Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-181/2024-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice PZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, Margaretska 3/IV, protiv tuženice UZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 29, radi predaje u suposjed i isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

„I. Nalaže se tuženici UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da iseli iz 4-sobnog stana u potkrovlju ukupne neto površine 95,10 m2, koji stan se nalazi u [adresa] i upisan je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (E-5), te da isti slobodan od osoba i stvari preda u suposjed tužiteljici PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati tužiteljici PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 608,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 234,00 EUR od 01.07.2024, na iznos od 234,00 EUR od 01.08.2024, te na iznos od 140,40 EUR od 01.09.2024, pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbijaju se kao neosnovani i eventualni tužbeni zahtjevi koji glase:

"Nalaže se tuženici UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da 4-sobni stan u potkrovlju ukupne neto površine 95,10 m2, koji stan se nalazi u [adresa] i upisan je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (E-5) preda u suposjed tužiteljici PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici PZ naknaditi tuženici NZ parnični trošak u iznosu od 375,00 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi da je suvlasnica u 1/3 dijela četverosobnog stana u ukupne neto površine 95,10 m2, koji stan se nalazi u Zagrebu, potkrovlju zgrade [adresa] i upisan je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (E-5), za koji stan su 6. lipnja 2024. tuženica i ostala dva suvlasnika sklopili ugovor o najmu uz mjesečnu najamninu u iznosu od 700,00 EUR, te je tuženica uselila u stan. Tužiteljica navodi da predmetni ugovor o najmu nije potpisala, niti se suglasila s najmom te da je odmah po saznanju za useljenje tuženice u stan o tome izvijestila tuženicu i zatražila da se ista iseli do 30. lipnja 2024. Smatra da tuženica koristi njezin suvlasnički dio predmetnog stana bez pravne osnove i da je nesavjesni posjednik istog, te ističe da je tuženica dužna joj naknaditi sve koristi koje ima za vrijeme svog isključivog posjedovanja predmetnog stana sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a sukladno tužiteljičinom suvlasničkom dijelu stana. Visinu koristi tužiteljica naznačuje u iznosu od 234,00 EUR mjesečno. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi traži naložiti tuženici da tužiteljici preda suposjed predmetnog stana, slobodan od osoba i stvari te da tužiteljici isplati naknadu korist od upotrebe stana u iznosu od 608,40 eur sa zateznim kamatama pojedine iznose pobliže određene u izreci, dok eventualnim zahtjevom tužiteljica traži naložiti tuženici da joj preda suposjed stana i isplati naknadu koristi od upotrebe stana u iznosu od 608,40 eur sa zateznim kamatama pojedine iznose pobliže određene u izreci, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u dijelu navedenog datuma sklapanja ugovora o najmu, datuma useljenje, te kada je tužiteljica saznala za useljenje tuženice i trenutak njezina zahtjeva za iseljenje. Osporava i da bi ugovor priložen uz tužbu bio konačna verzija ugovora o najmu predmetnog stana. Smatra neutemeljenim tvrdnje da je uselila u stan bez suglasnosti tužiteljice, te da se koristi njezin suvlasnički dio stana bez pravne osnove i da je nesavjesni posjednik. Ističe u bitnome da ju je 31. svibnja 2024. kontaktirao ŽZ, agent Prestige nekretnina d.o.o., te da joj je poslao konačnu verziju ugovara o najmu, dok je tužiteljica u tužbi priložila staru verziju. Tuženica navodi da je 1. lipnja 2024. zajedno sa svoja dva sina uselila u predmetni stan temeljem ugovora o najmu, te da je stan u trenutku seljenja imao tri suvlasnika – pokojnog JZ, gđu. PZF i tužiteljicu. Nadalje, navodi da je agent do 18. lipnja 2024. potvrdio da je g. JZ uz suglasnost gđe. PZF već bio potpisao ugovor kod javnog bilježnika te su omogućili tuženici useljenje te prihvatili polog i prvu najamninu, držeću ju u uvjerenju da njezinom najmu nema prepreka.

Tuženica nadalje navodi da joj se tužiteljica 25. lipnja 2024. prvi puta javila s upitom je li sklopila ugovor s ostalim suvlasnicima te je dva dana kasnije izjavila protivljenje najmu i zatražila ju da se iseli u roku od 3 dana.

Navodi da je 19. kolovoza 2024. tužiteljica obavijestila gđu. PZF i tuženicu da preuzima vođenje najma stana nakon smrti g. JZ te je izrazila spremnost na prihvat najma stana, ali pod uvjetom da joj se uplate iznosi koje je tuženica već platila. S time u vezi tuženica navodi da je uvjet koji tužiteljica postavlja pravno irelevantan i faktički neutemeljen, budući da je postavljen mjesecima nakon što je tuženica već sklopila ugovor o najmu u dobroj vjeri te da ista nema pravnu osnovu prihvatiti nove uvjete tužiteljice za nastavak ugovora. Ističe da su dio najamnima koje je tuženica uredno uplatila a koji je su trebali biti isplaćeni tužiteljici zadržali JZ i PZF s ciljem izvršenja prijeboja dugovanja.

Navodi da tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom traži iseljenje i uplatu, a da eventualnim traži suposjed i uplatu i da je glavni motiv tužbenog zahtjeva neosnovan jer se temelji na zahtjevu za dvostruko ispunjenje obveze i promašenoj pasivnoj legitimaciji.

Nadalje, ističe da je prilikom useljenja uplatila polog g. EZ u gotovini, a najamnine za lipanj, srpanj i kolovoz 2024. uplaćivala je na račun gđe. UZF (supruge g. JZ) sukladno ugovoru o najmu. Dio najamnine od rujna do siječnja uplaćivala je tužiteljici izravno na njezin račun te je istaknula da je uputila tužiteljicu da već uplaćene iznose koje ista potražuje dogovori s ostalim suvlasnicima. Istaknula je i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako je čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima regulirano pravno na naknadu koristi isključivo u slučaju nepoštenog posjednika, a da je ona pošteni posjednik budući da posjeduje stan temeljem ugovora o najmu sklopljenog u dobroj vjeri. Navodi i da je tužiteljica konkludentno dala pristana na nastavak najma prihvaćajući uplate najamnine, čime je dodatno potvrđena valjanost pravnog temelja tuženičinog posjeda. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-7 spisa), ugovor o najmu stana od 6. lipnja 2024. (list 8-10 spisa), Izjava od 1. lipnja 2024. (list 11 spisa), e-mail korespondencija (list 12-13 spisa), ugovor o najmu stana od 3. lipnja 2024. (list 30-33 spisa), zapisnik o primopredaji (list 34-35 spisa), Izjava o ovlaštenju za sklapanje ugovora o najmu od 1. lipnja 2024. (list 36-37 spisa), Izjava o dopuštenju za prijavu boravišta ovjerena kod javnog bilježnika (list 38-40 spisa), e-mail korespondencija među strankama (list 41-51 spisa), poruka g. EZ tuženici (list 52-53 spisa), e-mail korespondencija između tužiteljice, tuženice i gđe. PZF (list 54-56-59 spisa), potvrda o uplati pologa (list 60-61 spisa), potvrde o uplati najamnine (list 62-75 spisa), e-mail korespondencija od 19. i 22. kolovoza 2024. (list 91-92 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice PZ (list 86-87 spisa), tuženice UZ (list 87-88 spisa) te saslušanjem svjedoka CZ (list 89 spisa).

4. Tužbeni zahtjevi i eventualni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

4.1. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predaju u suposjed stana tužiteljici, slobodnog od osoba i stvari tuženice, te eventualni zahtjev za predaju u suposjed stana tužiteljici, kao i tužbeni zahtjev za isplatu naknade koristi od upotrebe stana bez pravne osnove, jer da je tuženica u posjedu stana na temelju ugovora o najmu stana koji su potpisali ostali suvlasnici stana, ali da ugovor nije potpisala tužiteljica niti se suglasila s najmom, pa da tuženica u posjedu drži cijeli stan i koristi ga za stanovanje bez pravne osnove.

5. Nije sporno da je tužiteljica suvlasnica 1/3 dijela četverosobnog stana u ukupne neto površine 95,10 m2, koji stan se nalazi u Zagrebu, potkrovlju zgrade [adresa], da je tuženica u posjedu predmetnog stana za koji plaća najamninu i da tužiteljica nije potpisala ugovor o najmu stana.

6. Sporno je je li za sklapanje ugovora o najmu i useljenje tuženice u stan koji je u suvlasništvu tri osobe, svake u 1/3 dijela, bila potrebna suglasnost tužiteljice kao suvlasnika i je li tužiteljica za najam stana tuženici dala suglasnost, te je li tuženica u obvezi naknaditi tužiteljici koristi od upotrebe njezinog suvlasničkog dijela stana u visini dijela najma u iznosu od 234,00 eur mjesečno za srpanj i kolovoz 2024., te 140,40 eur 2024. za rujan 2024.

7. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan proizlazi da su suvlasnici predmetnog stana PZ, PZ JZ i PZ PZF, svaki u 1/3 dijela.

8. Iz sadržaja čl. 2. Ugovora o najmu stana od 6. lipnja 2024., koji je tužiteljica priložila uz tužbu kao dokaz činjeničnih navoda tužbe (da tužiteljica nije potpisala Ugovor o najmu, nije se suglasila s najmom, da njezin suvlasnički dio stana tuženica koristi bez valjane pravne osnove i da je tuženica kao nesavjesni posjednik dužna naknaditi tužiteljici sve koristi od svog isključivog posjedovanja predmetnog stana), proizlazi da se Ugovor zaključuje na određeno vrijeme od jedne godine, od 1. lipnja 2024. do 31. svibnja 2025. Na poleđini zadnje stranice priloženog Ugovora ( i listu 37 spisa) nalazi se Izjava GZ od 1. lipnja 2024. kojom ovlašćuje JZ za sklapanje Ugovora o najmu stana i primitka najamnine.

9. Prema izričitoj odredbi članka 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) potrebna je suglasnost svih suvlasnika za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, između ostalih i za davanje cijele stvari u najam na dulje od godinu dana.

10. S obzirom da se prema sadržaju priloženog uz tužbu Ugovora o najmu cijeli stan tuženici daje u najam na godinu dana, to za davanje stana u najam, a sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZVDSP, nije bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, u konkretnom slučaju tužiteljice kao jednog od suvlasnika.

11. Tužiteljica PZ u svom iskazu je navela da je u predmetnom stanu kratko vrijeme živjela do 2021., te da su ostali suvlasnici bez njezine suglasnosti predmetni stan iznajmljivali i prije nego su ga iznajmili ovdje tuženici. Netko joj je dao kontakt ovdje tuženice i kada joj se obratila putem e maila tuženica joj je potvrdila da je u stanu i navela je da je potpisala valjani ugovor o najmu za posjedovanje tog stana, na što je ona tuženici odgovorila da nije suglasna s najmom te je tuženicu tražila da se iseli iz stana na što se ona oglušila zbog čega je protiv nje podnijela ovu tužbu. Nije se obraćala ostalim suvlasnicima da joj sukladno njezinom suvlasničkom dijelu daju, odnosno isplate dio najamnine koju su ubirali od najma predmetnog stana, već tužiteljica želi da se tuženica iseli iz predmetnog stana upravo iz razloga što nije i sa tužiteljicom sklopila ugovor o najmu.

