Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Pn-49/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Korljan i partneri, odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene, te objave dana 06. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 37.400,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 14. lipnja 2024. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete, se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.713,30 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku dana donošenja presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da u postupku koji se vodio protiv tužitelja ĆE u svojstvu okrivljenika pred Općinskim sudom u Zadru, posl. br. K-884/2007, ĆE da je presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. K-884/2007, od dana 27. ožujka 2023. oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave, opisanog i kažnjivog po čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, te da je odbijena optužba da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave, opisanog i kažnjivog po čl. 311. st. 2. u vezi sa st.1. KZ/97, u stjecaju sa kaznenim djelom ovjerovljavana neistinitog sadržaja opisanog i kažnjivog po čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, sve u vezi čl. 35. st. 3. KZ/97, krivotvorenja isprave, opisanog i kažnjivog po čl. 311. st.2. u vezi sa st. 1. KZ/97, sve u vezi čl. 35. st. 3. KZ/97, prijevare, opisanog i kažnjivog po čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97.

Na ovu prvostupanjsku presudu stranke da su izjavile žalbe, pa je Županijski sud u Zadru donio presudu i rješenje 12. listopada 2023., pod posl. br. Kž-265/23 (I.s. 1044-1051) kojom da je presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj K-884/07 od 27. ožujka 2023., preinačena u odnosu na I-okrivljenika ZE za kaznena djela iz točke 1. i 9., potvrđena u odnosu na I-okrivljenika ZE i II-okrivljenika ME, u odnosu na kazneno djelo iz točke 4., dok da je ukinuta u odnosu na oba okrivljenika za kazneno djelo iz točke 3., a koja se odnosila na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97 i kazneno djelo ovjerovljivanja iz članka 315. stavka 1. i 2. KZ/97 u vezi članka 35. stavka 3. KZ/97, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U preostalom nepreinačenom dijelu je potvrđena predmetna prvostupanjska presuda. Konačno, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. K-450/23 od 10. siječnja 2024., da je obustavljen kazneni postupak protiv I-okrivljenika ĆE i II-okrivljenika ME u odnosu na djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97 i kazneno djelo ovjerovljavana iz članka 315. stavka 1. i 2. KZ/97 u vezi članka 35. stavka 3. KZ/97, za koja su se kaznena djela teretili pod točkom 3., pobliže navedenih u činjeničnom opisu optužnog akta. Dakle, tim rješenjem da je obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja (tamo okrivljenika) ĆE za jedino preostalo kazneno djelo.

Naime, tužitelj ĆE uhićen je dana 10. studenog 2006., u 21,15 sati, zbog postojanja osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela „Krivotvorenje isprave“, opisano i kažnjivo po članku 311. stavak 1. i 2. KZ, o čemu da je sastavljeno izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu RH, MUP, PU Zadarska, Odjel kriminalističke policije, broj: 511-18-04-04-1273/06 od 10. studenog 2006. Rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kir-722/06 od dana 11. studenog 2006., ovdje tužitelju da je određen pritvor, koji je počeo teći od 10. studenog 2006. do 10. prosinca 2006. u 21,40 sati.

Rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kir-722/06 od 8. prosinca 2006., tužitelju da je produljen pritvor do dana 10. siječnja 2007. Nadalje, rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kir- 722/06 od 2. siječnja 2007., ponovno da je produljen pritvor za daljnjih mjesec dana, da bi rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kir-722/06 od 15. siječnja 2007., utvrđeno da je 10. siječnja 2006. u 21,40 sati, ovdje tužitelju istekao pritvor, te da se isti treba pustiti na slobodu. Potom, rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. Kv-13/07, K-50/07 od 19. siječnja 2007., ponovo da je određen pritvor najdulje 1 (jedan) mjesec, i to do 19. veljače 2007. Pritvor je produljivan i rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. K-50/07 od 29. lipnja 2007., do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje izrečene jedinstvene kazne zatvora. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kž-342/07 od 5. studenog 2007., da je prihvaćena žalba ovdje tužitelja, ukinut pritvor, te je određeno da se tužitelj ima odmah pustiti na slobodu. Slijedom navedenog, tužitelj da je proveo u istražnom zatvoru sveukupno 358 dana, računajući od prvog dana lišenja slobode, odnosno od dana uhićenja 10. studenog 2006., do 15. siječnja 2007., te ponovo od 19. siječnja 2007., pa sve do puštanja na slobodu 5. studenog 2007.

Odredbama Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012) da je propisano da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima da je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, pa tako i pravo na slobodu, te zaštita slobode svakom građaninu da je zagarantirana i Ustavom Republike Hrvatske koji u čl. 22. određuje da su čovjekova sloboda i osobnost nepovredivi, pa u konkretnom slučaju, neosnovano lišenje slobode da se ima smatrati štetnom radnjom kojom je tužitelju nanijeta šteta, odnosno povrijeđeno mu pravo osobnosti, u smislu propisa obveznog prava. Pravo na naknadu štete zbog nezakonitog lišenja slobode da predstavlja ustavno zaštićenu kategoriju predviđenu odredbom čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, a kojom je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

Kako je presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kž-265/23 od 12. listopada 2023., pravomoćno okončan postupak na način da je optužba u odnosu na ovdje tužitelja u cijelosti odbijena, slijedom navedenog, tužitelj da ovom tužbom potražuje naknadu prouzročene mu štete zbog neosnovanog lišenja slobode, kao i neosnovanog vođenja predmetnog kaznenog postupka.

Odredbom čl. 43. st. 4. Kaznenog zakona da je propisano da kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud da će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

Kako je tužitelj bio lišen slobode u vremenu od sveukupno 358 dana, računajući od prvog dana lišenja slobode, odnosno od dana uhićenja 10. studenog 2006., pa do 15. siječnja 2007., te od 19. siječnja 2007., pa sve do puštanja na slobodu dana 5. studenog 2007., tužitelj da potražuje novčanu naknadu s osnove neosnovanog lišenja slobode. Međutim, pri dosuđivanju naknade štete s osnove neosnovanog lišenja slobode osim vremenskog trajanja lišenja slobode, da valja imati na umu i sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu i prirodu kaznenog djela koje je ovdje tužitelju stavljeno na teret, opće uvjete boravka u pritvoru, činjenicu odvajanja tužitelja od obitelji, i činjenicu da je u pritvoru dočekao rođenje svog prvog djeteta, odnosno da svoje prvo dijete nije vidio po rođenju, jer tek 6 mjeseci nakon njegova rođenja, da je pušten na slobodu !!, reakciju životne sredine na njegovo lišenje slobode, zabrinutost tužitelja zbog uhićenja i moguće osude, posljedice boravka u istražnom zatvoru na tužiteljevo psihičko i fizičko zdravlje, a posebice, jačinu i trajanje duševnih boli koje da je tužitelj pri tome pretrpio. Zbog načina uhićenja, prezentacije cjelokupnog postupka, kao i pogibeljnosti u vezi ovog kaznenog djela, kod svakog prosječnog čovjeka da je stvoren dojam da je ovdje tužitelj, uistinu ovo kazneno djelo i počinio, a njegovo ime i dan danas, nakon završenog sudskog postupka u kojem je pravomoćno oslobođen optužbe, da se spominje u negativnom kontekstu. Tužitelj da je u društvu ostao stigmatiziran kao prevarant, a u svakodnevnom životu i nadalje da doživljava neugodna iskustva kao posljedicu stvorene negativne konotacije o njemu, i to unatoč postojećoj oslobađajućoj presudi koja nije sprala ljagu sa njegovog imena. Iz istih razloga tužitelj da se udaljio od pojedinih poznanika zbog vladajućeg nepovjerenja prema njemu i mišljenja da je on uistinu ovo kazneno djelo i počinio.

Od trenutka uhićenja pa do donošenja pravomoćne oslobađajuće presude, kod tužitelja da je konstantno bio prisutan strah, i ne samo tijekom vremena boravka u istražnom zatvoru, već i tijekom dugogodišnjeg mukotrpnog trajanja predmetnog kaznenog postupka, pri čemu da se osjećao nemoćnim znajući da nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, što da je izrazito teško podnosio, trpeći pri tome duševne boli jakog intenziteta, te da mu je i nakon donošenja oslobađajuće presude preostao sveprisutan osjećaj nanesene mu nepravde, prouzročene mu sramote, kao i frustracije zbog narušene kvalitete života.

Tužiteljevo neosnovano lišenje slobode da je bilo i medijski popraćeno, pa se tako članak sa naslovom: „Majstor borilačkih vještina – 'majstor' i za 'prekucavanja' auta“ i dan danas nalazi na internetskoj stranici novinskog medija Jutarnji list, dakle punih 18 godina da je dostupan svima za čitanje, čime da je ukaljan njegov ugled, čast i dostojanstvo, te ugroženo i njegovo pravo na rad.

Tako, isključivo zbog navedenog novinskog članka, nakon čak 17 godina od njegove objave, Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR), tužiteljevoj tvrtki STIL BADEL d.o.o., da nije odobrila zatraženi kredit u iznosu od 1.300,000,00 EUR-a. Dakle, napose negativno i senzacionalističko praćenje predmetnog kaznenog postupka od strane javnog tiska u kojem je tužitelj izrazito negativno prezentiran čitalačkoj javnosti, da je povrijedilo ugled tužitelja, njegovu čast i dostojanstvo. Tužitelj svoje pritvaranje osobno da je doživio kao tešku sramotu, jer, kako je gore već rečeno, informacija o njegovom uhićenju i boravku u pritvoru, da je objavljena i putem medija, te i dalje da je dostupna na internetskim stranicama, što je sve to dovelo do negativne reakcije okoline. Opisano postupanje državnih tijela da je narušilo ugled tužitelja, ne samo u sredini u kojoj živi, već i šire. Isto tako, za vrijeme tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru i vođenja kaznenog postupka, njegova obitelj da je bila izložena raznim neugodnostima od prigovaranja, do potpunog izbjegavanja od strane drugih ljudi, a što da je sve negativno utjecalo i jako teško palo tužitelju, ali i njegovoj cjelokupnoj obitelji, u smislu negativnih promjena u svakom segmentu njihovih života. Osim navedenog, značajni traumatski učinak na tužiteljevo zdravlje, da je ostavio i sam boravak u istražnom zatvoru u Zadru, u neadekvatnim zatvorskim uvjetima bez raspoloživog osobnog prostora, protivno odredbama čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj da je boravio u skučenim prostorijama sa smanjenim dotokom svjetla, u kojima da se nije mogao ni slobodno kretati, a kamoli izvoditi kakve fizičke vježbe, a isto da mu nije bilo nadomješteno slobodom kretanja izvan ćelije, boravkom na svježem zraku, bavljenjem raznim aktivnostima i drugim mogućnostima. Boravak tijekom istražnog zatvora sa pušačima u neadekvatnim, skučenim, zagušljivim i duhanskim dimom ispunjenim prostorijama uz ograničen pristup i dotok svježeg zraka, tužitelju kao nepušaču da je izuzetno teško pao, te mu izazivao nelagodu i stvarao mu osjećaj potištenosti. Prostorije u kojima je tužitelj boravio da su bile bez odvojenog sanitarnog čvora, loših higijenskih uvjeta i ograničenog pristupa ventilaciji i grijanju, dok sa većim brojem zatvorenika od zakonom dopuštenog, od kojih neki da su počinili i najgora kaznena djela, tužitelja sve to da je dodatno uznemiravalo, deprimiralo i ugrožavalo mu zdravlje u svakom pogledu. Tužitelju da je narušeno zdravlje, te je zadobio probleme sa srcem, kao i sinkopu, a sve to uslijed velike traume i konstantnog osjećaja straha koji je bio prisutan za sve vrijeme trajanja dugogodišnjeg kaznenog postupka, koji ne samo da je ostavio posljedice na samog tužitelja, već i njegovu suprugu i djecu. Njegova supruga za to vrijeme zbog pretrpljenog šoka i straha za supruga da je završila kod psihijatra, dok u vrijeme pritvaranja tužitelja, supruga da je bila trudna sa njihovim prvim djetetom, kojem da je pak dijagnosticiran dijabetes tipa I. Isto tako, ističe da je u vrijeme pritvaranja bio mlada osoba, životne dobi od svega 28 godina, na početku životnog puta, te je tako dugo neosnovano lišenje slobode ostavilo duboke i trajne posljedice na njega, koje i dan danas uvelike da utječu na kvalitetu njegovog života. Slijedom navedenog, predmetnim kaznenim postupkom tužitelju da su nanesene ozbiljne povrede prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda, koje da su rezultirale teškim posljedicama po tužitelja na svim aspektima njegove ličnosti i to: psihičkom, fizičkom, zdravstvenom, obiteljskom i svjetonazorskom planu, a što da je dovelo do teške povrede tužiteljevog ugleda, časti i dostojanstva, pretrpljenog straha za sebe, svoju obitelj i svoju sudbinu, tužiteljevih psihičkih trauma, emocionalnih poteškoća, osjećaja patnje i bespomoćnosti, a koje povrede da su se u konačnici odrazile i na njegov duševni integritet i socijalno funkcioniranje i ponašanje.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade, da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i zaključak i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim da se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, na način da se do sada prihvaćeni iznosi, povećavaju za 50%. Pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisuje čl. 5. st. 1. i st. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te takva osoba da ima pravo na sve oblike naknade štete određene Zakonom o obveznim odnosima, u kakvim situacijama Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima objektivne odgovornosti.

Tužitelj prije podnošenja tužbe da se obratio tuženici, odnosno nadležnom ministarstvu za to, zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženica da je na predmetni odštetni zahtjev, po nadležnom ministarstvu, odgovorila dopisom od dana 29. veljače 2024., na način da je utvrdila da tužitelju pripada pravo na naknadu štete, temeljem čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 58/99 i 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06) i u vezi sa člankom 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) te da je tužitelju ponudila naknadu u iznosu od 9.104,20 EUR.

Dakle, osnova tužbenog zahtjeva tužitelja da je nesporna. No, tužitelj iznos od 9.104,20 eur, da ne smatra pravičnim, s obzirom na sve navedeno u točkama I-III povjesnice ove tužbe, pa ga kao takvog da nije ni prihvatio. Kako je tužitelj bio neutemeljeno lišen slobode, a optužba protiv istog da je pravomoćnom sudskom odlukom odbijena, te da je tužitelju neosnovanim boravkom u istražnom zatvoru i neosnovanim vođenjem predmetnog kaznenog postupka, nastala šteta i povrijeđeno pravo osobnosti koje da je takve težine, jakosti i trajanja, da opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, a za koju da postoji odgovornost Republike Hrvatske. Tužitelj predlaže da sud nakon provedene i zaključene glavne rasprave, donese Presudu u ovoj pravnoj stvari.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe da iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu, proizlazi da tužitelj nije prihvatio novčani iznos s naslova neimovinske štete ponuđen od strane Ministarstava pravosuđa i uprave dopisom pod brojem KLASA: UP/I-702-03/24-01/48 od 29. veljače 2024., u iznosu od 9.104,20 eura, te se ističe kako je tužbeni zahtjev apsolutno previsoko postavljen. Imajući u vidu da prije zaprimanja ove tužbe nije prethodio postupak mirnog rješenja spora pred ovim državnim odvjetništvom sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, to su od nadležnih tijela zatražena očitovanja i relevantna dokumentacija, a kako isto još nije zaprimljeno, to se zadržava pravo da se naknadno dostavi detaljnije očitovanje na zaprimljenu tužbu, a svakako prije zaključenja prethodnog postupka. Sukladno svemu naprijed navedenog, tuženica se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u dijelu koji premašuje iznos od 9.104,20 eura uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem dokumentacije koja priloži spisu i to: presliku Presude ovog suda pod posl.br. K-884/07 od 27. ožujka 2023. (l.s.9-41), presliku Presude i Rješenja Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kž-265/2023 od 12. listopada 2023. (l.s.43-50), Rješenje ovog suda posl. br. K-450/2023 od 10. siječnja 2024. (l.s.51-55), presliku izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu MUP RH, PU Zadarske, podjela kriminalističke policije, broj 511-18-04-04- 1273/06 od 10. studenog 2006. (l.s.56-59), presliku Rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl.br. Kir-722/06 od 11. studenog 2006. (l.s.59-60), presliku Rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl.br. Kir-722/06 od 08. prosinca 2006. (l.s.61-62), presliku Rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl.br. Kir-722/06 od 2. siječnja 2007. (l.s.63-64), presliku Rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl.br. Kir-722/06 od 15. siječnja 2007. (l.s.65-66), presliku Rješenja Općinskog suda u Zadru, posl.br. Kv-13/07, K-50/07 od 19. siječnja 2007. (l.s.67-70), presliku Rješenja Općinskog suda u Zadru, posl.br. K-50/07 od 29. lipnja 2007. (l.s.71-72), Rješenje Županijskog suda u Zadru, posl.br. Kž-342/07 od 05. studenog 2007. (l.s.73-79), internetski članak Jutarnjeg lista Majstor borilačkih vještina-"majstor" i za "prekucavanja" auta od 26. studenog 2006. (l.s.80-83), presliku e-mail-a od 24. ožujka 2023. (l.s.84), presliku otpusnog pisma dnevne bolnice, Opće bolnice u Zadru za ĆE od 22. travnja 2022. (l.s.85), nalaz poliklinike dr. Antun Zoran Savić za ĆE od 18. siječnja 2022. (l.s.86), otpusno pismo za ĆE dnevne bolnice, Kliničkog bolničkog centra Split od 12. srpnja 2022. i 20. prosinca 2023. (l.s.87 i 90), nalaz-zaključak ambulantnog pregleda ĆE u Kardio centar Split od 11. srpnja 2022. (l.s88-89), nalaz poliklinike Rotim za ĆE od 02. lipnja 2022. (l.s.91), nalaz Odjela za neurologiju, OB Zadar za ĆE od 25. siječnja 2022. i 18. veljače 2022. (l.s.92-93), povijest bolesti i internistički nalaz zdravstvene ustanove Pupillam od 16. i 25. svibnja 2022. od 30. kolovoza 2023. za ĆE (l.s.94-96), povijest bolesti za ĆE Kliničke bolnice Sveti Duh od 17. lipnja 2022., otpusnicu Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinike za pedijatriju za Lovru Badela (sin tužitelja) od 06. kolovoza 2013., presliku otpusnog pisma OB Zadar, Odjela za pedijatriju za Lovru ĆE od 25. srpnja 2013. (l.s.99), psihijatrijski nalaz za GE (suprugu tužitelja), dr. spec. psih. RE **.**.2006. i 13. prosinca 2006. (l.s.100,102), trudničku iskaznicu GE (l.s.101), dopis-očitovanje Ministarstva pravosuđa i uprave RH, Klasa: UP/I-702- 3/24-01/48, Ur.br.: 514-05-02-02-02/01-24-02 od 29. veljače 2024. (l.s. 103), odštetni zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode od 13. veljače 2024. (l.s.105-113), presliku prijavnog lista poštanske knjige Hrvatske pošte, i ispis iz internetskog sustava Hrvatske pošte praćenje pošiljke (l.s.123-124), psihijatrijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Darka Labure, spec. psih., sub specijalist forenzičke psihijatrije od 29. rujna 2025. (l.s.153-167), saslušao svjedoke GE (l.s.139-140), SE (l.s.140-141) i BE (l.s.145- 146), te tužitelja ĆE (l.s.146-147).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske štete na ime duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, pretrpjeli strah i umanjenje životnih aktivnosti, zbog neosnovanog lišenja slobode i radi pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti . sve uzrokovano neosnovanim pritvaranje tužitelja. isplati iznos od 55.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. veljače 2024. do isplate.

6. Nije sporno da je tužitelj bio optužen za počinjenje više kaznenih dijela i to za krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97., u stjecaju sa kaznenim djelom ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, a u vezi čl. 35. st. 3. KZ-a/97, krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi stava 1 KZ/97, sve u svezi čl. 35. st. 3. KZ/97 i kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 u svezi stava 1. KZ-a/97, te je Presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. K-884/07 od 27. ožujka 2023., tužitelj oslobođen od optužbe za kaznena djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, i odbijena je optužba za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2., u stjecaju sa kaznenim djelom ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, a u vezi čl. 35. st. 3. KZ/97, kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi stava 1 KZ/97, sve u svezi čl. 35. st. 3. KZ/97 i kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi stava 1 KZ/97.

Povodom izjavljene žalbe na citiranu presudu posl.br. K-884/07, Županijski sud u Zadru, Presudom i Rješenjem pod posl.br. Kž-265/23 od 12. listopada 2023., je preinačio presudu posl. br. K-884/07, u odnosu na tužitelja, tamo I. okrivljenika ĆE za kaznena dijela iz toč. 1. i 9., potvrdio presudu u odnosu na tužitelja, tamo I. okrivljenika ĆE i II. okrivljenika ME, za kazneno djelo iz toč. 4., i ukinuo u odnosu na oba okrivljenika za kazneno djelo iz toč. 3., kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ97 i kaznenog djela ovjerovljavanja neistinitog sadržaja, iz čl. 315. st. 1. i 2. u svezi čl. 35. st. 3. KZ/97, te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Općinski sud u Zadru, Rješenjem posl. br. K-450/23 od 10. siječnja 2024. je obustavio kazneni postupak protiv tužitelja, tamo I. okrivljenika ĆE i II. okrivljenika ME, za naprijed citirana kaznena dijela. Tim rješenjem je obustavljen kazneni postupak za jedino ostalo kazneno djelo u odnosu na tužitelja ĆE.

7. Nije sporno da se tijekom trajanja kaznenog postupka tužitelj nalazio u pritvoru ukupno 358 dana i to od trenutka uhićenja 10. studenog 2006., do 15. siječnja 2007., te od 19. siječnja 2007., pa sve do puštanja na slobodu, 05. studenog 2007., a što slijedi iz preslike izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu MUP RH, PU Zadarske, Odjela kriminalističke policije, broj 511-18-04-04-1273/06 od 10. studenog 2006. (l.s.56-59), preslike Rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kir-722/06 od 11. studenog 2006. (l.s.59-60), od 08. prosinca 2006. (l.s.61-62), od 2. siječnja 2007. (l.s.63-64), od 15. siječnja 2007. (l.s. 65-66), preslike Rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. Kv-13/07, K-50/07 od 19. siječnja 2007. (l.s. 67-70), preslike Rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. K-50/07 od 29. lipnja 2007. (l.s. 71-72), te Rješenja Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kž-342/07 od 05. studenog 2007.

8. Nadalje, nije sporno da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe, tuženiku (Ministarstvu Pravosuđa i uprave RH) podnio odštetni zahtjev radi neosnovanog lišenja slobode 13. veljače 2024., na koji zahtjev je tuženik odgovorio na način da tužitelju pripada pravo na naknadu štete temeljem čl. 480. st.1. toč.1. Zakona o kaznenom . postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06), svezi čl. 573. alineja 3. ZKP-a („ Narodne novine“ 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13). Traženje da je osnovano, ali previsoko postavljeno, pa s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenih dijela, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode. Pravična naknada da bi iznosila 9.104,20 eur.

9. Slijedom naprijed navedenog, nesporna je pasivna legitimacija tuženika, te pravo tužitelja, kao osobe koja je nedvojbeno bila neosnovano lišena slobode, na naknadu štete.

10. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05, 41/08, 63/08-dalje ZOO), propisano je da svaka fizička i pravna osoba imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, dok st. 2. ovog istog članka, određeno je da pod pravima osobnosti, u smislu ovog Zakona, razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodi i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO-a, određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a, propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok st. 2. ovog istog članka, je određeno da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Duševni bolovi zbog neosnovanog lišenja slobode predstavljaju jedinstveni oblik štete koji obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za ličnost oštećenika proistekle iz neosnovanog lišenja slobode. Za ovu štetu dosuđuje se jedan iznos naknade pri čijem odmjeravanju sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja (ugled koji je oštećenik ranije uživao u svojoj sredini, odnos sredine prema njemu poslije neosnovanog lišenja slobode, težina i priroda kaznenog djela, vrijeme trajanja lišenja slobode i sve druge okolnosti koje su utjecale na prirodu, težinu i trajanje psihičkih bolova).

12. Svjedokinja GE, supruga tužitelja, posvjedočila da je sa tužiteljem u braku od 2001., da su živjeli u [adresa] i vodili skladan, normalan obiteljski život. ĆE da je bio vedar, vrlo aktivan fizički, te kao samostalan ugostitelj da je imao 2 kafića U trenutku uhićenja supruga u 11. mjesecu 2006., policija da je došla po ĆE i napravila pretres kuće, te kasnije, tog istog dana, telefonskim putem joj javili da je suprug uhićen i da ostaje u istražnom zatvoru. Taj događaj za nju da je bio strašno stresan jer je bila na početku trudnoće, a tada da je i prokrvarila, ali pak trudnoću s do kraja da je iznijela uredno. U trenutku uhićenja supruga sa njom da je bila i njihova kćer, (5 godina) koja da se jako uplašila i plakala, za nju da je to bio ogroman šok. ĆE da je ostao u zatvoru sve do sredine siječnja 2007., kada je pušten 4-5 dana, te ponovno nakon toga da je pritvoren, gdje da je ostao sve do studenog 2007. U međuvremenu da je rodila njihovog sina Ć, kojeg ĆE da je tek vidio po izlasku iz zatvora, kada je Z imalo već 6. mjeseci. Srijedom i nedjeljom, kada su bile dopuštene posjete, da je ĆE posjećivala u zatvoru, te on da je bio u lošem stanju, jako potresen, zabrinut i stalno da joj je govorio kako će ona sama s djecom. Nekad da mu je u posjetu znala dovesti i njihovu kćer, kojoj da je govorila da tata tu radi jer joj nije mogla reći da je u zatvoru. ĆE da je uhićen zbog toga što su ga optužili da je prodavao aute koji su bili ukradeni, a što on da nije znao. Dok je Marjan bio u zatvoru oba kafića da su izgubili, jer Marjanu da su otkazali Ugovore o najmu, a i sama u međuvremenu da je morala prodati njihovu obiteljsku kuću, kako bi se obeštetili svi ljudi koji su kupili te aute, a koji da su očito bili ukradeni. ĆE po izlasku iz zatvora da je bio razdražljiv, jako da je smršavio i više da nije imao onaj svoj pogled. Skroz da se promijenio, više da nije bio društven kakav je bio prije, a isto tako da se znao zatvarati u sobu. Po izlasku iz zatvora, ĆE da je imao i velikih zdravstvenih problema, (nije uopće spavao, imao jako lupanje srca, čak i nesvjestice), a kako je po zanimanju medicinska sestra, u tom periodu da mu je znala dati normabel, samo da odspava, a što je teško prihvaćao, međutim, kasnije da je krenuo na pretrage kod liječnika. Njegovi zdravstveni problemi i posljedice od tog zatvora da traju i dan danas. I njihov sin Z da se razbolio, da je dobio dijabetes tipa 1, a smatra da je to posljedica njenog stresa u trudnoći. Dok je ĆE bio u zatvoru ljudi da su ispitivali nju, a nakon što je izišao ĆE, da su pitali njega. Iako on nije osoba koja se opravdava ikome, ipak da je morao reći što je bilo, te da su to sve neistine. Suprug da je javno osramoćen, jer novinskim člancima izišli o njemu, u Zadarskom i u Jutarnjem listu, da je okarakteriziran kao kriminalac. I dan danas na Google-u da postoje ti članci o njemu, pa i radi toga ĆE da je bio odbijen od banke za odobrenje kredita, jer su mu rekli da su našli taj članak na Googlu, te da mu neće odobriti kredit. Sa ovim Marjanu u potpunosti da je uništena čast, ugled i reputacija, neki prijateljski odnosi, općenito sve da je promijenjeno, kako njegovo psihičko, tako i fizičko stanje. I sam u tom periodu dok je ĆE bio u pritvoru, da je morala potražiti psihijatrijsku pomoć. ĆE da joj je govorio da je bio smješten u malu sobu sa više ljudi, svi da su pušili, dok je on nepušač. Isto kao aktivni sportaš da nije imao uvjete za vježbati, uopće se kretanje, a niti je bilo dovoljno svijetla i zraka. Uvjeti da su bili nehumani.

