Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1350/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antonu Denoni, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 24. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČL da tužitelju ŽL isplati iznos od 3.000,00 eura zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. pa 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.864,61 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 7. svibnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 11. kolovoza 2016. tuženik od tužitelja primio iznos od 3.000,00 eura, a koji iznos tuženik nikada nije vratio. Nadalje navodi kako je više puta pozivao tuženika na povrat navedenog iznosa, međutim, navedeni novčani iznos nikada nije vraćen. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na isplatu iznosa od 3.000,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate kao i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i svojim daljnjim očitovanjima ističe kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine. Navodi kako ne postoji obveza tuženika za isplatom iznosa koje tužitelj navodi i potražuje u tužbi jer tako nešto ne proizlazi niti iz činjenica niti iz dokaza na koje se tužitelj poziva u tužbi. Navodi kako je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika kojom tužitelj od tuženika potražuje povrat i isplatu iznosa od 97.500,00 kn koje je ovdje tužitelj isplatio ovdje tuženiku temeljem Sporazuma o međusobnim pravima i dužnostima. Ističe prigovor zastare potraživanja te prigovor litispendencije. Osporava da bi na potvrdama koje prileže spisu bio potpis tuženika. Slijedom navedenog predlaže odbaciti tužbu zbog litispendencije, odnosno odbiti zahtjev kao neosnovan.

3. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to izjave potpisane od strane tuženika (list 24-25 spisa), uvid u komunikaciju elektroničkim putem (list 26-31 spisa), uvid u dopise Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom Grada Rijeke (list 34-37 spisa), uvid u Sporazum o međusobnim pravima i obvezama sklopljen između tužitelja i tuženika (list 38-42 spisa), uvid u Ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu Primum Coffea d.o.o., Rijeka (list 43-45 spisa), uvid u ovosudni spis P-4088/2019, saslušan je tužitelj kao stranke (list 79-80 spisa), saslušan je svjedok ML (list 89 spisa), saslušan je svjedok HL (list 89 spisa) te je saslušan svjedok RL (list 162-163 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Među strankama je nesporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu.

7. Sporno je da li je tuženik u obvezi vratiti novčani iznos od 3.000,00 eura te je ujedno i sporno da li je nastupila zastara.

8. Uvidom u izjavu od 22. srpnja 2016. utvrđeno je da se na istoj nalazi potpis tuženika, a u sadržaju izjave stoji da je 22. srpnja 2016. tuženik od tužitelja primio iznos od 1.500,00 eura.

9. Uvidom u izjavu od 11. kolovoza 2016. utvrđeno je da je tuženik od tužitelja primio iznos od ukupno 3.000,00 eura, a koji iznos uključuje i prethodno navedenih 1.500,00 eura, koji iznos će mu služiti za pokrivanje dugova svojega posla. Utvrđeno je da se potpis tuženika nalazi na navedenoj izjavi.

10. Uvidom u poruke elektroničkom komunikacijom, dopise Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom Grada Rijeke, Sporazum o međusobnim pravima i obvezama sklopljen između tužitelja i tuženika te Ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu Primum Coffea d.o.o., Rijeka utvrđeno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu vezanom za zakup poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa].

11. Uvidom u ovosudni spis poslovnog broja P-4088/2019 utvrđeno je da se isti vodi povodom tužbe tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog između tužitelja i tuženika te radi isplate iznosa od 97.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje je prema tužbi tužitelja tuženik od istoga primio na ruke, a u svezi s prijenosom i preuzimanjem poslovnih udjela te zakupom i podzakupom poslovnog prostora. Iz navedenog spisa proizlazi da je neosnovan prigovor dvostruke litispendencije obzirom se ne radi o identičnim tužbenim zahtjevima.

12. Sud je kao vjerodostojne prihvatio navedene isprave, dovodeći ih u vezu s ostalim dokazima, posebice iskazom tužitelja.

13. Tužitelj u svom stranačkom iskazu, kojega je ovaj sud ocijenio istinitim, objektivnim i uvjerljivim, u bitnome navodi kako je tuženiku posudio novac u dva navrata zato što je s njime dogovarao posao. Tužitelj je trebao kupiti tvrtku gdje je tuženik bio član uprave. U srpnju 2016. tuženik je došao u tužiteljev lokal te ga je molio da mu posudi 1.500,00 eura koje će mu vratiti kada realiziraju posao. U kolovozu 2016. tuženik je opet došao kod tužitelja s molbom da mu posudi još 1.500,00 eura, a koji iznos će mu također biti vraćen kada posao bude realiziran. Realizacija posla trebala se dogoditi u kratkom roku odnosno u roku od nekoliko mjeseci. Novce je dao tuženiku osobno.

14. Predočivši izjavu s lista 24 spisa tužitelju isti je istaknuo kako je navedenu izjavu potpisano tuženik osobno te, u je u odnosu na rukom dopisan tekst, tužitelj naveo da je isti tekst dopisao tuženik. Tužitelj je posebno naveo da mu iznos od 3.000,00 era nikada nije vraćen, niti na bilo koji drugi način kompenziram.

15. Iz iskaza svjedoka UL proizlazi kako je dobar prijatelj s tužiteljem te mu je poznato kako su tužitelj i tuženik bili u pregovorima oko poslovne suradnje. Tužitelj je trebao nešto kupiti od tuženika. Zna da je tužitelj 2016. posudio tuženiku određeni novčani iznos, a koji mu nikada nije vraćen. Naveo je da se radi o iznosu od 3.000,00 eura.

16. Iz iskaza svjedoka HL proizlazi da je 2016. radio u kafiću koji je bio u vlasništvu tužitelja. Poznato mu je da je tužitelj tuženiku posudio novčani iznos od 3.000,00 eura, a koji iznos nije vraćen. Također, je naveo kako je tuženik često dolazio u naprijed navedeni kafić.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka budući su isti iskazivali životno, logično i uvjerljivo te su njihovi iskazi u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.

18. Iz iskaza svjedoka RL proizlazi kako je s tužiteljem i tuženikom bio u prijateljskim odnosima u vrijeme kada se dogodio ovaj događaj. Naveo je kako je s tuženikom i dalje u prijateljskim odnosima, dok s tužiteljem ne komunicira. Poznato mu je što je predmet ovoga spora, te je istaknuo kako se ne radi o posudbi već je tuženik postavio tužitelju uvjet da ukoliko želi izvršiti uvid u poslovne knjige njegove tvrtke mora platiti avans. Naveo je kako su u to vrijeme tužitelj i tuženik bili u određenom pregovaranju oko kupoprodaje tvrtki. Misli da se radi o iznosu od ukupno 3.000,00 eura, odnosno, iznos od 1.500,00 eura koji je plaćen u dva navrata. Svjedok je naveo kako je bio prisutan jednom kada je tužitelj isplatio iznos od 1.500,00 eura tuženiku, a isplatio mu ih je na ruke te mu je pri tom tužitelj dao komad papira da potpiše, pretpostavlja da je na sadržaju tog papira pisalo koji iznos je primljen. Također, istaknuo je kako je do predaje novčanog iznosa došlo u kafiću tužitelja.

19. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako je tuženik potpisao izjave prilikom preuzimanja novčanog iznosa, stoga je neosnovan navod tuženika kojim ističe da izjave nije potpisao tuženik. U preostalom dijelu sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka obzirom je suprotan materijalnoj dokumentaciji u spisu.

20. Tuženik u postupku nije saslušan budući da se, iako uredno pozvan, nije odazvao pozivima suda za ročišta. Punomoćnik tuženika je na ročištu održanom 24. ožujka 2026. odustao od provođenja dokaza saslušanjem tuženika kao stranke. Kako sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu istinu te provodi dokaze po prijedlogu stranaka, a u konkretnom slučaju punomoćnik tuženika je odustao od provođenja dokaza saslušanjem tuženika kao stranke, valjalo je cijeniti navedenu pravnu situaciju.

21. Odredba članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno. Budući da sud nije utvrdio postojanje takve sumnje, daljnje dokaze nije provodio. Također, ocjena je suda da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

22. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje. Tužitelj je tuženiku posudio novčani iznos od ukupno 3.000,00 eura, a koji iznos mu je posuđen u dva navrata i to 22. srpnja 2016. i 11. kolovoza 2016. Na izjavi sačinjenoj 11. kolovoza 2016., a koja izjava je potpisana od strane tuženika, stoji da je tuženik od tužitelja primio novčani iznos od 3.000,00 eura, a koji iznos mu služi za pokrivanje dugova njegova posla.

23. Sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a koja dužnost se odnosi na obje parnične stranke, dok prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o dokazivanju.

24. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

25. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva.

26. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.

27. Obzirom je u ovome postupku tuženik osporio da bi postojala njegova obveza za povratom naprijed navedenog iznosa, ali isti nije pristupio sudu radi svojeg saslušanja kako bi svojim iskazom potkrijepio osporene činjenice niti je na bilo koji način dokazao da povrat utuženog iznosa nije njegova obveza, valjalo je cijeniti navedenu pravnu situaciju.

28. Tuženik je ovome postupku istaknuo prigovor zastare potraživanja. Ovaj sud upire na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/202 2, 155/2023, dalje: ZOO) koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

29. Sukladno odredbi članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

30. Obzirom je tražbina dospjela 12. kolovoza 2016., a tužba je podnesena 12. kolovoza 2021., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina, prigovor zastare tuženika nije osnovan.

31. Ovaj sud drži kako je tuženik u obvezi vratiti tužitelju posuđeni iznos od 3.000,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do konačne isplate.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa su tuženiku priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 toč. 1), za sastav podneska od 8. rujna 2023. (Tbr. 8 toč. 1), za zastupanje na ročištima 24. siječnja 2023., 8. rujna 2023., 7. travnja 2025., 29. svibnja 2025., 17. rujna 2025., 16. prosinca 2025., 19. siječnja 2026., 26. veljače 2026. i 24. ožujka 2026. u iznosu 200 eura svako (Tbr. 9 toč.1) sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 550,00 eur), dakle sveukupno iznos od 2.750,00 eura.

Tome valja pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,16 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,45 eura. Tužitelju je stoga na ime troška valjalo priznati ukupno 2.864,61 eura.

34. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23).

35. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

36. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 200,00 eura svako, obzirom je sudska pristojba na tužbu plaćena u iznosu od 38,16 eura, dok sudska pristojba na presudu iznosi 76,45 eura.

37. Preostali dio troška tužitelja iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim.

38. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 7. svibnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika