Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-220/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari 1. tužiteljice VMM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja VM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Jakov Mamić iz OD Mamić Grgić Vinter d.o.o. Zagreb, Banjavčićeva 22, protiv 1. tuženice ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu, Bartola Kašića 15, i 2. tuženice TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Josipa Glavičić, odvjetnica u OU Sandro Biondić, Bartola Kašića 15, Otočac, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave 7. travnja 2026. u prisutnosti 1. tužiteljice i 2. tužitelja uz punomoćnika odvjetnika Vedrana Plasaja, te 1. i 2. tuženice uz punomoćnika 1. tuženice, 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VMM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću i nasljeđivanjem stek la suvlasništvo te da je suvlasnica u 1/12 dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Baške Oštarije površine 1367 m2, PAŠNJAK površine 568 m2, DVORIŠTE površine 720 m2, POMOĆNA ZGRADA, Baške Oštarije, Baške Oštarije 43B površine 33 m2, KUĆA, Baške Oštarije, Baške Oštarije 43 površine 55 m2, sveukupne površine 1376 m2, što su tuženica ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne priznati i trpjeti da se navedena tužiteljica temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti iste, upiše kao suvlasnica navedenog suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama.

II. Utvrđuje se da je tužitelj VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću i nasljeđivanjem stekao suvlasništvo te da je suvlasnik u 1/12 dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Baške Oštarije površine 1367 m2, PAŠNJAK površine 568 m2, DVORIŠTE površine 720 m2, POMOĆNA ZGRADA, Baške Oštarije, Baške Oštarije 43B površine 33 m2, KUĆA, Baške Oštarije, Baške Oštarije 43 površine 55 m2, sveukupne površine 1376 m2, što su tuženica ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne priznati i trpjeti da se navedeni tužitelj temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti iste, upiše kao suvlasnik navedenog suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama.

III. Nalaže se 1. tuženici ĆM i 2. tuženici TM, svakoj u jednakom dijelu, nadoknaditi 1. tužiteljici VMM i 2. tuženiku VM, svakom u jednakom dijelu, trošak postupka u iznosu od 1.441,36 eura (slovima: tisućučetristočetrdesetjedaneuroitridesetšestcenta), u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija, kao i zahtjev da se tuženicama naloži solidarna isplata troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 25. kolovoza 2025. podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini. U tužbi navode da su podnijeli tužbu kao pravni sljednici i nasljednici pok. DM, koja je zajedno s majkom tuženica pok. PM i ostalom braćom i sestrama – FM, HM, CM i NM, naslijedila imovinu svojeg oca ZM, a kasnije i imovinu svojeg brata CM. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženica kao pravnih sljednica pok. PM, a koje su u sudskom postupku stekle vlasništvo nad nekretninom koja je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženice su presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-53/2021 od 24. svibnja 2022. kao pravne sljednice pok. PM stekle pravo vlasništva na nekretnini evidentiranoj kod Općinskog suda u Gospiću, i to k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kao pravni temelj stjecanje vlasništva nad nekretninom je sud utvrdio dosjelost.

2. Tužitelji ne osporavaju da su se u pogledu tuženica, odnosno njihove majke PM, u postupku P-53/2021 ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva nad nekretninom dosjelošću, međutim takve pretpostavke su se ispunile i u pogledu tužitelja. Naime, tužitelji su djeca pokojne DM, sestre pok. PM, a koja je zajedno s pok. PM i ostalom braćom i sestrama stekla određene nekretnine iza smrti njihovog zajedničkog oca ZM. Iza pok. ZM su donijeta dva rješenja o nasljeđivanu, kojima su kao nasljednici, svaki u 1/6 dijela, utvrđena njegova djeca DM, CM, HM, NM, PM i FM. Iako predmetna nekretnina nije izrijekom utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ZM, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju u presudi P-53/2021 i postupku koji je prethodio donošenju iste, evidentno je da je i nekretnina bila u izvanknjižnom vlasništvu ZM.

3. Kao dodatni temelj za stjecanje vlasništva nad nekretninom, sud je u obrazloženju presude P-53/2021 navodi da je nesporno utvrđeno da je stvarno stanje posjeda rezultat podjele nekretnina između prednika tuženica – pok. PM - i ostale braće i sestara temeljem usmeno sklopljenog sporazuma, što je sud utvrdio iz iskaza FM te iskaza 1. tuženice danih u predmetnom postupku.

4. Tužitelji ističu da njihova majka nikad nije sudjelovala ni u kakvom zajedničkom dogovoru niti je usmeno sklopila kakav sporazum u kojem bi pristala da predmetna nekretnina pripadne u vlasništvo isključivo pok. PM. Osim toga, pok. DM nije uopće imala saznanja niti je ni na koji način sudjelovala u parničnom postupku pod posl. brojem P-53/2021. Nije jasno zašto sud u predmetnom postupku nije saslušao ili barem tražio izjave o takvom pristanku od svih braće i sestara, a ne samo od nekih. Tužitelji su tek nakon smrti njihove majke saznali da je postojala usmena dioba između braće i sestara, a iz koje je njihova majka DM bila namjerno isključena iako je takva dioba bila dogovarana u vrijeme kad je njihova majka bila živa i morala je u istoj sudjelovati. Navedena saznanja tužitelji su dobili od NM, jednog od nasljednika, koji tvrdi da je prije više od deset godina održan zajednički sastanak između braće i sestara, osim DM koja nije bila pozvana na isti, a na kojem je sastavljen plan podjele zajedničkih nekretnina, kojim je bila obuhvaćena i predmetna nekretnina. Stoga tužitelji kao pravni sljednici svoje majke ovom tužbom zahtijevaju da im se dodijeli određeni suvlasnički dio koji bi im trebao pripasti. I Katin supruga KM, otac tužitelja, navodi da je osobno svjedočio tome da je upravo pok. PM prije deset godina pok. DM predočila određene, unaprijed sastavljene izjave, kojima bi se DM odrekla vlasništva nad predmetnom nekretninom, međutim navodi da DM nikada nije potpisala takve izjave niti se ikad za vrijeme svojeg života odrekla, bilo pisano bilo usmeno, dijela koji joj pripada na nekretnini.

5. Tužitelji su podneskom od 16. veljače 2026. (str. 195. – 198. spisa) uredili tužbeni zahtjev na način da su u izvorni unijeli i pravni temelj stjecanja prava vlasništva.

6. 2. tuženica je u odgovoru na tužbu (str. 40. - 42. spisa) osporila tužbeni zahtjev u cijelosti, istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije i dosjelosti.

7. 1. tuženica je u odgovoru na tužbu (str. 44. i 45 spisa) osporila tužbeni zahtjev u cijelosti, istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije i dosjelosti.

8. Tijekom postupka pročitani su rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Vesne Kelečić iz Zagreba broj O-3213/2021, UPP-OGS-40/2021 od 13. svibnja 2021. iza pok. DM (str. 10. i 11. spisa), izvadak za utrnuti ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 12 – 14. spisa), izvadak za ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 15. i 16. spisa), presuda ovog suda broj P-53/2021-29 od 24. svibnja 2022. (str. 17. – 23. spisa), rješenje javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića broj O- 1123/2011, UPP/OS-536/2011 od 15. studenog 2012. iza pok. ZM (str. 25. – 28. spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića broj O-220/03, UPP/OS-105/2003 od 23. prosinca 2003. iza pok. ZM (str. 29. – 31. spisa), izjava NM od 10. travnja 2025. (str. 32 – 34. spisa(, izjava KM od 1. kolovoza 2024. (str. 35. i 36. spisa), pregledane su fotografije (str. 49. – 52. spisa), pročitani su ZK izvaci s preslikom rukom vođenih zemljišnih knjiga i isprava (str. 59. – 172. spisa), saslušani su svjedoci EM (ujak stranaka, str. 176. i 177. spisa), JM (str. 177. i 178. spisa), OM (str. 178. – 179. spisa), pročitana je potvrda zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 4. ožujka 2026. (str. 222. spisa), saslušan je svjedok NM (bratić stranaka, str. 228. i 229. spisa), 1. tužiteljica (str. 229. i 230. spisa), 2. tužitelj (str. 231. spisa), 1. tuženica ĆM (str. 231. - 232. spisa) i 2. tuženica TM (str. 232 i 233. spisa), te je izvršen uvid u spise ovog suda broj O-220/03 iza pok. ZM i P-53/2021.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. U postupku nije sporno da je pravomoćnom sudskom presudom ovog suda broj P-53/2021-29 od 24. svibnja 2022. utvrđeno da su tuženice vlasnice predmetne nekretnine. Tužba je bila podnijeta protiv knjižnih vlasnika predmetne nekretnine, a vlasništvo su stekle dosjelošću i nasljeđivanjem iz svog pok. djeda ZM. Djed ZM je imao šestero zakonskih nasljednika: sinove CM, HM i NM, te kćeri DM, AM i FM. Tužitelji su djeca DM, a tuženice PM. Nije sporno niti da je majka tuženica nakon rata uložila znatna sredstva i boravila u kući na toj nekretnini, a što je sve bilo poznato tužiteljima, odnosno njihovoj majci. Djeca pok. ZM su se sporazumjela o diobi nekih očevih nekretnina i svi su bili u jako dobrim odnosima.

11. U postupku je sporno je li majka tužitelja sudjelovala u tom sporazumu po kojem bi predmetna nekretnina pripala pok. majci tuženica i jesu li tuženice u međuvremenu stekle vlasništvo dosjelošću.

12. Iz obrazloženja presude ovog suda poslovnog broja P-53/2021-29 od 24. svibnja 2022. je vidljivo da je FM, teta ovdje stranaka i sestra njihovih majki, svjedočila da je postojao dogovor po kojem bi ĐM pripao (u tom i ovom postupku) prijepor, ona i brat NM su dobili zemlju, a brat HM staru štalu. Svjedokinja BM je u istom postupku iskazala da joj je poznat dogovor o diobi zemlja, kao i da DM (majka ovdje tužitelja) nije zainteresirana za zemlju.

13. U obrazloženje rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića broj O-1123/2011, UPP/OS-536/2011 od 15. studenog 2012. iza pok. ZM (naknadno pronađena imovina) je unijeto da je majka tužitelja ustupila svoj dio na k. č. br. [katastarska čestica] svom bratu HM, što su napravili i ostali braća i sestre.

14. U obrazloženje rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića broj O-220/03, UPP/OS-105/2003 od 23. prosinca 2003. iza pok. ZM je unijeto da su svi nasljednici prihvatili svoje zakonske dijelove. Među naslijeđenim nekretninama, kao izvanknjižno vlasništvo, su i k. č. br. [katastarska čestica].

15. Iz izjave ujaka stranaka NM od 10. travnja 2025., na kojoj je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika, je vidljivo da je bio pozvan na sastanak prije više od deset godina s bratom HM i sestrama FM i ĐM u ljetnoj kuhinji na obiteljskom imanju prije više od 10 godina prije davanja izjave. Tvrdi da je FM na sastanku pročitala unaprijed pripremljenu izjavu kojom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pripadaju njoj, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ovdje sporna) PM, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] HM. On se odrekao svog prava ne te nekretnine, ali ne zna je li se DM odrekla svog prava.

16. Iz izjave oca tužitelja KM od 1. kolovoza 2024., na kojoj je potpis ovjeren kod javne bilježnice, je vidljivo da on tvrdi da njegova supruga nije sklopila usmeni ili pisani dogovor s braćom i sestrama vezano uz podjelu nekretnina na Baškim Oštarijama broj 43 (k. č. br. [katastarska čestica]). Jedino mu je poznato da je brat njegove supruge HM odrekao svog prava na tu česticu u zamjenu za štalu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Svjedočio je tome da je PM prije deset godina došla njegovoj supruzi s unaprijed sastavljanim izjavama u kojima je bilo napisano da se odriče nekretnine na Baškim Oštarijama broj 43 (k. č. br. [katastarska čestica]). Nju njegova supruga nikad nije potpisala.

17. Iz priloženih ZK uložaka s preslikom rukom vođenih zemljišnih knjiga i isprava na temelju kojih je izvršen upis prava vlasništva je vidljivo da majka tužitelja nije upisana kao samovlasnica niti na jednoj nekretnini na cijeloj k. o. [katastarska općina], što je potvrdio i zemljišnoknjižni odjel ovog suda dopisom od 4. ožujka 2026. Majka tužitelja je upisana samo kao suvlasnica zajedno s braćom i sestrama.

18. Teta stranaka, FM, je upisana kao samovlasnica na k. č. br. [katastarska čestica] livada kruške, ZK uložak broj [broj ZK uloška] (str. 81. spisa), a na koju se upisa la na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe ovog suda broj P-268/2012-7 od 4. travnja 2013. (str. 83. i 84. spisa), ali i na k. č. br. [katastarska čestica] oranica kruške, ZK uložak broj [broj ZK uloška] (str. 92. spisa) i k. č. br. [katastarska čestica] oranica kruške, ZK uložak broj [broj ZK uloška] (str. 105. spisa), a na koje se obje upisala na temelju pravomoćne presude ovog suda broj P-317/2014-20 od 30. ožujka 2015. (str. 94. – 98., opet str. 107. – 111. spisa) U obrazloženju potonje presude je navedeno da je tamo tužiteljica, FM, izjavila da su te nekretnine pripadale njezinim roditeljima, a nakon majčine smrti ih je obrađivala zajedno s braćom i sestrama. Tvrdila je da postoji dogovor između braće i sestara da one pripadnu njoj. I njezin brat NM je svjedočio pred sudom i iskazao da se on i njegova sestra ĐM ne protive da se tužiteljica upiše kao vlasnica tih nekretnina. U tom je postupku i utvrđeno da se kao posjednici tih nekretnina vodi svih šestero djece ZM, upisani u posjedovni list 58, k. o. [katastarska općina].

19. Sud je na ročištu 27. siječnja 2026. ispitao svjedoka NM, ujaka stranaka, jedinog svjedoka navodnog sporazuma o podjeli ostavine. On je iskazao da je prije desetak godina sudjelovao na dogovoru na kojega je pozvala sestra FM, a na kojem su sudjelovali braća i sestre, osim sestre DM, i tad već pokojnog brata CM. Tamo su mu dali da potpiše unaprijed pripremljen sporazum. Ne sjeća se da je itko prisustvovao sastanku osim njih četvero braće i sestara, uz svjedokovu suprugu i suprugu brata HM. Po dogovoru je prijepor trebao pripasti ĐM, majci tuženice. Nije pričao sa sestrom DM, majkom tužitelja o postignutom sporazumu jer se nije previše interesirao o tome. Nije mu poznato niti da je ĐM pokrenula parnicu u vezi prijepora, niti da je DM svoj dio ustupila ĐM. Zaključio je da podjela nije napravljena kako treba jer DM nije sudjelovala u dogovoru.

20. Pojasnio je da je na prijeporu živjela njihova majka do odlaska u Zagreb prije rata. Za vrijeme rata je tad tamo boravila vojska, a nakon rata uglavnom ĐM sa suprugom, u pravilu preko ljeta. Sestra DM je uglavnom navraćala prije rata, a poslije rata više nije mogla zbog zdravlja. Kad bi navraćala poslije rata bila bi u toj kući zajedno s ĐM. I tužitelji su prije rata često navraćali u kući na prijeporu, a poslije rata malo. Nakon rata je ĐM najviše popravljala kuću da u njoj može stanovati. I tuženice su je nakon Ikine smrti nadograđivale i popravljale. Neke radove vršio je sam svjedok prije rata, a pomagala je i njihova sestra FM. Samo je ĐM brinula o toj kući nakon rata, a u njoj je i boravila. Sestra DM, majka tužitelja, bi znala dolaziti s Ikom na dva do tri dana. Sestre su bile u izvrsnim odnosima do smrti.

21. Svjedok JM, suprug 1. tuženice, je s njom u braku od 2002. godine, a prvi put je došao u kuću na prijeporu 2010. godine. Poznato mu je postojanje dogovora da ĐM može koristiti i uređivati kuću, u što je ulagala mnogo vremena i novca. Krenula je s obnovom kuće uz pomoć supruga i rodbine na Baškim Oštarijama, uključujući i brata EM. Misli da DM nikad nije koristila tu kuću. Sporazum o diobi mu je poznat izu Ikinih priča, pa tako zna da je ĐM dobila prijepor, a brat HM teren do prijepora. Ne zna ništa o dijelovima drugih Ikinih braće i sestara, ali zna da su svi bili u jako dobrim odnosima. Stalno su mu govorili da postoji usmeni dogovor o diobi i da se zna što je čije.

22. Svjedokinja OM, prijateljica tuženica je poznavala pokojnu ĐM i zna da je ulagala puno energije u obnovu kuće, ali ne zna kako je ĐM tu kuću stekla. Zna samo da je govorila s ljubavlju o svojoj sestri DM s kojom se često družila.

23. MM, daljnja rodica stranaka, je iskazala da ima kuću na Baškim Oštarijama stotinjak metara od prijepora. Poznavala je ĐM, od koje je, kao i od njezine sestre FM, doznala za postojanje dogovora da ĐM pripadne njihova stara rodna kuća, koju je samo ĐM obnavljala. Nakon rata je samo ĐM koristila kuću. Poznato joj je da su sestre ĐM i DM bile bliske do smrti.

24. Svjedok NM, bratić stranaka, sin njihovog ujaka HM, je saslušan na ročištu 7. travnja 2026. U bitnome je iskazao da se obnove prijepora nakon rata prihvatila teta ĐM sa suprugom V. Teta DM je znala navraćati u kuću rijetko. Nije mu poznato kakav je bio točan dogovor o diobi ostavine iza pokojnih djeda i bake, siguran je da je postojao usmeni dogovor jer su braća i sestre bili u dobrim odnosima. Postoji pisana izjava kojom braća i sestre njegovom ocu HM ustupaju staru štalu, dok je on ostalima ustupio ostale dijelove nekretnina u naseljenom dijelu sela. Nije mu poznato da se DM pisano odrekla dijela na prijeporu. Njegov otac HM je uložio velike novce u izgradnju nove zgrade na mjestu stare štale. Sigurno ne bi uložio tolike novce da nije bilo dogovora između braće i sestara. Nije mu poznato da je teta DM ikad htjela za sebe neku nekretninu na Oštarijama pa tako i prijepor. Sjeća se da je DM dolazila na prijepor, ali kratkotrajno jer je bila vezana uz onoga tko bi je dovezao automobilom. Tako se sjeća da je tužitelj VM jednom dovezao svoju majku DM 2007. ili 2008. godine kad je DM u tom jednom danu posjete vidjela novu zgradu koju je sagradio njegov otac HM na mjestu stare štale, ali i prijepornu kuću gdje se taj dan družila s ĐM. Tužitelj VM je otišao na kupanje u Karlobag i primijetio da je puno uloženo u staru štalu, ne sjeća se da je poslije toga teta DM ikad više došla gore na Oštarije. Njegov otac HM se, tvrdi, pismeno odrekao svih ostalih neriješenih čestica. Njegova teta UM je sređivala vlasništvo na tri čestice zvane "Kruška", koje su naknadno ušle u građevinsku zonu. Koliko mu je poznato, UM je sredila "Kruške" za sve potomke djeda ZM. Misli da su ovdje tužitelji upisani kao vlasnici "Kruški" u jednoj šestini.

25. Tužiteljica VMM je na istom ročištu iskazala da je majka s pokojnom tetom ĐM i tetom V znala boraviti u kući na prijeporu po tri do pet dana u komadu, od 1998. ili 1999., pa sve do 2008., nakon čega više nije mogla što zbog vlastitih bolesti, što zbog bolesti svog supruga. Tad je pored kuće na prijeporu bio samo poljski wc koji nije odgovarao njezinim bolesnim roditeljima. Na održavanju te kuće su nakon rata radili i njezini roditelji, kao i ĐM i njezin suprug, ali i drugi članovi obitelji. Tako je ujak NM zamijenio stolariju. Sama tužiteljica nije bila na prijeporu od 2008. do 2019. kad je došla na sprovod tete ĐM. Kad je ponovno došla 2019. vidjela je nadograđenu kupaonu, šterna (cisterna za vodu) je bila drukčija i sve je bilo lijepo sređeno. Tek je 2024. od ujaka VMM doznala za tužbu kojom je teta ĐM, odnosno kojom su njezine kćeri, ovdje tuženice upisane kao vlasnice prijepora. Njezin otac je iste godine u šetnji gradom sreo susjeda s Oštarija koji mu je rekao da je na prijeporu niknula kuća na kat. Iz zemljišnoknjižnog izvatka je vidjela da su tuženice upisane kao vlasnice prijepora. Njezina majka se nikad nije odrekla prijepora. Nije se niti protivila da ĐM ulaže u prijepor jer je netom otišla u mirovinu i dobila otpremninu, pa je imalo smisla da sebi prilagodi stanje u kući. Kuća je bila jako malena i u njoj ne mogu boraviti dvije obitelji. Kako je uvijek neka od Ikinih kćeri u ljetnim mjesecima bila u kući, tužiteljica i nije dolazila na prijepor jer je smatrala da Ikina obitelj treba prva zadovoljiti svoje potrebe boravka u toj kući, a tek onda obitelj njezine majke jer je ĐM uložila u tu kuću. Tužiteljica je bila jako vezana uz tetu ĐM i nije joj shvatljivo kako se ovo dogodilo. Njezina majka i ĐM su bile u jako dobrim odnosima i nikad u svađi. Pojasnila je da su ona i njezin brat sada upisani kao suvlasnici na predjelu "Kruške" jer su tužili tetu UM koja se na tužbu oglušila.

26. Tužitelj VM je dodao na iskaz svoje sestre da je imao želju dolaziti u tu kuću, ali mu je bilo neugodno jer je teta ĐM u nju uložila. Dodao je i da je njegov otac pomagao u održavanju kuće, tako je i pokrivao "kuvariju". Njegova majka DM je imala tešku alergijsku astmu od 1970-ih i nije mogla dugotrajno boraviti na Baškim Oštarijama, daleko od hitne medicinske pomoći. Odnos njegove mame i Ike je bio fenomenalan, čak bi okarakterizirao odnos svoje sestre VMM i tete ĐM kao dubok i prisan.

