Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-927/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv I.tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, II.tuženika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tuženice VTM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Denisu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, uz javnu objavu dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju od 5. prosinca 2017. sklopljen između I.tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i II.tuženika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.tuženice VTM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika, koji se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća i šupa od 324m², dvorište od 500m², oranica od 1215m², V [adresa] od ukupno 2039 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Šušnjar od 1174 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Šušnjar od 20331 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Stari Dalj od 11509 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Konoplje od 5625 m²; upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], voćnjak Lipovača od 2621 m² i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] vinograd Busija od 3185 m², gubi pravni učinak prema tužiteljici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema I.tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 49.107,44 eura (četrdesetdevettisućastosedameuračetrdesetčetiricenta) sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II.tuženik BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.tuženica VTM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , dužni su trpjeti da tužiteljica VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema I.tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 49.107,44 eura (četrdesetdevettisućastosedameura četrdesetčetiricenta) sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, namiri prodajom nekretnina u ovršnom postupku u njihovom vlasništvu koje su stekli temeljem Ugovora o darovanju od 5. prosinca 2017. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća i šupa od 324m², dvorište od 500m², oranica od 1215m², [adresa] od ukupno 2039 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Šušnjar od 1174 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Šušnjar od 20331 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Stari Dalj od 11509 m², kč. br. [katastarska čestica] oranica Konoplje od 5625 m²; upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], voćnjak Lipovača od 2621 m² i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] vinograd Busija od 3185 m².

III. Odbija se preostali zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da Ugovor o darovanju sklopljen između I.tuženika kao darovatelja i II.tuženika i III.tuženice kao obdarenika, gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se I.tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženiku BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.tuženici VTM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade solidarno parnični trošak u iznosu od 7.312,50 eura (sedamtisućatristodvanaesteurapedesetcenti) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 6.639,72 eura (šesttisućašestotridesetdeveteurasedamdesetdvacenta) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev I. -III.tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 30. listopada 2019. protiv I. -III.tuženih podnijela tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji s tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. i II. izreke, s tim da pod I. tužbenog zahtijeva traži da Ugovor o darovanju gubi pravni učinak prema njoj i u odnosu na troškove parničnog postupka, a koji dio zahtijeva tužiteljica nije uredila do zaključenja glavne rasprave, te navela koji točno parnični troškovi i u kojem točno iznosu.

1.1. Tužiteljica tužbu obrazlaže navodeći da je pred ovim sudom pokrenula parnični postupak radi naknade štete pod brojem Pn-107/2017 koja se tužba temelji na pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž - 554/15-7 od 15. veljače 2016., a kojom je I.tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela na njenu štetu protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – ratni zločin iz čl. 91. st. 2. Kaznenog zakona, te ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Tuženi su dana 5. prosinca 2017. sklopili Ugovor o darovanju koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OU-181/17 istoga dana, a kojim I.tuženik daruje svoje nekretnine u jednakim dijelovima svojoj djeci, ovdje II.tuženiku i III.tuženici, pobliže opisane kao u izreci pod I. i II.

1.2. Tužiteljica navodi da je tužbu radi naknade štete u predmetu ovoga suda broj Pn-107/2017 protiv I.tuženika podnijela dana 30. ožujka 2017., a predmetna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-554/15-7 u kojoj je ona označena kao oštećenik je donesena je dana 15. veljače 2016., dok je sporni Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između I. i III.tuženih dana 5. prosinca 2017., te se radi o krvnim srodnicima u ravnoj liniji sukladno čl. 67. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Napominje da I.tuženik nema druge imovine osim mirovine od 185,81 eura , mjesečno, te su pravne radnje darovanja poduzete s ciljem onemogućavanja nap late potraživanja u slučaju uspjeha u sporu radi naknade štete, a kojim su ju onemogućili u naplati svoga potraživanja, pa predlaže da sud donese presudu kojim će utvrditi da je sporni Ugovor o darovanju bez pravnog učinka prema njoj, te da su II.tuženik i III.tuženica dužni iz vrijednosti suvlasničkih dijelova dobivenih prodajom trpjeti namirenje njene tražbine u iznosu od 49.107,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 30.03.2017. pa do isplate.

