Poslovni broj: Ovr-478/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
Labin, G. Martinuzzi br. 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, na prijedlog sudske savjetnice Franke Verbanac, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupan po prokuristu ĆR, protiv ovršenika GR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici u Rijeci, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu ovrhe, 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika od 24. lipnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina, poslovni broj: OV-2757/13 od 8. svibnja 2013., kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika od 24. lipnja 2025. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina, poslovni broj: OV-2757/13 od 8. svibnja 2013., kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
I. Upućuje se ovršenik GR da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koji razlog je propisan člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ).
II. Pokretanje parnice iz točke I. ovog zaključka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.
Obrazloženje
1. Ovršenik je po punomoćnici podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa navodeći da je u svibnju 2025. zaprimio od Financijske agencije obavijest da je zatražena naplata novčane tražbine po zadužnici koja je ovjerena kod javnog bilježnika Rite Udovičić u Labinu 8. svibnja 2013., poslovni broj OV-2757/13, za koju je suglasnost dao radi osiguranja plaćanja tražbine iz Ugovora o kreditu koji je sklopio sa Privrednom bankom Zagreb d.d. Dalje navodi kako je banka 27. lipnja 2014. radi neplaćanja otkazala Ugovor o kreditu te da ga je 9. srpnja 2015. obavijestila da je sklopila Ugovor o prijenosu tražbine sa B2 KAPITAL d.o.o. Ističe da zadužnica kao ovršna isprava zastarijeva za 10 godina pa da je prema tome ovrhovoditelj 2023. izgubio pravo zahtijevati prisilnu naplatu putem iste.
2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao u ostavljenom roku navodeći da je navedeni prijedlog ovršenika neosnovan. U pogledu navoda ovršenika da je nastupila zastara potraživanja ukazao je da se ovršenikov stav o nastupu zastare temelji na činjenici da zastarni rok počinje teći potpisom zadužnice, no ističe kako zastarni rok počinje teći od dospijeća potraživanja, odnosno u konkretnom slučaju od otkaza ugovora o kreditu 27. lipnja 2014. Nadalje navodi kako je vjerovnik već 10. travnja 2017. godine Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnom naplatom cjelokupnog dugovanja, a nakon što je prethodni vjerovnik još ranije dostavio Financijskoj agenciji zadužnicu radi naplate pojedinačnog anuiteta te da se takvo postupanje vjerovnika sma tra prekidom zastare u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, a nakon čega zastarni rok počinje teći iznova. Ističe i da je zadužnica isknjižena temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, radi čega da je 23. travnja 2025. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu. Predlaže odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan.
3. Sukladno čl. 209. st. 1. OZ-a ukoliko ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne isprave, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
4. Odredba čl. 210. OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate, a temeljem koje odredbe ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).
5. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi. Pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a na razloge iz st. 1. toč. 1. 3. i 5. toga članka, te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. toč. 6. toga članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga.
6. Sud je utvrdio da je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga da je nastupila zastara tražbine, a koji razlog je propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, te je primjenjujući čl. 53. st. 1., u vezi sa čl. 210. st. 2. OZ-a zaključio kako ovršenik isti razlog nije mogao ranije iznijeti već nakon što je primio obavijest od Financijske agencije da se provodi ovrha na njegovom računu.
7. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, isti je neosnovan, budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Naime, ovršenik predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne pozivajući se u istom na razloge iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe niti ne navodi da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu i ne obrazlaže u čemu bi se ta šteta, koja bi nastala provedbom ovrhe, sastojala.
8. Sukladno odredbi čl. 65. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki navedenih u toč. 1. do 11. naprijed navedenog članka OZ-a. Dakle, da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan potrebito je da kumulativno budu ispunjene obje zakonske pretpostavke (i objektivna i subjektivna) iz čl. 65. OZ-a.
9. Ovršenik je podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispunio objektivnu pretpostavku, međutim nije ispunio subjektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, budući ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe niti ne navodi da bi provedbom izvansudske ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, a kamoli da bi obrazložio u čemu bi se, provedbom izvansudske ovrhe, ta šteta za njega sastojala. Slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.
10. Odredba čl. 52. OZ-a propisuje da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 .toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja te će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud će donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu. Sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako zakonom nije drukčije određeno (čl.52. st. 6. OZ-a). Razlozi koje ovršenik iznosi u prijedlogu predstavlja razlog iz čl. 50. st.1. toč. 11. OZ-a, a kako je to prethodno obrazloženo.
11. Obzirom da je ovrhovoditelj osporio žalbene razloge, a da ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji žalba ovršenika općepoznate ili ih je sud mogao utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga koje ističe u prijedlogu (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ) te je na temelju čl. 52. st. 3., 4. i 6. OZ-a, a u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ – a, odlučeno kao u izreci zaključka.
Labin, 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Erica Golja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a).
DNA:
- ovrhovoditelju
- ovršeniku putem punomoćnika
