Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-76/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Branka Skansi i Oskar Benussi, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženice ĆCA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-386/2024-32 od 28. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ĆC kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-386/2024-32 od 28. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆC za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica stambene zgrade površine 43 m2 i dvorišta površine 52 m2 koji se nalaze na krajnjem sjeveroistočnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženica dužna trpjeti da se provede parcelacija kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz izdvajanje dijela te čestice u novoformiranu nekretninu i upis prava vlasništva novoformirane nekretnine na ime tužiteljice (točka I. izreke) i naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu 1.750,00 eura (točka II. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer presuda je nerazumljiva, odnosno postoji kontradiktornost u samom obrazloženju i kontradiktornost izreke i obrazloženja, pa se presuda ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode, ističe da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te da su paušalni žalbeni navodi da bi bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je građenjem stekla vlasništvo dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to stambene zgrade površine 43 m2 i dvorišta površine 52 m2 koje se nalaze na krajnjem sjeveroistočnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženica dužna trpjeti da se provede parcelacija kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz izdvajanje dijela te čestice u novoformiranu nekretninu i upis prava vlasništva novoformirane nekretnine na ime tužiteljice.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je kat. čest. [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je 1928. na čestici evidentirana zgr. 538 (DZ-476/28) sve kao vlasništvo AC od 1939.,

- da je kat. čest. [katastarska čestica] zajedno s kčbr. zgr. [katastarska čestica] konfiscirana na temelju odluke Okružnog narodnog suda za grad Zagreb od 5. listopada 1945. i Vrhovnog suda Hrvatske od 5. veljače 1946. i prenesena u vlasništvo Federativne narodne Republike Hrvatske, a nakon toga je na temelju rješenja Izvršnog narodnog odbora, Gradskog N.O. u Dubrovniku od 9. studenog 1948. upisana kao općenarodna imovina, organ upravljanja Gradsko privredno poduzeće uprava stambenih zgrada u Dubrovniku,

- da je 1964. na nekretninama upisana Općina Dubrovnik kao organ upravljanja na osnovu rješenja broj 03-3601/63 od 11. listopada 1963., dok je 11. ožujka 1998. dopušten upis na ime i korist Grad Dubrovnik pod brojem Z-686/98 temeljem Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997.,

- da je 5. srpnja 2012. rješenjem ovog suda pod brojem Z-729/2012 na temelju djelomičnog rješenja Dubrovačko neretvanske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove KLASA: UP-I-943-01/97-01/686 od 28. rujna 1999. koje je postalo pravomoćno 14. veljače 2012. upisana vlasnica RC. Djelomično rješenje je doneseno u upravnom postupku radi povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u kojem je utvrđeno da kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja okućnicu (vrt, cvijetnjak i prolaz) i da je na njoj izgrađena kčbr. zgr. [katastarska čestica] te da se u zgradi nalaze zaštićeni najmoprimci,

- da je na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-323/06 od 5. srpnja 2012. pod brojem Z-4076/2012 brisana PC i upisana NC,

- da je na temelju Ugovora prodaje od 26. srpnja 2012. brisana BC, a upisana tuženica kao vlasnica cjeline kčbr. zgr. [katastarska čestica] kuća stojna i kčbr. [katastarska čestica] vrt sve k. o. [katastarska općina],

- da je pod brojem Z-2156/2013 proveden prijavni list Područnog ureda za katastar u Dubrovniku kojim je poništena kčbr. zgr. [katastarska čestica] kuća stojna i došlo do promjene izgrađenosti kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da glasi: kuća 138 m2, pomoćna zgrada 43 m2, izgrađeno zemljište 10 m2, dvorište 618 m2, ukupno 809 m2,

- da je ovdje tuženica protiv ovdje tužiteljice 18. listopada 2012. podnijela tužbu zahtijevajući od suda da naloži ovdje tužiteljici da s kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni pomoćni objekt/apartman i isti vrati u prvobitno stanje, praonu i da nekretninu u tom dijelu preda ovdje tuženici slobodnu od svih osoba i stvari u posjed. Postupak se vodi pod poslovnim brojem P-505/2016 i još je u tijeku,

- da je rješenjem Županije Dubrovačko-neretvanske, Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje u Dubrovniku KLASA: UP/I-350- 06/93-02/456 od 13. kolovoza 1993. (list 17-18 spisa) određeno da se objekt graditelja KC čija je izgradnja započela u Dubrovniku na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može zadržati u prostoru pod uvjetom da se uskladi s tamo navedenim uvjetima uređenja prostora,

- da je rješenjem o utvrđivanju građevne čestice Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-350-05/18-05/000036 od 6. lipnja 2018. po zahtjevu tužiteljice utvrđena građevna čestica poslovne zgade izgrađene na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju čini zemljište prikazano po ovlaštenom inženjeru geodezije TC na izvodu iz katastarskog plana od 22. ožujka 2018. tako da ukupna građevna čestica čini 95 m2, 43 m2 ispod zgrade i zemljište oko zgrade 52 m2.

- da su tužiteljica i njena obitelj već u vrijeme početka gradnje znali da grade na tuđem jer to jasno proizlazi iz iskaza tužiteljice: "…nismo stigli razmišljati tko je vlasnik zemljišta…" i "…Meni je tada bilo potpuno logično da se nekretnina neće vratiti nekome tko je bio mecena i ratni profiter pripadnik NDH, osuđen i pobjegao u Argentinu…" te iz činjenice da je znala da je stan u zgradi izgrađenoj na istoj nekretnini u režimu zaštićenog najma zbog čega je imala dovoljno razloga sumnjati da joj kao zaštićenom najmoprimcu ne pripada pravo ni po kojem osnovu graditi objekt na predmetnom zemljištu,

- da je gradnja vršena od 1991. do 1993. u vrijeme najjačih ratnih zbivanja na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao društveno vlasništvo pa nije bilo ni za očekivati u tim uvjetima da se "vlasnik" protivi gradnji. Dakle u postupku je utvrđeno da je tužiteljica nepošteni graditelj, a da je vlasnik bio pošten.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja i tvrdnje tužiteljice da je građenjem stekla vlasništvo na dijelu predmetne nekretnine gradnjom objekta površine 43 m2 sa zemljištem koji služi redovitoj uporabi u površini 52 m2 koja gradnja je trajala od 1991. do 1993., prvostupanjski sud je zaključio da se sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) imaju primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi u vrijeme gradnje.

11. U odnosu na sporno pravno pitanje je li u vrijeme izgradnje objekta 1991.- 1993. predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bila u režimu društvenog vlasništva ili (privatnog) vlasništvo Grada Dubrovnika, prvostupanjski sud je pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev-946/2024 od 2. srpnja 2024., zaključio da je u vrijeme izgradnje objekta predmetna čestica bila u društvenom vlasništvu.

12. Nadalje je, imajući na umu sadržaj odredbi ZOVO (članak 12. stavak 1., članak 24. i članak 25. ZOVO-a) na kojoj pravnoj osnovi tužiteljica smatra da je stekla vlasništvo građenjem i koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju) prvostupanjski sud zaključio da niti jedna od tih odredaba (kojima je bilo uređeno stjecanje vlasništva zemljišta i sagrađenog objekta građenjem na tuđem zemljištu u tri različite situacije: kada je graditelj bio pošten a vlasnik zemljišta nepošten; kada je graditelj bio nepošten a vlasnik zemljišta pošten; kad su pošteni bili i graditelj i vlasnik zemljišta) nije predviđala niti dopuštala mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem na društvenom zemljištu pri čemu je potpuno neodlučno je li graditelj (tužiteljica) bio pošten ili nepošten, odnosno je li znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao - je li se vlasnik zemljišta tome odmah usprotivio, budući je objekt građenja u smislu tih odredaba mogao biti samo onaj na "zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva", odnosno "na zemljištu koje je u građanskom vlasništvu", a što je isključivalo zemljišta u društvenom vlasništvu.

13. Prema tome, građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu, bez valjane osnove ili akta o dodjeli nadležnog tijela, u razdoblju važenja ZOVO-a, tj. članaka 24. do 26. te članka 12. stavak 1. ZOVO fizička osoba nije mogla steći vlasništvo niti suvlasništvo objekta i tog tuđeg zemljišta (u društvenom vlasništvu) u dijelu na kojemu je objekt sagrađen.

14. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

15. Pravilno je prvostupanjski sud, zaključio da je kat. čest. [katastarska čestica] u naravi bila izgrađeno građevinsko zemljište jer je na njoj bila izgrađena kuća (ranije kčbr. zgr. [katastarska čestica]) i da se povrat konfiscirane imovine mogao provesti tek na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/2001., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. - dalje: Zakon o naknadi) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. što znači da su tek tada prednici tuženice mogli ostvariti svoja vlasnička prava i da se prije toga nisu mogli protiviti gradnji jer nisu postojali propisi koji su ih smatrali barem predmnijevanim vlasnicima ranijeg društvenog vlasništva. Tome valja dodati da je djelomično rješenje o vraćanju konfiscirane imovine u vlasništvo predniku tuženice postalo pravomoćno 14. veljače 2012. i da su iste godine poduzete radnje radi zaštite prava vlasništva (2012. podnesen je zahtjev za uklanjanje objekta što sama tužiteljica navodi u žalbi).

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je u vrijeme izgradnje objekta od 1991. do 1993. predmetna nekretnina bila vlasništvo Grada Dubrovnika koji je vlasništvo stekao ex lege u smislu članka 360. stavak 1. ZVDSP-a kao upisani nositelj prava upravljanja. Ovo iz razloga što je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i pravilno zaključio te za to dao odlučne razloge da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme izgradnje objekta bila u režimu društvenog vlasništva pri čemu se prednici tuženice nisu mogli protiviti gradnji jer sve do donošenja rješenja o povratu oduzete imovine nisu imali ovlaštenja niti predmnijevanih vlasnika, pa tako nisu niti mogli tražiti uklanjanje objekta u smislu članka 24.-26 ZOVO, a kako to neosnovano u žalbi navodi tužiteljica.

17. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju u vrijeme gradnje 1991.-1993. predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu te neosnovano tvrdi tužiteljica da je društveno vlasništvo prestalo 8. listopada 1991. stupanjem na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske i Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91.).

18. Također nisu osnovani žalbeni navodi da je društveno vlasništvo prestalo sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80., 42/86., 41/88., 16/90., 53/90. i 44/92.) koji je stupio na snagu 15. prosinca 1990., odnosno da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 4a. navedenog Zakona.

19. Člankom 4a. Zakona o građevinskom zemljištu propisano je: "Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu ovoga zakona. U provedbi odredbe stava 1. ovoga člana općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrđivanju prava vlasništva fizičkoj ili građanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrđivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi.".

20. Predmetna kat. čest. [katastarska čestica] ne može se definirati kao građevinska čestica koja nije privedena namjeni u smislu članka 4a. Zakona o građevinskom zemljištu, jer se radilo građevinskoj čestici na kojoj je u vrijeme konfiskacije bila izgrađena zgrada (kčbr. zgr. [katastarska čestica]) sa stanovima na kojima je dano stanarsko pravo, pa tako tužiteljica ima svojstvo zaštićenog najmoprimca, a nije ostvarena niti druga pretpostavka – da je zemljište u društveno vlasništvo preneseno nakon 22. veljače 1974. Dakle, društveno vlasništvo na kat. čest. [katastarska čestica] nije prestalo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu kako to neosnovano u žalbi navodi tužiteljica.

21. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima se poziva na primjenu članka 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Narodne novine", broj 90/92.) koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992. i tvrdi da je stupanjem na snagu tog Zakona predmetna nekretnine postala vlasništvo Grada Dubrovnika, valja odgovoriti da se navedene odredbe ne mogu primijeniti na konkretni slučaj, jer tužiteljica zanemaruje da se radi o nekretnini koja je bila predmet povrata osnovom Zakona o naknadi i time u društvenom vlasništvu sve do 1. siječnja 1997. kako je to već prethodno navedeno.

22. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da prednici tužiteljice OC djelomičnim rješenjem o povratu nije vraćen predmetni objekt i da se ne može primijeniti načelo jedinstva nekretnine, već isključivo iznimka propisana člankom 9. stavak 4. ZVDSP-a.

23. Člankom 9. stavak 4. ZVDSP-a propisano je da nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojega nositelja ovlašćuje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu; isto na odgovarajući način vrijedi i za zgrade i druge građevine koje od zemljišta ili od općega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlašćuje da na tome ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu.

24. Predmetna iznimka iz članka 9. stavak 4. ZVDSP-a ne može se primijeniti na predmet ovog spora iz razloga što tužiteljica nije stekla stvarno pravo koje je ovlašćuje da na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije: kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ima u vlasništvu stambenu zgradu, a što je sve već ranije obrazloženo.

25. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima ukazuje na pravni stav izražen u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-385/10 od 26. listopada 2010. i Rev x-488/2018 od 12. svibnja 2020. i dr. valja odgovoriti da se iste ne mogu primijeniti na ovaj predmet jer se radi o drugačijem činjeničnom stanju te se u svakom pojedinom predmetu trebaju ocijeniti sve okolnosti slučaja.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je ona bila nesavjesni graditelj. Naime, nije sporno da je predmetni objekt izgrađen za vrijeme Domovinskog rata i uvjerljivo je da je isti građen iz nužde budući je kuća u kojoj je stanovala tužiteljica s obitelji bila oštećena uslijed bombardiranja, no ove okolnosti nisu od pravno odlučnog značaja u odnosu na pitanje je li tužiteljica bila savjesni ili nesavjesni graditelj. Naime, tužiteljica je znala da zemljište nije njezino jer je u kući stanovala kao zaštićeni najmoprimac i znala je da se radi o oduzetom zemljištu, a što sve proizlazi iz njezinog iskaza. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio iskaz tužiteljice i zaključio da je tužiteljica znala da gradi na tuđem zemljištu što znači da je ona nesavjesni graditelj.

27. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je prvostupanjski sud bio dužan, ako je smatrao da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo građenjem, razmotriti osnovanost zahtjeva tužiteljice po osnovi stjecanja vlasništva dosjelošću, valja odgovoriti da sud nije vezan pravnom osnovom koju je navela tužiteljica (članak 186. stavak 3. ZPP-a), ali je vezan činjeničnim navodima tužbe i nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što je tužiteljica iznijela. Tužiteljica je tijekom prvostupanjskog postupka iznijela činjenice da je vlasništvo stekla građenjem, a nije iznijela činjenice u pogledu stjecanja vlasništva dosjelošću, niti takve (nove) činjenice može iznositi u žalbi (članak 352. stavak 1. ZPP-a). Dakle, sud nije ovlašten ex offo razmotriti druge osnove stjecanja prava vlasništva ako su one izvan činjeničnog supstrata tužbe i prvostupanjskog postupka na koji je ukazivala tužiteljica.

28. Nastavno na navedeno potpuno su neodlučni navodi žalbe u pogledu rokova dosjelosti te ukazivanje tužiteljice na presude Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilija i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu 37658/10 u kojima je zauzelo pravno shvaćanje da se u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenoga 1999. . Tužiteljica zanemaruje dodatni uvjet kojeg je u odlukama istaknuo ESLJP a to je da na takvoj nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba. Kako u ovom slučaju postoji suprotstavljeni privatni interes bivših vlasnika koji su tražili povrat svoje oduzete (konfiscirane) imovine, tada se pravna shvaćanja iz navedenih odluka ESLJP ne mogu primijeniti na pravni odnos stranaka iz ovog postupka.

29. Žalbeni navodi koji se odnose na tvrdnje koje je tijekom prvostupanjskog postupka iznosila tuženica (da je nekretninu stekla s povjerenjem u zemljišne knjige i da se objekt smatra dovršen tek ozakonjenjem, odnosno donošenjem rješenja o izvedenom stanju iz 2013.) nisu relevantni jer na njima prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku i to su navodi tuženice, a ne tužiteljice, pa takvi žalbeni navodi nisu posebno razmatrani.

30. Prema tome, odbijanjem tužbenog zahtjeva, a polazeći od toga da tužiteljica nije bila pošteni graditelj, zatim da je objekt izgrađen za vrijeme kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, a da se građenjem na društvenom vlasništvu ne može steći vlasništvo, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

31. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tužiteljica određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

32. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

33. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu jer njezina žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak