Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-62/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČEF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Vinčić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2022-47 od 13. listopada 2025. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P-406/2022-49 od 20. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ČE kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2022-47 od 13. listopada 2025. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P-406/2022-49 od 20. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika ČE za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.069,07 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 689,69 eura teku od 1. studenog 2019. do isplate, na iznos od 689,69 eura od 1. prosinca 2019. teku do isplate i na iznos od 689,69 eura teku od 1. siječnja 2019. do isplate te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu 2.326,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer dokazi nisu ocijenjeni i obrazloženi u skladu s člankom 8. i člankom 338. stavak 4. ZPP-a te da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati iz razloga što je nerazumljiva u kontekstu danog obrazloženja i razloga koji su potpuno izostali, a oni koji su dani su nejasni i proturječni. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred drugog suca. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 200,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, te je sukladno članku 8. ZPP-a prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze i na temelju njih utvrdio relevantne činjenice.

6. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud neuredno vodio postupak na način da je prezakazao ročište za objavu presude s 29. listopada 2025. na 13. listopada 2025., a da je njegov punomoćnik rješenje o prezakazivanju ročišta primio 27. listopada 2025. zbog čega nije mogao pristupiti na to ročište za objavu presude niti u budućnosti trpjeti posljedice takve dostave, valja reći da tuženik ne trpi nikakve posljedice toga što nije uredno obaviješten o ročištu za objavu presude. Naime, člankom 335. stavak 11. ZPP-a propisano je da će stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud presudu dostaviti prema odredbama ovog Zakona o dostavi pismena. Prvostupanjski sud je presudu dostavio punomoćniku tuženika sukladno članku 133. stavak 5. ZPP-a u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, punomoćnik tuženika presudu je zaprimio 27. listopada 2025. te mu od tada teče rok za podnošenje žalbe što znači da nije pretrpio nikakve posljedice prezakazivanja ročišta za objavu presude.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati. Iz navoda žalbe proizlazi da tužitelj kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o neosnovanosti zahtjeva za isplatu naknade za korištenje nekretnine. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tužiteljeve tvrdnje ocijenjene neosnovanim ne može dobiti značaj postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za korištenje nekretnine – stana u [adresa] za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2019.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tuženik bio u posjedu stana u [adresa] na drugom katu površine 79,50 m2 kao zaštićeni najmoprimac na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-486/10 od 16. studenoga 2015. kojom je zamijenjen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-283/2020 naloženo tuženiku iseliti iz predmetnog stana jer je utvrđeno da je otkazan Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te da je otkazni rok počeo teći 14. lipnja 2019., a da je tuženik ključeve stana predao tužitelju 12. rujna 2022.,

- da je tuženik u utuženom razdoblju plaćao zaštićenu najamninu u mjesečnom iznosu od 85,47 eura.

12. Nadalje je prvostupanjski sud na temelju provedenog građevinskog vještačenja po sudskoj vještakinji dipl.ing.građ. UEF utvrdio da visina ukupne slobodno ugovorene najamnine za predmetni stan za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 2.326,00 eura, a procjena vrijednosti bazira se na utvrđenom činjeničnom stanju kao prosječnom, graditeljsko tehničkim propisima, Pravilniku i Uredbi o metodama procijene vrijednosti nekretnina i podacima o tržišnoj vrijednosti za traženi period u Gradu Zagrebu.

13. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je zaštićeni najamni odnos prestao otkazom te da tuženik u utuženom razdoblju nije imao pravni temelj posjeda zbog čega je dužan platiti naknadu za korištenje tuđe stvari uz primjenu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15., 94/17. i 52/25. – dalje: ZVDSP) i to u visini koju je utvrdila vještakinja (2.326,00 eura) umanjeno za iznos zaštićene najamnine koju je plaćao tuženik, odnosno za tri mjeseca utuženog razdoblja u iznosu 2.069,07 eura sa zateznim kamatama koje na mjesečni iznos naknade od 689,69 eura teku od 1-og u mjesecu za tekući mjesec.

14. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

15. U odnosu na primjenu materijalnog prava, pravilno je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelj traži naknadu za korištenje nekretnine, primijenio članak 165. stavak 1. ZVDSP kojim je propisano da ako je posjednik nepošten, on mora predati vlasniku stvar te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. U ovom postupku nije sporno da tužitelj potražuje naknadu za korištenje nekretnine, dakle stvari kod koje je moguć povrat vlasniku, odnosno da se radi o stvari koja nije potrošena uporabom od strane tuženika. Prema tome, na konkretan pravni odnos stranaka valja primijeniti citiranu odredbu ZVDSP-a (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 14. studenoga 2013. broj Su-IV- 127/13-8).

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik dužan za utuženo razdoblje (1. listopada 2019. – 31. prosinca 2019.) platiti tužitelju naknadu za korištenje stana jer se takav zaključak temelji na činjenici da je tuženik bio u posjedu stana kao nepošteni posjednik, budući mu je pravomoćnom presudom Ps-283/2020 naloženo da se iseli iz stana i istog preda u posjed tužitelju, a u kojoj je utvrđeno da je odnos zaštićenog najma prestao otkazom od 14. lipnja 2019. kada je počeo teći otkazni rok.

17. Stoga nisu niti osnovani, niti pravno odlučni žalbeni navodi kojima tuženik osporava primitak obavijesti o otkazu Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom i općenito razloge otkaza zaštićenog najma budući su te činjenice utvrđene pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ps- 283/2020.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava nalaz i mišljenje vještakinje dipl.ing.građ. UEF, valja odgovoriti da je vještakinja svoj nalaz dala nakon provedenog očevida tijekom kojeg je utvrđeno da se stan nalazi u adaptaciji zbog čega je uzela stanje nekretnine kao prosječno uz obrazloženje da nema točnih i nespornih saznanja da je stan bio u nadprosječnom ili ispodprosječnom stanju u građevinsko tehničkom smislu. Suprotno žalbenim navodima tuženika da je stan bio derutan i nepodoban za stanovanje, valja reći da se takvo utvrđenje ne može temeljiti samo na iskazu tuženika bez da se vještaku predoče materijalni dokazi na temelju kojih bi vještak mogao sa sigurnošću utvrditi da je stanje nekretnine bilo ispodprosječno. Naime, činjenice se u građanskom parničnom postupku utvrđuju u stupnju izvjesnosti, a ne vjerojatnosti (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 879/2021 od 24. rujna 2024.), a iskaz tuženika o derutnom stanju stana uz istodobne navode da je vršio ulaganja u stan i sve bez konkretizacije stanja stana u građevinsko tehničkom smislu, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kojim je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje.

19. Stanje nekretnine nakon potresa, odnosno statička stabilnost nekretnine, na što u žalbi ukazuje tuženik pozivajući se na očevid stručnih službi graditeljstva Grada Zagreba kojim je utvrđeno da stan i zgrada nisu u funkciji sigurnog korištenja, nije relevantno s obzirom da je predmet zahtjeva plaćanje naknade za razdoblje prije potresa (potres je bio 22. ožujka 2020., a utuženo razdoblje je od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2019.). Jednako tako, nije od značaja što je vještakinja u nalazu navela da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan izgrađena 1900. godine, a da je stvarno izgradnja bila 1875. godine, budući je vještakinja u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja navela da razlika u godini izgradnje nije od nikakvog utjecaja na dano mišljenje, dok tuženik određeno ne navodi u kojem dijelu i zbog čega bi razlika u navođenju godine izgradnje bila od utjecaja na nalaz i mišljenje vještakinje.

20. Prema tome, prvostupanjski sud je dao jasne, potpune i odlučne razloge utemeljene na ocjeni provedenih dokaza zbog čega zaključuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

21. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku o troškovima postupka pri čemu se ističe da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

22. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak