Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Povrv-206/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, prema nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz OD Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Hrvoje Miholjeviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 01. travnja 2026. temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi dana 07. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke, posl.br. Ovrv-13230/2023 od 17. kolovoza 2023. u dijelu kojem je naloženo tuženiku VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, isplati iznos od 100,34 EUR (sto eura i trideset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08. ožujka 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 13230/2023 od 17. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženiku VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, podmiri ovršne troškove u iznosu od 62,31 EUR (šezdeset dva eura i trideset jedan cent).
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 325,58 EUR (tristo dvadeset pet eura i pedeset osam centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 07. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 20. srpnja 2023. radi naplate novčanog iznosa od 100,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Žaklina Marinković donijela 17. kolovoza 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv- 13230/2023.
2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući predmetno rješenje navodeći kako se vjerodostojna isprava ne može kontradiktorno ispitati, nije razvidno tko je vjerovnik a tko dužnik, niti je razvidan predmet i vrsta novčane obveze. Nije razvidno postojanje valjane pravne osnove iz koje bi proizašlo da je ovrhovoditelj vjerovnik obveznog odnosa. Predlaže ukidanje platnog naloga uz naknadu parničnog troška.
3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 22. travnja 2024. rješenjem posl.br. Povrv-206/2024-5 stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo kako se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a osnovanost svog potraživanja dokazuje i prijepisom računa, iz kojeg je razvidna specifikacija dugovanja tuženika. Tužitelj osnovanost svog potraživanja dokazuje i policom dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Osiguranje temeljem navedene police počelo je 01. ožujka 2021. i traje do otkaza. U polici dopunskog zdravstvenog osiguranja [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] uređen je trenutak sklapanja ugovora pa je stoga paušalan prigovor tuženika da ne postoji osnova tražbine jer je ponašanjem tuženika (plaćanjem premije), a koje temelj ima u ugovornim i zakonskim odredbama, sklopljena polica osiguranja između tužitelja i tuženika. Uplatu za prvu godinu osiguranja tuženik je izvršio 02. ožujka 2021., a knjižena je na datum 03. ožujka 2021. S obzirom da je navedena polica na snazi do otkaza, tuženik je osnovano bio dužan uplatiti iznos od 100,34 EUR za 2022. godinu. Dospijeće osnovane tražbine za 2022., a prema računu br. 790572199/22, je nastalo 07. ožujka 2022. Kako ovršenik nije po dospijeću podmirio dugovani iznos police, tužitelj je, u skladu s čl. 23. st. 2. Općih uvjeta za dopunsko zdravstveno osiguranje, raskinuo navedenu policu dana 10. ožujka 2023. Ugovaratelj osiguranja u obvezi je platiti premiju osiguranja, a visina premije navedena je u polici. Tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih ne bi bio u obvezi platiti predmetnu premiju osiguranja.
5. Tuženik je podneskom od 14. lipnja 2024. istaknuo kako je tužitelj osnovan kao društvo kapitala – dioničko društvo i obavlja poslove osiguranja. Tuženik je strana fizička osoba, koja je ne poznaje hrvatski jezik, a ista ima u odnosu na tužitelja svojstvo potrošača sukladno odredbi članka 4. st. 1. t. 24. Zakona o zaštiti potrošača i sukladno odredbi članka 2. tužiteljevih Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja. Tuženik je u vrijeme sklapanja ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju imao valjani privremeni boravak temeljem spajanja sa obitelji sukladno odredbi članka 57. st. 1. t. 1. Zakona o strancima. Odredbom članka 61. st. 1. ZS - a propisano je kako se dozvola za privremeni boravak izdaje s rokom važenja do godine dana. Tuženiku je izdana dozvola za privremeni boravak sa rokom važenja do 05. veljače 2022. Tuženik je tijekom privremenog boravka bio zaposlen u trgovačkom društvu P.F. CONSULTING j.d.o.o. Status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju je stekao 04. ožujka 2020., dok mu je status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju prestao 18. siječnja 2022. obzirom da je radni odnos prekinut 17. prosinca 2021. Odredbom članka 13. st. 2. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju propisano je kako osiguranik u dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju može biti samo fizička osoba koja ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Odredbom članka 7. st. 1. t. 13.a propisan je uvjet osobi koja je prekinula radni odnos prijaviti se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa kako bi zadržala status osigurane osobe. Napominje se da odredba članka 7. st. 1. t. 13. ZOZO – a nije prisilna, odnosno, povlači za sobom sankciju gubitka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, te ukoliko osoba ne želi imati status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, ista nije dužna postupiti sukladno predmetnoj odredbi. U konkretnom slučaju, tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 7. st. 1. t. 13.a ZOZO – a, te je ex lege izgubio svojstvo osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju. Također, 07. siječnja 2022. tuženik je napustio područje Europskog gospodarskog prostora.
6. Obzirom da je tuženiku prestao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, isti više po sili prisilnog propisa odredbe članka 13. st. 2. ZDOZ nije mogao biti osiguranik u dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Tužitelj je propustio prilikom sklapanja ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju primijeniti stupanj dužne pozornosti iz članka 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju, tuženik je sklopio ugovor sa tužiteljem dana 01. ožujka 2021. na neodređeno vrijeme s godišnjim plaćanjem premije, odnosno do 01. ožujka 2022. Tuženiku je prestao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju 17. siječnja 2022. dakle tijekom trajanja razdoblja za koje je platio premiju tužitelju. Gubitkom statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju tuženik je izgubio pravo ostvarivati status osiguranika u dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Slijedom navedenoga, nastao je uzrok ništetnosti, odnosno predmetni ugovor je postao sklopljen suprotno prisilnim propisima, odnosno nakon 17. siječnja 2022. postao je ništetan sukladno odredbi članka 270 . st. 1. ZOO – a obzirom da je upravo tužiteljeva činidba postala (pravno) nedopuštena, a o čemu je tužitelj trebao voditi računa prilikom sklapanja ugovora s tuženikom zbog svojstva istoga. Upravo zbog navedenog, tužitelj nema pravo prisilnim putem tražiti naplatu po osnovi ništetnog ugovora. Podredno, odredbom članka 18. st. 1. t. 5. tužiteljevih Općih uvjeta ugovor između uvodno naznačenih stranka u postupku je prestao najkasnije dana 18. siječnja 2022. obzirom da je prestala postojati zakonska osnova za osiguranje.
7. Podneskom od 02. srpnja 2024. tužitelj navodi kako je tužena dozvolu za boravak dobila 23. veljače 2021., a policu dopunskog osiguranja s tužiteljem sklopila je 01. ožujka 2021. Dakle, znajući da joj je odobren boravak na godinu dana, tužena sklapa dugoročni ugovor s tužiteljem, a koji dospijeva na naplatu svake godine na datum 28. veljače. S obzirom na uvjete ugovora, osnovano je za pretpostaviti da tužena shvaća da joj se neće moći naplatiti dospijeće svake godine ugovornog odnosa jer tijekom trajanja cijelog obveznog odnosa neće boraviti na području Republike Hrvatske. Tužena je sama pristupila tužitelju sa zahtjevom za sklapanje ugovora i nije istinito objavila podatke o svome privremenom boravku, iako je isti mogao trajati dulje i/ili mogao biti produljen sukladno Zakonu o strancima. Prema tome, navodi o navodnoj ništetnosti ugovornog odnosa odnosili bi se isključivo na istu jer bi ona bila ugovorna strana odgovorna za ništetnost sukladno čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, čime de facto priznaje svoju odgovornost za štetu i pasivnu legitimaciju u mogućim eventualnim budućim parničnim postupcima radi naknade štete.
8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u spis posl.br. Ovrv-13230/2023, izvadak iz poslovnih knjiga (list 41 spisa), izdan račun (list 42 spisa), Opće uvjete dopunskog zdravstvenog osiguranja (list 43-46 spisa, dalje: Opći uvjeti), policu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (list 47-49 spisa), presliku dozvole boravka (list 59-60 spisa) te prijavu o prestanku osiguranja od 01. siječnja 2022. (list 61 spisa).
9. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
10. U ovom postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik 01. ožujka 2021. sklopili policu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] na neodređeno vrijeme s godišnjim plaćanjem premije osiguranja, niti je sporno da je u vrijeme trajanja osiguranja tuženik izgubio status osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja, te da mu je isto isteklo 18. siječnja 2022.
11. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa a koji iznos predstavlja neplaćenu premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja, sve to imajući u vidu da je tuženiku u vrijeme trajanja osiguranja istekao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, a što predstavlja preduvjet za dopunsko zdravstveno osiguranje.
12. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima, a njihovu vjerodostojnost stranke u postupku nisu osporavale.
13. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
14. Tuženik navodi kako nije u obvezi podmiriti utuženi iznos obzirom je za vrijeme trajanja osiguranja izgubio status osigurane osobe obveznog zdravstvenog osiguranja. Ovakav navod tuženika ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, kao što je prethodno navedeno nije sporno da je tuženik sa tužiteljem sklopio ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju na neodređeno vrijeme, te da je time preuzeo obvezu plaćanja godišnje premije, u vrijeme kada je imao status osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja. Sukladno čl. 2. Općih uvjeta osiguranik može biti samo osoba koja u trenutku sklapanja ugovora ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju u skladu sa propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, te je također i čl. 13. st. 2. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju („Narodne Novine“ br. 85/06, 150/08, 71/10, 53/20, 120/21, 23/23, dalje: ZDZO) propisano da osiguranik može biti samo osoba koja ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ugovor kojeg su stranke sklopile proizvodi pravne učinke sukladno čl. 925. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja (st. 2.). Drugim riječima tuženik se obvezao da će sukladno sklopljenom ugovoru ispuniti svoju obvezu plaćanjem godišnje premije osiguranja a tužitelj se obvezao da će u slučaju da nastane osigurani slučaj isplatiti osigurninu (čl. 921. ZOO-a), obzirom su u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju bili ispunjeni svi uvjeti.
15. Navod tuženika da je tužitelj bio u obvezi provjeravati vrijeme trajanja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj ovaj sud nije cijenio osnovanim, posebice imajući u vidu da je sukladno čl. 4. ZOO-a propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Tužitelj je sukladno postojećim informacijama koje su mu pružene, a imajući u vidu da predmetno stranke nisu osporavale, ponudio sklapanje ugovora o osiguranju kada je tuženiku bio odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj i kada je bio u radnom odnosu, odnosno isključivo je na tuženiku bila odgovornost u pogledu trajanja privremenog boravka, imajući u vidu da se privremeni boravak može produljiti sukladno čl. 62. Zakona o strancima („Narodne Novine“ br. 133/20, 114/22, 151/22, dalje: ZS-a), pa je tako st. 2. propisano da državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka prije isteka roka važećeg privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu, a što bi bilo do dospijeća ugovorne obveze.
16. U tome smjeru upire se u stajalište Županijskog suda u Varaždinu izraženo u rješenju posl.br. Gž-1610/2024-2 od 09. siječnja 2025. gdje se navodi kako su osiguravatelj dopunskoga zdravstvenog osiguranja, odnosno Zavod obvezni sklopiti ugovor o osiguranju sa svakom osiguranom osobom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koja se želi osigurati za prava iz dopunskoga zdravstvenog osiguranja po programima osiguravatelja, a ugovaratelj osiguranja je dužan tužitelju platiti premiju za dopunsko osiguranje u skladu sa sklopljenim ugovorom o dopunskom zdravstvenom osiguranju koji se sastoji od police i Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Drugim riječima, tužitelj je u obvezi sklopiti takav ugovor sa osiguranikom, kao što je i u konkretnom slučaju učinio sa tuženikom, pa stoga nema govora o tome da isti ne bi upotrijebio dužnu pažnju, budući je tuženik u to vrijeme bio osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja. Također je potrebno istaknuti kako su neosnovani navodi tuženika da isti ne poznaje hrvatski jezik, a što tužitelj pravilno ističe, obzirom je svatko jednak pred zakonom, te nepoznavanje prava nikog ne ispričava.
17. Ujedno se ističe kako tuženik nije obavijestio tužitelja o prestanku obveznog zdravstvenog osiguranja niti je na bilo koji način tužitelju dao do znanja da je došlo do izmjene prvotno ugovorenih uvjeta, niti je tražio raskid ugovora kako je to propisano čl. 15. Općih uvjeta, stoga ugovor obvezuje tuženika sukladno načelu Pacta sunt servanda.
18. Sukladno čl. 13. st. 4. Općih uvjeta propisano je da ako se ugovori plaćanje premije osiguranja odjednom, premija se plaća prilikom sklapanja ugovora, pri čemu se kao dan dospijeća ugovara dan na koji je ugovor sklopljen, oism ako se drugačije ne ugovori. Za sljedeću osigurateljnu godinu premija osiguranja dospijeva jednom godišnje na isti dan kada je ugovor sklopljen, osim ako se drugačije ugovori. Imajući u vidu da je tuženik sklopio ugovor o osiguranju to je isti dužan ispuniti svoju obvezu koja iz istog proizlazi, odnosno podmiriti tražbinu koja se odnosi na plaćanje godišnje premije, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke, posl.br. Ovrv-13230/2023 od 17. kolovoza 2023. u dijelu kojem je naloženo tuženiku da podmiri iznos od 100,34 EUR.
19. Navod tuženika o ništetnosti predmetnog ugovora ovaj sud nije cijenio osnovanim. Sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Uvidom u predmetni ugovor ovaj sud nije našao da bi isti bio ništetan posebice imajući u vidu da su stranke ugovora, odnosno tužitelj i tuženik, na temelju svojih dispozicija pristali na njegovo sklapanje pri čemu su se usuglasili oko bitnih sastojaka ugovora te isti potpisali, a sve sukladno čl. 2. ZOO-a.
20. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 62,31 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
21. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi uvećan za sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR te iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 150,00 EUR (27. svibnja 2024., 02. srpnja 2024. i 18. listopada 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu 01. travnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR, te ovršni trošak u iznosu od 62,31 EUR.
23. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 325,58 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.
24. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.
25. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 07. svibnja 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27
EUR.
