REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-1245/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ĆEA, državljanina Sirije, smještenom u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, Rudina Mlaka 2, Tovarnik, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/53, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. prosinca 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvije stotine pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/53, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. prosinca 2025., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2001. u mjestu Muzayrib, Sirija, državljaninu Sirije, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Tovarnik, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje nezakonito jer je doneseno protivno načelu materijalne istine te načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza. Ističe da je državljanin Sirije, da je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te da nema namjeru bježati, dok je tuženik ograničio kretanje tužitelju čime mu je oduzeta sloboda kretanja, a tužitelj osporava da bi egzistirali razlozi za ograničenje kretanja. Smatra da rješenje nije obrazloženo jer ne sadrži odlučne činjenice iz kojih bi bilo razvidno zbog kojih razloga je tužitelju ograničena sloboda kretanja te je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje. Nadalje, nije razvidno na temelju kojih dokaza je doneseno pobijano rješenje, nije proveden ispitni postupak, nisu utvrđene odlučne činjenice, a tužitelju nije omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima. Stoga predlaže saslušati tužitelja kao stranku u sporu.
2.1. Smatra da razlozi oduzimanja odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničenje slobode kretanja, a u prilog tom tumačenju poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava. Napominje da je Europski sud za ljudska prava utvrđivao povredu članka 5. stavka 3. Konvencije u velikom broju predmeta u kojima su sudovi i tijela koristili „stereotipne formulacije“ za određivanje pritvora bez uzimanja u obzir konkretnih činjenica (Orban protiv Hrvatske, paragraf 59, Peša protiv Hrvatske, paragraf 91, Perica Oreb protiv Hrvatske, paragraf 107, Trifković protiv Hrvatske, paragraf 118).
2.2. Nadalje smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je tuženik propustio utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovakvu odluku, zatim relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega je i kako utvrdio da postoje razlozi iz članka 54. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. kako je utvrđeno da tužitelj ima namjeru zlorabiti postupak, odnosno da je namjera za azilom iznesena radi onemogućavanja daljnjeg postupanja te relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega je i kako utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. zašto se posegnulo za najtežom mjerom, smještaja u prihvatni centar. Tužitelj je također stajališta da njegov postupak nije vođen u dobroj vjeri niti sa dužnom pažnjom te da duljina trajanja mjere uopće nije obrazložena, kao i da je ograničenje slobode kretanja određeno na predugi period.
2.3. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troška upravnog spora te ujedno odobriti besplatnu pravnu pomoć tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje te ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1., 3. i 6. te članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/17., 33/23., 17/25., u daljnjem tekstu: Zakon) te je doneseno ovdje pobijano rješenje. Dodaje kako se tužitelj očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je tuženik individualnom procjenom donio zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca uz prevoditelja za arapski jezik.
3.1. Nadalje, pojašnjava da je tužitelj temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio već je napuštao Republiku Hrvatsku obzirom da je isti sukladno dublinskom postupku 9. prosinca 2025. vraćen drugi put te je također tom prilikom ponovno, odnosno drugi put izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Shodno gore navedenom tuženik smatra da je tužitelju bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik. Tuženik također napominje da je naknadnim provjerama u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova utvrdio da je za predmetnog državljanina Ć ĆEA utvrđen njegov stvarni identitet, a koji glasi ĆEAK, državljanin Jordana. Stoga je mišljenja da navodi iz tužbe ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
4. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja putem platforme Microsoft Teams koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, međutim, odustao je od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, kao i trošak na ime prisustvovanja održanom ročištu u iznosu od 500,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.250,00 eura. Raspravi nije prisustvovao uredno pozvani tuženik te je ista održana u n jegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.
6. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: 1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, 2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, 3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, 4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama, 5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine, 6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, 7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
7. Prema stavku 5. istog članka Zakona, sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:, 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
8. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
9. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
10. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
11. Tuženik je osporavano rješenje utemeljio na odredbi članka 54. stavka 2. točki 1., 3. i 6. Zakona radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, kao i zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite te je ocijenjeno da postoji opravdani rizik od bijega.
12. Naime, iz zapisnika NK UP/I-216-03/25-03/53, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. prosinca 2025. proizlazi da je tužitelj izjavio da je dana 15. listopada 2024., prilikom prelaska državne granice, u Postaji granične policije Slavonski Brod izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom te je bio upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, što je i učinio. Međutim, nakon nekog vremena odlučio je napustiti prihvatilište te je otputovao u Belgiju gdje je nezakonito boravio. Potom ga je policija u Belgiji dublinskim postupkom vratila u Republiku Hrvatsku dana 4. lipnja 2025. Nakon toga ponovno odlazi u Belgiju gdje ga policija zatiče u nezakonitom boravku i dublinskim postupkom vraća u Republiku Hrvatsku nakon donošenja rješenja o napuštanju. Također je izjavio da je prilikom zadnjeg odlaska u Belgiji pogrešno optužen za počinjenje raznih kaznenih djela i prekršaja te da su ga policijski službenici prilikom dolaska u Zračnu [adresa] „ P Tuđman“ izvijestili da će biti smješten u Prihvatni centar za strance, a po dolasku u predmetnu zračnu luku tužitelj je izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom koja je zaprimljena.
13. Iz podataka spisa, odnosno provjerom osobe putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, proizlazi da je tužitelj više puta napuštao Republiku Hrvatsku te bio vraćen sukladno dublinskom postupku tijekom postupka međunarodne zaštite. Također, tuženik je od Nacionalnog koordinacijskog centra Zagreb zaprimio obavijest koja je proslijeđena od Interpol ureda u Brusselu, Belgija, da je tužitelj višestruki počinitelj kaznenih djela i prekršaja u Belgiji.
14. Osim toga, tuženik je naknadnim provjerama u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrdio da za je predmetnog državljanina Sirije ĆEA utvrđen njegov stvarni identitet, a koji glasi ĆEAK, državljanin Jordana.
15. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj više puta napuštao Republiku Hrvatsku te bio vraćen sukladno dublinskom postupku tijekom postupka međunarodne zaštite, što je u suprotnosti s odredbom članka 52. stavka 3. točkom 8. Zakona kojom je propisano da je tražitelj međunarodne zaštite dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, kao i da je tužitelj višestruki počinitelj kaznenih djela i prekršaja u Belgiji, prema ocjeni Suda pravilno je tuženik zaključio da je tužitelju sukladno članku 54. stavku 2. točki 1., 3. i 8. Zakona potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Tovarnik radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja jer postoji rizik od bijega, zatim radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske te zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.
16. Nadalje, prema ocjeni Suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da postoji rizik od bijega jer je tužitelj više puta napuštao Republiku Hrvatsku te bio vraćen sukladno dublinskom postupku tijekom postupka međunarodne zaštite. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je prema ocjeni Suda nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom.
17. Sud nije utvrdio niti povrede odredaba međunarodnih deklaracija i konvencija na koje se poziva tužitelj u tužbi, dok praksa Europskog suda na koju se poziva, nije primjenjiva i ovom slučaju. Naime, ograničenje slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite je iznimka od općeg pravila o slobodi kretanja tražitelja međunarodne zaštite, a propisane i odredbom članka 54. stavak 1. Zakona, kao i odredbama Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka), koja je implementirana i u odredbama Zakona, budući da ista u članku 8. stavku 3. točki b) daje mogućnost zadržavanja iz razloga da se odrede oni elementi na kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu temelji, a koji se bez zadržavanja ne mogu pribaviti posebno kada postoji opasnost od bijega podnositelja zahtjeva. Tim je člankom propisano da se razlozi za zadržavanje utvrđuju nacionalnim pravom.
18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja pa je stoga Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS -a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude).
19. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15., 155/22.).
19.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 22. travnja 2026. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 1.250,00 eura.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku, 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
U Osijeku 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
