Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-37/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Mraz, odvjetniku iz Zagreba, Jordanovac 15, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1287/2025-66 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
1. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1287/2025-66 od 7. siječnja 2026. i za navedeno sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UP koji glasi:
„I Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika Zagrebački Holding d.o.o. tužitelju UP od 26. svibnja 2022. godine nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Voditelja podružnice, Tržnice Zagreb, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Nalaže se tužitelju UP isplatiti tuženiku Zagrebačkom Holdingu d.o.o. trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika Zagrebački Holding d.o.o. tužitelju UP od 26. svibnja 2022. godine nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Voditelja podružnice, Tržnice Zagreb, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška i uz naknadu troška žalbenog postupka , podredno ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza Ugovora o radu voditelja podružnice koji je između stranaka zaključen 8. kolovoza 2020., a koji je tuženik otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022., zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto Voditelja podružnice Tržnice Zagreb, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, no na iste je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je pravilnom primjenom materijalnog prava od strane ovog drugostupanjskog suda na tako utvrđeno činjenično stanje trebalo odbiti tužbeni tužitelja u cijelosti kao neosnovan.
8. Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. utvrđeno je da je tužitelju otkazan Ugovor voditelja podružnice zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, sklopljen na određeno vrijeme 8. kolovoza 2020 . te dodatak ugovoru o trajanju mandatnog razdoblja na koji je voditelj podružnice imenovan na tu funkciju ili do opoziva s te funkcije prije isteka mandatnog razdoblja, ovisno o tome što nastupi ranije, a kojim se imenovanom nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme.
9. Među strankama nije sporno kako je Odlukom predsjednika Uprave, tužitelj 11. studenog 2021. opozvan s funkcije voditelja podružnice Tržnice Zagreb, kao i da tu odluku o opozivu tužitelj ni na koji način nije osporavao ili pobijao, te je njegov radni odnos temeljem čl. 12. st. 2. Ugovora 8. kolovoza 2020. zasnovan na neodređeno vrijeme.
10. Odredbom čl. 12. st. 1. Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. stranke su ugovorile kako predmetni ugovor može prestati na načine predviđene Zakonom o radu, te je stoga odluka kojom je tuženik odlučio o načinu prestanka ugovora o radu donesena na način koji je predviđen odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).
11. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 3. Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. stranke su ugovorile da će po prestanku ugovora poslodavac radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.
12. Iz sadržaja tužiteljevog Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. proizlazi da je bio vezan za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja podružnice Tržnice Zagreb, slijedom čega je tužitelj bio osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva temeljem odredbe čl. 4. st. 3. ZR i kao takav upisan u sudski registar. Slijedom navedenog, Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020. ne predstavlja klasični ugovor o radu već predstavlja tzv. mješoviti ugovor o radu, na koji se primjenjuje načelo slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 11. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) u skladu s kojim su stranke mogle ugovoriti razloge i postupak otkazivanja ugovora o radu.
13. Slijedom ranije navedenog po utvrđenju ovoga suda upravo iz odredbe čl. 12. st. 3. Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. jasno proizlazi kako su stranke u skladu s navedenim načelom uredile međusobne odnose na način da će poslodavac ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Činjenica da stranke nisu podrobno regulirale samu proceduru ponude sklapanja novog ugovora o radu tužitelju kao radniku, ne znači da se u tom postupku trebala primijeniti odredba čl. 123. ZR o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, kako to neosnovano zaključuje prvostupanjski sud.
14. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda iz izvedenih dokaza proizlazi kako je tuženik postupio po odredbi čl. 12. st. 3. Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. te je tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama, koju ponudu je tužitelj odbio preuzeti (što dokazuje potvrdom na listu 42 spisa, a tužitelj u svom iskazu i postupku ne osporava).
15. Slijedom navedenog, kako je tužitelj nesporno opozivom Uprave razriješen poslova voditelja (koju odluku ni na koji način nije pobijao ili osporavao) stekli su se ugovorom predviđeni razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu, slijedom čega je premetni otkaz Ugovora o radu od 26. svibnja 2022. dopušten, kako to pravilno Odlukom o otkazu ugovora o radu obrazlaže tuženik.
16. Neosnovano tužitelj tvrdi kako mu je tuženik trebao formalno ponuditi konkretan Ugovor o radu za radno mjesto koje odgovora njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, a što prihvaća i prvostupanjski sud, pogrešno utvrđujući kako je tuženik trebao postupiti u skladu s odredbom čl. 123. ZR.
17. Kako je već ranije navedeno u obrazloženju ove presude tuženik je pokušao tužitelju uručiti popis slobodnih radnih mjesta, što je tužitelj odbio, uopće ne razmotrivši koja mu se to radna mjesta nude od strane tuženika, kako bi mogao tvrditi da tako ponuđena radna mjesta ne odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, slijedom čega se sada, naknadno u postupku ne može pozivati da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u skladu s odredbom čl. 12. st. 3. Ugovora o radu.
18. Osnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu kojim prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik povrijedio odredbe čl. 127., 150. i 151. ZR, jer je u postupku nesporno utvrđeno da kod tuženika nije formirano radničko vijeće niti su sindikati postigli sporazum o osobi sindikalnog povjerenika. Stoga tuženik nije niti bio u obvezi provesti savjetovanje sa sindikatima jer sami sindikati nisu postupili prema odredbi čl. 153. st. 4. ZR i ustrojili radničko vijeće ili odredili sindikalnog povjerenika i o tome obavijestili tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1162/22 od 9. siječnja 2024.)
19. Opoziv tužitelja s funkcije voditelja Podružnice Tržnice predstavlja razlog za redoviti otkaz Ugovora o radu jer razrješenjem s mjesta voditelja taj posao više ne može obavljati, slijedom čega su razlozi temeljem kojih prvostupanjski sud zaključuje suprotno (te nalaže vraćanje tužitelja na to radno mjesto) u cijelosti neosnovani. Kako je tužitelj odbio uopće razmotriti ponudu tuženika za sklapanje novog ugovora o radu za neko od ponuđenih mjesta (kako je to već ranije obrazloženo), to je odluka prvostupanjskog suda donesena suprotno odredbi čl. 115. st. 1. ZR.
20. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik u postupku dokazao postojanje zakonom propisanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. ZR pa je stoga valjalo uvažiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP prvostupanjsku odluku preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP odlučeno je o zahtjevima stranaka za naknadu troška postupka.
22. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je u cijelosti preinačena odluka o trošku sadržana u pobijanoj presudi te je njegov zahtjev za naknadu troška u dosuđenom iznosu odbijen kao neosnovan.
23. Tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak temeljem odredbe Tbr. 7. čl. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) u vezi s odredbom čl. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/23) pripada jednokratna nagrada od 200 bodova (400,00 eur) za cijeli postupak kao nagrada za sastav žalbe od 8. travnja 2025. i žalbe od 12.1.2026. po Tbr. 10. čl. 2. Tarife od 100 bodova svaka (ukupno 400,00 eur,) sve uvećano za pripadajući PDV od 200,00 eur što u konačnici s osnova troška zastupanja iznosi 1.000,00 eur na isplatu kojeg troška je tužitelj i obvezan tuženiku. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 750,00 eur, odbijen je kao neosnovan.
U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat