REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1775/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja DB, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik MB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićeg trg 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, u Cetingradu, Ulica dr. Franje Tuđmana 3, kojeg zastupaju službene osobe FB i TB, radi otkaza kratkotrajnog boravka, 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, KLASA: UP/I-216-04/25-04/577, URBROJ: 511-05-15-25-1 od 27. kolovoza 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-04/577, URBROJ: 511-05-15- 25-1 od 27. kolovoza 2025. tužitelju je, u svojstvu državljanina treće zemlje (Turske), otkazan kratkotrajni boravak, određena mu je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od tri mjeseca, te je određeno da tužitelj može ponovno ući i boraviti u [adresa] kada proteknu tri mjeseca računajući od dana napuštanja Europskoga gospodarskog prostora odnosno Republike Hrvatske, uz ostale prateće odluke. Odluka tuženika bazira se, u bitnome, na utvrđenju da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužitelja nije korišten u namjeravanu svrhu, odnosno da tužitelj nije opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka (članak 56. stavak 1. točka točke 2. i 5. Zakona o strancima, „Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Tuženik pritom ističe da nije poklonjena vjera iskazu tužiteljeve supruge CB (ujedno vozačice u konkretnom slučaju) da su se ona i tužitelj kretali iz Zagreba prema Bosni i Hercegovini, budući da su, suprotno toj izjavi, zatečeni u kretanju iz smjera graničnog prijelaza u dubinu hrvatskog teritorija, u noćnim satima na dionici ceste pogodnoj za krijumčarenje ljudi. Odluka tuženika temelji se na činjenicama utvrđenima 27. kolovoza 2025. godine.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelju u upravnom postupku nije omogućeno ostvarivanje njegovih procesnih prava. Prilikom vožnje prema graničnom prijelazu Maljevac, tužitelj i njegova supruga su, zbog lošeg internetskog signala, pogrešno skrenuli. Tuženik je zaključak o njihovim nezakonitim radnjama zasnovao na indicijama i pukoj sumnji. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 500,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Prema zapisima iz Nacionalnog sustava za upravljanje državnom granicom, tužiteljeva supruga već je bila kontrolirana na graničnom prijelazu Maljevac, pa joj u slučaju dolaska na taj granični prijelaz nije bila potrebna navigacija. Uz to, prometni pravac od Zagreba prema Maljevcu, na cesti DC 216, uvelike je ispunjen prometnim znakovima i obavijestima o pravcu kretanja prema graničnom prijelazu Maljevac. Prometni pravac na kojem su zatečeni tužitelj i njegova supruga uvelike odstupa od pravca kretanja prema Maljevcu, dok su se oni kretali prema Svinici Krstinjskoj, u dubinu hrvatskog teritorija. Tužitelju je omogućeno izjašnjenje u postupku, putem izjave na zapisnik. Provjerom u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da su 26. srpnja 2025. graničnom prijelazu Stara Gradiška pristupili tužitelj i njegova supruga, kojom prilikom je kod tužiteljeve supruge pronađeno 44 komada tableta Helex i Misar, koje u sebi sadržavaju psihotropnu tvar alprazolam, dok je carina kod tužitelja pronašla neprijavljeni novi mobilni uređaj, te su zbog navedenog oboje prekršajno kažnjeni. Sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane su i obrazložene. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem od 22. travnja 2026. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema članku 56. stavku 1. točki 2. Zakona o strancima, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka. Točkom 5. toga stavka propisano je da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

7. U osporavanom rješenju tuženika te u odgovoru tuženika na tužbu citirane su i druge mjerodavne odredbe Zakona o strancima te Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Hrvatski sabor kao zakonodavac, u okviru svoje legislativne autonomije (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske), propisao je u članku 56. stavku 1. točki 5. Zakona o strancima, kao posebnog zakona, pravni standard opravdane sumnje. Taj je standard blaži od općeg standarda dokazivanja propisanog ZUP-om, a naročito od razmjerno strogih standarda dokazivanja propisanih u nekim drugim posebnim zakonima (primjerice, u članku 12. stavku 3. Zakona o prebivalištu, „Narodne novine“, broj 144/12 i 114/22). Različiti oblici blažeg standarda dokazivanja propisani su, primjerice, i u odnosu na neke vrste predmeta na područjima predmeta opće uporabe, poreza, i dr.

9. Tuženik je u ovome sporu bitno dopunio svoju argumentaciju u odnosu na onu koja je iznesena u obrazloženju osporavanog rješenja. Povezano s time, Sud je od tuženika zatražio dostavu dodatne dokumentacije vezane uz događaj od 26. srpnja 2025., što je tuženik i učinio podneskom zaprimljenim 11. ožujka 2026. godine.

10. Tužitelju je uz poziv na ročište za raspravu od 11. ožujka 2026. dostavljen i odgovor na tužbu. Budući da se uredno pozvani tužitelj nije odazvao na to ročište, na kojem bi mu bio predan podnesak tuženika od 11. ožujka 2026. s prilozima, rasprava je odgođena, kako bi tužitelju bilo omogućeno izjašnjenje o potonjem tuženikovu podnesku. No, tužitelj se nije odazvao ni na ročište za raspravu od 22. travnja 2026. godine.

11. Tužitelj, dakle, iako mu je to bilo omogućeno, nije osporio dodatne navode tuženika iznesene u ovome sporu. Kada se ti navodi sagledaju u cjelini s obrazloženjem osporavanog rješenja i sa sadržajem spisa predmeta upravnog postupka, Sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju dosegnut prag opravdane sumnje u namjeravanu svrhu korištenja kratkotrajnog boravka, propisan člankom 56. stavkom 1. točkom 2. Zakona o strancima. U tom je pogledu Sud suglasan s cjelinom tuženikove argumentacije, koja je tužitelju poznata. Podredno, za ocjenu da je osporavana odluka tuženika zakonita bilo bi dovoljno utvrditi ispunjenje pretpostavki propisanih jednom od navedenih dviju točaka (2. i 5.) u članku 56. stavku 1. Zakonu o strancima.

12. Sud utvrđuje i da su odluke sadržane u osporavanom rješenju tuženika utemeljene na zakonu, te se njima ostvaruje legitimni cilj zaštite javnog interesa vezanog uz sukladnost boravka stranca i zakonite svrhe konkretnog boravka. Usto, te su odluke vrlo niske razine oneroznosti u odnosu na tužitelja (čiji boravak u Republici Hrvatskoj ionako nije bio povezan s kontekstom obuhvaćenim zaštitom privatnog i obiteljskog života), pri čemu Sud ne nalazi da je riječ o nerazmjernim, nerazumnim, niti proizvoljnim odlukama.

13. Što se tiče (ne)mogućnosti sudjelovanja tužitelja u upravnom postupku, Sud bilježi da spisu predmeta upravnog postupka prileži zapisnik o saslušanju tužitelja od 27. kolovoza 2025., koji zapisnik je tužitelj potpisao bez primjedbi.

14. Sud utvrđuje i da je tuženik prilikom sastavljanja obrazloženja svojeg rješenja propustio sveobuhvatno obrazložiti sadržaj utvrđenih činjenica i njihovu vezu s materijalnim pravom, već je ključne razloge u prilog pravilnosti svoje odluke iznio tek u ovome sporu. Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije.

15. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 6. svibnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Hrvoju Kuprešaku, Zagreb, Meštrovićeg trg 10

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad, Cetingrad, Ulica dr. Franje Tuđmana 3