REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1134/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Pavačić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu dr. sc. Ana Holjar u Rijeci, Korzo 4, protiv tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Froudeova ulica 3, OIB: 19870761807 , zastupan po stečajnoj upraviteljici Ireni Kelava, radi utvrđenja nepostojanja, podredno ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (vps 53.089,00 EUR) i radi odluke o prijedlogu za određivanjem privremene mjere, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i stečajne upraviteljice tuženika, s danom objave 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nema učinka među ugovornim stranama i predstavlja prividan ugovor Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2010. godine ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10, sklopljen između tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52403 Škopljak, Općina Gračišće kao prodavatelja i tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, OIB: 19870761807, Froudeova ulica 3, 10 000 Zagreb kao kupca, predmet kojeg ugovora su nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 361 m2 i kuća, Bakarac površine 102 m2, ukupne površine 463 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 279 m2 i gospodarska zgrada, Bakarac površine 24 m2, ukupne površine 303 m2, sveukupne površine 766 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 324477 Baka rac kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10, provedbom rješenja Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka posl. br. Z- 20113/10 od 30. prosinca 2010. godine i to na nekretninama opisanim kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 361 m2 i kuća, Bakarac površine 102 m2, ukupne površine 463 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 279 m2 i gospodarska zgrada, Bakarac površine 24 m2, ukupne površine 303 m2, sveukupne površine 766 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. godine u zemljišnim knjigama, tako da se briše pravo vlasništva na nekretnini sa imena KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, OIB: 19870761807, Froudeova ulica 3, 10 000 Zagreb uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"I. Zabranjuje se protivniku osiguranja KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, OIB: 19870761807, Froudeova ulica 3, 10 000 Zagreb svako raspolaganje odnosno otuđenje, opterećenje ili promjena postojećeg stanja na nekretninama opisanim kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 361 m2 i kuća, Bakarac površine 102 m2, ukupne površine 463 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 279 m2 i gospodarska zgrada, Bakarac površine 24 m2, ukupne površine 303 m2, sveukupne površine 766 m2, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, sve radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to radi osiguranja nenovčane tražbine prava vlasništva u 1/1 dijela prethodno opisanih nekretnina, a sukladno čemu se nalaže Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka predmetnu zabranu raspolaganja zabilježiti u zemljišnim knjigama.

II. Zabranjuje se protivniku osiguranja KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, OIB: 19870761807, Froudeova ulica 3, 10 000 Zagreb da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] odnosno zabranjuje se da se provede promjena na nekretninama opisanim kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 361 m2 i kuća, Bakarac površine 102 m2, ukupne površine 463 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 279 m2 i gospodarska zgrada, Bakarac površine 24 m2, ukupne površine 303 m2, sveukupne površine 766 m2, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, na koje je upravljena tražbina predlagatelja osiguranja.

III. Zaprječuje se protivniku osiguranja KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, OIB: 19870761807, Froudeova ulica 3, 10 000 Zagreb novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 EUR-a. Ukoliko postupi protivno stavku II. izreke ovog rješenja, tada će se izreći zapriječena novčana kazna protivniku osiguranja.

IV. Zabrana se smatra provedenom dostavom nadležnom Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka.

V. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je privremena mjera određena kasnije promjene, tako da mjera više ne bude potrebna."

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.851,17 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.188,34 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je prodavatelj, dok je tuženik kupac iz Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. ovjerenog kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10, čije se utvrđenje nepostojanja, podredno ništetnosti ovom tužbom zahtijeva, da je do 29. prosinca 2010. bio uknjiženi vlasnik nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 361 m2 i kuća, [adresa] površine 102 m2, ukupne površine 463 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 279 m2 i gospodarska zgrada, [adresa] površine 24 m2, ukupne površine 303 m2, sveukupne površine 766 m2, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, dok je od 30. prosinca 2010. tuženik uknjiženi vlasnik gore opisanih nekretnina.

2. Nadalje, Tužitelj ističe da je jedan od nekoliko stotina građana koji su žrtve prijevarnog postupanja tuženika kao jednog od trgovačkih društava koja su davala zajmove građanima Republike Hrvatske uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi te su poslovala putem tzv. kreditnih ureda, a koja su pravomoćno osuđena za kaznena djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom, a u kojima je sudjelovao i tuženik kao trgovačko društvo putem kojeg su se ta kaznena djela izvršavala, što sve jasno proizlazi iz pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. K-Us-22/16, Kov-Us-35/14, Kov-Us-52/14, K-Us-36/15 i K-Us-16/16.

3. Navedeni ugovori o zajmu sklapali su se uz osiguranje povrata takvih zajmova nekretninama u vlasništvu zajmoprimaca, pa kada zajmoprimci više nisu mogli otplaćivati rate po tako sklopljenim ugovorima, sklapali bi se ugovori o kupoprodaji nekretnina kojima bi nekretnine postajale vlasništvo tih trgovačkih društava.

4. Tužitelj nadalje navodi kako je 2010. htio podići kredit u iznosu od oko 10.000,00 EUR koji mu je bio potreban za uređenje obiteljske kuće. Kako u to vrijeme nije bio u radnom odnosu, nije imao mogućnost za podizanje kredita obratiti se banci jer su banke tražile dostavu platnih lista o isplaćenim plaćama za nekoliko prethodnih mjeseci, pa se stoga tužitelj odlučio obratiti jednom od tzv. kreditnih ureda koji su u to vrijeme poslovali širom Hrvatske, i to trgovačkom društvu Mundus Maximus d.o.o. iz Zagreba u čijim je poslovnim prostorijama zatražio odobrenje zajma u iznosu od oko 10.000,00 EUR, a na kraju mu je isplaćeno oko 64.000,00 kn (8.494,26 EUR) te je 14. lipnja 2010. sklopljen Ugovoru o zajmu MM1006RR14 između trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. kao zajmodavca te tužitelja i njegova sina ĆN kao zajmoprimaca.

5. Tužitelj nadalje ističe da je bio uknjižen kao vlasnik gore navedenih nekretnina na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, posl. br. Z-7381/00 od 5. rujna 2000. na temelju nasljeđivanja i to na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-678/00 od 18. srpnja 2000. i pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1978/99 od 18. srpnja 2000. s imena KN za korist tužitelja te je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik sve do 17. lipnja 2010. kada se rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, poslovni broj Z-9702/2010 od 17. lipnja 2010. na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 14. lipnja 2010. kao vlasnik uknjižilo trgovačko društvo Mundus Maximus d.o.o., pri čemu je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 20.991,09 EUR.

6. Dana 27. listopada 2010. sklopljena je izvansudska nagodba između trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. kao zajmodavca i tužitelja i njegova sina ĆN kao zajmoprimaca kojom je ustanovljeno da su tužitelj i njegov sin ĆN na temelju Ugovora o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. do 27. listopada 2010. uplatili iznos od 443,91 kn i da su tužitelj i njegov sin ĆN prema Ugovoru o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. trebali uplatiti svaki mjesec 4.335,00 kn, počevši od 14. srpnja 2010.

7. U međuvremenu se tužitelju obratio tuženikov radnik imena V (tužitelju nepoznatog prezimena) koji mu je objasnio kako je tuženik preuzeo odnosno otkupio potraživanje od trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. te da u svrhu realizacije zajma treba prodati svoje nekretnine u [adresa] te da će potom odobreni iznos zajma tužitelj vraćati putem naknade za najam za iste nekretnine koje će nastaviti posjedovati i njima živjeti uz povrat istih u vlasništvo tužitelja po otplati svih rata zajma do punog iznosa, odnosno da se ovdje ne radi o kupoprodaji nekretnina jer će tužitelju biti vraćeno vlasništvo nekretnina nakon povrata zajma.

8. Dana 27. listopada 2010. trgovačko društvo PERFORMANSA d.o.o. kao posrednik i tužitelj kao najmoprimac zaključili su „Dogovor o preuzimanju dijela novca za garanciju“ kojim su utvrdili da je trgovačko društvo PERFORMANSA d.o.o. pronašlo „investitora“ koji je spreman otkupiti nekretnine od tužitelja, nakon čega će tužitelju i njegovom sinu ĆN te iste nekretnine dati u najam. U članku 3. navedenog Dogovora utvrđeno je da je trgovačko društvo PERFORMANSA d.o.o. za tužitelja i njegovog sina ĆN ugovorilo „specijalnu opciju“ povrata nekretnina u slučaju urednog plaćanja najma, o čemu je „investitor“ dao posebnu izjavu. U članku 4. navedenog Ugovora utvrđeno je kako je kupoprodajna cijena nekretnina procijenjena na 400.000,00 kn. Također u navedenom Dogovoru je u članku 6. utvrđeno da će najmoprimci, ovdje tužitelj i njegov sin, urednim podmirivanjem svojih obveza prema otplatnom planu, stjecati nekretnine natrag u svoje vlasništvo.

9. Istoga dana 27. listopada 2010. trgovačko društvo Mundus Maximus d.o.o. je tužitelju izdalo Potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu broj MM1006RR14, 62461 kojom se potvrđuje da po podmirenju iznosa od 151.456,09 kn prema tužitelju nema nikakvih zahtjeva po ugovoru o zajmu broj MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. O navedenom je i trgovačko društvo STRATOSFERA d.o.o. izdalo uplatnicu broj 760390 od 27. listopada 2010. na iznos 151.456,09 kn na ime iznosa primljenog od tužitelja za „zatvaranje zajma“.

10. Nadalje, istoga toga dana 27. listopada 2010. tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o kupoprodaji na kojem je istog dana potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10. Predmet ugovora o kupoprodaji bile su sljedeće nekretnine: „udio 1/1 k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća [adresa], površine 102 m2, dvorište [adresa], površine 361 m2, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi gospodarska zgrada [adresa], površine 24 m2, pašnjak [adresa], površine 279 m2, ukupne površine 766 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Rijeci“. U članku 2. Ugovora o kupoprodaji navedeno je kako je kupoprodajna cijena ugovorena na iznos od 400.000,00 kn.

11. Pored navedenog Ugovora o kupoprodaji, tužitelj i tuženik su 27. listopada 2010. sklopili i tzv. Zapisnik o vrijednosti nekretnine kojim su ustanovili da je tuženik 27. listopada 2010. Ugovorom o kupoprodaji kupio predmetne nekretnine za ugovornu kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kn, da je cijena od 400.000,00 kn bila podmirena u cijelosti na dan ugovora i da je tuženik podmirio sve obveze iz ugovora o kupoprodaji. Međutim, tužitelju nikada nije isplaćena kupoprodajna cijena od 400.000,00 kn niti su tuženiku predmetne nekretnine predane u posjed, pa stoga ugovorne obveze ugovornih strana iz kupoprodajnog ugovora nikada nisu ispunjene. Dakle, nije plaćena kupoprodajna cijena, nije predan posjed predmetnih nekretnina te su tužitelj i njegova obitelj u neprekidnom posjedu nekretnina sve do danas te u njima i danas živi sin tužitelja ĆN. Navedeno jasno ukazuje kako je navedeni Ugovor o kupoprodaji sklopljen s jedinim ciljem prikrivanja osiguranja vraćanja zajma.

12. Tužitelj ističe i kako su istog dana 27. listopada 2010. tuženik kao najmodavac i tužitelj i njegov sin ĆN kao najmoprimci sklopili Ugovor o najmu broj 10RR kojim tuženik daje tužitelju u najam nekretnine na rok od 144 mjeseca uz ugovorenu najamninu u iznosu od 4.000,00 kn mjesečno.

13. Isto tako, istog dana 27. listopada 2010. tužitelj i tuženik sklopili su „Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa“ u kojem je navedeno kako tuženik izjavljuje tužitelju da će u slučaju redovite uplate svih 144 mjesečnih rata najma u iznosu od 4.000,00 kn i ostalih ispunjenih uvjeta iz ugovora o najmu, predati tužitelju nekretnine natrag u vlasništvo.

14. Dana 13. prosinca 2010. rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka posl. br. Z-19138/10 na nekretninama je izvršena uknjižba brisanja prava vlasništva trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. na temelju brisovnog očitovanja od 3. studenog 2010., specijalne punomoći od 21. rujna 2010. i ovjerenog prijevoda od 2. studenog 2010. te je ponovno kao vlasnik upisan tužitelj.

15. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka posl. br. Z-20113/10 od 30. prosinca 2010. na nekretninama je uknjiženo pravo vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. s imena VN, ovdje tužitelja, za korist KALIGRAFIJA d.o.o., OIB: 19870761807, RIJEKA, JADRANSKI TRG 1, ovdje tuženika. Tužitelj ističe da predmetno rješenje o uknjižbi nikada nije zaprimio niti je na drugi način obaviješten o prijenosu prava vlasništva u zemljišnim knjigama s tužitelja na tuženika.

16. Dana 21. prosinca 2011. tuženik kao najmodavac i tužitelj i njegov sin ĆN kao najmoprimci sklopili su Ugovor o najmu broj 1112RRD kojim tuženik daje tužitelju i njegovu sinu ĆN u najam nekretnine na rok od jednog mjeseca te se rok produljuje redovitim i urednim uplatama rata najma, a u protivnom se raskida zbog isteka. Mjesečna najamnina je iznosila 2.250,00 kn.

17. Istoga dana 21. prosinca 2011. trgovačko društvo PERFORMANSA d.o.o. kao primatelj i tuženik kao uplatitelj sklopili su Izvansudsku nagodbu kojom je utvrđeno kako je od kupoprodajne cijene od 400.000,00 kn plaćene za nekretnine tužitelj isplatio PERFORMANSA d.o.o. dogovorenu proviziju, dugovanje prema vjerovniku MUNDUS MAXIMUS d.o.o. i položio garanciju za plaćanje dijela najma nekretnine, za pomoć kod povratnog otkupa. Također je utvrđeno da je društvo PERFORMANSA d.o.o. posebnim dogovorom s ovdje tuženikom kao kupcem i vlasnikom nekretnina omogućilo ovdje tužitelju da ugovorom o dugoročnom korištenju nekretnine odnosno ugovorom o najmu na period od 144 mjeseca u slučaju redovitog plaćanja rata najma otkupi nekretnine od tuženika.

18. Istoga dana 21. prosinca 2011. sklopljena je Izvansudska nagodba između tuženika kao najmodavca i tužitelja i njegova sina VN kao najmoprimaca kojom je utvrđeno da se Ugovor o najmu broj 10RR od 27. listopada 2010. raskida zbog neplaćanja ugovornih obveza od strane najmoprimca, ovdje tužitelja i njegova sina ĆN, te da najmoprimci predaju ključ Najmodavcu, ovdje tuženiku. Predmetnom nagodbom uređeni su međusobni odnosi u pogledu podmirenja dugovanja po osnovi Ugovora o najmu broj 10RR od 27. listopada 2010. te je utvrđeno da će se sklopiti novi Ugovor o najmu na period od jednog mjeseca s mogućnošću produljenja redovitim i urednim uplatama koji se raskida u slučaju nepodmirenja dugovanja po Ugovoru o najmu broj 10RR od 27. listopada 2010.

19. Nadalje, 13. ožujka 2012. tuženik kao najmodavac i tužitelj i njegov sin ĆN kao najmoprimci sklopili su Ugovor o najmu broj 1203RRD kojim tuženik daje tužitelju i njegovu sinu ĆN u najam nekretnine, na rok od jednog mjeseca te se rok produljuje redovitim i urednim uplatama rata najma, a u protivnom se raskida zbog isteka. Mjesečna najamnina je iznosila 2.250,00 kn.

20. Dana 15. ožujka 2012. tuženik kao cedent, tužitelj i njegov sin ĆN kao cesusi te ON kao cesionar sklopili su Ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji kojim je tuženik prenio ON sva dospjela i nedospjela potraživanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima iz Ugovora o najmu broj 1203RRD od 13. ožujka 2012.

21. Nadalje, tužitelj ističe kako je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-8944/12 od 20. srpnja 2012. izvršena zabilježba privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina, a na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012.

22. Tužitelj ukazuje kako Iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj KIR-US- 239/12 od 12. lipnja 2012. proizlazi da je taj sud u kaznenom predmetu protiv I. osumnjičenog ŽN i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. i 3. i čl. 233. st. 2. KZ-a odlučujući povodom prijedloga USKOK-a broj K-US-139/12 od 11. lipnja 2012. za izdavanje privremene mjere oduzimanja imovinske koristi prema trgovačkom društvu KALIGRAFIJA d.o.o., ovdje tuženiku, ali i drugim trgovačkim društvima, na temelju članka 11. stavka 1. točke a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenom djelom i prekršajem (Narodne novine broj 145/10) odredio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom trgovačkom društvu KALIGRAFIJA d.o.o. da otuđi ili optereti čak 13 nekretnina na području Republike Hrvatske, među kojima je i nekretnina koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji, čije se utvrđenje ništetnosti ovom tužbom zahtjeva, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretninama u zemljišnim knjigama.

23. Tužitelj nadalje navodi kako je do sklapanja svih navedenih ugovora došlo kao posljedica kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom, a u kojima je sudjelovao tuženik kao trgovačko društvo putem kojeg su se ta kaznena djela izvršavala. Iz činjeničnih opisa počinjenih kaznenih djela vidljivo je da su ista počinjena na štetu tužitelja, a vezano za poslovanje tuženika.

24. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj P-7490/2015-36 od 15. travnja 2020. potvrđenom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3153/2020-3 od 19. siječnja 2023. utvrđeno je da su Ugovor o najmu broj 1203RRD od 13. ožujka 2012. i Ugovor o prijenosu potraživanja

– cesiji od 15. ožujka 2012. prividni ugovori u smislu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima koji sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nemaju učinka među ugovornim stranama.

25. U predmetnoj presudi sud je u cijelosti prihvatio iskaze ovdje tužitelja i njegova sina ĆN na okolnost da između društva KALIGRAFIJA d.o.o. te ČN i ĆN nije bio sklopljen ugovor o najmu niti prethodno tome ugovor o kupoprodaji te je tako utvrdio da između KALIGRAFIJA d.o.o. i VN nije došlo ni do kakve kupoprodaje jer kupoprodajna cijena nije isplaćena niti je KALIGRAFIJA d.o.o. stupila u posjed kupljene nekretnine te se kasnije pojavila kao najmodavac, već da se u stvari radilo o prikrivanju osiguranja vraćanja zajma od ovdje tužitelja. Tako je sud utvrdio da su ugovor o najmu, ugovor o cesiji i ugovor o kupoprodaji prividni ugovori u smislu članka 285. Zakona o obveznim odnosima koji sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nemaju učinka među ugovornim stranama .

26. U odnosu na pravnu osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelj postavlja tužbene zahtjeve u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, na način da prvim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2010. nema učinka među ugovornim stranama u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima, dok drugim eventualno istaknutim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti tog Ugovora u smislu čl. 329. Zakona o obveznim odnosima, sve budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da prividan pravni posao nije ništetan i da takav pravni posao ne proizvodi učinke zbog čega se ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje ništetnosti takvog pravnog posla (Rev-1728/2018 od 15. prosinca 2021., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021., Rev-1489/2018 od 7. travnja 2021., Rev-2357/2015 od 2. veljače 2016., Rev- 3586/2018 od 21. siječnja 2020.).

27. Tužitelj dodatno ističe, a u odnosu na prividan ugovor, da kada jedna ugovorna strana slobodno i ozbiljno očituje volju, ali bez prave volje, odnosno namjere sklapanja, i kad druga strana to zna, riječ je o simulaciji i pravni posao ne nastaje stvarno, nego samo prividno, pa se naziva prividni ili simulirani pravni posao. Smatra kako postoje bitne razlike između ništetnosti i pravno nepostojećeg ugovora. Prividni ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među ugovornim stranama i on ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, pa slijedom toga niti biti ništetan u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. (Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-89/2021-2 od 26. kolovoza 2021.).

28. U konkretnom slučaju Ugovor o kupoprodaji nije sklopljen, već se zapravo radi o prikrivanju osiguranja vraćanja zajma danog na temelju Ugovora o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. te je u tom pravnom poslu tužitelj postupao bez prave volje odnosno namjere sklapanja ugovora o kupoprodaji i predaje nekretnina u vlasništvo tuženiku za određenu kupoprodajnu cijenu, što je tuženiku bilo poznato.

29. U odnosu na ništetnost predmetnog pravnog posla, tužitelj ističe da je do sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. došlo kao posljedica kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom, a u kojim je sudjelovao tuženik, kao jedno od trgovačkih društva putem kojih su se ta kaznena djela izvršavala, što sve jasno proizlazi iz pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj K-Us-22/16, Kov-Us-35/14, Kov-Us-52/14, K-Us-36/15 i K-Us-16/16. Do prijenosa prava vlasništva s tužitelja na tuženika došlo je uslijed počinjenja kaznenog djela što je utvrđeno u navedenim pravomoćno okončanim kaznenim postupcima. Radi navedenog, ništetan je Ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer se radi o zelenaškom (lihvarskom) ugovoru. Ovaj zaključak jasno proizlazi iz pravomoćnih kaznenih presuda u kojima su izrečene kazne fizičkim osobama upravo za kaznena djela organiziranja ili vođenja zločinačkog udruženja te iskorištavanja nužde, lakomislenosti i nedovoljnog iskustva druge osobe primanjem ili ugovaranjem za sebe ili drugoga sa oštećenim osobama imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je dao i bavili se opisanom djelatnošću čime su počinili kaznena djela protiv javnog reda – zločinačkim udruženjem – lihvarskim ugovorom, opisno u čl. 242. st. 1. i 2. KZ. Naime, odredba čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je ništetan ugovor „kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.“ Nadalje, čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da „u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“ Isticanje ništetnosti nije ograničeno rokom, jer je riječ o poslu koji nije pravno valjan od početka (ex tunc). Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.(čl. 328. Zakona o obveznim odnosima). Slijedom navedenog, tužitelj ukazuje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer se radi o zelenaškom (lihvarskom) ugovoru i ne proizvodi nikakve učinke, sve budući da je tuženik iskoristio nedovoljno iskustvo i lakomislenost tužitelja na način da je tužitelju pojašnjeno da se ugovor tako po zakonu mora napraviti i da se u stvari ne radi o kupoprodaji, jer će mu se vlasništvo na predmetnim nekretninama vratiti kada vrati zajam u cijelosti, a što proizlazi iz brojnih dokaza priloženih ovoj tužbi.

30. Zaključno, tužitelj ukazuje kako predmetnom tužbom postavlja i tužbeni zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora o kupoprodaji sukladno odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (brisovna tužba). Povreda knjižnog prava u smislu navedene zakonske odredbe moguća je nevaljanom odnosno neistinitom uknjižbom. Uknjižba je neistinita kada za uknjižbu nisu bile ispunjene materijalnopravne ili postupovnopravne pretpostavke određene zakonom. Jedna od materijalnopravnih pretpostavki je valjanost pravnog posla temeljem kojeg se uknjižba provodi, a u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kupoprodaji se ima smatrati prividnim, podredno, ništetnim pravnim poslom.

31. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere u kojemu se, a u odnosu na vjerojatnost postojanja svoje nenovčane tražbine odnosno prava vlasništva i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini, poziva na činjenično obrazloženje tužbe. U odnosu na ostale pretpostavke propisane odredbom čl. 346. Ovršnog zakona tužitelj ističe u bitnome da je nad protivnikom osiguranja rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2410/2017 od 6. ožujka 2019. otvoren stečajni postupak koji je i dalje u tijeku te da su predmetne nekretnine uredno evidentirane na Pregledu imovine i obveza stečajnog dužnika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju te stoga ulaze u stečajnu masu. Da postoji opasnost da bi protivnik osiguranja mogao dalje otuđiti predmetne nekretnine ili iste opteretiti što bi spriječilo ili znatno otežalo ostvarenja tražbine, proizlazi i iz činjenice da nije započelo unovčenje nekretnina iz stečajne mase jer se iste ne mogu unovčiti zbog zabrana otuđenja koje su određene u sklopu kaznenog postupka te će po brisanju navedenih zabilježbi protivnik osiguranja moći istima slobodno raspolagati. Nadalje, stečajna upraviteljica protivnika osiguranja je 5. veljače 2024. donijela Izvješće stečajnoga upravitelja o tijeku stečajnoga postupka i stanju stečajne mase s prijedlogom za sazivanje skupštine, u kojem je predložila sazivanje skupštine vjerovnika, između ostalog, radi davanja odobrenja stečajnoj upraviteljici da s ZN zaključi ugovor o najmu predmetnih nekretnina za iznos najamnine od 200,00 EUR mjesečno. Tužitelj navodi kako je u smislu odredbe čl. 346. OZ-a učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine odnosno prava vlasništva i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, budući da iz svega navedenog proizlazi da je uknjižbom protivnika osiguranja povrijeđeno zemljišnoknjižno pravo predlagatelja osiguranja . Nadalje, tužitelj ističe kako je ispunjen i drugi uvjet odnosno da je učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje il i nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. To stoga što je učinio vjerojatnim da bi protivnik osiguranja mogao dalje otuđiti predmetne nekretnine ili iste opteretiti što bi spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, osobito što bi se takvim otuđenjem promijenilo postojeće stanje stvari, a upravo bi se predloženom mjerom nastupanje takve nepovoljne posljedice za buduće ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja moglo spriječiti. Slijedom prethodno opisanog postupanja protivnika osiguranja, tužitelj ukazuje kako proizlazi da postoji opasnost da će bez ove privremene mjere ostvarenje njegove tražbine na upis uknjižbe prava vlasništva biti spriječeno ili znatno otežano, sukladno čemu je nužno donijeti predloženu privremenu mjeru.

32. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući u bitnome kako nema neposrednih saznanja o navodima tužitelja iz historijata tužbe budući da je nad tuženikom 6. ožujka 2019. otvoren stečajni postupak kada je stečajna upraviteljica stupila na dužnost stečajnog upravitelja, a događaji na koje se tužitelj referira su se zbili ranije. Također, tuženik ističe da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju koja bi bila relevantna za ovaj postupak budući da je sva dokumentacija izuzeta od strane USKOK-a još 2011/2012. te da stoga nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevima tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da se dio dokumentacije dostavi od strane tuženika. Tuženik posebno napominje kako ne posjeduje Ugovor o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. za koji tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da ga dostavi sukladno odredbi čl. 233. ZPP-a. Naime, taj ugovor je sklopljen između tužitelja i društva Mundus Maximus d.o.o. pa budući da tuženik nije ugovorna strana iz tog ugovora, nema razloga niti ga je ikada i posjedovao.

33. Tuženik nadalje ukazuje kako nije sporno kako su stranke zaključile Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2010. temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka.

34. Tuženik ističe i kako su tužiteljeve tvrdnje kako mu nikada nije isplaćena kupoprodajna cijena od 400.000,00 kn niti su tuženiku predmetne nekretnine predane u posjed pa da stoga ugovorne obveze ugovornih strana iz kupoprodajnog ugovora nikada nisu ispunjene, u cijelosti kontradiktorne sa sadržajem Ugovora o kupoprodaji u kojem je nesporno navedeno da je cijena isplaćena u cijelosti i da prodavatelj (tužitelj) dozvoljava uknjižbu prava vlasništva na temelju tog ugovora.

35. Nadalje, iz Zapisnika o vrijednosti nekretnine od 27. listopada 2010. je vidljivo kako su stranke suglasno utvrdile da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti kao i da je vrijednost predmetne nekretnine „poštena“ te su konstatirale kako niti jedna stranka transakcije nije pod pritiskom niti u nuždi. Tuženik posebno napominje kako je nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji izvršen i prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tuženika, a tužitelj nikada nije uložio nikakav prigovor ili žalbu što bi sigurno učinio da je imao ikakvu primjedbu na predmetni Ugovor. No, ukoliko bi gore navedeno bilo i točno, tada tužitelj nije ovlašten tražiti utvrđenje ništetnosti, odnosno prividnosti predmetnog ugovora već istome sukladno odredbama čl. 360. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na raskid ugovora. Naime, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

36. U odnosu na prividnost ugovora tuženik ističe kako tužitelj pogrešno smatra kako je Ugovor o kupoprodaji prividan ugovori u smislu članka 285. Zakona o obveznim odnosima i da se njime prikriva Ugovor o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. Prividan ugovor iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima je ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje stranaka da se taj ugovor izvrši nego je nastao suglasnošću volje stranaka da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Prividni ugovor prikriva neki drugi (disimulirani), ali zaključen između istih stranaka, a ne jedne od stranaka tog ugovora i neke treće osobe. Iz priložene dokumentacije koju je tužitelj dostavio (iako nije priložio ugovor o Zajmu), proizlazi kako je Ugovor o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. zaključen između tužitelja kao zajmoprimca i Mundus Maximus d.o.o. kao zajmodavca te da je Ugovor o kupoprodaji zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca. Dakle, ovdje ne može biti u pitanju prividnost ugovora jer Ugovor o zajmu nije sklopljen između istih osoba između kojih je sklopljen Ugovor o kupoprodaji. Eventualna osnovanost tužbenog zahtjeva ne može se nalaziti u primjeni odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima iz razloga prividnosti ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen između parničnih stranaka i to iz razloga što tuženik u konkretnom slučaju nije ugovorna strana Ugovora o zajmu. Odredbom čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

37. Dakle, suprotno shvaćanju tužitelja, pobude iz kojih je sklopljen ugovor o kupoprodaji ne utječu na njegovu valjanost niti to znači da je ugovor prividan. Također, ne može se smatrati niti da su tuženik i društvo Mundus Maximus d.o.o. povezane osobe budući da: nemaju/nisu imali iste osnivače; nemaju/nisu imali iste odgovorne osobe za zastupanje (direktore); nemaju/nisu imali isto sjedište te nemaju/nisu imali istu poslovnu adresu. Jedino što povezuje tuženika i društvo Mundus maximus d.o.o. je činjenica da su isti bili u (različitim) ugovornim odnosima s tužiteljem.

38. Nadalje, tuženik ističe kako je tužba i tužbeni zahtjev (u smislu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima) podnesena nakon isteka općeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

39. U odnosu na ništetnost ugovora tuženik navodi u bitnome da tužitelj i sam navodi kako nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji pa tuženik samim time smatra da je daljnja rasprava u vezi osnovanosti eventualno istaknutog tužbenog zahtjeva suvišna.

40. Zaključno, što se tiče kaznenog postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-US-55/14, tuženik ističe kako se taj postupak vodi protiv fizičkih osoba (ne tuženika) u sklopu kojeg postupka su pojedine fizičke osobe pristale na nagodbu s tužiteljem te su donesene presude na temelju sporazuma stranaka.

41. U odnosu na prijedlog za određivanjem privremene mjere tuženik navodi u bitnome kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 346. OZ-a odnosno tuženik nije učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez predložene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, odnosno da nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Naime, tuženik ukazuje kako je tužitelj u zemljišnim knjigama ishodio:

- pod brojem Z-8871/2024 zabilježbu spora po tužbi P-202/2024 2. travnja 2024., koji spor se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-202/2024 u pravnoj stvari tužitelja ČN protiv tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, OIB: 19870761807 radi utvrđenja nepostojanja, podredno ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, te

- pod brojem Z-18091/2024, zaprimljeno 15. srpnja 2024., zabilježbu spora i Z- 16496/2024 na temelju tužbe od 2. travnja 2024., obavijesti od 2. travnja 2024., prijedlog za upis od 4. travnja 2024., rješenje od 4. travnja 2024., rješenje od 12. travnja 2024., rješenje od 18. lipnja 2024. čl. 86 ZZK zabilježbu spora koji se vodi kod Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1134/2024 u istom prvenstvenom redu kao i zabilježbu spora pod posl.br.Z-8871/24 u pravnoj stvari tužitelja ČN, protiv tuženika KALIGRAFIJA d. o. o. u stečaju, radi utvrđenja nepostojanja, podredno ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

42. Pozivajući se na odredbu čl. 86. Zakona o zemljišnim knjigama tuženik ističe da ukoliko je upisana zabilježba spora na nekretnini protivnika osiguranja tada nema vjerojatne opasnosti da bi bez privremene mjere ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja bilo otežano na navedenoj nekretnini. Dakle, eventualna raspolaganja tuženika ovom nekretninom nakon izvršene zabilježbe spora ne mogu otežati ili spriječiti uknjižbu tužitelja u zemljišnim knjigama, niti mu može tim raspoložbama nastati šteta jer se svi upisi ukoliko uspije u sporu brišu. Tuženik ukazuje kako nije sporno da je stečajna upraviteljica Irena Kelava 5. veljače 2024. podnijela prijedlog za sazivanje skupštine radi davanja odobrenja stečajnoj upraviteljici da s ZN zaključi ugovor o najmu predmetnih nekretnina za iznos najamnine od 200,00 EUR mjesečno te da je stečajna upraviteljica na temelju valjane odluke skupštine vjerovnika (koja nije pobijana na zakonu predviđeni način) sklopila ugovor o najmu kojim ugovorom je dala u najam nekretnine u vlasništvu protivnika osiguranja. Kako zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine ne sprječava vlasnika nekretnine njome raspolagati, što proizlazi iz samog učinka privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine propisanog odredbama Ovršnog zakona, to proizlazi kako protivnik osiguranja može valjano raspolagati svojom nekretninom na način da istu da u najam trećoj osobi. Sklapanje ugovora o najmu se može smatrati samo raspolaganjem nekretninom koje dovodi do ubiranja plodova (najamnine), a jednako tako da je npr. protivnik osiguranja fizička osoba, isti bi imao pravo živjeti u toj nekretnini neovisno o privremenoj mjeri.

43. Podneskom od 6. prosinca 2024. (list 204. -222. spisa) tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome da činjenica da je Ugovor o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. sklopljen jasno proizlazi iz Izvansudske nagodbe sklopljene 27. listopada 2010. između trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. kao zajmodavca i tužitelja i njegova sina ĆN kao zajmoprimaca kojom je ustanovljeno da su na temelju Ugovora o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. do 27. listopada 2010. uplatili iznos od 443,91 kn i da su tužitelj i njegov sin ĆN prema Ugovoru o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. trebali uplatiti svaki mjesec 4.335,00 kn, počevši od 14. srpnja 2010. Činjenica da tuženik nema saznanja niti raspolaže dokumentacijom u pogledu pravnih poslova koji se opisuju u činjeničnom opisu tužbe, ne utječe ni na koji način niti dovodi u pitanje osnovanost navoda tužitelja i dokaza kojima tužitelj dokazuje svoje navode. Iz navedenog jedino proizlazi da tuženik iz navedenog razloga nije u mogućnosti osporiti tužiteljeve navode u pogledu činjeničnog opisa tužbe, što ih čini nespornim, a sve budući da iz odgovora na tužbu tuženika proizlazi da ih tuženik samo paušalno pobija u cijelosti te da tuženik odgovor na tužbu temelji na analiziranju pravne osnove tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužitelj nadalje ističe kako neosnovano tuženik navodi kako je u cijelosti kontradiktorno sa sadržajem Ugovora o kupoprodaji da tužitelju nije isplaćena kupoprodajna cijena od 400.000,00 kn niti da su tuženiku predmetne nekretnine predane u posjed, sve budući da iz sklopljenog Ugovora o kupoprodaji proizlazi da je cijena isplaćena u cijelosti i da je tužitelj kao prodavatelj dozvolio uknjižbu prava vlasništva na temelju tog ugovora. Nadalje, tuženik neosnovano navodi kako je iz Zapisnika o vrijednosti nekretnina od 27. listopada 2010. vidljivo kako su stranke „suglasno utvrdile da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti kao i da je vrijednost predmetne nekretnine „poštena“ te da su stranke konstatirale kako niti jedna stranka transakcije nije pod pritiskom niti u nuždi.“ Ugovor o kupoprodaji, kao pravni posao, sklapa se s ciljem stjecanja vlasništva nad kupljenom nekretninom. Iz dokaza koje je tužitelj dostavio uz tužbu kao i njihove kronologije jasno proizlazi da niti je namjera tužitelja bila prodati predmetnu nekretninu niti je prilikom sklapanja namjera tuženika bila steći vlasništvo nad tom nekretninom. Neuobičajenost i neživotnost postupan ja prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji očituje se upravo u činjenici da su tužitelj i tuženik sklopili Zapisnik o vrijednosti nekretnina od 27. listopada 2010., dakle istoga dana kada i Ugovor o kupoprodaji, u kojem su u članku I. konstatirale „da ni jedna strana u transakciji nije bila pod bilo kojim utjecajem uz kojeg cijena ne bi bila cijena tržišta, te da je prodavatelj pokušao prodati nekretninu u više navrata i više osobama i da je na ta način s kupcem postigao najvišu moguću cijenu.“ Nadalje , u članku I. ugovorne strane su konstatirale „Obje strane se neopozivo slažu, da je ugovorna cijena 400.000,00 kn (četristotisuća kuna nula lipa), poštena, da je to cijena koju se može postići, odnosno se moglo postići, kao najvišu moguću cijenu uz činjenicu, da ni jedna strana nije bila ni pod pritiskom ni u nuždi“. Životno je i logično te uobičajeno da se nekretnine prodaju na način da prodavatelj svoju volju za prodajom iskaže oglašavanjem prodaje i nije uobičajeno da kupci pritom traže očitovanje prodavatelja da je cijenu formiralo tržište, da nije pod pritiskom i da nije u nuždi. Osim toga, nije logično niti životno da je tuženik kao kupac nekretnine istoga dana kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji, 27. listopada 2010. s tužiteljem kao prodavateljem sklopio Ugovor o najmu 10RR i to na 144 mjeseci (na 12 godina) te da je istoga dana isti sklopio Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa te iste nekretnine kojim se tuženik kao najmodavac izjavljuje tužitelju kao najmoprimcu da će u slučaju redovite uplate svih 144 mjesečnih rata najma u iznosu 4.000,00 kn i ispunjenim ostalim uvjetima iz ugovora o najmu, predati tužitelju kao najmoprimcu predmetne nekretnine. Uz sve to tuženik nije nikada niti isplatio kupoprodajnu cijenu tužitelju, o kojoj stranke nisu niti pregovarale niti je tuženik ikada ušao, pa čak nije niti pokušao ući u posjed u predmetnih nekretnina, sve budući da su tužitelj i njegova obitelj u neprekidnom posjedu nekretnina sve do danas te u njima i danas živi tužiteljev sin ĆN. Stoga čitav niz navedenih pravnih poslova koje su tužitelj i tuženik sklopili na dan navodne kupoprodaje nekretnine (27. listopada 2010.) dovodi do zaključka da je riječ o prividnom ugovoru o kupoprodaji, kao i ostalim pravnim poslovima, a kojima se ustvari prikriva ugovor o zajmu sklopljen između MUNDUS MAXIMUS d.o.o. kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca te osiguranje tog zajma. Naime, prijenos vlasništva učinjen temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji na tuženika ustvari je predstavljao osiguranje danog zajma. Stoga tužitelj ukazuje da je neosnovan navod tuženika da nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji prilikom prijenosa prava vlasništva tužitelj nije nikada uložio nikakav prigovor ili žalbu, sve budući da namjera tužitelja nije bila prodaja jedine nekretnine koju je imao i u kojoj je živio već samo zajam novca, pa je stoga neosnovano i promašeno pozivanje tuženika na odredbu članka 360. ZOO (Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obvezu). Također, tužitelj ističe kako je već u točki 14. tužbe istaknuo kako rješenje o uknjižbi prava vlasništva u korist tuženika nikada nije zaprimio niti je na drugi način obaviješten o prijenosu prava vlasništva u zemljišnim knjigama s tužitelja na tuženika. Naime, u konkretnom slučaju ugovorne obveze ugovornih strana iz ugovora o kupoprodaji uopće nisu ispunjene, dok bi primjena odredbe članka 360. ZOO-a zahtijevala da je makar jedna ugovorna strana ispunila svoju obvezu pritom dajući pravo drugoj ugovornoj strani zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid ugovora jednostavnom izjavom te pravo na naknadu štete. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je riječ o prividnim pravnim poslovima u smislu odredbe članka 285. ZOO-a, pa stoga navedeni pravni poslovi, a tako niti Ugovor o kupoprodaji, nisu nastali pa kao pravno ne egzistirajući nemaju niti pravnih učinaka između tužitelja i tuženika kao ugovornih stranaka. Sve gore navedeno je potvrdio i Visoki trgovački sud RH u presudi i rješenju poslovni broj Pž-3808/2023-2 od 21. veljače 2024. U odnosu na prividnost ugovora, tužitelj navodi kako tuženik u odgovoru na tužbu pogrešno tumači navode iz tužbe na način da navodi kako tužitelj pogrešno smatra da se Ugovorom o kupoprodaji prikriva Ugovor o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. Dakle, prividnim ugovorom o kupoprodaji i ostalim pravnim poslovima koji su bili sklopljeni istovremeno s njim, prikrivao se (i.) ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženika te (ii.) osiguranje tog zajma, sve budući da je prijenos vlasništva koji je učinjen temeljem ugovora o kupoprodaji zapravo predstavljao osiguranje danog zajma. Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik jedno od trgovačkih društava koja su davala zajmove nekoliko stotina građana Republike Hrvatske uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi te su poslovala putem tzv. kreditnih ureda, a koja su pravomoćno osuđena za kaznena djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom, a u kojima je sudjelovao i tuženik kao trgovačko društvo putem kojeg su se ta kaznena djela izvršavala, što sve jasno proizlazi iz pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu. Navedeni ugovori o zajmu sklapali su se uz osiguranje povrata takvih zajmova nekretninama u vlasništvu zajmoprimaca, pa kada zajmoprimci više nisu mogli otplaćivati rate po tako sklopljenim ugovorima, sklapali bi se ugovori o kupoprodaji nekretnina kojima bi nekretnine postajale vlasništvo tih trgovačkih društava. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012. proizlazi kako je 2. lipnja 2015. USKOK donio nalog o provođenju i proširenju istrage protiv osumnjičenika među kojima je bio i XX. osumnjičeni UN, kod kojeg su pronađeni pečati više trgovačkih društava među kojima i trgovačkog društva MUNDUS MAXIMUS d.o.o. Upravo je UN kao direktor trgovačkog društva MUNDUS MAXIMUS d.o.o. potpisao Izvansudsku nagodbu sklopljenu 27. listopada 2010. između trgovačkog društva MUNDUS MAXIMUS d.o.o. kao zajmodavca i tužitelja i njegova sina ĆN kao zajmoprimaca kojom je ustanovljeno da su tužitelj i njegov sin ĆN na temelju Ugovora o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. do dana 27. listopada 2010. uplatili iznos od 443,91 kn i da su tužitelj i njegov sin ĆN prema Ugovoru o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. trebali uplatiti svaki mjesec 4.335,00 kn, počevši od 14. srpnja 2010. Iz svega navedenog jasno proizlazi povezanost tuženika i trgovačkog društva MUNDUS MAXIMUS d.o.o. U odnosu na tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a navodeći da pobude iz kojih je ugovor o kupoprodaji sklopljen ne utječu na njegovu valjanost niti da to znači da je ugovor prividan, tužitelj ukazuje kako su takvi navodi suprotni sudskoj praksi. Tužitelj ističe kako iz svih dokaza priloženih tužbi jasno proizlazi da je tuženik naveo tužitelja na sklapanje Ugovora o kupoprodaji u svrhu realizacije zajma te s obrazloženjem da se ugovor tako po zakonu mora napraviti i da će potom odobreni iznos zajma tužitelj vraćati putem naknade za najam za iste nekretnine koje će nastaviti posjedovati i njima živjeti uz povrat navedenih nekretnina u vlasništvo tužitelja po otplati svih rata zajma do punog iznosa, odnosno da se ovdje ne radi o kupoprodaji nekretnina jer će tužitelju biti vraćeno vlasništvo nekretnina nakon povrata zajma u cijelosti.

44. Nadalje, u odnosu na tuženikov navod kako je tužitelj prekludiran u svom zahtjevu jer je tužbu podnio nakon isteka općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a, tužitelj ukazuje da pravo na isticanje prividnosti ugovora ne zastarijeva budući da prividan ugovor uopće nema učinka među ugovornim stranama i predstavlja pravno nepostojeći pravni posao, dakle nije niti nastao.

45. U odnosu na tuženikove navode kako se kazneni postupak koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-US-55/14 vodi protiv fizičkih osoba, a ne tuženika, te da su u sklopu istog pojedine fizičke osobe pristale na nagodbu s tužiteljem budući da su donesene presude na temelju sporazuma stranaka, tužitelj u cijelosti osporava navedene navode budući da tužitelj o istome nema saznanja niti je u navedenim postupcima sudjelovao na bilo koji način.

46. Predmetnim podneskom tužitelj osporava i tuženikove navode da nije učinio vjerojatnim drugi uvjet propisan odredbom čl. 346. OZ-a. U tom smislu tužitelj navodi kako ima pravni interes tražiti da se pored zabilježbe spora odredi i privremena mjera zabrane raspolaganja spornom nekretninom budući da privremena mjera zabrane raspolaganja nekretninom ima dulji učinak od zabilježbe spora. Ukazuje i da je 11. lipnja 2024. na e-oglasnoj ploči naslovljenog suda objavljeno Izvješće stečajnog upravitelja Irene Kelava o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase koji se stečajni postupak i dalje vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St -2410/2017. U navedenom izvješću stoji da je 15. veljače 2024. godine održana skupština vjerovnika te je između ostalog donesena i odluka da se daje suglasnost stečajnoj upraviteljici da s ZN zaključi ugovor o najmu predmetnih nekretnina za iznos najamnine od 200,00 EUR mjesečno na razdoblje od godinu dana te da je stečajna upraviteljica zaključila ugovor o najmu s ZN, ali da ista nije uspjela ući u posjed predmetnih nekretnina. U odnosu na privremenu mjeru zabrane raspolaganja i otuđenja tužitelj ukazuje da je ista određena na temelju čl. 11. st. 1. točke a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenom djelom i prekršajem (Narodne novine broj 145/10, dalje: ZPOIMOKDP) koji je bio na snazi u vrijeme njezina određivanja. Člankom 14. ZPOIMOKDP propisano je da pravni posao kojim protivnik osiguranja nakon upisa privremene mjere u javni upisnik raspolaže sa stvari ili pravom koje je predmet osiguranja, nema pravnog učinka. Zakonom o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem koji je stupio na snagu 27. srpnja 2017. godine u članku 1. stavku 1. propisano je da je danom stupanja na snagu ovog Zakona prestao važiti ZPOIMOKDP, dok je člankom 2. propisano da će se postupci započeti po ZPOIMOKDP dovršiti po odredbama zakona kojim se uređuje kazneni postupak. Novelom ZKP/08 iz 2017. godine u ZKP/08 je uveden članak 557.d ZKP/08, koji sadržajno odgovara članku 14. ZPOIMOKDP-a te se njime propisuje da pravni posao kojim okrivljenik ili druga osoba na koju je imovinska korist prenesena nakon upisa privremene mjere u javni upisnik raspolaže sa stvari ili pravom koje je predmet osiguranja, nema pravnog učinka. S obzirom na to da raspolaganje nekretninom jasno uključuje davanje nekretnine u najam ili zakup proizlazi kako predmetni ugovor o najmu sklopljen između ZN kao najmoprimca i protivnika osiguranja kao najmodavca nema pravni učinak, njegovo sklapanje nije smjelo biti odobreno od strane skupštine vjerovnika te se ovdje radi o nezakonitom raspolaganju nekretninama koje ulaze u stečajnu masu. Slijedom prethodno navedenog postupanja tuženika, tužitelj ističe kako proizlazi da postoji opasnost da će bez ove privremene mjere ostvarenje tražbine tužitelja na upis uknjižbe prava vlasništva biti spriječeno ili znatno otežano, sukladno čemu je nužno donijeti predloženu privremenu mjeru.

47. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 2. travnja 2024. (list 24.-25. spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. 30-KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012. (list 26.-43. spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 44.-46. spisa), izvansudsku nagodbu od 27. listopada 2010. (list 47.-49. spisa), zapisnik od 28. ožujka 2017. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, posl. br. P - 7490/2015 (list 50.-53. spisa), dogovor o preuzimanju dijela novca za garanciju (list 54.-55. spisa), račun za proviziju broj 1-RR od 27. listopada 2010. (list 56. spisa), potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu broj MM1006RR14 – 62461 od 27. listopada 2010. (list 57. spisa), uplatnicu broj 760390 od 27. listopada 2010. (list 58. spisa), ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2010. ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10. (list 59.-61. spisa), zapisnik o vrijednosti nekretnine od 27. listopada 2010. (list 62.-63. spisa), ugovor o najmu broj 10RR od 27. listopada 2010. (list 64.-66. spisa), posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa od 27. listopada 2010. (list 67. spisa), ugovor o najmu broj 1112RRD od 21. prosinca 2011. (list 68.-69. spisa), izvansudsku nagodbu od 21. prosinca 2011. (list 70.-71. spisa), izvansudsku nagodbu od 21. prosinca 2011. (list 72.-73. spisa), ugovor o najmu broj 1203RRD od 13. ožujka 2012. ( list 74.-75. spisa), ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji od 15. ožujka 2012. (list 76.-77. spisa), presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama posl. br. P-7490/2015-36 od 15. travnja 2020. (list 78.-84. spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž- 3153/2020-3 od 19. siječnja 2023. (list 85.-89. spisa), zapisnik od 4. ožujka 2020. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, posl. br. P-7490/2015 (list 90.-92. spisa), pregled imovine i obveza stečajnog dužnika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, poslovni broj St-2410/2017 (list 93.-124. spisa), izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase s prijedlogom za sazivanje skupštine (list 125. -133. spisa), zk izvadak (list 164.-165. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 166. -169. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Mundus Maximus d.o.o. (list 170. -174., 214.- 218. spisa), sudsku praksu (list 175.-203. spisa), uvjerenje o ne vođenju kaznenog postupka za kaznena dijela koja se progone po službenoj dužnosti (list 235. spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja Romea Rukavine 242.-244. spisa) i svjedoka ĆN (list 245.-246. spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-20113/10 iz kojeg je izvršena preslika rješenja o uknjižbi od 30. prosinca 2010. s povratnicama (list 258.-259. spisa)

48. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a prvotno postavljeni tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti, a slijedom kojeg utvrđenja sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

49. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da nema učinka te da Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2010. ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10, sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, predmet kojeg Ugovora su nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 361 m2 i kuća, [adresa] površine 102 m2, ukupne površine 463 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 279 m2 i gospodarska zgrada, [adresa] površine 24 m2, ukupne površine 303 m2, sveukupne površine 766 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, predstavlja prividan ugovor, kao i nalog brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi gore navedenog Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog u zemljišnim knjigama na način da se briše pravo vlasništva na nekretnini s tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja. Predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. te nalog za brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi tog Ugovora te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišnim knjigama.

50. Između stranaka nije sporno da su 27. listopada 2010. zaključile Ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva nekretnina detaljno opisanih u tužbi, nesporno je da je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina sve do 17. lipnja 2010. kada se rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, poslovni broj Z-9702/2010 od 17. lipnja 2010. na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 14. lipnja 2010. kao vlasnik uknjižilo trgovačko društvo Mundus Maximus d.o.o., pri čemu je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 20.991,09 EUR, niti je sporno da je tuženik od prosinca 2010. uknjiženi vlasnik spornih nekretnina.

51. Između stranaka je sporno radi li se o prividnom, podredno ništetnom pravnom poslu pa je slijedom toga sporna osnova prvotno i eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva. Sporno je i da li je utuženo potraživanje u zastari.

52. Prvotno valja naglasiti da činjenica da je Ugovor o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. sklopljen između tužitelja i njegovog sina kao zajmoprimaca te trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. kao zajmodavca proizlazi iz Izvansudske nagodbe od 27. listopada 2010. (list 47.- 49. spisa), a koja je potpisana od strane UN kao direktora trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. (kao zajmodavca) te tužitelja i njegovog sina ĆN (kao zajmoprimaca) te kojom je ustanovljeno da su tužitelj i ĆN prema Ugovoru o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. do 27. listopada 2010. uplatili iznos od 443,91 kn i da su prema navedenom Ugovoru o zajmu počevši od 14. srpnja 2010. trebali uplatiti svaki mjesec 4.335,00 kn.

53. Valja naglasiti i da iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012. (list 26.- 43. spisa) proizlazi da je taj sud u kaznenom predmetu protiv I. osumnjičenog ŽN i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. i 3. i dr. KZ-a, odlučujući povodom prijedloga USKOK-a broj K-US-139/12 od 11. lipnja 2012. za izdavanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi prema trgovačkom društvu KALIGRAFIJA d.o.o., ARISTOTEL d.o.o., OMH RAZVITAK d.o.o., IAP SISCIA d.o.o., INVOKACIJA d.o.o., USAVRŠAVANJE d.o.o., ZAPADNI NAČIN d.o.o., EKONOMSKA ANALIZA d.o.o. i NOVA KARAKA d.o.o., na temelju čl. 11. st. 1. točka a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenom djelom i prekršajem (Narodne novine br. 145/10), odredio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom, između ostalog i trgovačkom društvu KALIGRAFIJA d.o.o. da otuđi ili optereti trinaest nekretnina na području Republike Hrvatske, među kojima je i nekretnina koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji.

54. Nadalje, iz obrazloženja gore navedenog rješenja proizlazi i kako je 2. lipnja 2012. USKOK donio nalog o provođenju i proširenju istrage protiv osumnjičenika , među kojima je bio i XX. osumnjičeni UN, kod kojeg su pronađeni pečati više trgovačkih društava.

55. U obrazloženju navedenog rješenja se ističe, između ostaloga, kako iz rezultata do tada provedenih dokaznih radnji proizlazi da su okrivljenici djelovali na način da su davali zajmove građanima Republike Hrvatske uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi te da su za takvo protuzakonito djelovanje poslovali putem poslovnica označenih kao kreditni uredi, dok su radi prikrivanja takve naravi svog djelovanja osnivana brojna trgovačka društva koja su prema osobama koje su uzimale zajmove prikazivana kao zajmodavci ili posrednici pri sklapanju i naplati zajmova. Na taj način u Republici Hrvatskoj u inkriminiranom razdoblju osnovano je stotinjak trgovačkih društava, a jedno od tih društava koje je osnovano radi prikrivanja protuzakonitih radnji okrivljenika je i pravni prednik tuženika. U obrazloženju se također navodi da su pojedina trgovačka društva služila za prijenos vlasništva nad nekretninama i pokretninama zajmoprimaca, koji nisu mogli vraćati dugove po tako sklopljenim zajmovima, i to na način da bi im bilo prvo ponuđeno sklapanje novih ugovora kojima bi se zamijenili stari i kojima bi im se omogućila otplata zajma kroz duže razdoblje i s pojedinačno manjim ratama povrata zajma. Međutim, takvi ugovori su glasili na znatno veće iznose nego što je iznosio preostali dug po ranijim zajmovima, a razlike između tih iznosa nisu isplaćene zajmoprimcima ili su im isplaćene samo u manjem dijelu, čime je stvarno povećavan dug stranke bez ikakvog stvarnog daljnjeg zaduživanja. Također, potraživanja prema zajmoprimcima prema tako sklapanim ugovorima o zajmu su se prenosila s trgovačkog društva na trgovačko društvo, što dodatno ukazuje na namjeru prikrivanja stvarnih zajmodavaca, ujedno i počinitelja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela te kaznenih djela lihvarskih ugovora. Zaključno, navodi se da sve to potvrđuju i baze podataka koje su pronađene tijekom pretraga računala, a u kojima su bile evidentirane nekretnine koje su na gore opisani način prešle u vlasništvo brojnih trgovačkih društava, na način da je nekretnina specificirana svojom oznakom u zemljišnim knjigama, kao i opisom iste te je vidljivo na koje je trgovačko društvo preneseno vlasništvo nad kojom nekretninom te je vidljivo tko su bili vlasnici tih nekretnina, kolika je bila visina zajma naznačena u ugovoru o zajmu, koliki zajam je stvarno dan strankama te tko je u ugovoru naznačen kao investitor, a vođene su evidencije i o trgovačkim društvima koja su osnivana u gore navedene svrhe te koje su osobe osnivači i direktori tih društava.

56. Slijedom navedenog, razvidna je povezanost tuženikovog pravnog prednika i trgovačkog društva Mundus Maximus d.o.o. slijedom čega je sud utvrdio da su 14. lipnja 2010. tužitelj i njegov sin ĆN kao zajmoprimci, s trgovačkim društvom Mundus Maximus d.o.o. kao zajmodavcem sklopili Ugovor o zajmu MM1006RR14 prema kojem su zajmoprimci počevši od 14. srpnja 2010. trebali uplatiti svaki mjesec iznos od 4.335,00 kn.

57. Nadalje, iz dokumentacije u spisu nesporno proizlazi:

- da su 27. listopada 2010. trgovačko društvo Mundus Maximus d.o.o., zastupano po direktoru UN (kao zajmodavac) i tužitelj te ĆN (kao zajmoprimci) sklopili izvansudsku nagodbu (list 47.-49. spisa) kojom su u odredbi čl. II. ugovorili da će zajmodavac omogućiti da zajmoprimci imaju mogućnost otplate zajma u cijelosti ako podmire zaostatak obveza naveden u čl. I., da se zajmodavac obvezuje, ukoliko isti otplate cjelokupno dugovanje, da će obustaviti ovršni postupak, izdati potvrdu o naplati dugovanja i brisovno očitovanje. Odredbom čl. III. ugovoreno je da u slučaju da zajmoprimci ne uspiju platiti opcije po dobrovoljnoj otplati s danom 27. listopada 2010., davatelj zajma odstupit će od te opcije te su stranke suglasne da ostaju kod inicijalnog dogovora i obaveza po ugovoru o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010.

- da su trgovačko društvo Performansa d.o.o. kao posrednik i ovdje tužitelj kao najmoprimac u Dogovoru o preuzimanju dijela novca za garanciju (list 54. -55. spisa) zaključili da je posrednik pronašao investitora koji je bio spreman otkupiti nekretninu ovdje tužitelja koja je predmet ovog postupka te koji je bio spreman te nekretnine nadalje dati u najam najmoprimcima, tako da su bili sklopljeni ugovori o najmu. Nadalje, u čl. 3. utvrđeno je da je posrednik za najmoprimce ugovorio specijalnu opciju povratka nekretnina u slučaju plaćanja urednog najma o čemu je investitor izdao posebnu izjavu, dok je u čl. 5. utvrđeno da je kupac investitor u cijelosti isplatio iznos od 400.000,00 kn za predmetnu nekretninu, da je od tog iznosa najmoprimac platio 8% proviziju (32.000,00 kn) i podmirio dugovanje vjerovnika Mundus Maximus d.o.o. u iznosu od 151.456,09 kn, da su uz to najmoprimci primili 2.044,00 kn, a da je ostatak od 211.500,00 kn posrednik preuzeo kao garanciju za plaćanje dijela najma nekretnine i za pomoć kod povratnog otkupa nekretnine . U slučaju da najmoprimci svoj dio najma podmiruju točno u visini od 2.022,75 kn, ostatak od 1.977,25 kn plaćat će posrednik odmah nakon što najmoprimci plate svoj dio. Odredbom čl. 6. ugovoreno je, između ostaloga, da se iznos za garanciju ne vraća najmoprimcima, nego će oni uredno podmirivati svoje obveze po planu, pa tako stjecati nekretnine natrag u vlasništvo.

- da su 27. listopada 2010. ovdje tužitelj i pravni prednik tuženika, trgovačko društvo KALIGRAFIJA d.o.o., zaključili Ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, pod brojem OV-6723/10. (list 59.- 61. spisa) za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400.000,00 kn temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva nekretnina detaljno opisanih u tužbi

- da je Zapisnikom o vrijednosti nekretnine od 27. listopada 2010. (list 62. -63. spisa) utvrđeno, između ostaloga, da je kupoprodajna cijena podmirena u cijelosti na dan ugovora te da nijedna strana nije bila pod pritiskom ni u nuždi, niti je bila pod bilo kojim utjecajem uz kojeg cijena ne bi bila cijena tržišta

- da je na dan sklapanja gore navedenog Ugovora o kupoprodaji i Zapisnika o vrijednosti nekretnine, odnosno 27. listopada 2010. između pravnog prednika tuženika kao najmodavca, te tužitelja i ĆN kao najmoprimaca , sklopljen Ugovor o najmu broj 10RR (list 64. -66. spisa), čiji predmet je nekretnina identična onog iz kupoprodajnog ugovora, uz ugovorenu najamninu u iznosu od 4.000,00 kn mjesečno, na rok od 144 mjeseca, s time da najam stupa na snagu 27. listopada 2010.

- da je istoga dana između pravnog prednika tuženika kao kupca te tužitelja kao prodavatelja sklopljen i Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa od 27. listopada 2010. (list 67. spisa) na način da će najmodavac najmoprimcu u slučaju redovite uplate svih 144 mjesečnih rata najma u iznosu od 4.000,00 kn, i ispunjenim ostalim uvjetima iz Ugovora o najmu, predmetnu nekretninu

- da je novim Ugovorom o najmu broj 1112RRD od 21. prosinca 2011. (list 68. - 69. spisa) sklopljenim između pravnog prednika tuženika kao najmodavca, te tužitelja i ĆN kao najmoprimaca ugovoreno, između ostaloga, da se najam sklapa za 1 mjesec, da stupa na snagu od 21. prosinca 2011. te da se produljuje redovitim i urednim uplatama rata najma, a u protivnom da se raskida zbog isteka. Ugovorena je naknada za najam u iznosu od 2.250,00 kn mjesečno, a prva rata najma dospijeva na naplatu 21. siječnja 2012.

- da su 21. prosinca 2011. trgovačko društvo Performansa d.o.o., kao posrednik odnosno primatelj i ovdje tužitelj, kao najmoprimac i bivši vlasnik nekretnine (uplatitelj) sklopili izvansudsku nagodbu (list 70-71. spisa) kojom je, između ostaloga, utvrđeno da su se primatelj i uplatitelj usuglasili da sklope ovakav tip nagodbe zbog raskida Dogovora o preuzimanju dijela novca za garanciju, s obzirom da uplatitelj nije uredno podmirivao svoje rate najma te da su ispunjeni svi uvjeti za raskid poslovnog odnosa definiranog dokumentom Dogovor o preuzimanju dijela garancije

- da su Izvansudskom nagodbom od 21. prosinca 2011. (list 72.-73. spisa) pravni prednik tuženika kao najmodavac te ovdje tužitelj i ĆN kao najmoprimci, uredili međusobne odnose u pogledu podmirenja dugovanja po osnovi Ugovora o najmu broj 10RR od 27. listopada 2010. te da je utvrđeno, između ostaloga, da će sklopiti novi ugovor o najmu po potpisu predmetne izvansudske nagodbe na razdoblje od jednog mjeseca s mogućnošću produljenja redovitim i urednim uplatama, a koji se raskida u slučaju nepodmirenja zaostataka po Ugovoru 11RR utvrđenog tom nagodbom

- da su 13. ožujka 2012. pravni prednik tuženika kao najmodavac te tužitelj i ĆN kao najmoprimci sklopili Ugovor o najmu broj 1203RRD (list 74.-75. spisa) kojim tuženik daje najmoprimcima u najam predmetnu nekretninu, na rok od jednog mjeseca te je ugovoreno da se taj rok produljuje redovitim i urednim uplatama rata najma, a u protivnom se raskida zbog isteka. Ugovorena je i naknada za najam u iznosu od 2.250,00 kn.

- da je 15. ožujka 2012. između pravnog prednika tuženika, trgovačkog društva KALIGRAFIJA d.o.o. kao cedenta i ON kao cesionara u vezi dužnika te ČN i ĆN kao cesusa, sklopljen ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji od. (list 76.-77. spisa) kojim je utvrđeno da cedent temeljem Ugovora o najmu broj 1203RRD od 13. ožujka 2012. ima dospjelo potraživanje prema cesusu u iznosu neplaćenog mjesečnog najma do trenutka sklapanja predmetne cesije i buduće nedospjelo potraživanje u iznosu mjesečnih najmova (čl. 1.), a najam se odnosi na nekretninu koja je predmet ovog postupka .

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 30-KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012. (list 26.-43. spisa) u kaznenom predmetu protiv I. osumnjičenog ŽN i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. i 3. i dr. KZ-a, odlučujući povodom prijedloga USKOK-a broj K-US-139/12 od 11. lipnja 2012. za izdavanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi prema trgovačkom društvu KALIGRAFIJA d.o.o., ARISTOTEL d.o.o., OMH RAZVITAK d.o.o., IAP SISCIA d.o.o., INVOKACIJA d.o.o., USAVRŠAVANJE d.o.o., ZAPADNI NAČIN d.o.o., EKONOMSKA ANALIZA d.o.o. i NOVA KARAKA d.o.o., na temelju čl. 11. st. 1. točka a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenom djelom i prekršajem (Narodne novine br. 145/10), određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom trgovačkom društvu KALIGRAFIJA d.o.o. da otuđi ili optereti 13 nekretnina na području Republike Hrvatske, među kojima je i nekretnina koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji.

58. Valja naglasiti da tuženik tijekom postupka nije osporio da je tuženik jedno od trgovačkih društava koja su davala zajmove građanima uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi te da su navedena društva pravomoćno osuđena za kaznena djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom, a u kojima je sudjelovao i pravni prednik tuženika kao trgovačko društvo putem kojeg su se ta kaznena djela izvršavala, a što sve proizlazi iz pravomoćnih osuđujućih presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-22/16, Kov-Us-35/14, Kov-Us-52/14, K-Us-36/15 i K-Us-16/16 te da je iz činjeničnih opisa počinjenih kaznenih djela vidljivo da su ista počinjena na štetu tužitelja, a vezano za poslovanje tuženika.

59. U svom iskazu tužitelj je naveo u bitnome kako je negdje 2010. slučajno saznao da se može dignuti neki povoljan kredit ali da je ta firma kod koje se može dignuti kredit u Zagrebu. Telefonski je saznao adresu te firme i sa sinom je otišao u Zagreb gdje su išli na neku edukaciju da im se pojasni kako funkcionira taj zajam. Tamo je bilo još ljudi i gospodin im je sve objašnjavao na način da su oni ozbiljna firma i da je to sve sigurno. Tada su dogovorili cifru, bilo je to nekih desetak tisuća EUR međutim to nije išlo preko banke nego su dobili novce na ruku. Međutim, nisu dobili 10.000,00 EUR nego 64.000,00 kn. Pitao je tada pitao zašto je to tako i gdje je ostatak novca, a oni su mu rekli da se tu moraju podmiriti nekakvi troškovi. Poslije kada je to sve završilo odnosno kada su mu dali novce, otišli su doma. Nakon nekog vremena kontaktirali su ga iz tog društva Mundus Maximus da bi im trebao što prije vratiti novce. Bilo je to više poziva, sjeća se da ga je kasno u noći zvao neki gospodin Ć i rekao da zove iz Amerike i da im treba vratiti novce. Tada su na neko vrijeme ti pozivi prestali i onda su ga kontaktirali iz, misli. društva KALIGRAFIJA koje se nalazi u Rijeci, rekli su mu da su oni preuzeli taj kredit i pitali su ga da li može doći do njih u Rijeku na daljnji dogovor o isplati tih rata. Otišao je tamo, čovjek mu se predstavio kao V i rekao mu je da su oni preuzeli njegov kredit i da će sada umjesto Mundus Maximusu plaćati njima rate kredita. Rekao mu je i da su stalno u tom uredu i da može doći tamo platiti rate. Nakon toga, dolazili su bilo tužitelj, bilo njegov sin, ovisno tko je imao vremena, podmiriti mjesečnu ratu. To je sve trajalo preko 2 godine. Jednom kada je došlo vrijeme za uplatiti mjesečnu ratu, sjeća se da je tada doma nešto betonirao i zvao je sina da on skoči do njih s obzirom da je radio u centru Rijeke. On je tada došao tamo i kada ga je nazvao rekao je da se ovdje nešto dogodilo, da nije dobro, da su sve kamere koje su prije bile iznad vrata povađene i da je policijska traka na vratima. Na to mu je rekao da će i on doći i te je sjeo u auto i otišao u Rijeku. Kada je došao vidio je ono što mu je sin rekao. Nije više znao što će, išao je pokucati na susjedna vrata, misli da je to bila zlatarna i pitao ih je što je sa susjedima na što su mu oni rekli da je neki dan bila policija, da su ih sve pohapsili, poskidali te kamere i da više ništa ne znaju. Nakon toga otišao je na policiju gdje su mu rekli da oni nemaju veze s time nego da ode na Korzo gdje je USKOK i da se njima obratim. Tada je otišao na USKOK, rekao im je sve što se dogodilo, a oni su znali o čemu se radi jer su oni i izveli tu akciju. Rekli su mu da nije jedini i da će ga obavještavati o svemu što će biti. Međutim, nikakve obavijesti nije dobivao i onda se sjetio otići na gruntovnicu, zamolio ih je da mu kažu što se dogodilo, rekli su mu da su upoznati s time i da će trajati negdje sat vremena da mu izvade te papire odnosno izvatke. Nakon toga dobio je veliki snop papira i rekli su mu da se ništa ne sekiram jer da je USKOK stavio zabranu raspolaganja nekretninom. Pitao ih je što to znači i odgovorili su mu da to znači da se ne može ništa prodati i da će najvjerojatnije biti obaviješten o daljnjem postupku. Međutim, sve je to stajalo na mjestu i u Rijeci je uzeo odvjetnika koji nije ništa napravio, sve je to trajalo i tada je angažirao svog sadašnjeg odvjetnika. Odgovarajući na upit, a vezano uz kupoprodajni ugovor, tko je potpisao ugovor u ime kupca odnosno umjesto tuženika, tužitelj je odgovorio da ga pred njim nije nitko potpisao, da je već bio potpisan, dok je na upit gdje je i u čijem prisustvu potpisao taj kupoprodajni ugovor, odgovorio da ga je potpisao u Rijeci u prisustvu K, a kojeg je već ranije u iskazu spomenu. Na upit punomoćnika tužitelja da li mu je pojašnjeno iz kojeg je razloga istoga dana kada je potpisao ugovor o kupoprodaji odnosno 27. kolovoza 2010. potpisao još 6 drugih dokumenata, između ostalog izvansudske nagodbe, zapisnik o vrijednosti nekretnine i ugovore o najmu, tužitelj je odgovorio da mu nije ništa pojašnjeno, da su mu oni odnosno taj V rekli da to mora tako biti zbog zakona. Istaknuo je i da mu je puno puta spomenuo da kada se kredit isplati u cijelosti, se kuća vraća na njega. Na daljnji upit da li mu je bilo pojašnjeno iz kojeg razloga je s tuženikom trebao sklopiti ugovor o kupoprodaji, tužitelj je odgovorio da mu nije bilo pojašnjeno te da su mu samo rekli da tako mora biti zbog zakona. Nadalje, na upit da li mu je od strane pravnog prednika tuženika isplaćena kupoprodajna cijena u vrijednosti 400.000,00 kn, tužitelj je odgovorio da nije. Na daljnji upit koliko smatra da je bila tržišna cijena njegove kuće odnosno nekretnine u to vrijeme, odgovorio je da se radi o kući prvi red do mora i da je tada vrijedila sigurno preko 300.000,00 EUR. Na pitanje da li je predao ključeve od nekretnine tuženiku, odgovorio je da nije, niti ga je itko to tražio te da ga u nekretnini nikada nije posjetio nitko od predstavnika prednika tuženika. Istaknuo je i da je predmetna nekretnina bila njegova jedina nekretnina u trenutku sklapanja kupoprodaje te da njegova namjera prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nije bila da prenese vlasništvo njegove kuće u [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kn, da njegova kuća vrijedi puno više, da su u kući živjeli on, njegova dva sina, kćer i žena. Na daljnji upit je li nakon potpisa kupoprodajnog ugovora primio kakvo rješenje suda da je pravo vlasništva u zemljišnim knjigama upisano u korist KALIGRAFIJE, tužitelj je odgovorio da nije. Odgovarajući na pitanje kako mu je od strane KALIGRAFIJE d.o.o.-a objašnjena mogućost povrata nekretnine u njegovo vlasništvo putem plaćanja najma, tužitelj je odgovorio da mu je bilo rečeno da kada isplati kredit, da će mu biti vraćena kuća u vlasništvo i da može slobodno biti u kući, a kao što je i bio. Na upit da li je svu dokumentaciju koju je potpisivao, vezano uz predmetni zajam, potpisivao s KALIGRAFIJOM ili je bilo i drugih društava, tužitelj je odgovorio da misli da je potpisivao s KALIGRAFIJOM, da ne zna točno jer je otada prošlo dosta vremena. Nadalje, tužitelj je naveo i kako misli da nije s društvom s KALIGRAFIJA sklopio ugovor o najmu nakon predmetne kupoprodaje dok je na upit da li je s društvom Mundus Maximus d.o.o. prilikom isplate kredita od 64.000,00 kn potpisao neki sporazum prijenosom prava vlasništva, odgovorio da je.

60. Svjedok ĆN u svom je iskazu naveo u bitnome da je 2010. s ocem došao u Zagreb, u društvo Mundus Maximus na prezentaciju s njima nepoznatom grupom ljudi koja je tamo bila gdje su im predstavnici tog društva predstavili sve vezano za taj kredit. Prihvatili su to kao takvo, otišli su kod javnog bilježnika i dobili su novce pri čemu nije bilo novaca koliko je trebalo biti, već nešto manje. Nakon toga otišli su kući i nastavili su normalno dalje živjeti. Nakon nekog vremena u dvorište im je došao nepoznati čovjek i ponudio je ocu tada smanjenje mjesečne rate i rekao mu je da će oni preuzeti taj kredit i da će se od tada početi njima plaćati. Rekao im je da u Rijeci imaju ured u koji mogu dolaziti i plaćati rate. Tada su nastavili njima plaćati rate i svaki su ih mjesec odlazili platiti u Rijeku gdje bi dobili papirić s potvrdom. Nakon nekog vremena, jedan dan ušao je kod njih i vrata su bila prekrivena policijskom trakom, a kamera koja je inače bila iznad vrata je bila maknuta. Istaknuo je i da je u međuvremenu njemu bila dolazila neka ovrha, da su mu skidali novce s računa, ali više se točno ne sjeća da li je bila od KALIGRAFIJE ili Mundus Maximusa. Na upit zašto je potpisao 2010. ugovor o zajmu s Mundus Maximusom, svjedok je odgovorio da ga je potpisao jer je otac trebao novac za uređenje interijera kuće , dok je na upit tko sada živi u toj nekretnini, odgovorio da živi on. Na daljnji upit koliko dugo je navedena nekretnina u posjedu njegove obitelji, odgovorio je da dugo, da je djed ostavio kuću u nasljedstvo njegovom ocu negdje 2000. ili 2001. Na upit da li je on ili otac, Mundus Maximusu ili KALIGRAFIJI, predao posjed navedene kuće ili njene ključeve, svjedok je odgovorio da nije, da ih nitko nikada to nije niti tražio. Na pitanje da li mu je poznato da bi njegov otac prodao predmetnu kuću za 400.000,00 kn, odgovorio je da mu to nije poznato, dok je na upit da li je bio s ocem na potpisivanju kupoprodajnog ugovora u Rijeci, odgovorio da je bio. Nadalje, na upit da li mu je tom prilikom bilo pojašnjeno zašto moraju potpisati 7 različitih dokumenata vezanih uz zajam, svjedok je odgovorio da je tu bilo svakakvih objašnjavanja, da su mu rekli da to zakonski mora biti tako jer da se drugačije to ne može provesti. Na pitanje da li mu je poznato da je njegov otac primio neko rješenje suda o upisu prava vlasništva KALIGRAFIJE na predmetnoj kući, odgovorio je da nije. Na upit ima li saznanja tko je potpisao sve te dokumente u ime KALIGRAFIJE, svjedok je odgovorio da je bilo već sve potpisano kada su njima dali na potpis, dok je na pitanje kako mu je bila objašnjena mogućnost povrata nekretnine u vlasništvo njegovog oca nakon što se vrati zajam, odgovorio da mu je bilo objašnjeno na način da oni vrate novce, a oni njima vrate nekretninu. Zaključno, na upit ima li saznanja da bi njegov otac nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, istoga dana sklopio s KALIGRAFIJOM ugovor o najmu, svjedok je odgovorio da nije, da nisu bili svjesni da su oni od tada podstanari te da to tada ne bi potpisali da su to znali.

61. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje kako predmetni Ugovor o kupoprodaji nije sklopljen te da se zapravo radi o prikrivanju osiguranja vraćanja zajma danog na temelju Ugovora o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. pri čemu ističe da je postupao bez namjere sklapanja Ugovora o kupoprodaji i predaje nekretnina u vlasništvo tuženiku, a što je tuženiku bilo poznato, valja naglasiti da je odredbom čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2.). Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st. 3.).

62. Prividan ugovor karakterizira svjesni nesklad između volje i očitovanja, a može se raditi o apsolutnoj simulaciji (kada stranke ne žele taj niti bilo koji drugi ugovor) te o relativnoj simulaciji (kada stranke ne žele taj već neki drugi ugovor koji je prikriven). Kod prividnog ugovora radi se dakle o svjesnom neskladu, koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog pravnog posla da bi se zaobišli propisi ili kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. O nesvjesnom neskladu se radi kada ugovorna strana nesvjesno očituje nešto što zapravo ne želi, što podrazumijeva slučajeve zablude i prijevare, a što je razlog za poništenje pravnog posla sklopljenog uz postojanje takvih mana volje.

63. Prema gore citiranoj odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka te je on pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO -a. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora.

64. Imajući u vidu sadržaj isprava opisan u t. 57. obrazloženja ove presude, razvidno je da je tužitelj 27. listopada 2010. Ugovorom o kupoprodaji (list 59. -61. spisa) prodao svoju jedinu nekretninu (u trenutku sklapanja kupoprodaje) za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400.000,00 kn te je temeljem tog Ugovora tuženik stekao pravo vlasništva nad istom.

65. Istoga dana, odnosno 27. listopada 2010., pravi prednik tuženika je navedenu nekretninu dao u najam tužitelju i ĆN na vrijeme od 144 mjeseca uz najamninu u iznosu od 4.000,00 kn.

66. Nadalje, isti taj dan kada je sklopljen Ugovor o kupoprodaji te Ugovor o najmu, stranke su sklopile i Zapisnik o vrijednosti nekretnine i Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa, dok je istog dana i između trgovačkog društva Performansa d.o.o. (kao posrednika) i ovdje tužitelja (kao najmoprimca) sklopljen Dogovor o preuzimanju dijela novca za garanciju gdje je zaključeno, između ostaloga, da je posrednik za najmoprimce ugovorio specijalnu opciju povratka nekretnina u slučaju plaćanja urednog najma o čemu je investitor izdao posebnu izjavu, dok je u čl. 5. utvrđeno da je kupac investitor u cijelosti isplatio iznos od 400.000,00 kn za predmetnu nekretninu, da je od tog iznosa najmoprimac platio 8% proviziju (32.000,00 kn) i podmirio dugovanje vjerovnika Mundus Maximus d.o.o. u iznosu od 151.456,09 kn, da su uz to najmoprimci primili 2.044,00 kn, a da je ostatak od 211.500,00 kn posrednik preuzeo kao garanciju za plaćanje dijela najma nekretnine i za pomoć kod povratnog otkupa nekretnine. U slučaju da najmoprimci svoj dio najma podmiruju točno u visini od 2.022,75 kn, ostatak od 1.977,25 kn plaćat će posrednik odmah nakon što najmoprimci plate svoj dio.

67. Potom su stranke 21. prosinca 2011. sklopile novi Ugovor o najmu broj 1112RRD pri čemu je ugovorena naknada za najam u iznosu od 2.250,00 kn mjesečno, a istoga dana trgovačko društvo Performansa d.o.o. (kao posrednik odnosno primatelj) i ovdje tužitelj (kao najmoprimac i bivši vlasnik nekretnine odnosno uplatitelj) sklopili su izvansudsku nagodbu kojom je, između ostaloga, utvrđeno da su se stranke usuglasile da sklope ovakav tip nagodbe zbog raskida Dogovora o preuzimanju dijela novca za garanciju, s obzirom da uplatitelj nije uredno podmirivao svoje rate najma te da su ispunjeni svi uvjeti za raskid poslovnog odnosa definiranog dokumentom Dogovor o preuzimanju dijela garancije.

68. Nadalje, istog tog dana Izvansudskom nagodbom pravni prednik tuženika kao najmodavac te ovdje tužitelj i ĆN kao najmoprimci, uredili su međusobne odnose u pogledu podmirenja dugovanja po osnovi Ugovora o najmu broj 10RR od 27. listopada 2010. te je utvrđeno, između ostaloga, da će sklopiti novi ugovor o najmu po potpisu predmetne izvansudske nagodbe na razdoblje od jednog mjeseca s mogućnošću produljenja redovitim i urednim uplatama, a koji se raskida u slučaju nepodmirenja zaostataka po Ugovoru 11RR utvrđenog tom nagodbom.

69. Zaključno, 13. ožujka 2012. pravni prednik tuženika kao najmodavac te tužitelj i ĆN kao najmoprimci sklopili su Ugovor o najmu broj 1203RRD (list 74. - 75. spisa) kojim tuženik daje najmoprimcima u najam predmetnu nekretninu na rok od jednog mjeseca te je ugovoreno da se taj rok produljuje redovitim i urednim uplatama rata najma, a u protivnom se raskida zbog isteka. Ugovorena je i naknada za najam u iznosu od 2.250,00 kn.

70. Okolnost da su četiri isprave (Ugovor o kupoprodaji, Ugovor o najmu, Zapisnik o vrijednosti nekretnine i Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa) sastavljene, odnosno potpisane istog dana, 27. listopada 2010. , kao i činjenica da je upravo u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka odlukom Županijskog suda u Zagrebu određena privremena mjera zabrane otuđenja ili opterećenja, i to iz razloga što je ocijenjeno da pravni prednik tuženika nije obavljao nikakvu zakonitu poslovnu djelatnost, već je to društvo (kao i ostala društva iz predmetnog rješenja) isključivo služilo prikrivanju protuzakonitog djelovanja osumnjičenika iz kaznenog postupka, prema ocjeni ovog suda ukazuje da se upravo sklapanjem Ugovora o zajmu i Ugovora o kupoprodaji s različitim pravnim osobama htjela prikriti izravna i očigledna povezanost navedenih osoba, odnosno očito se htjelo prikriti da se radi o osobama koje su povezane i koje na navedeni način postupaju.

71. Valja naglasiti i da se ugovor o kupoprodaji nekretnine sklapa s ciljem stjecanja vlasništva nad kupljenom nekretninom, dok iz sadržaja gore navedenih isprava, kronologije njihovog sklapanja te iz iskaza tužitelja i svjedoka ĆN, jasno proizlazi da tužiteljeva namjera nije bila prodati predmetnu nekretninu.

72. Isto tako, prema ocjeni ovog suda, prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nije bila ni namjera pravnog prednika tuženika steći vlasništvo nad tom nekretninom. Naime, očito je namjera bila prikrivanje povezanosti osoba zajmodavca i pravnog prednika tuženika te prikrivanje disimuliranog pravnog posla odnosno osiguranja vraćanja zajma danog temeljem Ugovora o zajmu od 14. lipnja 2010. sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva.

73. Nadalje, valja ukazati i da na neuobičajenost postupanja prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine ukazuje i činjenica da su tužitelj i tuženikov pravni prednik sklopili 27. listopada 2010. i Zapisnik o vrijednosti nekretnine kojim je utvrđeno, između ostaloga, da je tuženik 27. listopada 2010. Ugovorom o kupoprodaji kupio predmetne nekretnine za ugovornu kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kn, da je cijena od 400.000,00 kn bila podmirena u cijelosti na dan ugovora, da je tuženik podmirio sve obveze iz ugovora o kupoprodaji te da nijedna strana nije bila pod pritiskom ni u nuždi, niti je bila pod bilo kojim utjecajem uz kojeg cijena ne bi bila tržišna.

74. Prema ocjeni ovog suda, gore opisano postupanje neživotno je i nelogično prilikom pravnog posla kupoprodaje, odnosno nije uobičajeno da kupci traže očitovanje prodavatelja da je cijenu formiralo tržište, da nije pod pritiskom i da nije u nuždi.

75. Povrh navedenog, nelogično je i neživotno da prodavatelj nekretnine potom sklapa s kupcem ugovor o najmu te nekretnine, i to na vrijeme od 144 mjeseca (12 godina) te da se uz isti sklapa i Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa te iste nekretnine kojim se ovdje tuženik, odnosno njegov pravni prednik obvezao tužitelju vratiti tu nekretninu koja je bila predmet kupoprodaje, ukoliko će tužitelj (kao prodavatelj) uredno podmirivati mjesečne najamnine u iznosu od 4.000,00 kn i ostale uvjete iz ugovora o najmu.

76. Pri tome valja naglasiti, a imajući u vidu tužiteljevu tvrdnju da mu nikada nije isplaćena kupoprodajna cijena, niti da su tuženiku predmetne nekretnine predane u posjed, kako tuženik tijekom postupka nije niti dostavio dokaz na okolnost isplate kupoprodajne cijene, iako je to prema odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan.

77. Slijedom svega navedenog, opisani pravni poslovi koje su stranke sklopile na dan navodne kupoprodaje predmetne nekretnine, kao i kasnije potpisane izvansudske nagodbe, dovode do zaključka kako je riječ o prividnoj kupoprodaji kojom se ustvari prikriva osiguranje zajma pa posljedično i sam Ugovor o zajmu. (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-3808/23-2 od 21. veljače 2024.). Dakle, prijenos vlasništva temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji na tuženika ustvari je predstavljao osiguranje danog zajma te je navedeni Ugovor o kupoprodaji sklopljen s jedinim ciljem prikrivanja osiguranja vraćanja zajma. Dakle, u konkretnom slučaju Ugovor o kupoprodaji nije sklopljen, već se zapravo radi o prikrivanju osiguranja vraćanja zajma danog na temelju Ugovora o zajmu MM1006RR14 od 14. lipnja 2010. te je u tom pravnom poslu tužitelj postupao bez prave volje odnosno namjere sklapanja ugovora o kupoprodaji i predaje nekretnina u vlasništvo tuženiku za određenu kupoprodajnu cijenu, a to je tuženiku bilo poznato.

78. Cilj sklapanja ugovora o zajmu s pravnom osobom različitom od tuženika odnosno s trgovačkim društvom Mundus Maximus d.o.o. bio je prikriti stvarnog zajmodavca odnosno povezanost pravnih osoba koje su sklopile Ugovor o zajmu i Ugovor o kupoprodaji te prikriti povezanost između ta dva ugovora, pri čemu okolnost da je tužitelj zaprimio rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Rijeci od 30. prosinca 2010. (list 258.-259. spisa) nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

79. Slijedom svega navedenog, predmetni Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2010. je prividan (čl. 285. ZOO-a), slijedom čega isti nije ni nastao pa kao pravno neegzistirajući nema ni pravnih učinaka između stranaka.

80. Imajući u vidu da je riječ o relativnoj simulaciji, sud je temeljem odredbe čl. 285. st. 2. ZOO-a nadalje utvrđivao da li taj drugi, prikriveni ugovor koji su stranke htjele, ispunjava pretpostavke za njegovu pravnu valjanost.

81. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da je prikriveni pravni posao bio sporazum o osiguranju s prijenosom prava vlasništva, isti nije valjan zbog nedostatka obveznog oblika javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave (čl. 327. st. 2. OZ-a) pa stoga ni navedeni pravni posao ne ispunjava pretpostavke za njegovu valjanost.

82. Ovaj je sud ocijenio neosnovanim i tuženikov prigovor kako predmetni Ugovor o kupoprodaji ne može biti prividan na način da se njime prikriva Ugovor o zajmu jer isti nije sklopljen između istih osoba između kojih je sklopljen Ugovor o kupoprodaji. Naime, za utvrđenje postojanja prividnosti konkretnog Ugovora o kupoprodaji, nije pretpostavka da se mora raditi o istim strankama koje su stranke i Ugovora o zajmu. Naime, moguće je da Ugovor o kupoprodaji bude prividan iako je sklopljen s trećom osobom koja nije zajmodavac ako je sklopljen da bi se prikrio zelenaški ugovor ili identitet stvarnog zajmodavca. Stoga u konkretnom slučaju za utvrđenje da se radi o prividnom ugovoru nije odlučna činjenica što je Ugovor o zajmu sklopljen s trećom osobom, kada je iz ranije u obrazloženju ove presude navedenih razloga nesporno utvrđeno da se radi o povezanim osobama i da se na taj način htjelo prikriti stvarnog zajmodavca.

83. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare. Prvotno valja naglasiti da se opći zastarni rok primjenjuje samo na tražbine, pa utvrđenje koje se traži točkom I. tužbenog zahtjeva, ne predstavlja tražbinu u smislu odredaba ZOO-a, imajući u vidu da tražbina predstavlja pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje to se stoga pravo na utvrđenje da ugovor ne proizvodi pravne učinke (kao i kod ništetnosti kod kojeg je instituta to izrijekom propisano odredbom čl. 328. ZOO-a), se može isticati uvijek odnosno to pravo se ne gasi.

84. Opći zastarni rok od 5 godina može se primjenjivati samo u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva odnosno na restitucijske zahtjeve koji mogu proizaći iz takvog utvrđenja, slijedom čega se zastara i ocjenjuje samo u odnosu na tu točku tužbenog zahtjeva odnosno na zahtjev za brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2010. te za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora o kupoprodaji (brisovna tužba).

85. Međutim, i u odnosu na t. II. tužbenog zahtjeva ovaj sud je ocijenio da nije nastupila zastara. Naime, u konkretnom se slučaju, kao i kod ništetnih ugovora, primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

86. Prema ocjeni ovog suda, iako se prividni i ništetni ugovori sadržajno razlikuju, posljedice utvrđenja i ništetnosti i prividnosti u smislu tretiranja zahtjeva za restitucijom koji se javljaju kao posljedica takvog utvrđenja, moraju biti jednaki. Pri tome su prividni ugovori neegzistirajući odnosno nisu ni nastali, dok su kod ništetnih ugovora bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za njihov nastanak, no njihovi se učinci anuliraju jer su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Imajući u vidu navedeno, neprihvatljivo je da se u slučaju utvrđenja ništetnosti zastara računa sukladno navedenom pravnom shvaćanju od pravomoćnosti takvog utvrđenja, a da se kod utvrđenja neegzistirajućih ugovora, zastara računa na neki drugi način, pri čemu je neegzistirajući ugovor otegotniji jer nije niti nastao za razliku od ništetnog ugovora.

87. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda zastarni rok u odnosu na točku II. tuženog zahtjeva računa se od pravomoćnosti utvrđenja da sporni Ugovor o kupoprodaji nema učinka, pa stoga ni u odnosu taj dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara.

88. Bez obzira na gore navedeno, sve i da se zastarni rok ne bi određivao na gore opisani način, tada bi valjalo primijeniti odredbu čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) kojom je propisano da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

89. Dakle, nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, može brisovnom tužbom radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i može tom tužbom tražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

90. Zastarni rok za podnošenje tužbe prema trećem poštenom stjecatelju ograničen je na tri godine od ostvarene uknjižbe, dok ne zastarijeva u odnosu na nepoštenog stjecatelja, niti zastarijeva u odnosu na osobu koja je ishodila nevaljani upis.

91. Slijedom navedenog, a s obzirom da se u konkretnom slučaju nedvojbeno ne radi o trećoj osobi, već o osobi koja je ishodila nevaljani upis, u odnosu na njega nije potrebno ni ocjenjivati nepoštenje, iako bi nedvojbeno bio nepošten već u samom trenutku stjecanja.

92. Stoga, a s obzirom da t. II. tužbenog zahtjeva sadrži kondemnatorni zahtjev koji ima stvarnopravni učinak, a stvarnopravni zahtjevi pa tako i konkretna brisovna tužba propisana odredbom čl. 168. ZVDSP-a u svezi s odredbom čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK) ne zastarijeva, istaknuti prigovor zastare i u tom slučaju ne bi bio osnovan.

93. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu utvrđenje ovog suda kako je predmetni Ugovor o kupoprodaji prividan ugovor te da disimulirani pravni posao ne ispunjava pretpostavke za njegovu valjanost, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u t. I. i II. izreke presude.

94. Nadalje, u odnosu na tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja svoje nenovčane tražbine odnosno prava vlasništva i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, valja naglasiti kako pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je predmetnu mjeru dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama Ovršnog zakona ili kojeg drugog zakona. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su odredbom čl. 346. OZ-a.

95. Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. OZ-a).

96. Dakle, predlagatelj osiguranja kumulativno mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te pored toga mora učiniti vjerojatnom (alternativno) i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

97. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 346. st. 2. u vezi s čl. 344. st. 2. OZ-a).

98. Imajući u vidu utvrđenje ovog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine odnosno da je ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanje zatražene privremene mjere.

99. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je ispunjena druga zakonska pretpostavka za određivanje zatražene privremene mjere odnosno opasnost da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. OZ-a).

100. Naime, a suprotno tužiteljevim navodima, imajući u vidu da je tužitelj nesporno u zemljišnim knjigama ishodio zabilježbu spora po tužbi P-202/2024, koji spor se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-202/2024 radi utvrđenja nepostojanja, podredno ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, te zabilježbu spora koji se vodi kod Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1134/2024 u istom prvenstvenom redu, kao i zabilježbu spora pod poslovnim brojem Z-8871/24, radi utvrđenja nepostojanja, podredno ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, kao i imajući u vidu odredbu čl. 86. ZZK-a kojom je propisano da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava (st. 1.), a zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda (st. 2.), pri čemu kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranki pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora (st. 3.), prema ocjeni ovog suda ne postoji odnosno nema vjerojatne opasnosti da bi bez predložene privremene mjere ostvarenje tužiteljeve tražbine na navedenoj nekretnini bilo otežano odnosno opasnosti da će bez ove privremene mjere ostvarenje tražbine tužitelja na upis uknjižbe prava vlasništva biti spriječeno ili znatno otežano .

101. Možebitna raspolaganja od strane tuženika predmetnom nekretninom nakon izvršene zabilježbe spora ne mogu otežati ili spriječiti uknjižbu tužitelja u zemljišnim knjigama, niti mu time može nastati šteta jer se svi upisi, ukoliko uspije u sporu, brišu. Pri tome valja naglasiti kako zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine ne sprječava upisanog vlasnika nekretnine da sklapanjem ugovora o najmu raspolaže tom nekretninom na način koji dovodi do ubiranja plodova, odnosno najamnine.

102. Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju ispunjen tek jedan od dva kumulativna uvjeta propisana odredbom čl. 346. OZ-a, ovaj sud odlučio je kao u t. I. izreke rješenja.

103. Odluka o parničnim troškovima iz t. III., IV i V. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a.

104. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25; dalje: OT) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu 8. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR, za sastav žalbe od 3. travnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10.t.4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 312,50 EUR te za sastav podneska od 6. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT- a) što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

105. Tužitelju je priznat i trošak za sudsku pristojbu na tužbu i to u uplaćenom iznosu od 288,67 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine , broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba).

106. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 6.851,17 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke rješenja.

107. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 625,00 EUR (s obračunatim PDV-om), već mu je za navedenu radnju trošak priznat u polovici zatraženog iznosa (čl. 155. ZPP-a) s obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba osnovana u odnosu na stvarnu nadležnost, a da nije osnovana u odnosu na navode iz shvaćanja o mjesnoj nadležnosti. Nadalje, nije mu priznat ni zatraženi materijalni trošak u iznosu od 185,20 EUR (trošak službenog putovanja Rijeka-Zagreb-Rijeka, 0,50 EUR/km x 165 km x 2 + cestarina 20,20 EUR) jer prema ocjeni ovog suda navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je mogao angažirati odvjetnika na području grada Zagreba, odnosno njegov punomoćnik mogao je dati zamjensku punomoć drugom odvjetniku na tom području da ga zamijeni na gore navedenim ročištima. Isto tako, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za "sudske pristojbe po nalogu suda" s obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva te visine istog, odnosno iz istog nije razvidno za koju odluku i u kojem iznosu tužitelj predmetnu pristojbu potražuje. Nadalje, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere (već mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu), zatraženi trošak za sastav prijedloga za određivanjem privremene mjere te za sastav podneska od 6. prosinca 2024. (postupak osiguranja) s obzirom da je tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere odbijen.

108. Dakle, tužitelju nije priznat zatraženi parnični trošak u iznosu od 3.188,34 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja, odnosno od dana objave presude i rješenja ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.