S posrednikom u prodaji i iznajmljivanju nekretnina, ŽZ, bila je u kratkom kontaktu s time da je on kontaktirao nju tražeći suglasnost za iznajmljivanje predmetnog stana što mu je ona odbila dati, ali ne zna je li to bilo prije nego što je tuženica bila u najmu predmetnog stana ili ne s obzirom da ne zna od kada je tuženica u posjedu stana. Tužiteljica je iskazala i da od 10. mjeseca 2024. dobiva za predmetni stan uplate oko 230,00 eur mjesečno, a opis uplate je najam stana u [adresa]. Kao uplatitelja vidi neke osobe koje ne pozna, mislim imenom SZ ili ČZ. Nije nikada tražila od suvlasnika, a niti od tuženice uplatu dijela najma i to u iznosu koji joj je uplaćivan na njezin račun, niti zna od kud tuženica, odnosno osoba koja joj uplaćuje, ima broj njezinog računa u banci. Iskazala je i da koristi e- mail adresu [adresa elektroničke pošte], te da se ne sijeća je li s navedene adrese 19.8.2024. poslala e-mail PZF i tuženici kojim traži da joj se vrši uplata upravo iznosa od 233,00 eur s osnove najma za njezin dio nekretnine. Pošiljatelju na njezin račun uplate nije nikada vratila niti je ikoga komunicirala vezano za te uplate nakon što se tuženica oglušila na njezin poziv da joj potvrdi svoj status najmoprimca u predmetnom stanu i nakon što je tražila tuženicu da se iseli. Nije vidjela potpisani ugovor o najmu već je vidjela pripremu tog ugovora koju joj je proslijedio agent ŽZ, nije dala suglasnost na taj ugovor niti zna tko je tuženici predao stan u posjed. U vrijeme kada je ona predmetni stan koristila za stanovanje do 2021. imala je primjerak ključeva tog stana kao što su svoje primjerke ključeva imali i ostali suvlasnici stana, a tada ih je bilo još dvoje.

12. Tuženica UZ iskazala je da je u posjed predmetnog stana stupila na temelju ugovora o najmu 1.6.2024. koji je sklopila putem agencije za posredovanje u prometu nekretnina. U vrijeme trajanja pregovora vezano za najam i sastavljanje ugovora ona nije niti mogla kontaktirati suvlasnike stana iz razloga što to priječe pravila agencije već se isključivo kontaktira sa za to zaduženim agentom, a to je bio ŽZ. Na ugovoru su kao suvlasnici bili navedeni JZ, MZ i PZ. U vezi potpisivanja ugovora agencija me obavijestila da će ugovor o najmu prvo potpisati svi suvlasnici te da će ona mene pozvati radi potpisa kao najmoprimca. Nju je u posjed stana pustio JZ **.**.2024. s time da ugovor tada još nije bio potpisan, ali su bili ispregovarani svi detalji i ona je g. JZ dala i polog za stan. Nakon toga je dobila poruku od agenta, misli 5.6.2024. kojom ju je obavijestio da će tužiteljica potpisati ugovor drugi dan, što se nije dogodilo. U stan se u potpunosti uselila i čekala kada će je nazvati agent s obavijesti da su svi suvlasnici potpisali ugovor te da ga može doći potpisati i ona. U primjerku ugovora koji je ona imala najamninu je trebala plaćati EZ i MZ s time da je JZ umro možda par mjeseci nakon njezinog useljenja u stan. Nakon njegove smrti, njegova kćer GZ, tražila ju je putem e-maila da jednu trećinu najamnine za predmetni stan uplaćuje na račun ovdje tužiteljice, s time da je u kopiji kao primatelj e-maila bila naznačena i tužiteljica, a u ostalom sadržaju maila GZ rekla je da će nakon smrti pok. EZ sada ona, kao njegova kćer, o tome voditi računa te joj je ona i poslala broj računa tužiteljice na koji će uplaćivati jednu trećinu najamnine. Što se tiče osobe uplatitelja dijela najamnine na račun tužiteljice, SZ i ČZ, to su sinovi tuženice i oni vrše uplatu jer imaju Internet bankarstvo, a tuženica nema, ali se na opisu uplate vidi da je stvarni obveznik uplatitelj tuženica. Tužiteljica ju nije nikada nazvala niti rekla da te novce za njezin dio najamnine ona ne želi niti joj ih je pokušala vratiti. Tužiteljica ju je kontaktirala 20-tak dana nakon što se uselila u predmetni stan i pitala ju je li ugovor s ostalim suvlasnicima potpisala, na što joj je rekla da ima pretpostavku da su se suvlasnici složili oko najma stana, a tužiteljica je tražila da se tuženica iseli.

U kontaktu s GZ saznala je da tužiteljica s njom i ostalim članovima obitelji ima nesuglasnosti vezano za neku nekretninu koju je tužiteljica tražila, ali se nisu složili oko toga. Od tužiteljice je dobila mail u kojem je rekla da ako nastavljamo s najmom da joj na račun plaćam određeni iznos s time da se ne može sjetiti kronologije događaja, ali misli da je prije traženja tužiteljice već joj plaćala dio najamnine na njezin račun kako je tražila GZ.

Ugovor o najmu predmetnog stana do danas nije potpisan i dalje se nalazi kod javnog bilježnika s time je u dogovorenoj verziji ugovora o najmu pisalo da će ona najamnine plaćati EZ i MZ, a zbog čega nije spomenuta i tužiteljica, mislila je da je to stvar njihovog internog dogovora.

Tuženica je iskazala i da tužiteljici na njezin račun nije platila najamninu sukladno suvlasničkom dijelu za 6., 7. i 8. mjesec 2024., već sam cijeli dogovoreni iznos najamnine za to razdoblje platila EZ i MZ, jer ako se dobro sijeća tužiteljici je počela plaćati po prijedlogu GZ, kao nasljednice EZ. Najamnina je bila ugovorena u iznosu od 700,00 eur mjesečno i taj iznos plaća još uvijek, te misli da je ugovor trebao biti na godinu dana najma s time da nakon proteka godine dana najma nije kontaktirala tužiteljicu, a od GZ je dobila neformalnu informaciju da za najam stana ne moram imati suglasnost svih suvlasnika do godine dana najma. Tuženica je iskazala da kada bi i htjela dopustiti tužiteljici da se useli u predmetni stan, u istom za to nema mjesta jer stan ima 3 spavaće sobe, a ja u stanu živi s 2 odrasla sina, studenta. Prije isteka roka od godine dana najma ili nakon toga nitko nije tražio da se iseli iz predmetnog stana sve dok nisam primila ovu tužbu.

13. Svjedokinja BZ, majka tužiteljice, iskazala je da je čula je da su ostali suvlasnici potpisali ugovor o najmu s tuženicom, ali da zna da ne postoji ugovor o najmu predmetnog stana s ovdje tuženicom jer ga tuženica kao suvlasnica stana nije potpisala. O samom iznajmljivanju predmetnog stana zna samo ono samo ono što joj je kćer ispričala. Otac svjedokinje, sada pok. JZ, rekao je da tužiteljica neće morati potpisati ugovor o najmu stana iz razloga što će za svoj suvlasnički dio na stanu dobiti neuknjiženu nekretninu na moru. Tužiteljica je smatrala da ne mora potpisivati ugovor o najmu te da će s djedom potpisati ugovor o zamjeni nekretnine na Pagu, do čega nije došlo. Njezina kćer se nije protivila iznajmljivanju stana u [adresa], a da neće doći do zamjene nekretnina njezin kćer je saznala negdje sredinom lipnja 2024. kada su pregovori o tome naprasito prestali, a ne zna zbog čega. Njezin otac je umro u 8. mjesecu 2025., ali dopušta da je pogriješila godinu njegove smrti i da je umro u 8. mjesecu 2024. jer je umro iznenada. Njezina kćer je tražila da joj tuženica plaća pripadajući dio najma kada je vidjela da je stan iznajmljen. Svjedokinja je iskazala i da sa svojom sestrom GZ nije u kontaktu, ali misli da je nastavila dobivati najamnine za predmetni stan nakon smrti njihovog oca s time da je njihova majka, MZ, još uvijek živa. Tužiteljica je tražila iseljenje tuženice iz stana nakon što joj se tuženica prijetila porukama da će protiv nje podnijeti kaznene prijave i tužbe i njezina kćer nije imala problema s time da stan bude iznajmljen, ali nije htjela da to bude tuženici iz razloga što ona nije sudjelovala u dogovoru, odnosno sklapanju ugovora o najmu s tuženicom.

Njezina kćer nije se nikada suglasila s najmom stana tuženici niti sa cijenom najma i prema njezinom saznanju tuženica nije ništa platila njezinoj kćeri s osnove najma prije ove tužbe. Tužiteljica joj je rekla da joj tuženica prijeti , ali nakon što je svjedokinji pročitan sadržaj e-maila tužiteljice od 19.8.2024. svjedokinja je odgovorila da ne zna je li to taj mail koji je poslala tužiteljica. Njezin kćer zvala je policiju da utvrdi tko u predmetnom stanu boravi.

14. U članku 3. Ugovora o najmu koji je tužiteljica dostavila uz tužbu navedena je obveza tuženice da od ugovorene najamnine 700,00 eur mjesečno tužiteljici plaća 234,00 eur na broj [broj bankovnog računa] Zagrebačke banke d.d. Zagreb. U čl. 4. toč. 8. navedeno je da će s tuženicom tijekom najma stanovati SZ i ČZ, kao i da najmodavci ovlašćuju najmoprimca i osobe iz čl. 4.8. da prijave prebivalište na adresi predmetnog stana.

15. Iz prijepisa e-maila od 25. lipnja 2024. (list 12 spisa) kojim se tužiteljica obraća tuženici proizlazi da se tužiteljica namjeravala javiti tuženici u vezi najma stana s pitanjem je li tuženicu kontaktirao agent ŽZ, jer da se njoj nije povratno javio zadnjih tjedan dana, a trebao je biti posrednik. Pitala je tuženicu i je li točno da je tuženica s JZ potpisala Ugovor o najmu.

16. U ponovnom obraćanju tužiteljice e-mailom tuženici 27. lipnja 2024. tužiteljica je navela da nije suglasna s najmom stana i da s njom nije potpisala ugovor, tražeći da se tuženica iseli iz stana sa svom podstanarima najkasnije do 30. lipnja 2024. na što joj je tuženica odgovorila e-mailom od 28. lipnja 2024. da su se uselili na temelju informacija koje su dobili prije i prilikom useljenja uz molbu tužiteljici da eventualne obiteljske nesuglasice riješe interno.

16.1. Usporedbom načina obraćanje tužiteljice ovdje tuženici spomenutim e- mailovima uočljiva je razlika u pristupu tužiteljice tuženici i samom najmu, odnosno pitanju tuženici je li joj se obratio agent za najam i da se njoj nije javio zadnjih tjedan dana, je li tuženica s JZ (Brajdić) potpisala ugovor, što prema ocjeni suda jasno upućuje na postojanje komunikacije tužiteljice i tuženice u vezi najma, dok sljedećim e- mailom nakon dva dana, tužiteljica iskazuje nesuglasnost s predmetnim najmom i traži iseljenje tuženice iz stana najkasnije za tri dana.

17. Iskaz tužiteljice sud nije prihvatio i to iz razloga njegove nepodudarnosti sa samim sadržajem Ugovora o najmu koji je tužiteljica priložila uz tužbu i komunikacije spomenutim e-mailovima, jer bez obzira što Ugovor tužiteljica nije potpisala u svojstvu najmodavca s istim Ugovorom je raspolagala i nije joj mogla ostati nepoznata u Ugovoru navedena obveza tuženice da će plaćati na račun tužiteljice najamninu za njezin suvlasnički dio, jer je broj računa tužiteljice kao i banka naveden u Ugovoru i da će s tuženicom tijekom najma stanovati SZ i ČZ, za koje je tuženica iskazala da su to njezini sinovi, pa je neživotno i neuvjerljivo da tužiteljica nije znala da joj kod mjesečnih uplata na račun u potpisu stoji SZ ili ČZ i do su to osobe koje s tuženicom žive u stanu, pogotovo što je u opisu uplate navedeno najam stana u [adresa], te je tužiteljica u iskazu potvrdila da od 10. mjeseca 2024. dobiva za predmetni stan uplate oko 230,00 eur mjesečno, što je otprilike trećina najamnine sukladno njezinom suvlasničkom dijelu. Nadalje iskaz tužiteljice osim što je u bitnom nepodudaran s iskazom tuženice, nepodudaran je i s iskazom majke tužiteljice, svjedokinje CZ posebno u dijelu u kojem je svjedokinja navela da se tužiteljica nije protivila iznajmljivanju predmetnog stana, te da je tužiteljica tražila da joj tuženica plaća pripadajući dio najma kada je vidjela da je stan iznajmljen. Osim toga, tuženica je iskazala i da su ostali suvlasnici bez njezine suglasnosti predmetni stan iznajmljivali i prije nego su ga iznajmili ovdje tuženici, pa je time neuvjerljiva njezina tvrdnja da se protivi najmu stana tuženici, jer tužiteljica nije potpisala taj ugovor o najmu.

18. Iskaz tuženice sud je prihvatio kao detaljan i uvjerljiv te podudaran priloženoj dokumentaciji, posebno u dijelu u kojem je navela da ona osobno u vezi uvjeta najma stana nije niti mogla kontaktirati suvlasnike, već je dogovore o najmu imala s agentom za nekretnine koji je bio angažiran da nađe najmoprimca, te kada su potvrđeni svi uvjeti najma da ju je u posjed stana uveo JZ kojem je platila polog, a njegovoj supruzi najamninu, kao i da je dio najamnine tužiteljici plaćala po nalogu nasljednice GZ, nakon što je par mjeseci od početka najma JZ umro, a prije toga je njemu najamnine za 6. 7. i 8. mjesec 2024. platila u cijelosti. Da ju je agent obavijestio da se u stan može useliti 1. lipnja 2024. uz plaćanje pologa 700,00 eur MZ i da mu je tužiteljica javila da ne može u srijedu doći potpisati ugovor već u četvrtak između 10-18 h proizlazi iz prijepisa e-mailova agenta ŽZ od 31.5.2024. i 4.6.2024. (list 44 i 45 spisa), za kojeg je tužiteljica potvrdila u svom iskazu da ju je kontaktirao u vezi predmetnog najma s tuženicom.

19. Iskaz svjedokinje CZ, majke tužiteljice, sud je osim u spomenutom dijelu prihvatio kao životan i uvjerljiv i u dijelu da je njezin otac i djed tužiteljice, sada pok. JZ, rekao da tužiteljica neće morati potpisati ugovor o najmu stana i da će za svoj suvlasnički dio na stanu dobiti neuknjiženu nekretninu na moru, kao i da je sama tužiteljica smatrala da ne mora potpisivati ugovor o najmu te da će s djedom potpisati ugovor o zamjeni nekretnine na Pagu, do čega nije došlo, a da neće doći do zamjene nekretnina njezina kćer je saznala negdje sredinom lipnja 2024. kada su pregovori o tome naprasito prestali, a ne zna zbog čega. Iskaz svjedokinje u tom dijelu podudaran je i s e-mailom tužiteljice od 27. lipnja 2024. u kojem traži da se tuženica iseli iz stana, nakon što je dva dana prije toga tužiteljica pitala tuženicu je li joj se javio ogent ŽZ, jer da se njoj nije povratno javio zadnjih tjedan dana, a trebao je biti posrednik.

20. Nadalje iz iskaza tuženice, u dijelu koji je sud prihvatio kao uvjerljiv i istinit te podudaran priložnim prijepisima e-mailova priloženih uz odgovor na tužbu, proizlazi da nakon što je dogovorena konačna verzija ugovora o najmu prema kojoj je polog najam tuženica trebala platii JZ i MZ, da ju je u posjed predmetnog stana uveo JZ **.**.2024., kao i da je prema savjetu posrednika Ugovor o najmu trebala potpisati nakon što ga potpiše najmodavac, da ugovor do danas nije potpisan i nalazi se kod javnog bilježnika.

21. Prema zaključku suda, a na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja, tužiteljica je bila upoznata s predmetnim najmom stana tuženici i istom se nije protivila sve do trenutka kada su dogovori tužiteljice s djedom i najmodavcem, JZ, o zamjeni njezinog suvlasničkog dijela predmetnog stana za nekretninu na Pagu, prekinuti, negdje sredinom lipnja 2024., nakon čega se tužiteljica obratila tuženici navodeći sada da nije suglasna s najmom i da nije potpisala ugovor tražeći iseljenje tuženice iz stana za tri dana, odnosno najkasnije do 30. lipnja 2024.

21.1. Međutim, sve da se tužiteljica i nije suglasila s davanjem stana u najam tuženici i nije potpisala ugovor o najmu, tužiteljica ne može s uspjehom na temelju tih činjeničnih navoda zahtijevati iseljenje tuženice uz predaju stana u suposjed tužiteljici ili tražiti samo predaju stana u suposjed na način da se i tuženica useli u predmetni stan, jer predmetni najam nije bio posao izvanredne uprave u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZVDSP zbog čega ostalim suvlasnicima predmetnog stana, ĆZ i MZ za davanje tuženici cijelog stana u najam na rok od jedne godine, nije niti bila potrebna suglasnost tužiteljice kao jednog od suvlasnika stana. Pritom valja istaknuti da za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva sud nije vezan pravnom osnovom, ali je sud vezan činjeničnom osnovom na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.

22. U odnosu na novčani zahtjev tužiteljice za naknadu koristi koju je tuženica ostvarila korištenjem stana bez pravne osnove odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

22.1. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

23. S obzirom da je prema verziji ugovora o najmu koji je uz tužbu priložila tužiteljica kao i onoj verziji koju je priložila tuženica uz odgovor na tužbu, kao najmodavac navedena i tuženica za koju je utvrđeno da se nije protivila najmu stana tuženici dok nisu propali pregovori vezano za nekretninu na Pagu, da o uvjetima najma tuženica nije pregovarala sa suvlasnicima stana već s posrednikom u agenciji, da je tuženica ĆZ platila polog i najamnine za cijeli stan do njegove smrti, a nakon toga je na traženje njegove kćeri i nasljednice GZ nastavila za suvlasnički dio stana najamninu plaćati i tužiteljici o čemu je priložila dokaz u spis i tuženica ne osporava da prima najamnine za svoj suvlasnički dio od listopada 2024., da je tuženicu u posjed cijelog stana uveo suvlasnik JZ, , to s obzirom na sve te utvrđene okolnosti, a u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP, valja zaključiti da tuženica nije imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed predmetnog stana, odnosno da je tuženica pošteni posjednik predmetnog stana.

24. S obzirom da tužiteljica nije dokazala da je tuženica nepošteni posjednik predmetnog stana, to ne postoji pretpostavka u smislu odredbe čl. 165. st. 1. i čl. 163. st. 1. ZVDSP za predaju tužiteljici suposjeda predmetnog stana, bilo na način da tuženica iz stana iseli i posjed preda tuženici ili pusti tuženicu u suposjed stana, niti postoje pretpostavke za naknadu koristi od upotrebe stana, koji tužiteljica traži za 6., 7. i 8. mjesec 2024., kada je tuženica prema sadržaju čl 3. Ugovora o najmu najamninu u cijelost bila dužna i plaćala je ostalim suvlasnicima, pa tužiteljica u odnosu na to razdoblje eventualno može zahtijevati od ostalih suvlasnika stana isplatu dijela najamnine za svoj suvlasnički dio stana, kako joj je tuženica i plaća od listopada 2024.

25. S obzirom da ugovor najmu za predmetni stan ugovorne strane nisu potpisale iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je sukladno sadržaju Ugovora o najmu tuženica u posjedu predmetnog stana koji koristi za stanovanje i suvlasnicima plaća naknadu za stanovanje u visini najamnine koja je navedena u Ugovoru o najmu.

26. Sijedom izloženog, ma temelju odredbi čl. 41. st. 1., čl. 163. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, a u vezi čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP), glavni tužbeni zahtjevi kao i eventualni tužbeni zahtjevi ocijenjeni su neosnovanim te je odlučeno kao u točki I. i II. ozreke.

27. Odluka o tuženikovim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

28. Tuženici je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za pristup na ročišta 20.10.2025. i 10.3.2026. prema Tbr. 9/1 75 bodova za svako, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 300,00 eur, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 75,00 eur ili ukupno 375,00 eur.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte