Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-93/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
RJ E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po OD Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod posl.br. P-391/2021 od 22. studenog 2023., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod posl.br. P-391/2021 od 22. studenog 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Pobijanom su presudom u točki I. njezine izreke utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 9. svibnja 2005. u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, dok je u točki II. izreke tuženik obvezan isplatiti tužiteljici po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 2.612,51 eur/19.683,92 kn sa zateznom kamatom koja teče od pojedine uplate anuiteta do isplate. U toč. III. izreke tužiteljici je dosuđen parnični trošak od 3.819,31 eur/28.776,59 kn.
2. Tuženik žalbom pobija presudu iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 ; dalje ZPP) uz prijedloga da se uvaženjem žalbe presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te restitucijski zahtjev radi isplate osnovom ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sa pripadajući zateznim kamatama. Tuženik je istakao prigovor radi prebijanja po osnovi negativnih tečajnih razlika u iznosu od 196,36 eur/1.479,46 kn.
6. Sud je prvog stupnja cijeneći direktan učinak presude iz kolektivnog spora Potrošač koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem je donesena pravomoćna presuda potvrđena odlukom pod posl.br. Pž-6632/2017 utvrdio da su stranke ugovorile odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja su nisu transparentne i nisu poštene jer se o njima nije pregovaralo i kao takve su uzrokovale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga je udovoljio tužbenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti kao u točki I. izreke pozivajući se na odredbe čl. 502.c. ZPP-a u svezi sa čl. 118, čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine „ br. 79/07., 125/07 i 79/09) te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15), te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03.) Osnovom odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) u otklanjanju posljedica ništetnosti priznao je tužiteljici pravo na restitucijski zahtjev obrazlažući kako se radi o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli pa tužiteljici pripada iznos od 2.612,51 eur/19.683,92 kn sa zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i čl. 78. ZOO. Razloge o neosnovanosti prigovora radi prijeboja dao je u obrazloženju odluke, međutim o prigovoru nije odlučio izrekom presude.
7. U pravu je tuženik kako je donošenjem pobijane presude ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o svim činjenicama koje su odlučne za presuđenje, dok je izrekom presude propušteno odlučiti o prigovoru radi prebijanja sukladno čl. 338. st. 3 ZPP.
8. Sud je prvog stupnja utvrdio kako tužiteljica ostvaruje pravo na zaštitu koja se pruža potrošačima sukladno prednje citiranim zakonskim odredbama, no u razlozima je odluke propustio utvrditi ima li tužiteljica svojstvo potrošača. Nadalje, sud je primijenio utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu Potrošač, a što je pravilno s obzirom na direktan učinak propisan odredbom čl. 502. c ZPP, no iako je saslušao tužiteljicu i svjedoka ĆK, njihove iskaze nije ocijenio odnosno nije dao razloge o tome je li tuženik dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti osnovom kojih bi donijela informiran pristanak radi sklapanja Ugovor o kreditu. O potrebi utvrđenja činjenice informiranosti potrošača sudska se praksa izjasnila pozitivno i konačno ustalila se prihvaćajući pravna stajališta iz odluke Ustavnog suda U-III- 5458/21. U citiranoj je odluci Ustavni sud zaključio kako unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu. Zbog nedostatka razloga o ovim odlučnim činjenicama nije moguće ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava iz kojih je razloga presuda u točki I. izreke pobijane presude ukinuta odredbi čl. 369. st. 1. ZPP.
9. Pozivom na istu zakonsku odredbu uvažena je žalba tuženika i ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude kojom je dosuđen restitucijski zahtjev budući ni u ovom dijelu nisu utvrđene sve odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje zakonite odluke. Sud je utvrđenja o visini zahtjeva osnovom ništetnosti valutne klauzule zasnovao na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, te isti iznos sudio očito primjenjujući odredbu čl. 1111. ZOO, međutim propustio je obrazložiti razloge u smislu odredbe čl. 1115. ZOO za dosudu zatezne kamate od dana stjecanja (nepošteni stjecatelj).
10. No i prije svega, nedostaju razlozi o prigovoru tuženika da bi tražbina bila u zastari koju isti u žalbi određuje zastarnim rokom od 3 godine. U tome se dijelu sud prvog stupnja upućuje na odredbe čl. 241. i čl. 225. ZOO te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. dopunjeno pravnim shvaćanjem Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. koje je sudska praksa na svim instancama suđenja prihvatila.
11. Stoga je u nastavku suđenja ocjenom svih izvedenih dokaza potrebno utvrditi je li tužiteljica imala svojstvo potrošača, je li tuženik istoj dao odgovarajuće obavijesti u predugovornoj fazi osnovom kojih bi mogla donijeti informiranu odluku i u ovisnosti od tih utvrđenja donijeti novu zakonitu odluku o deklaratornom zahtjevu. U odnosu na visinu zahtjeva iz točke II. izreke potrebno je očitovati se o prigovoru zastare, te ukoliko sud nađe istog neosnovanim obrazložiti razloge o tijeku zatezne kamate što ovisi o utvrđenju ne/poštenja tuženika u okviru odredbe čl. 1115. ZOO i naravno o procesno pravnom prigovoru radi prebijanja valja odlučiti izrekom presude.
12. Nakon što sud prvog stupnja otkloni ove nedostatke odlučit će o tužbenom zahtjevu novom zakonitom odlukom, jednako kao o troškovima postupka koji su sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 3 ZPP uvaženjem žalbe također ukinuti.
U Rijeci 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