27. Tuženica ĆM je iskazala da je postojao usmeni dogovor između braće i sestara već nakon Domovinskog rata. Tako je HM dobio štalu , NM zidinu (bivšu kuću) iza trapića, njezina majka ĐM prijepor, a DM i UM su mogle uzeti nešto drugo, odnosno riješiti zemljišnoknjižno stanje na nekim drugim nekretninama. Puno godina kasnije, na jednom neformalnom druženju dosta čestom u tom selu su se našli braća i sestra njezine majke, osim tete DM, kad je njezina majka ĐM obznanila da namjerava pokrenuti postupak da riješi zemljišnoknjižno stanje na kući i "kuvariji". Sumnja da teta DM nije znala za postupak jer su njih dvije bile jako bliske. Nikad nije s tužiteljima pričala o parnici koja se vodila jer je smatrala da oni o njo j znaju jer je i teta DM morala znati. Njezina majka nikad nije nikome ponudila da potpišu neku izjavu kojom ustupaju svoj dio na prijeporu njoj, sve se dogovaralo usmeno. DM i njezinog supruga na Oštarijama nije vidjela od 1990. godine. Njezina majka je o svim radovima pričala DM. Nikad nije čula da ĐM osporava pravo na nekretninu.

28. Tuženica TM je navela da smatra da sama činjenica da je toliko uložila u prijepor, kao da je poduzela trud da sredi zemljišnoknjižno stanje je dovoljan dokaz da je dogovor postojao. Indikativno je da je nekretnina drugima postala zanimljiva tek sad kad je zemljišnoknjižno čista.

29. Nakon izvedenih svih dokaza sud zaključuje da prijepor nikad nije bio predmetom sporazuma o diobi nasljedničke zajednice, a u kojeg bi bila uključena majka tužitelja DM. Dokaz koji najjače ukazuje na takav zaključak je upravo svjedočanstvo ujaka stranaka NM. On je jedini svjedok dogovora između braće i sestara o podjeli ostavine pok. ZM prije desetak godina koji je svjedočio pred ovim sudom i potvrdio je da majka tužitelja, kao jedna od šestero zakonskih nasljednika svog pok. oca ZM, nije u njemu sudjelovala.

30. Iako 1. tuženica tvrdi da je sporazum postojao još ranije , nakon rata, kojim bi prijepor pripao njezinoj majci, pok. PM, dokazi u postupku ne podupiru tu tvrdnju.

31. Prvenstveno treba istaknuti da je u ostavinskom postupku iza pok. ZM koji je okončan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića broj O-220/03, UPP/OS-105/2003 od 23. prosinca 2003. svih šestero djece (zakonskih nasljednika) prihvatilo svoje dijelove. Među naslijeđenim nekretninama se nalaze, kao izvanknjižno vlasništvo, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (livade „Kruške“) koje su, prema tvrdnji NM (ujaka), po dogovoru trebale pripasti teti stranaka FM. FM je kasnije s uspjehom utužila te tri čestice. U tom je postupku svjedočio jedino njezin brat NM koji je iskazao da se on, ali i njegova sestra ĐM ne protive da ona dobije te čestice. Iz presude ovog suda broj P-317/2014-20 od 30. ožujka 2015. je vidljivo da majka tužitelja DM nije na nikoji način sudjelovala u tom postupku. Jedini zaključak koji se dade izvesti u pogledu tih triju čestica jest da je pok. Kata Ravlić 2003. godine željela biti vlasnica svog dijela tih čestica, livada „Kruške“.

32. U istom rješenju o nasljeđivanju iz 2003. godine je raspoređeno nasljednicima na jednake dijelove i izvanknjižno vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Po dogovoru, te bi čestice trebale pripasti HM. I njih se pok. DM prihvatila, da bi u kasnijem postupku povodom naknadno pronađene imovine, okončanim rješenjem javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića broj O- 1123/2011, UPP/OS-536/2011 od **.**.2012., DM javno ovjerenom nasljedničkom izjavom ustupila (sad knjižno) vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bratu HM, kao što su učinili i ostali nasljednici.

33. Osim toga, i suprug DM, KM, je dostavio javno ovjerenu izjavu da je njegova supruga DM odbila potpisati sporazum PM vezano uz podjelu nekretnina. Iako sud nije imao priliku saslušati KM jer je dokazni prijedlog njegovoj saslušanja povučen zbog njegovog zdravstvenog stanja, sud ne može zanemariti izjavu na kojoj je njegov potpis javno ovjeren, te je mora cijeniti.

34. Od svih ostalih saslušanih svjedoka, neki samo znaju za postojanje dogovora: suprug 1. tuženice JM zna da je njegova punica ĐM treba dobiti prijepor, a njezin brat HM teren pored prijepora, i ništa više; susjeda MM je također upoznata s postojanjem dogovora, doznala je za njega od FM; NM (bratić stranaka, sin njihovog ujaka HM) je siguran da je postojao sporazum stranaka jer su svi bili u jako dobrim odnosima, a i njegov otac ne bi uložio velike novce u izgradnju nove zgrade umjesto štale bez dogovora. Ni ovaj sud ne sumnja da je odgovor postojao – samo DM u njemu nije sudjelovala.

35. Sam prijepor nije bio predmetom niti jednog od dva ostavinska postupak koji su se vodili iza pok. ZM, djeda stranaka. To je razumljivo jer je bio dio čestice na kojoj su kao vlasnici upisane druge osobe, tuženici u tužbi za utvrđenje prava vlasništva koja se vodila pred ovim sudom broj P-53/2021, a na temelju koje su se ovdje tuženice upisale u zemljišne knjige kao vlasnice. Stoga nije evidentirana ni volja pok. DM želi li naslijediti i tu česticu. Međutim, nema pisanog traga ni suprotnom. Kako prijepor nikad nije bio predmetom raspravljanja u ostavinskom postupku, nikad nije ni prestala postojati nasljednička zajednica iz čl. 148. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“, br. 20/55, „Službeni list SFRJ“, br. 12/65 i 42/65, „Narodne novine“, br. 52/71, dalje: ZN/55). Do diobe, od stupanja na snagu novog Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN/03), svaki nasljednik može svoj nasljedni dio prenijeti samo na sunasljednika. Takav ugovor je valjan ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda, ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku. (čl. 145. st. 2. ZN/03) U spisu nema traga tako ovjerenom sporazumu u kojem je sudjelovala pok. DM, pa ne može biti govora o valjanom ustupu njezinog nasljednog dijela prijepora sestri PM. Stoga tužitelji, kao nasljednici svoje majke DM na temelju čl. 9. ZN/03, imaju pravo na 1/6 prijepora kojeg je DM naslijedila kao zakonska nasljednica svog oca ZM na temelju čl. 10.

ZN/55 u trenutku Nikoline smrti.

36. Razlog zbog kojeg je zakonodavac propisao strogu formalnost iz čl. 145. ZN-a za ustup nasljednog dijela je upravo da bi se izbjegle situacije kao što je ova, da se iz neformalnih dogovora poduzimaju radnje i razvijaju novi pravni odnosi koji počivaju na nepostojećim temeljima. Zbog toga je i ovaj sud trebao promišljenije postupati u postupku u predmetu broj P-53/2021 i trebao je ispitati aktivnu legitimaciju kad je već znao da je ZM naslijedilo šestero djece.

37. Iako je nesporno da su Nikolina djeca bila u jako dobrim odnosima i da su majke stranaka bile bliske, to ne ukazuje ne postojanje diobenog sporazuma u kojem je sudjelovala DM. Na to posebno ukazuju iskazi svjedoka od kojih se zna za postojanje nekakvog sporazuma, ali ne i svi njegovi detalji. A detalj da je upravo DM sudjelovala u tom sporazumu, te da je svojoj sestri ĐM prepustila svoj naslijeđeni dio prijepora je najbitnija činjenica u ovom postupku. Osim toga, dobro odnosni ne znače i kvalitetnu komunikaciju: sama 1. tuženica je iskazala da s tužiteljima nikad nije diskutirala parnicu koja se vodila pred ovim sudom 8 godina, a na temelju koje su se ovdje tuženice upisale kao vlasnice prijepora. Sama smatra da je njezina teta DM znala za parnicu, iako je DM umrla 2021. godine, u 7. godini trajanja parnice. Pa ni sudionik sporazuma između braće i sestara, ujak NM, nije znao da se vodi parnica o prijeporu, a živi u tom malom selu Baške Oštarije.

38. U postupku također nije sporno da je pok. ĐM znatno ulagala u tu kuću. Iako to jest indicija koja može ukazivati na to da je smatrala da ima pravo ulagati, to nipošto nesumnjivo ne ukazuje na to da je ista imala pravo ulagati kao samovlasnica. Jako često ljudi ulažu ne samo u stvari u suvlasništvu, već i u potpuno tuđe stvari. U postupku nije sporno da ĐM jedna od šestero nasljednika svog oca ZM, te je dokazano da je s braćom VMM i HM i sestrom FM sklopila sporazum koji bi njihovi dijelovi prijepora pripali njoj. Iz svega toga nema sumnje da je pok. ĐM imala pravo ulagati u nekretninu. Ali to ne znači da je imala pravo isključiti sestru DM iz njezinog dijela, koliko god ulagala u nekretninu. I Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) u čl. 156. st. 1. propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. To vrijedi čak i kad je vlasnik imao zlu namjeru, ali uvijek postoji mogućnost graditelj od vlasnika tražiti povrat uloženog po općim pravilima obveznog prava.

39. Što se tiče prigovora da su tuženice stekle pravo vlasništva dosjelošću, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (čl. 159. st. 1. ZV-a) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (čl. 159. st. 2. ZV-a) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (čl. 159. st. 3. ZV-a) Tužitelji su, baš kao i tuženice, stekli pravo vlasništva dosjelošću na prijeporu kako je i obrazloženo u presudi u predmetu ovog suda broj P-53/2021.

40. Iz iskaza svjedoka je razvidno je nakon rata i nakon što je vojska otišla s prijepora, prijepor ponovo došao u posjed članova obitelji potomaka pok. ZM. Na prijeporu je poglavito boravila majka tuženica ĐM s obitelji, ali i njezina sestra DM, majka tužitelja. Svjedok EM (ujak stranaka) iskazao je da je nakon rata DM dolazila s ĐM, ali rijetko i kratko, po dva-tri dana. I NM (bratić stranaka) je iskazao da je DM vidio na prijeporu 2007. ili 2008. To se sve slaže s iskazom 1. tužiteljice da je njezina majka dolazila na Baške Oštarije do 2008. godine otkad više nije mogla zbog bolesti. Stoga je PM samo vršila nasljednički suposjed baš kao i DM, i ne može se reći da je bila poštena u posjedovanju kao samoposjednica jer joj sestra DM nikad nije ustupila svoj dio, a što je dokazano u ovom postupku.

41. Što se tiče tuženica, one su do smrti njihove majke uživale majčinu kuću, a tek od njezine smrti 2019. godine su posjedovale kuću kao samostalne posjednice, one koje ne priznaju višu vlast posrednog posjednika (čl. 11. ZV-a), dok su do tad bile pomoćnice u posjedovanju (čl. 12. ZV-a). Njihov današnji posjed jest zakonit (pravo na posjed imaju od odnošenja sudske odluke u predmetu ovog suda broj P-53/2021 2022. godine) i pošten (smatrale su da prijepor u potpunosti pripadao njihovoj majci ĐM što je i utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, nitko nije dokazao da su znale da nije), ali nije istinit jer je stečen bez znanja njihove tete DM, nasljedničke suposjednice. Zbog toga nije protekao rok za stjecanje vlasništva dosjelošću do podnošenja tužbe 2025. godine da se zadovolji zakonski uvjet trajanja posjeda od 20 godina iz čl. 159. st. 3. ZV-a.

42. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u parnici, pa imaju pravo na naknadu troškova na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Tužiteljima se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak tužbe od 220,00 eura u skladu s Tbr. 40. 1. i 45. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 275,00 eura,

- trošak pristupa ročištima 16. studeno 2025., 27. siječnja 2026. i 7. travnja 2026. od 220,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 40. 1. i 45. 1. Tarife, što ukupno iznosi 660,00 eura, uvećano za PDV 825,00 eura,

- trošak sastavljanja podneska od 16. veljače 2026. od 220,00 eura, u skladu s Tbr. 40. 1. i 45. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 275,00 eura,

- trošak pristojbe na tužbu od plaćenih 13,27 eura, dok se u preostalom dijelu do previsoko postavljenih 53,09 eura odbija te

- trošak pristojbe na presudu od 53,09 eura,

pa je ukupni priznati trošak 1.441,36 eura.

43. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na priznati trošak koje teku od dana donošenja presude.

44. Odbijaju se sljedeći troškovi:

- trošak puta na ročište 6. studenog 2025. od 199,00 eura uvećan za cestarinu od 25,00 eura jer je na ročište pristupio samo punomoćnik tužitelja iz Zagreba, a u sjedištu suda postoje odvjetnici koji su ih mogli zastupati, pa trošak za angažman odvjetnika koji na ročište mora putovati iz Zagreba nije bio potreban za vođenje postupka.

45. Treba odbiti i zahtjev tužitelja da im tuženice solidarno nadoknade troškove jer na temelju čl. 161. st. 3. ZPP-a suparničari solidarno odgovaraju za troškove postupa samo ako solidarno odgovaraju u glavnoj stvari. Predmet spora je tužba za utvrđenje prava vlasništva i tuženice su obični suparničari od kojih je svaka tužena za svoj alikvotni dio stvari koji u pravnom prometu predstavlja zasebnu stvar, pa nema mjesta solidarnoj odgovornosti.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 6. svibnja 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.