2. Tijekom postupka, parnični postupak koji se vodio radi naknade štete pod brojem Pn-107/2017 pravomoćno je okončan rješenjem Županijskog suda u Zagrebu kojim je potvrđena presuda broj Pn-107/2017-107 od 31. siječnja 2025. kojom je naloženo ovdje I.tuženiku kao II.tuženiku u tom postupku, isplatiti tužiteljici solidarno sa I.tuženikom u tom postupku UT, naknadu štete u iznosu od 49.107,44 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2017. pa do isplate .

3. U odgovoru na tužbu od dana 7. srpnja 2020. I.tuženik čini nespornim da se protiv njega vodi postupak pod Pn-107/2017 i osnovu po kaznenim presudama. Ističe prigovor prekluzije, navodeći da je rok za poništenje predmetnog Ugovora 1 (jedna) godina, a kako je isti zaključen u prosincu 2017., to je protekao rok u kojem tužiteljica može tražiti poništenje dužnikovih pravnih radnji, pa predlaže sudu da tužbu odbaci kao nepravovremenu. Pored navedenog, tužbu smatra preuranjenu jer parnica broj Pn-107/2017, nije pravomoćno okončana.

3.1. U odgovoru na tužbu od dana 16. rujna 2024. II.tuženik i III.tuženica predlažu prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi radi naknade štete pod brojem Pn-107/2017.

4. Rješenjem ovoga suda broj P-206/2020-26 od 4. studenog 2024., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-1002/2024-2 od 3. ožujka 2025., sud je prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja parnice radi naknade štete pod Pn-107/2017. Sukladno obavijesti tužiteljice iz podneska od dana 4. lipnja 2025. , postupak je nastavljen rješenjem broj P-206/2020-33 od 5. lipnja 2025.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka saslušao II.tuženika i III.tuženicu, izvršio uvid i pročitao presudu Županijskog suda u Osijeku broj K -Rz- 1/2015-182 od 02.06.2015. (list 6. -31.), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 554/15-7 od 15.02.2016. (list 32. -42.), tužbu od 29.03.2017. (list 43.-45.), Ugovor o darovanju od 5.12.2017. (list 46.-57.), obavijest Centra za socijalnu skrb Osijek od 17.07.2019. (list 58. -59.), zapisnik Pn-107/2017-16 (list 60.-51.), izvatke iz zemljišne knjige (list 107.-111., 213.-218.), presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pn-107/2017-107 (list 160. i 167.-182., 225.-240.), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-1396/2025-2 od 6.05.2025. (list 161.-166., 219.-224.), podatke Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek od 12.11.2025. (list 197.-198.) i odgovor Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 28.11.2025. (list 206.-207.).

5.1. Sud nije saslušao I.tuženika jer je punomoćnik istog odustao od tog prijedloga na ročištu od 27. studenog 2025.

6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19.).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovog spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji koje su poduzete na štetu vjerovnika, zanovan na odredbi čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.), odnosno zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Ugovor o darovanju od 5.12.2017. broj OU-181/17 kojim je I.tuženik (otac) kao darovatelj darovao II.tuženiku (njegovom sinu) i III.tuženici (njegovoj kćerki) kao daroprimateljima, u jednakim dijelovima svoje nekretnine opisane u izreci presude, gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tražbine tužiteljice koju ima prema I.tuženiku (49.107,44 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30.03.2017. pa do isplate), te trošak parničnog postupka u neodređenom iznosu, te da su II.tuženik i III.tuženica dužni trpjeti da tužiteljica svoje potraživanje namiri prodajom darovanih nekretnina radi namirenja 49.107,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Među strankama nije sporno:

- da je I.tuženik NT kao roditelj i darovatelj svojoj djeci II.tuženiku BT i III.tuženici VTM, darovao nekretnine u k. o. [katastarska općina], na jednake dijelove, temeljem Ugovora o darovanju, sklopljenim dana 5.12.2017., ovjeren pod brojem OU-181/17 dana 5.12.2017.;

- da su II.tuženik BT i III.tuženica VTM, nakon uknjižbe temeljem Ugovora o darovanju, suvlasnici svako u ½ dijela na predmetnim nekretninama,

- da temeljem pravomoćne i ovršne presude ovoga suda broj Pn-107/2017-107 od 31.01.2025. I.tuženik NT ima dug prema tužiteljici u iznosu od 49.107,44 eura sa zateznim kamatama od 30.03.2017. pa do isplate.

8. Među strankama je sporna prekluzija, te da li je I.tuženik imao druge imovine osim mirovine i predmetnih nekretnina koje je darovao II. tuženiku i III.tuženi dana 5. prosinca 2017..

9. Iz iskaza II.tuženika BT proizlazi da je sa ocem, ovdje I.tuženikom, sklopio Ugovor o darovanju predmetnih nekretnina 2017., kojim je otac njemu i sestri, ovdje III.tuženici, darovao sporne nekretnine, no napominje da je tada tek postao punoljetan. Njegov otac osim predmetnih nekretnina druge imovine nema, prima mirovinu oko 300-tinjak eura. U to vrijeme nije znao da su se vodili bilo kakvi postupci vezano za njegovog oca i tužiteljicu, ali mu je bila poznata kaznena presuda u odnosu na njegovog oca. U to vrijeme, kao i danas, njegov otac-I.tuženik je bio u prilično lošem psihičkom stanju zbog svih tih događaja, a zbog troškova koji su se gomilali radi plaćanja odvjetnika zbog kaznenog postupka, bili su svjesni da će ostati bez imovine radi čega su sklopili Ugovor o darovanju, a otac zbog svog zdravstvenog stanja se nije mogao brinuti o zemlji koju je imao u vlasništvu. Na njegovu i sestrinu inicijativu, ovdje III.tuženice, sklopljen je predmetni Ugovor o darovanju, kako ne bi izgubili te nekretnine, ali ništa od darovanih nekretnina on i sestra nisu otuđili. Na formalan način nisu preuzeli nikakve dugove od oca - I.tuženika, međutim zbog njegove male mirovine su mu pomagali i on i II.tuženica da podmiri režije i troškove oko plaćanja odvjetnika. Otac mu u to vrijeme nije spominjao da je protiv njega pokrenuta parnica radi naknade štete. Predmetnu zemlju obrađuje obiteljski prijatelj i plaća im za to naknadu oko 1.500,00 eura godišnje ili im daje naknadu u žitaricama zavisno o dogovoru s njim.

9.1. Iz iskaza III.tuženice NTM proizlazi da se u cijelosti pridružuje iskazu svog brata, ovdje II.tuženika, te dodaje da su se njihovi roditelji rastali prije 20-tak godina, I.tuženik je bio u zatvoru i nije mogao plaćati uzdržavanje za nju i brata, ovdje II.tuženika, radi čega je ona kao starija sestra preuzela brigu oko brata do njegove punoljetnosti. Napominjem da u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju na predmetnim nekretninama nije bilo nikakvih zabilježbi o bilo kakvim sporovima , te nisu znali da postoje neke nove tužbe osim kaznenog postupka za koji su znali da se protiv I.tuženika vodi.

9.2. Iz tužbe (list 43.-45.) proizlazi da je istu podnijela tužiteljica pred ovim sudom dana 30. ožujka 2017. protiv I.tuženika UT i II.tuženika NT, radi naknade štete od 370.000,00 kn / 49.107,44 eura, temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-1/2015 od 2.06.2015., kojom su tuženi oglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – ratni zločin iz čl. 91. st. 2 KZ, te ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zalona Republike Hrvatske, na štetu tužiteljice kao žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i žrtve učina navedenih kaznenih djela.

9.3. Iz obavijesti Centra za socijalnu skrb Osijek od 17. srpnja 2019. (list 58. - 59. spisa) proizlazi da I.tuženik NT živi u kući u [adresa], koja je u vlasništvu njegove djece, ovdje I.tuženika i II.tuženice. Radi se o kući starije gradnje, stambenog prostora veličine 80m², sa svim nužnim priključcima. U svom vlasništvu nema nekretnina i sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju, a niti dosmrtnom uzdržavanju. Prima invalidsku mirovinu u mjesečnom iznosu od 185,81 eura, te druge prihode ne ostvaruje.

9.4. Iz podataka Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek od 12.11.2025. (list 197. -198.) proizlazi da prosječna postignuta cijena na tržištu nekretnina u 10/2025 za istovrsne nekretnine (kao na adresi [adresa]) na području Općine Erdut, iznosi za stambeni objekt (kuća) starosti 0-5 godina – 156,86 eura/m², starosti 6-15 godina – 223,29 eura /m², starosti veća od 15 godina – 2,96 eura /m²; za građevinsko zemljište površine 1.000,01 – 3.000m² prosječna cijena iznosi 2,03 eura /m², površine veće od 3.000,00m² prosječna cijena iznosi 3,48m², za poljoprivredno zemljište površine do 5.000,00m² prosječna cijena iznosi 1,43m², površine od 5.000,00 – 15.000,00 m² prosječna cijena iznosi 0,89m² i za površinu veću od 15.000,00 m² prosječna cijena iznosi 0,83m²; uz napomenu da se kč. br. [katastarska čestica] kuća i šupa od 324m², dvorište od 500m², oranica od 1215m², V [adresa] od ukupno 2039 m² i kč. br. [katastarska čestica] vinograd Busija od 3185m², nalaze u građevinskom području, dok nisu dostupni podaci o prosječnim cijenama za dvorišta, šupe, voćnjake i vinograde.

9.5. Ostale materijalne dokaze u spisu sud nije posebno obrazlagao jer su nesporni među parničnim strankama.

10. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da I. tuženik NT ima dospjelo dugovanje prema tužiteljici u iznosu od 49.107,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2017. pa do isplate (Pn-107/2017), da I.tuženik nema u vlasništvu nekretnina, sklopljenih ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, te osim mirovine od 185,81 eura, ne ostvaruje druge prihode. Nadalje je utvrđeno da je I.tuženik nakon pokretanja parničnog postupka protiv njega radi naknade štete dana 30. ožujka 2017. koji se vodio pod Pn -107/2017, jedine nekretnine koje je imao u svojem vlasništvu, darovao svojoj djeci, ovdje II.tuženiku i III.tuženici, temeljem Ugovora o darovanju od dana 5. prosinca 2017., koji su se uknjižili na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, konačno svaki je suvlasnik u ½ dijela tih nekretnina. Prema podacima Porezne uprave od 12. studenog 2025. sud je utvrdio da vrijednost kč. br. [katastarska čestica] kuća, i šupa od 324m², dvorište od 500m², oranica od 1215m² (324 x 2,96 eura, 500 x 2,03 eura, 1215 x 1,43 eura) iznosi 3.711,49 eura, a ako se uzme da se radi o građevinskom području, tada iznosi 4.139,17 eura (2039 x 2,03), vrijednost kč. br. [katastarska čestica] oranica od 1774m², iznosi 2.536,82 eura (1774 x 1,43), vrijednost kč. br. [katastarska čestica] oranica od 2033m²1 iznosi 16.874,73 eura (2033 x 2,03), vrijednost kč. br. [katastarska čestica] oranica od 11509m² iznosi 10.243,01 eura (11509 x 0,89), vrijednost č.br. 5950 oranica od 5625m² iznosi 5.006,25 eura (5625 x 0,89), vrijednost kč. br. [katastarska čestica] vinograd od 3185m² iznosi 4.554,55 eura (3185 x 1,43), a ako se uzme u obzir da se radi o građevinskom zemljištu, tada vrijednost iznosi 11.083,80 eura (3185 x 3,48), te vrijednost kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 2621m² iznosi 3.748,03 eura (2621 x 1,43), odnosno ukupna vrijednost darovanih nekretnina iznosi između 46.674,88 eura i 53.631,81 eura, okvirno prema podacima porezne uprave.

11. Kao što je navedeno, predmet ovog spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji koje su poduzete na štetu vjerovnika, a zasnovan na odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima, kojim je određeno da svaki vjerovnik čije je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok su činjenice koje se moraju kumulativno ispuniti da bi se moglo pristupiti pobijanju konkretnih radnji dužnika na štetu vjerovnika: dospjelost tražbine; insolventnost dužnika; pravna radnja dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

11.1. Prema odredbi čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Stavkom 2. je propisano da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Stavkom 3. je propisano da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

11.2. Prema odredbi čl. 69. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom. Stavkom 2. je propisano da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

11.3. Prema odredbi čl. 70. Zakona o obveznim odnosima, ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

11.4. Prema odredbi čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Stavkom 2. je propisano da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

11.5. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1.dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika, 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. Zakona o obveznim odnosima.

12. Nadalje, prekluzija je pravni institut koji ograničava pravo stranke da podnese određeni zahtjev ili prigovor nakon isteka određenog vremenskog roka ili nakon poduzimanja određene pravne radnje. U ovom slučaju, prekluzija se odnosi na na pravo tužiteljice da podnese tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nakon isteka određenog vremenskog roka.

12.1. Prigovor prekluzije nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju radi se o besplatnom raspolaganju između roditelja i djece Ugovorom o darovanju sklopljenim dana 5. prosinca 2017., a kako je tužba podnesena dana 30. listopada 2019., to je podnesena unutar roka od tri godine (čl. 71. Zakona o obveznim odnosima), pa stoga prekluzija u konkretnom slučaju nije nastupila.

13. Slijedom citiranih zakonskih odredbi i izvedenih dokaza, sud je u ovom postupku nesporno utvrdio da tužiteljica kao vjerovnik prema I.tuženiku kao dužniku ima dospjelu tražbinu dosuđenu pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda broj Pn-107/2017-107 od 31. siječnja 2025. u iznosu od 49.107,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2017. pa do isplate, a čime je ispunjena prva pretpostvaka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Također je utvrđeno da navedenu tražbinu I.tuženik nije niti djelomično podmirio tužiteljici, jer osim mirovine od 185,81 eura (sada oko 300,00 eura prema navodima II.tuženika i III.tuženice) nema drugih prihoda, kao niti druge imovine, te da je jedinu imovinu, nekretnine u k. o. [katastarska općina], Ugovorom o darovanju od dana 5. prosinca 2017. darovao svojoj djeci, ovdje II.tuženiku i III.tuženici, a nakon podnošenja tužbe protiv njega u parnici radi naknade štete koja se vodila pod brojem Pn-107/2017. Budući se radi o besplatnom pravnom poslu, sukladno odredbi čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, smatra se da je dužnik, ovdje I.tuženik, znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužiteljici, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi, ovdje II.tuženiku i III.tuženici, to bilo poznato ili moglo biti poznato. Slijedom navedenog, kako I.tuženik nakon predmetnog darovanja više nema imovine iz koje bi se tužiteljica mogla namiriti, osim mirovine u mjesečnom iznosu od 185,81 eura , odnosno 300,00 eura, a koja ne predstavlja realan izvor prisilne naplate, to je utvrđeno da je I.tuženik postao insolventan, te da zbog poduzete pravne radnje tužiteljica ne može ostvariti namirenje svoje tražbine. Naime, upravo otuđenje svih nekretnina I.tuženika je dovelo do smanjenja dužnikove imovine ispod razine potrebne za podmirenje obveza prema tužiteljici, pa je time ispunjenja i pretpostavka oštećenja vjerovnika. Pored navedenog, uzimajući u obzir podatke Porezne uprave od 12. studenog 2025. o prosječnoj postignutoj cijeni na tržištu nekretnina u 10/2025 za istovrsne nekretnine određene starosti na području Općine Erdut, te za građevinsko i poljoprivredno zemljište određene površine u k. o. [katastarska općina], sud je došao do izračuna ukupne vrijednosti darovanih nekretnina između 46.674,88 eura i 53.631,81 eura, a koja je vrijednost približno dostatna za podmirenje predmetne tražbine, uzimajući u obzir glavnicu duga od 49.107,44 eura, zatezne kamate na glavnicu od 30.03.2017. pa do isplate.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod I. i II.

15. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena dana 30.10.2019. i novčani iznosi su navedeni u kunama kao tada važećoj valuti, sud je utuženi novčani iznos preračunao u eure sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.) i Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/2022.) euro je službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (članak 13. Zakona) od 01. siječnja 2023. (točka II. stavak 1. Odluke), a novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 (članak 14. Zakona), koji tečaj konverzije je određen na 7,53450 kuna za jedan euro (točka II. stavak 2. Odluke).

16. U odnosu na dio tužbenog zahtijeva pod I. u kojem tužiteljica traži da Ugovor o darovanju gubi pravni učinak prema njoj i u odnosu na troškove parničnog postupka koji dio zahtijeva nije uredila do zaključenja glavne rasprave i navela koji točno parnični troškovi i u kojem točno iznosu, sud napominje da tužbeni zahtjev za pobijanje pravne radnje mora biti precizan u pogledu iznosa tražbine koja se želi namiriti, uključujući i troškove postupka. Kako tužiteljica zahtjev u odnosu na visinu parničnih troškova nije uredila do zaključenja glavne rasprave, te navela koji točno parnični troškovi i u kojem točno iznosu, dok u zahtjevu koji se odnosi na trpljenje namirenja prodajom nekretnina niti ne navodi da se odnosi i na parnični trošak, sud je odbio taj dio zahtjeva jer nije precizno naveden, pa stoga neodređeni troškovi, za koje nije niti zatraženo namirenje prodajom, ne mogu biti uključeni u opseg pobijanja pravne radnje, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

17.1. Tužiteljica zahtijeva naknadu troška od ukupno 13.952,22 eura.

17.2. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška je osnovan do iznosa od 7.312,50 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 1.000,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od dana 4.06.2020. i 5.06.2025. od po 250,00 eura (Tbr. 8.t.4.), zastupanja na ročištu od 31.10.2024., 29.10.2025., 27.11.2025., 24.03.2026. u iznosu od po 1.000,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu od 19.09.2025. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9.t.5.), te na ročištu za objavu presude od 6.05.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), obračunat PDV od 1.462,50 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod IV. izreke.

17.3. Preostali zahtjev tužiteljice od 6.639,72 eura nije osnovan, a odnosi se na sastav podneska od 6.04.2020. u iznosu od 1.000,00 eura i PDV od 250,00 eura jer se taj podnesak očito ne odnosi na ovaj spor, sastav podneska od 3.06.2020. od 1.000,00 eura i PDV od 250,00 eura, jer istim samo izvještava sud da će naknadno priložiti dokaz o oslobađanju tužiteljice od plaćanja pristojbi, kao niti za sastav podneska od 4.06.2020. i 4.06.2025. u iznosima od po 1.000,00 eura sa PDV-om od po 250,00 eura, jer je za te podneske dosuđen iznos sukladno Tbr. 8.t.4. Tarife kako je obrazloženo pod točkom 17.2. Nije osnovan ni zahtjev za zastupanje na ročištu od dana 19.09.2025. u iznosu od 1.000,00 eura sa PDV-om od 250,00 eura, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja i dosuđen je trošak prema Tbr. 9.t.5. Tarife. Tužiteljici ne pripada ni trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 663,61eura, jer je ista priložila rješenje Ureda državne uprave od 27.11.2019. kojim je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu u visini od 100%, radi čega je odlučeno kao pod V. izreke.

17.4. Tuženici nemaju pravo na naknadu troška sukladno odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod VI. izreke.

U Osijeku, 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku I.tuženika

3. Punomoćniku II.-III.tuženika