REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1014/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku u Varaždinu, protiv 1.tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravnom odijelu i 2.tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., OIB: 95270568579, dr. Ante Starčevića 8, Bjelovar, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1.tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1580/2024-2 od 22. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-22/2021-70 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Prvotuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1580/2024-2 od 22. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-22/2021-70 od 6. rujna 2024.
2. Prvotuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja pitanja glase:
"1. Odgovara li Republika Hrvatska solidarno s drugim tuženikom za štetu po članku 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19, 155/23), a vezano uz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1445/2023, 155/2023), ako za predmetni štetni događaj na strani Republike Hrvatske nije bilo nikakvih propusta vezano uz izvršavanje rada tužitelja, odnosno ne postoji na trani Republike Hrvatske krivnja?
2. Da li postoji objektivna odgovornost Republike Hrvatske kao tuženice po čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, u slučaju da državni odvjetnik nije zadužen za davanje dozvola i naloga vezanih uz obveze iz radnog odnosa prema tužitelju, već je isto u nadležnosti drugotuženika?
3. Postoji li obveza na strani tuženika za isplatom naknade štete tužitelju ako je naknada štete pokrivena novčanim iznosom iz ugovora o osiguranju, u odnosu na pretrpljenu štetu, odnosno nesretni slučaj na strani tužitelja, odnosno da li se zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi i zahtjev prema osiguratelju od posljedica nesretnog događaja mogu kumulativno postaviti?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije, kao i obrazloženja drugostupanjske presude jasno proizlazi da u istima prvotuženica polazi od činjeničnih tvrdnji suprotnih činjeničnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima. U odnosu na treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba reći da je tuženica propustila navesti odgovarajuće razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje tuženica u prijedlogu (broj Rev 2792/1998-2 od 13. veljače 2022., Rev 2172/1999-2 od 20. travnja 2000. i Rev 400/1995 od 23. veljače 1999.), jasno proizlazi da činjenična i pravna situacija u predmetnom sporu ne koincidira s navedenim odlukama. Prema tome, izostali su uz naznačeno treće pitanje u prijedlogu, jasno naznačeni razlozi važnosti, slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
5. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
