dosuđena naknada štete temeljem odredbe čl. 27. st. 4. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 26/03) jer joj imovina nije vraćena u rokovima iz st. 2. i 3. navedenog članka, s obzirom da je tužiteljica i prije stupanja na snagu tog Zakona bila vlasnica predmetnog stana, a tužena nakon što je utvrđeno vlasništvo tužiteljice tim stanom dalje nije raspolagala za stambeno zbrinjavanje.

16. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud postupanje tužene trebao okvalificirati kao stjecanje bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), jer kako je već navedeno u postupku, pravilno je utvrđeno kako tužena ni na koji način nije držala posjed navedenog stana , a niti je u spornom razdoblju obuhvaćenom tom tužbom tim stanom dalje raspolagala za stambeno zbrinjavanje.

17. Sama činjenica da je tužena zapisnikom o uvođenju u posjed vlasnika imovine od 18. travnja 2019. uvela tužiteljicu u posjed spornog stana nema značaj protupravne radnje i nastanka štete tužiteljici kako to ona smatra s obzirom na utvrđenu odlučnu činjenicu tužiteljičina vlasništva premetne nekretnine od 30. listopada 2000. i činjenicu da tužena nije držala posjed navedenog stana u spornom razdoblju niti je tim stanom raspolagala za stambeno zbrinjavanje. Slijedom navedenog, pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda kako nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1085. ZOO.

18. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni temeljem odredbe čl. 375. st. 1. ZPP , jer isti nisu od odlučnog značenja.

19. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužiteljica ni na koji način ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženoj uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

20. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspjela.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat