REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-520/2025-8

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davorin Karačić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić u Zagrebu, protiv tuženika Indeks promocija d.o.o., Radnička cesta 52, Zagreb, OIB: 37502434016, zastupan po punomoćniku Vanja Jurić odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Vidovića odvjetnika u Splitu, te zamjenika punomoćnika tuženika Ane Jurić odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 Eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude 6. svibnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Dana 27. studenog 2015. u mediju Indeks.hr čiji je nakladnik tuženik, objavljen je članak s naslovom "Otkrivamo Splitski liječnici: "Karcinome šalji meni, Novac, dijelimo po pola. Kod mene nema zajeba", autora ĆG, citirani članak je spremljen na način da je obavljena fotografija navodne kopije komunikacije putem Facebooka koja nije vjerodostojna i koja se u stvarnosti nije odvijala.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, osporava osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva. Sporna prepiska je autentična. Člankom 21 stavkom 4. Zakona o medijima propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu, ukoliko je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postupao je u javnom interesu i u dobroj vjeri. Potrebno je, dakle, dokazati da je autor članka imao osnovanog razloga povjerovati u točnost objavljenih informacija, te da je poduzeo sve mjere radi provjere njihove točnosti. Sporne informacije, što je i vidljivo iz sadržaja spornog članka, dobivene su od povjerljivog izvora koji je dokumentaciju s prepiskom tužitelja i druge liječnice dostavio tuženiku. Radilo se o osobi koja je imala izravan pristup toj dokumentaciji, koja je osobno napravila kopiju te prepiske i s kojom se autor spornog članka nekoliko puta i osobno susreo kako bi provjerio vjerodostojnost te osobe, njene motive i autentičnost same prepiske. Prije objave spornog članka, autor je izravnim uvidom utvrdio da tužitelj i dr. SG doista imaju otvorene i aktivne Facebook profile, pod istim imenima koje su navedena u spornoj prepisci i s istim profilnim fotografijama. Pored navedenog, autentičnost sporne prepiske proizlazi i iz činjenice da tužitelj i dr. SG u njoj iznose konkretne i detaljne podatke o dijagnozama pacijenata KBC Split, kolegama liječnicima koji su i danas tamo zaposleni, koliko se čeka operacija na kojem odjelu, koliko su dežurni mjesečno, te ostale detalje koje nitko osim njih naprosto nije mogao znati.

3. Stručnjaci koji su za tuženika provjeravali autentičnost sporne prepiske potvrdili su da se radi o izvornom dokumentu, koji nije hakiran ili izmišljen, odnosno da način komunikacije, tijek razgovora, uporaba riječi kojima su se liječnici koristili te zabilježena vremena kada su se razgovori odvijali, upućuju da se radi o autentičnom dokumentu. Ne postoji objektivno moguć način, na koji bi bilo koja treća osoba mogla baratati podacima, imenima pacijenata i liječnika te drugim okolnostima koje se spominju u spornoj prepisci, izuzev tužitelja i dr. AG.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao i pročitao sporni članak, prepisku između tužitelja i ĐG, zapisnik o obavljenom zdravstvenom inspekcijom nadzoru, mail korespondenciju, dopis Kliničke Bolnice Split od 26. svibnja 2021., te spisi ovog suda Pn-72/2016 i Pn-647/2019.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.

6. Iz same dokumentacije Ministarstva zdravstva, sastavljene nakon obavljenog zdravstveno-inspekcijskog nadzora, proizlazi kako su informacije na kojima se temelji sporni članak-točne, odnosno da je prepiska koju tužitelj osporava autentična. Naime, iz navedene dokumentacije nedvojbeno slijedi da je dr. ŠG, upravo na dane kada je spornoj prepisci s tužiteljem spominjala pacijente VG i BG, te iste pacijente osobno primila u KBC Split. Posve je nelogično da bi netko treći mogao imati saznanja o datumu zaprimanja pacijenata dr. KG, njihovim dijagnozama i sl. Osim toga, zdravstveno-inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da su "bolesnici koje je liječila dr. KG,a kod kojih je tužitelj obavio operacijski zahvat sljedeći: JG (**.**.2015.), LG (**.**.2015.), te IG", slijedom čega je razvidna poveznica između tužitelja i dr. KG. Tuženik ističe kako je navedeno utvrđenje u cijelosti suprotno s izjavom same dr. KG, koja je 28. studenog 2015.g., u prostorijama II Policijske postaje, PU Splitsko-dalmatinske, izjavila kako je prema odjelu na kojem je zaposlen tužitelj, išao samo jedan pacijent JG.

7. Sporni članak tuženika objavljen je u nedvojbenom interesu hrvatske javnosti, Dogovaranje liječnika koji rade u javnoj ustanovi o primanju i podjeli mita od svojih pacijenata predstavlja anomaliju koja se i osobno tiče svih građana RH. Problem korupcije na svim razinama društva nesporan je, a i nesporno je i da značajan broj liječnika prima i dogovara primanje "darova" od pacijenata. U tom smislu, navedeno izvještavanje predstavlja školski primjer ostvarivanja etičkih i stručnih dužnosti novinara i njihovu ulogu tzv. javnog psa čuvara u demokratskim društvima, odnosno pravo javnosti da prima informacije od apsolutnog javnog interesa.

8. Tuženik smatra nespornim da je svaki slučaj u kojem postoji i najmanja sumnja da su liječnici javnih bolnica i bolničkih centara, dogovarali primanje i podjelu "darova" od pacijenata-pitanje od iznimnog i pravdanog interesa javnosti. Stvar je javnog interesa na koji način funkcionira javni bolnički sustav i zdravstvena zaštita u Hrvatskoj, koju građani osobno financiraju, kroz plaćanje poreza i doprinosa. To pitanje neraskidivo je povezano s jednakim pravom svakog građanina RH, da primi jednaku razinu zdravstvene pomoći i zaštite, neovisno o visini njegovih primanja.

9. Slijedom navedenog, mediji imaju ne samo pravo, nego i dužnosti o njima izvještavati i u javnosti pokretati javnu raspravu. Točnost objavljenih informacija proizlazi i iz posve oprečnih izjava tužitelja i dr. SG koje su, nakon objave spornog članka, javno iznosili. Tako su, s jedne strane, izjavljivali da je sporna prepiska lažna i izmišljena, dok su, s druge strane, komentirali da im je netko "provalio u Facebook profile i povrijedio privatnost". Naime, dan nakon što je predmetna prepiska i članak objavljen na portalu tuženika, tužitelj je poslao svoju izjavu medijima, u kojoj ni na koji način nije osporio autentičnost sporne prepiske.

10. Tužitelj je isključivo naveo da neće ulaziti u "raspravu oko istinitosti poruka" i da nema potrebe da "potvrđuje istinitost napisanoga" te problematizirao na koji način su novinari tuženika "mogli imati ispis poruka s njegovog privatnog Facebook profila". Tom izjavom, tužitelj je javno tražio i kaznenu odgovornost novinara za "krađu njegovih osobnih podataka s Internet mreže". U činjeničnom smislu, izuzetno je neuvjerljivo i životno nelogično da čovjek (tužitelj) koji danas tvrdi da je prepiska fabricirana, nije odmah, javno osporio autentičnost te prepiske.

11. Drugo značajne nelogičnosti u tužiteljevim postupcima, proizlazi iz činjenice da je novinara Indexa optužio za krađu osobnih podataka. Naime, tvrdnja o krađi osobnih podataka upravo potvrđuje da su (ukradeni), podaci postojali, kao i da su točni, s obzirom da u suprotnom, ne bi bilo govora o njihovoj krađi. takvo priopćenje, u kojem glavni akter afere ne poriče autentičnost objavljene komunikacije, upućuje da je sporna prepiska točno i vjerodostojno prenesena u članku tuženika. Osim toga, tuženik ističe kako je tri dana nakon objave prepiske i nakon niza izjava za različite televizijske i tiskane medije, tužitelj u emisiji Bujica, te na Dnevniku 3 HRT-a, počeo plasirati tvrdnje da su ga novinari tuženika ocjenjivali i "reketirali" odnosno da su ga tražili da im plati iznos od 20.000,00 EUR, kako ne bi objavili sporne informacije.

12. Te javno izrečene klevete od strane tužitelja, koje tužitelj nikada nije prijavio nadležnim tijelima ili na bilo koji način dokazao-jasan su dokaz da su sporne informacije točne, kao i da je sporna prepiska autentična. Dobra vjera je pojam koji prvenstveno treba promatrati i cijeniti iz pozicije javnosti i cilja objave određene informacije. Medij, a time i tuženik, kao tzv. javni pas čuvar, imaju obvezu prema javnosti-izvještavati ih o svim pitanjima od javnog interesa, a javnost, s druge strane, ima pravo takve informacije primati.

13. Ukoliko novinar opravdano vjeruje u točnost objavljene informacije, te ako za objavu te informacije postoji značajan javni interes-ne može biti sporno da su novinar i nakladnik postupali u skladu s načelom dobre vjere. Ipak, kako u odnosu na javnost, tako i u odnosu na tužitelja, tuženik je pokazao izuzetno visoku dozu profesionalizma i poštivanja svih pravila novinarske struke.

14. Sporne informacije redakcije tuženika istraživala je gotovo mjesec dana, autor se osobno susreo s izvorom informacije kako bi provjerio njihovu vjerodostojnost, od stručnjaka je zatraženo očitovanje o autentičnosti sporne dokumentacije, te je svim osobama koje su u ovu aferu bile uključene dana mogućnost da se, prije objave članka, očituje o spornoj prepisci.

15. Kako bi dodatno provjerio sporne informacije, prije objave članka autor se obratio pisano i usmeno tužitelju, dr. KG te ravnatelju splitske bolnice. na pisane upite tuženiku nikada nije odgovoreno, a prilikom telefonskog kontakta, dr. SG poklopila je slušalicu autoru članka, dok mu je tužitelj izjavio da ukoliko ima ikakve prepiske-"neka se obrati DORH-u".

16. Zaključno, dobra vjera očituje se i u činjenici da je tuženik, odmah po njegovom primitku, objavio tužiteljev zahtjev za ispravak informacije. Iz navedenog je vidljivo da namjera tuženika nije bila naštetiti časti i ugledu tužitelja, već objektivno informirati javnost o informacijama od značajnog interesa građana RH. Ispravak je povezan s linkom s izvornim člankom, kako bi čitatelji bili upoznati da je tužitelj reagirao na sporni članak. Slijedom svega navedenog, razvidno je kako su u ovom postupku u cijelosti ispunjene pretpostavke za oslobađanje nakladnika od odgovornosti za štetu.

17. Predmet je postupka zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na dostojanstvo i privatnost u smislu odredbe čl.22 stavak 2 Zakona o medijima ( NN 59/04., dalje ZM ) koja je šteta uzrokovana u dnevnom listu čiji je nakladnik tuženik.

18. Nije sporno da je ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete u smislu odredbe čl.22 st.2 ZM jer se tužitelj dopisom od 29. prosinca 2015 g. obratio nakladniku. radi ispravka i isprike, sporno je da li tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete i visina nastale štete.

19. Kao sporno postavilo se pitanje je li navedenim člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, je li tuženik ima osnova biti oslobođen odgovornosti za štetu koja je eventualno nastala.

20. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( N/N 18/97, 6/99- pročišćen tekst 8/99- dalje ESLJP) u članku 10. stavku 1. propisuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, dok u članku 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

21. Ustav Republike Hrvatske ( N/N 41/01- pročišćen tekst 88/01- ispravak 76/10, 85/10i 5/14) u članku 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva.

22. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11. i 81/13. - dalje ZM) u članku 3. stavku 1. jamči slobodu izražavanja i slobodu medija, a u članku 7. stavku 1. propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

23. Odredbom članka 16. ZM propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

24. Među strankama nije sporno da je medij Indeks.hr čiji je nakladnik tuženik dana 27. studenog 2015. objavljen članak s naslovom " OTKRIVAMO Splitski liječnici "Karcinome šalji meni. Novac dijelimo po pola. Kod mene nema zajeba." autor OG.

25. Odredbom čl.19.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05,41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. U st.2. citiranog čl. navedeno je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

26. Odredbom čl.21.st.1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04., dalje ZM) određeno je da nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Radi se o pravičnoj naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ( prava na čast ugled i duševno zdravlje) koje je regulirano odredbom čl.1100 st.1 i 2 Zakona obveznim odnosima (NN 35/05., u daljnjem tekstu ZOO).

27. Odredbom čl.22 st.1 ZM određeno je da se neimovinska šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a st.2. Pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete, sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije. odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

28. Dakle, neimovinsku štetu, dužan je naknaditi nakladnik koji informacijom objavljenom u javnom glasilu povrijedi dostojanstvo, privatnost, ugled, čast i drugo Ustavom zaštićeno pravo osobe (st.5 čl.22 ZM-a). Činjenica povrede zaštićenog prava osobe treba biti izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog mogla izazvati intenzivnu duševnu bol, a naknada je samo moguća na način da se djelomično umanje nastale posljedice.

29. Iz iskaza tužitelja proizlazi prepiska između njega i dr. SG koja je navedena u prijepornu članku nije vjerodostojna i nikad se nije dogodila, s doktoricom SG bio je kolega. Tuženik je objavio prepisku koja je bila pisana u Wordu, a ista ne odgovara činjeničnom stanju njegovog Facebook-a ,da je netko htio napraviti "screenshot" trebao je doći u njegov kompjutor i otvorit facebook i napraviti prepiske, da prepiska odgovara istini tuženik je trebao poslati molbu u tvrtku facebook kako bi im oni potvrdili da li je to stvarno pisano sa njegovog profila ili je napisano sa nekog drugog. U to doba prije devet godina bilo je lažnih profila na facebooku. U drugom sudskom postupku koji se vodio pred Građanskim sudom u Zagrebu svjedok PG na upit suda da li on posjeduje tu prepisku on je kazao da je nema Nakon objave bio je na bolovanju odmah je Ministarstvo zdravstva poslalo nadzor u kojem su utvrđene nepravilnosti drugih liječnika. Zbog prijepornog članka osjećao je negativne posljedice ljudi su me izbjegavali bio mu je problem doći na posao, a godinu i dva mjeseca nakon objavljivanja neistinitih informacija otišao je iz Splita i od tada radi u KB Sestre milosrdnice u Zagrebu kao kirurg. Protiv njega i kolegice SG nikada nije pokrenut bilo kakvi postupak niti podnesena kaznena prijava Državnom odvjetništvu. Zbog prijepornog članka trpio duševne boli, anksioznost, depresiju i dr. tužitelj odgovara da je uzimao lijek, o tome postoji medicinska dokumentacija u zdravstvenom kartonu. U trenutku sporne prepiske imao je svoj facebook-u a ima ga i danas. Da li mu je doktorica SG prije prijeporne prepiske slala pacijente, tužitelj odgovara da je prilikom inspekcije Ministarstva zdravstva utvrđeno da nije bilo nikakve poveznice i doktorice SG, nijedan pacijent sa njene strane nije mu upućen Gospodin PG nazvao ga prije objavljivanja članka, sjeća se da je to bilo u srijedu a članak je objavljen u petak. Tom prigodom bio je vrlo neugodan kazao mi je da on ima podatke i prepiske protiv njega a on mu je kazao da postoji policija i DORH. ,da li mu je poslao pisani e-mail ne sjeća se, na gluposti ne odgovara. U emisiji Bujica objasnio tijek događanja, a formalno ga nije optužio, liječnike ne zna, poznaje liječnike G, Ć, S, A, Đ, Š, V, B, K, J jer je radio četrnaest godina u KB C- u Split.

30. Iz iskaza svjedoka MG proizlazi da je na njen -mail došao dio prepiske između tužitelja i liječnice splitske bolnice, i to je bio anonimni e-mail. koji je proslijedila kolegi OG i kazala mu da stupi u kontakt sa pošiljateljem-izvorom. Nadali su se da je točan i odradi temu sukladno novinarskoj profesiji. On je prikupljao i provjeravao sve informacije, odnosno trajalo je neko vrijeme i uspio se naći sa izvorom kazao je što saznao, donijela je odluku da se članak objavi. Kad je sve prezentirao smatrala je članak treba objaviti, javni interes, korupcija, poticanje promjena u društvu a što je zadatak svakog Indeksa koji godinama istražuje korupciju i nepravilnosti u društvu. Prepiska je bila autentična i istu nitko nije demantirao, tužitelj u više navrata pitao tko je to sa sposobnostima u medijima i kako je novinar uopće došao do njegovih poruka i tvrdio da je koristio hakere za to. Nije govorio da to nisu njegove poruke tvrdio je da je novinar uz pomoć hakera provalio u njegov kompjutor. Tužitelj je tvrdio u emisiji Bujica da je predmetna korespondencija nije njegova., tema članka nije bilo primanje mita nego dogovori o mitu. Zadatak medija je bio obavijestiti javnost o tome s obzirom da se je radilo o liječnicima javne bolnice, prije objave članka autentičnost prepiske potvrdio je PG, o svemu je izvijestio i provjerio vjerodostojnost u razgovoru sa više informatičkih stručnjaka vrijeme objave, riječi koje su korištene, imena koja su spominjali, kolega je zaključio da je prepiska vjerodostojna, bili su uvjereni da je prepiska autentična inače ne bi to ni objavili. Ministarstvo zdravstva utvrdilo je imena koja su navedena u prepisci, imena pacijenti doktorice SG čak je jedan od pacijenata bio upućen tužitelju, PG kontaktirao je tužitelja i doktoricu SG prije objave članka svjedok odgovara da je kontaktirao njih osobno i KBC-u Split.

31. Iz iskaza svjedoka PG proizlazi kao novinar tuženika na redakcijski e-mail dobio je prepisku između doktora GG i doktorice ĐG., preuzeo je taj e-mail kontaktirao pošiljatelje svoje poznanike i oni su mi kazali da ne sumnjaju u autentičnost te prepiske ona se pokazala obzirom da je u njoj sve navedeno da je životna i da su u njoj detalji koji su mogli biti poznati samo tužitelju i toj drugoj liječnici. osobno je kontaktirao, nazvao ih telefonskim putem i tražio da mu se očituju o toj prepisci tužitelj je kazao ako ima nešto da prijavi policiji a doktorica ĐG je samo poklopila slušalicu. Poslao je e-mail na službene adrese s pitanjima ista pitanja proslijedio ravnatelju Splitske bolnice a nitko od njih nije odgovorio. Nakon nekoliko dana kada je izvršio provjere napisao je prijeporni članak i on je objavljen na Indeksu nakon toga tužitelj se oglasio u medijima tvrdeći da mu je nepoznat netko tko nalikuje na udbaša prišao u večernjim satima u parku dok je šetao psa i kazao mu da plati 20.000 EUR-a kako se prijeporni članak ne bi objavio. to je bilo nakon objave članka. Nakon toga tužitelj je kazao da mu je provaljeno u računalo i ukradena prepiska. Tužitelj nije demantirao njenu autentičnost samo je kazao da mu je provaljeno u računalo, a u jednoj TV emisiji je kazao da ima hakere koji provaljuju u računala zbog čega je i pravomoćno osuđen za klevetu, potvrdu autentičnost prepiske potvrdili su informatički stručnjaci koje koristi kao savjetnike. imena ne može kazati, niti ime osobe iz DORH-a. Sporna prepiska postoji u spisu. spominje se primanje i davanje mita, svodi na to od početka do kraja da doktorica ĐG doktoru GG šalje pacijente koji boluju od karcinoma a koji imaju novaca, od koga je primio spornu korespondenciju ne može odgovoriti, sastao se sa svojim izvorom, koliko je dugo je istraživao dva tjedna do mjesec dana.

32. Kada se analiziraju izvedeni dokazi posebno usporedivši navode iz spornog članka sa provedenim dokazima u ovom postupku sud je utvrdio da tuženik tijekom trajanja postupka nije dokazao da su navodi iz spornog članka istiniti pokrenut bilo kakav kazneni postupak niti je donose na bilo kakva pravomoćna osuđujuća presuda naspram tužitelja. Svjedoci koje je tuženik predložio radi dokazivanja istinitosti navoda po ocjeni ovog suda nisu dokazali tvrdnje tuženika da je spora na prepiska bila istinita. Svjedoci nisu naveli izvor od kojeg su dobili navedenu informaciju, ime državnog odvjetnika, ni ime informatičkog stručnjaka sa kojim se po njihovim navodima također konzultirali, stoga sud smatra da sporna prepiska nije dokazana (čl.219 ZPP-a) sukladno čl.5 Kodeksa tuženik je mogao navesti izvor konkretnih informacija, a kada to nije napravio snosi odgovornost.

33. Tužitelj je dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu i to štetnu radnju (objavljivanje članka), objektivnu protupravnost štetne radnje (podobnost informacije da povrijedi dostojanstvo, ugled, čast, privatnost i dr.) štetu (povredu privatnosti, ugleda, časti, dakle, povredu prava osobnosti) te uzročnu vezu između štete i štetne radnje, kao i subjektivni element protupravnosti tj. uzrokovanje štete.

34. Sud smatra da ovakav tekst predstavlja štetnu informaciju u odnosu na tužitelja jer kod čitatelja izazvao negativan stav, tako je poznanicima i osobama koje ga poznaju bilo je lako identificirati tužitelja. Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava. Sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled kao i uvažavanje drugih u društvu.

35. Objava članka nedvojbeno upućuje javnost na prezir i osudu okoline prema tužitelju a sama priroda objavljene informacije i težina izrečenog ostavlja sumnju kod čitatelja, nakon objave narušen je tužitelju duševni mir, ugled i dostojanstvo osjećaj vrijednosti i ugled u društvu ,te dostojanstvo pojedinca kao člana društvene zajednice u kojoj živi i radi, odgovornost tuženika temelji na odredbi čl.21 Zakona o medijima i čl.1100 Zakona o obveznim odnosima.

36. Sud smatra da je neprihvatljivo objavljivanje članka i fotografije tužitelja koji je bio izložen očima javnosti, što je za njega očito bilo traumatično, a što je sudu logično obzirom na okolnosti slučaja, zaštita zdravlja osoba ispred je slobode medijskog izvještavanja i zanimanja javnosti za informaciju tužitelju je prouzročena šteta za koju je isključivo odgovoran tuženik.

37. Primjenom odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 i 41/08,dalje ZOO/05) u vezi s odredbom članka 21 stavka ZM-a tužitelju je dosuđena pravična novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života u iznosu od 1.996,84 Eura smatrajući ga opravdanim. Imajući na umu težinu povrede spomenutog prava osobnosti, kao i ostale opisane okolnosti iz članka 1100 stavka 2 ZOO-a, ovaj sud smatra da težina povrede prava osobnosti tužitelja posebno kod činjenice da je tužitelj je poznat na području na kojem se uglavnom čita dnevnik tuženika dosuđeni iznos predstavlja primjenu satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

38. Među strankama nije sporno a što se tiče nalaza inspekcije Ministarstva zdravstva da to Ministarstvo odnosno inspekcija nije našla nikakve nepravilnosti vezano zarad samog tužitelja u KBC-u Split.

39. Primjenjujući gore navedenu odredbu n ovakvo utvrđeno činjenično stanje zaključak je ovog suda da je objavom te informacije tužitelj pretrpio štetu, da je povrijeđen njegov ugled i čast i da su navodi iz članka neutemeljeni.

40. Mišljenje je ovog suda da se ne može raditi o ekskulpacijskim razlozima iz čl. 21 st. 4 Zakona o medijima, jer se ne može raditi o vrijednosnim sudovima autora čije je obavljanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri a informacija sama po sebi nije bila točna.

41. Kako je dr. ĐG osoba za koju se navodilo da je s tužiteljem sudjelovala u neistinitoj komunikaciji a kojom da su tužitelj i dr. ĐG dogovarali uzimanje mita od pacijenata, u predmetnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Pn-28/2023 utvrđivale su se činjenice koje se odnose i na ovaj postupak budući se radi o bitnoj istoj činjeničnoj osnovi.

42. U predmetnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4759/2024 od 01.04.2025., povodom žalbe tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb na presudu Općinskog suda u Splitu broj Pn-28/2023 od 14.06.2024. a u odnosu na iste činjenice kao u ovom postupku se, kao utvrđenje Županijskog suda u Zagrebu, o vjerodostojnosti tobožnje komunikacije između dr. ĐG i tužitelja dr. GG navodi cit: „Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su sporne informacije o navodnoj skandaloznoj prepisci na Facebook profilu između tužiteljice i dr. GG (o navodnom njihovom dogovoru o uzimanju mita od pacijenata oboljelih od karcinoma i međusobnoj podjeli novca), koja je bila povod inspekcijskog nadzora u KBC Split, bile neistinite i da su objavljene u tiskanom i Internet izdanju Slobodne Dalmacije bez provjere njihove istinitosti“.

43. Kako se dakle utvrđenja iz predmetnog postupka mogu prenijeti i na ovaj postupak budući su utvrđivane iste činjenice kao i iste pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti.

44. Prema mišljenju ovo suda, ne postoje ekskulpacijski razlozi na strani tuženika, pa tužitelj ima pravo na zaštitu prava osobnosti. A što se tiče, prava tuženika na slobodu izražavanja mišljenje je ovog suda da je takvo pravo ograničeno, kako je to i propisano Zakonom o medijima. U prilog, činjenici da su navodi iz članka neistiniti, ide i zapisnik o provedenom nadzoru Ministarstava zdravstva, a u tom zapisniku i nalazu, se eksplicite navodi da nije bilo nikakvih pogrešaka u radu tužitelja kao liječnika u KBC-u Split.

45. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao i izreci ove presude.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi Čl. 154 st. 3 Zakona o obveznim odnosima, a kako su stranke uspjele u parnici sa po 50 % svaka gledajući kako osnov tako i visinu potraživanja, odlučeno je kao u izreci ove presude da svaka stranka snosi svoj trošak.

U Splitu, 6. svibnja 2026.g.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis