Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-142/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćniku PM, dipl. iur., zaposleniku, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupana po punomoćnici ĐM, dipl. iur., zaposlenici, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu dana 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, u cijelosti, koji glasi:

„Nalaže se I.tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623, iznos od 6.602,64 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, naknadi prouzročeni trošak od 300,00 eura (tristoeura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 1. srpnja 2025. podnio tužbu radi naknade štete koju obrazlaže navodeći da je njegov osiguranik GM zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Osijeku, U Ulici Jablanova 43, dana 22.08.2007. upravljajući motociklom marke MZ 150, bez reg. oznaka, kada mu je oduzeo prednost ČM upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je osigurano kod tuženika. Po tom osnovu je priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovu povrede izvan rada osiguraniku V.Ž rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku broj spisa 190296 od 19. srpnja 2012. počevši od 24.02.2012. Prometnu nesreću je skrivio ČM koji je proglašen krivim za prekršaj počinjen protiv sigurnosti prometa presudom Prekršajnog suda u Osijeku broj PpP-4875/07. Osiguranik tužitelja V.Ž. je protiv tuženika vodio pred Općinskim sudom u Vinkovcima parnični postupak pod brojem P-1127/09 u kojem je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke i utvrđena je odgovornost osiguranika tuženika Đ.B. nastanku štetnog događaja u visini od 75%, a odgovornost osiguranika tužitelja 25%. Po navedenom osnovu je već potraživao od tuženika naknadu štete za razdoblje od 1.03.2020 – 31.12.2022., a zadnju tužbu je podnio 31.03.2023. pred Općinskim sudom u Đakovu pod Pn-144/2023.

1.1. Tužitelj navodi da je isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku V.Ž. u razdoblju od 1.01.2023. do 31.05.2025. pretrpio štetu u iznosu od 8.803,53 eura, koji je iznos umanjio za 25% utvrđenog doprinosa njegovog osiguranika nastanku štetnog događaja, te tako umanjen iznosi 6.602,64 eura. Stoga potražuje od tuženika da mu naknadi štetu u utuženom iznosu sukladno odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 157/13, 151/14 i dalje).

1.2. Tijekom postupka tužitelj navodi da invalidska mirovina radi ozljede izvan rada ne može biti veća od invalidske mirovine priznate zbog ozljede na radu, pa je tužitelj na ovaj način onemogućen u ostvarivanju prava na naknadu štete koja mu pripada, jer zbog štetnog događaja isplaćuje mirovinu koju ne bi isplaćivao da štetnog događaja nije bilo. Stoga nema mjesta primjeni Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, nego se ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, kao posebni i kasniji zakon.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kao i nastanak prometne nezgode od dana 22.08.2007. u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede. Nadalje, nesporan je doprinos osiguranika tužitelja UM, nastanku štete i štetnih posljedica u omjeru od 25% cjelokupne štete, slijedom čega postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štete u omjeru od 75% cjelokupne štete, a isto tako je nesporno da je osiguraniku tužitelja, UM, rješenjem tužitelja od 19.07.2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu, zbog nastale opće nesposobnosti za rad, uvjetovano ozljedama iz predmetne prometne nezgode. Također, nesporno je i da je tuženik tužitelju postavljao zahtjeve za ranija razdoblja, te da je pred Općinskim sudom u Đakovu, u predmetu pod poslovnim brojem Pn-144/2023 u tijeku parnični postupak za isplaćene iznose invalidske mirovine osiguraniku tužitelja – UM - za razdoblje od 01.03.2020. do 31.12.2022. u kojem je donesena nepravomoćna odbijajuća presuda, na koju je žalbu uložio tužitelj, te se predmet trenutno nalazi na rješavanju pred drugostupanjskim sudom. U cijelosti je sporan cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 6.602,64 EUR s osnova isplaćenih iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2023. do 31.05.2025., odnosno u ovoj pravnoj stvari je sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje. Postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene invalidske mirovine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Poziva se na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, navodeći da je evidentno da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U prilog tom prigovoru tuženika da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine, obračunato sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu govori i druga brojna novija sudska praksa Vrhovnog suda RH, primjerice, presuda VSRH broj Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-909/2021 od 08.09.2021., Rev x-388/2018 od 25.08.2020., Rev- 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-1354/2016 od 18.05.2021., broj Revd-3715/2021 od 08.09.2021., broj Rev-66/2022 od 01.02.2022., broj Revt-634/2017 od 16.03.2022. .. Kako dakle iz zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi da za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine evidentno je da se ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (broj spisa 0190296) od 19.07.2012. (list 3. -5.), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 6.-7.), Mišljenje Stručnog povjerenstva ta reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 28.05.2012. (list 8. -11.), Izvansudske nagodbe (list 12. -14.), obračun isplata (list 15.), podaci o isplatama (list 16-28.), izvršio uvid u e-Predmet Općinskog suda u Đakovu broj Pn-144/2023., proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje i pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 27.02.2026. (list 46. -50.).

4. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025.).

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.602,64 eura, koja šteta je nastala tužitelju plaćanjem svojem osiguraniku HM u razdoblju od 1.01.2023. do 31.5.2025. invalidske mirovine koja mu je priznata temeljem povrede izvan rada, a koja povreda je posljedica ozljeđivanja osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika ČM.

7. Među strankama nema spora:

- da je osiguraniku tužitelja V.Ž. rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj spisa: 0190296 od 19.07.2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovu povrede izvan rada, počevši od 24.02.2012.;

- da je pravo na invalidsku mirovinu V.Ž. priznato na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka mr.sc.dr. Aziza Lahmana od dana 24.02.2012., kojim je utvrđeno da je kod V.Ž. zbog ozljede izvan rada dana 24.02.2007. nastala opća nesposobnost za rad, kao posljedica stradavanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22.08.2007.;

- da su nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka potvrđeni po Stručnom povjerenstvu za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od dana 28.05.2012.;

- da iz izračuna aktuara tužitelja proizlazi da je u razdoblju od 1.01.2023. do 31.05.2025. s osnova invalidske mirovine osiguraniku tužitelja isplaćen iznos od 8.803,53 eura, a koji tužitelj potražuje umanjen za 25% utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u iznosu od 6.602,64 eura;

- pasivna legitimacija tuženika, budući je izdao policu osiguranja odgovornosti za teretno vozilo koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nezgodi od dana 22.08.2007. u kojem je stradao osiguranik tužitelja V.Ž.;

- da je vozač teretnog vozila Đ.B. osiguranog kod tuženika proglašen krivim za prekršaj počinjen protiv sigurnosti prometa presudom Općinskog suda u Osijeku broj PpP-4875/07.;

- da je osiguranik tužitelja V.Ž. protiv tuženika vodio pred Općinskim sudom u Vinkovcima parnični postupak pod brojem P-1127/09 u kojem je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke i utvrđena je odgovornost osiguranika tuženika Đ.B. nastanku štetnog događaja u visini od 75%, a odgovornost osiguranika tužitelja 25%.;

- da je tužitelj po istom pravnom osnovu potraživao od tuženika naknadu štete za ranije razdoblje pred Općinskim sudom u Đakovu pod Pn-144/2023. koji je postupak u stadiju rješavanja po žalbi pred sudom drugog stupnja;

- da su za ranija razdoblja između parničnih stranaka zaključene izvansudske nagodbe dana 14.06.2013. i 25.09.2013.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na naknadu štete koju trpi uslijed isplate invalidske mirovine svom osiguraniku, da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti puni iznos isplaćene invalidske mirovine i to u iznosu od 6.602,34 eura, za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2025. sukladno odredbama čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.) ili temeljem odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.), odnosno da li je isplaćeni iznos invalidske mirovine manji od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo Financije LB d.o.o. za usluge Bilje, od 27. veljače 2026., čiji je zadatak bio utvrditi visinu nastale štete, odnosno razmjerni iznos mirovine na način da se utvrdi visina razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, proizlazi da budući je odgovornost osiguranika tuženika Đ.B. za nastanak štetnog događaja utvrđena u visini od 75%, a odgovornost osiguranika tužitelja V.Ž. u visini 25%, vještak je utvrdio da bi 75% razlike između invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tuženika, u odnosu na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu iznosilo 4.413,01 eura, s tim da je invalidska mirovina radi ozljede na radu veća od invalidske mirovine koja je u promatranom razdoblju isplaćena osiguraniku tuženika.

9.1. Tužena nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tužitelj nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, već smatra da je nalaz baziran na hipotetskim pretpostavkama. Stranke nisu zahtijevale da sud poziva vještaka na ročište radi iznošenja nalaza i mišljenja.

9.2. U odnosu na prigovor tužitelja pravne naravi, sud napominje da je vještak sačinio nalaz i mišljenje sukladno rješenju suda i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud i koji mu je odredio zadatak vještačenja, pa je stoga sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

10.1. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom stavka 5. tog članka je propisano da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. mjerodavne odredbe toga zakona.

11. Prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

12. Ovaj sud smatra da je na konkretnu pravnu situaciju potrebno primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.), koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj vršio isplatu mirovina.

13. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 90/2023-2 od 04.04.2023.).

13.1. Činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori.

13.2. Drugim riječima, odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u odnosu na opće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, predstavlja lex specialis, pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali; odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

13.3. Dakle, u konkretnom slučaju, za subrogacijski (regresni) zahtjev mirovinskog osiguranja prema osiguratelju po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje se odredba članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju o izvornom pravu na naknadu štete, ali u odnosu na opseg odgovornosti osiguratelja primjenjuju se citirane odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis u odnosu na citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji pravni stav je potvrdila sudska praksa (VSRH Rev- 22/2022, Rev-552/2022 od 17.05.2022., Rev-663/2022 od 23.05.2023., Rev-1067/12 od 5.12.2017., Rev- 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-388/2018 od 25.08.2020., Rev- 909/2021 od 8.09.2021.).

14. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, nema štete za tužitelja, odnosno da je tužitelj manje isplatio s osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada nego što bi bio obvezan isplatiti invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu koju bi pretpostavljeno ostvario tužiteljev osiguranik V.Ž. u predmetnom razdoblju, to nema štete za tužitelja, radi čega odlučeno kao u izreci pod I.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15.1. Zahtjev tuženika za naknadu troška od 300,00 eura je osnovan i odnosi se na uplaćeni predujam na ime troškova vještačenja, koji mu pripada sukladno čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 6. svibnja 2026

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćnici tuženika