Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8287/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DP i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice, podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: 58. Pp-1500/2022-6 od 17. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. DP i okr. OP na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, a u nedostatku dokaza te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Tužitelj je mišljenja da je prvostupanjski sud preuranjeno donio oslobađajuću presudu, a da prethodno nije iscrpio sve zakonske mogućnosti te ispitao policijske službenike koji su predmetnog dana postupali u predmetu, pogrešno zaključivši da njihov iskaz nije relevantan, kao i djelomično pogrešno utvrdivši da okrivljenici nisu bili u kritično vrijeme u predmetnom ugostiteljskom objektu, a da je zanemario i činjenicu da je jedan od okrivljenika predao policijskim službenicima tzv. fantomku kakvu su imali napadači, muškarci koji su bili maskirani takvim potkapama. Smatra da je pravilno opisana i radnja prekršaja prema kojoj postoji osnovana sumnja da su počinitelji došli u navedeni ugostiteljski objekt s unaprijed stvorenom namjerom sudjelovanja u tučnjavi i napadu na objekt koji je po njihovom mišljenju u vlasništvu simpatizera protivničke navijačke grupacije.
6. Međutim, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dovoljno dokaza da bi okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, okrivljenici su decidirano poricali prekršaj naročito drskog i nepristojnog ponašanja koji se sastojao u verbalnom te fizičkom napadu s ostalim većim brojem muških osoba koji su bili maskirani tzv. fantomkama, na goste u i ispred ugostiteljskog objekta „Paja“ u Srimi, zbog održavanja nogometne utakmice između GNK Dinamo i HNK Šibenik, ističući da su došli u predmetni ugostiteljski objekt oko sat vremena nakon predmetnog događaja. Da u kritično vrijeme, odnosno 15. svibnja 2022. u 14,30 sati, nisu bili u blizini tog ugostiteljskog objekta, dokazuju potvrdom ENC Hrvatskih autocesta (str. 36 spisa) prema kojoj su toga dana vozeći se autocestom, automobilom ušli na ulaz Skradin u 14,31 sat, a izašli na izlaz Pirovac u 14,37 sati, te izdanim računom navedenog ugostiteljskog o plaćene dvije kave u 15:23:01 sati istoga dana. Osim toga, iz iskaza ispitanog svjedoka ĐP, vlasnika predmetnog ugostiteljskog objekta, proizlazi da okrivljenici nisu bili u tom ugostiteljskom objektu u vrijeme kada je došlo do narušavanja javnog reda i mira. Budući da iz iskaza okrivljenika i svjedoka kao i iz stanja spisa proizlazi da su policijski službenici došli na intervenciju u predmetni ugostiteljski objekt nakon kritičnog događaja kada su zatekli dvojicu okrivljenika (koji su sjedili i ispijali kavu u tom objektu), prvostupanjski je sud zaključio da isti nisu neposredni očevici događaja.
6.1. Na temelju ovako izvedenih dokaza, prvostupanjski sud nije mogao s potpunom sigurnošću utvrditi da su se okrivljenici ponašali na način kako im je stavljeno na terete optužnim prijedlogom. Niti po stavu ovog suda se ne može isključiti mogućom obrana okrivljenika da nisu bili prisutni u vrijeme kritičnog događaja na predmetnom mjestu, budući da su navedenim materijalnim dokazima učinili vjerojatnim svoje navode, koje je potvrdio i ispitani svjedok ĐP. Činjenica da je u automobilu okr. DP pronađena tzv. fantomka predmetnog dana, sama za sebe, bez ostalih potkrepljujućih dokaza, ne može upućivati na siguran zaključak da su okrivljenici sudjelovali u događaju kojim se remetio javni red i mir na posebno drzak način. Prihvaćajući pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da policijski djelatnici nisu bili prisutni kritičnom događaju te nemaju relevantna saznanja o događaju i okrivljenicima kojima se stavlja na teret počinjenje prekršaja, i ovaj sud smatra da nije potrebno njihovo ispitivanje kao svjedoka u ovom postupku jer se izvođenjem tog dokaza ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje. Stoga se ne može, bez postojanja drugih relevantnih dokaza, zaključiti s dovoljnim stupnjem izvjesnosti (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za osuđujuću presudu), da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
6.2. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom sigurnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavljaju na teret te se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. Odlučne činjenice je sud dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenike, što je u predmetnoj situaciji i učinio. Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojima tužitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno
7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
