Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-949/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Petri Mioč Štura, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Petrović, u upravnom sporu tužitelja GT, iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove u Zagrebu, OIB: 36162371878, Ulica grada Vukovara 33, radi primitaka u hrvatsko državljanstvo, 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/23-01/3683, URBROJ:511-01-203- 24-10 od 10. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/23-01/3683, URBROJ:511-01-203-24-10 od 10. listopada 2024. odbijen je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužitelja.

2. Tužitelj u odgovoru na tužbu navodi kako živi u [adresa] već 33 godine te kako u regiji u kojoj živi ne postoje značajnije hrvatske udruge ili zajednice u koje bih se mogla uključiti. Također navodi kako redovito održava kontakte s obitelji i korijenima u Hrvatskoj te kako se osjeća čvrsto povezana s kulturom, tradicijama i poviješću svoje domovine. Zaključno navodi kako naziv „ G“ u njezinim dokumentima bio uobičajena i zakonski propisana oznaka u vrijeme njezinog rođenja i odrastanja u Republici Hrvatskoj (1963.-1991.).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), jer ni tužitelj, ni tuženik nisu izrijekom zatražili da se presuda donese nakon održavanja rasprave, a sud je presudom riješio samo o pravnim pitanjima.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio 19. siječnja 2024.

8. Uvidom u osporavano rješenje od 10. listopada 2024. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskom narodu odbijen, s obrazloženjem da tužiteljica nije priložio dokaze iz koje bi bilo razvidno kontinuirano isticanje pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu tijekom života. Povezanost hrvatskom narodu nije dokazala niti članstvom u nekom od brojnih hrvatskih društava koja djeluju u Njemačkoj i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Jednako tako, podnositeljica zahtjeva u dostavljenim izjavama nije obrazložila gdje je, kada i na koji objektivan način tijekom svog života iskazala pripadnost hrvatskom narodu. Nadalje iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da roditelji tužiteljice nisu pripadnici hrvatskog naroda, pa tako tužiteljica nije mogla steći hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci. Također u osporavanom rješenju je navedeno da majka i sestra jesu hrvatske državljanke, ali kako su državljanstvo stekle temeljem boravka u Republici Hrvatskoj, a ne temeljem pripadnosti hrvatskom narodu iz čega proizlazi da tužitelj nije dokazao niti pripadnost hrvatskom narodu za svoje roditelje pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo.

9. Odredbom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

10. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

11. Odredbom članka 26. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim Zakonom drugačije uređeno.

12. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, jer su u upravnom postupku ocijenjeni svi raspoloživi dokazi, te tužitelj nije priložio dokaze za dokazivanje pripadnosti hrvatskom narodu propisane člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da je tužiteljev osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu subjektivna kategorija, koja mora biti potkrijepljena materijalnim dokazima - ispravama u kojima će biti jasno označena tužiteljeva opredijeljenost za pripadnost hrvatskom narodu tijekom cijelog njegovog života, a ne samo u trenutku kada je motiviran za stjecanje određenog privilegija, u ovom slučaju državljanstva Republike Hrvatske. Navedene činjenice ukazuju da je tuženik imao osnove zaključiti da se u konkretnoj situaciji ne radi o osobi koja je pripadnost hrvatskom narodu izražavala isključivo i kontinuirano. Također, ovaj sud prihvaća stajalište tuženika da je ne uzimanje u obzir etničkog podrijetla suprotno duhu i smislu odredbi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kojim su propisani privilegirani uvjeti naturalizacije upravo za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu, te da je preduvjet za stjecanje hrvatskog državljanstva, sukladno navedenom članku uz osobno deklariranje pripadnosti hrvatskom narodu i pripadnost hrvatskom narodu podrijetlom, a navedeno proizlazi i iz izričaja odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo, budući u protivnom bi bilo propisano da svaka osoba koja ispunjava ostale uvjete iz navedenog članka može steći hrvatsko državljanstvo u slučaju da je etničko podrijetlo nebitno.

13. Iz navedenih razloga, sud je ocijenio da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik postupao u skladu sa svojim ovlastima u odnosu na utvrđivanje činjeničnog stanja i u odnosu na donošenje diskrecijske ocjene također u okviru svojih ovlasti i svrhe diskrecijske ocjene.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zagreb, 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju, [adresa], Njemačka

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove u Zagrebu

3. U spis