13. Svjedok DE svjedoči da je prijatelj i dugogodišnji zaposlenik ĆE kojeg da je upoznano preko sporta, te ga poznaje oko 20-ak godina. Za ĆE da je počeo raditi oko 2005., u kafićima koje je u tom trenutku imao, a radio je poslove nabave, vođenja kafića, računovodstva, pa čak i konobario. Kada je bio uhićen, ne samo da je bio njegov djelatnik, nego već prijatelj, i bio je u šoku kada je čuo. Ta priča odmah se proširila, svi da su saznali. Tada stalno da se pričalo kako je Marjan loš, kako se bavio nekakvom prodajom automobila, te nakon 3 mjeseca što je bio u zatvoru, jedan kafić da su morali zatvoriti, a drugi kafić da je zatvoren kasnije. Kako je ta priča bila po gradu, njihovi stalni gosti da su počeli izbjegavati dolazak, posao da se zamrznuo i sve da je propalo. ĆE da je bio u zatvoru godinu dana i zato vrijeme sa njim osobno da nije kontaktirao, već preko njegove obitelji, tako da ga je vidio po izlasku iz zatvora. ĆE tada je bio drugačiji, da se potpuno promijenio, nije bio vedar, ni sa onim žarom. Po izlasku Marjan da je želio vidjeti da li se da što spasiti u poslu, te pune 4 godine da je bila velika borba da ponovno pokrene posao. Čak da je prodao kuću u [adresa], te dio toga novca da je uložio kako bi pokrenuo novi posao, te je otvorio kafić Ponte na Branimiru, a kasnije i restoran Giardin. ĆE vrlo teško da je razgovarao o tome nakon izlaska iz zatvora, to da se vidjelo na njemu. Na poseban upit, svjedok je naveo da je prije uhićenja ĆE bio jako vesela osoba, uvijek za dogovore i uvijek u planiranju poslova. Nikada da nije kasnio sa isplatama djelatnicima, a nakon zatvora i izlaska iz istog, to više da nije bio onaj isti šef, sav da se povukao u sebe, ne zna kako da to objasni. Sa medijskim natpisima o Marjanu da je upoznat, i misli da je to utjecalo na odlazak stalnih gostiju, kao i na čitavo poslovanje. Kada su izašli ovi medijski natpisi, ĆE da se povukao u sebe, da, zasigurno da su loše utjecali na njega, te da je osjećao nesigurnost, obzirom da je i posao patio. Sve to i danas da je ostavilo traga na ĆE, jer da se boji da će ga netko lažno optužiti za nešto što nije napravio, više da je oprezan.

14. Svjedok BE je posvjedočio da ĆE poznaje negdje od 2003.,i od tada da su dobri prijatelji. ĆE da mu je rekao da će pokrenuti tužbu protiv RH zbog neosnovanog lišenja slobode. Zna da je 2007., ĆE bio u zatvoru gotovo godinu dana zbog navodne krađe auta. Po izlasku iz zatvora, u jednom trgovačkom centru, zajedno sa suprugom, da ga je sreo, te mu je bio skroz drugačiji nego inače, jako povučen i zatvoren. Prije nego što je pritvoren, gotovo svakodnevno da su se družili, pa tako da mu je znao pomoći oko vođenja dva kafića koje je imao. Po izlasku iz zatvora, da ga je nastavio viđati, i tada da je vidio da se ĆE zatvorio. Svega nekoliko puta da je spomenuo zatvor i kako mu je tamo bilo, ali i dan danas da je skroz drugačiji i povučeniji nego što je bio prije. Neki ljudi koji su znali da je ĆE bio u zatvoru i da su njih dvojica dobri, da su njega (svjedoka) počeli izbjegavati. U to vrijeme ĆE da je okarakteriziran u čitavom gradu kao kriminalac, ništa lijepo da se nije pričalo o njemu, o svemu tome, te pritvoru. Ne zna da li je tužitelj bio na kakvoj terapiji, te ponavlja da je ĆE bio vrlo zatvoren i o tome da mu ne bi govorio. Prije nego što je bio pritvoren, ĆE da se bavio sportom, čak kao kix boxer da je sa reprezentacijom išao na natjecanja. Nedugo nakon što je ĆE uhićen, da su mu otkazali oba Ugovora o najmu poslovnih prostora za kafiće, tako oba kafića odmah da su prestala poslovati.

15. Tužitelj ĆE tijekom stranačkog saslušanja navodi da je u periodu 2006., istovremeno poslovao sa 2 lokala i bavio se uvoženjem automobila. Krajem te godine da je bio kontaktiran od strane policije, sa kojom da je surađivao nekoliko dana, obzirom da je bilo nešto sporno s automobilima, pa u nekoliko navrata da im je donosio papire, obavljao razgovore. Čitavo njegovo poslovanje čime se bavio da je bilo uredno i nikakvih sumnji da nije imao, jer uvoz automobila da je prolazio kroz 3 državne institucije, te svi automobili da su bili ocarinjeni, prolazili tehnički pregled, te policiju i potom prodavani. Međutim, u studenom 2006., policija da mu je "upala" u kuću, sve da je izgledalo kao neka velika akcija, a čak jedan policajac da je u njega uperio pištolj. Stavili su mu lisice te ga odveli u pritvor. Prilikom uhićenja, da su bile nazočne njegova tada trudna supruga i mala kćer, koje zajedno sa njim da su doživjele šok. Tada u pritvoru da je proveo cijeli 11. i 12. mjesec 2006., te 15.1.2007., da su ga pustili, međutim, svega 4 dana nakon toga, opet da je bio pritvoren, što da mu je bio još veći šok, jer mu nije bilo jasno kako mu je opet određen pritvor. Od tada u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, da je bio sve do studenog 2007. U pritvoru da je doživio potpuno nehumane uvjete smještaja. Smješten da je bio u sobu od 12 m2, u kojoj da je bio šesta osoba, a prostor da je predviđen za max 4 osobe. Spavao je na madracu koji da su stavili u jedan kut, uz WC školjku, koja nije bila ograđena nikakvim zidom, te kada bi bilo tko koristio WC, to da je gledao i slušao. Krevet da je čekao barem mjesec dana, a u tih 12 m2, da je boravio sa još 5 muškaraca koji su bili pušači, a kako je dugogodišnji sportaš i nepušač, to da ga je strašno smetalo. Zbog svega toga da je vidno počeo imati psihičke i fizičke promjene. Tako da je smršavio 12-13 kila, da je počeo imati napadaje panike, nesanicu, zabrinutost, radi čega da su ga uputili psihijatrici unutar zatvora, koja da mu je propisala lijekove. Lijekove u početku da je odbijao uzimati kao terapiju, jer nikad da takvo nešto nije koristio i stoga što je dugogodišnji sportaš. Međutim, po proteku vremena, da je shvatio da će ipak morati, tako da je i počeo uzimati terapiju. Dok je bio u pritvoru da mu se rodilo drugo dijete, sin, kojeg da je vidio kada je izašao, a tada već da je imao 6 mjeseci. Supruga da ga je posjećivala, ponekad da bi dovela i njihovu kćer, i tada pred njima da je morao glumiti da je dobro, jer da je znao koliko im je teško. Prije zatvaranja da je bio ugostitelj, poduzetnik i privatnik, i nikada da se nije bavio kriminalom, tako da je sve to teško podnio. Naime, po izlasku iz pritvora da je imao težih zdravstvenih problema, kako fizičkih tako i psihičkih. Počeo je imati problema sa srcem, tu u KBC Split da mu je ugrađen lupricorder, dalje da je nastavio imati nesanice, napadaje panike, te je počeo piti tablete za smirenje. Okolina da je negativno utjecala na njegovo stanje, znao je da se loše priča o njemu u gradu, no zbog pritvora da je izgubio čitavu financijsku konstrukciju koju je imao. Zatvorila su mu se oba lokala koja je držao. Međutim, tu da nije bilo samo otkaz Ugovora o najmu i prestanak poslovanja, već tu da su bili Ugovori sa dobavljačima, pa zbog zatvaranja s njegove strane isti da se nisu ispoštovali, radi čega dobavljači da su aktivirali zadužnice, radi čega da je bio u ozbiljnom financijskom problemu. Radi toga on i supruga da su prodali njihovu obiteljsku kuću u [adresa], kako bi riješili sva dugovanja, čak i prema ljudima kojima su oduzeti automobili od strane policije, koje da je obeštetio. Dan danas da trpi štetu zbog medijskih natpisa koji su bili objavljeni kada je pritvoren, misli da je naslov bio "Majstor kick boxa, majstor prikucavanja automobila“, da se spominjala i auto mafija, te od čitave okoline da je bio okarakteriziran kao kriminalac. Navodi da je tražio da se ti članci maknu sa interneta, no, da mu je rečeno da oni i dalje imaju preglede, pa da ih neće maknuti bez naloga Suda. Isto tako, da je izgubio jedan veliki posao koji je bio pred realizacijom, jer je dobio odbijenicu za kredit u iznosu od 1.200.000,00 €, za kupovinu hotela i restorana na otoku Ižu. Naime, službenica HABOR-a da je pročitala ovaj članak, te mu uputila upit da li je to on i ima li to veze sa njim. Nije joj mogao lagati, da to nije on u članku, ali da joj je objasnio kada je to bilo, i da je pravomoćno oslobođen, međutim, za par dana da je dobio odbijenicu. Ne može niti govoriti koliko mu je teško što nije mogao prisustvovati rođenju svog djeteta.

Iskaze saslušanih svjedoka, kao i stranački iskaz tužitelja sud je uzeo u obzir kao vjerodostojne i istinite obzirom na to da su jasni, životni, uvjerljivi i međusobno suglasni.

16. Tijekom postupka sud je proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Darku Laburi. spec. psihijatar, koji je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te iz mišljenja istog, proizlazi da je kod tužitelja postojao primarni strah, koji je bio intenzivan u trenutku kada je isti uhićen, kada to nije očekivao, koji da je trajao sve dok tužitelju nije pojašnjeno radi čega mu je oduzeta sloboda, ukupno orijentaciono do 24 sata. Sekundarni strah da je postojao u trenutku kada je tužitelju pojašnjeno radi čega mu je oduzeta sloboda, a traje od uhićenja, pa do prvog izlaska iz pritvora (od 10. studenog 2006. do 05. siječnja 2007.). Prvih par dana, sekundarni strah da je bio intenzivniji radi prilagodbe na zatvorske uvjete, a onda srednje intenzivan, koji je trajao od 19. siječnja 2007. (kada je bio ponovno uhićen), pa do puštanja na slobodu 05. studenog 2007. Kroz vrijeme uhićenja i bivanja u pritvoru, tužitelj radi toga da je imao psihičke tegobe, odnosno da je imao emocionalni poremećaj, koji je posljedica akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe (tjeskobno reaktivno stanje), u vidu teškog spavanja i neraspoloženja, nelagode, tjeskobe. Sveukupni taj privremeni poremećaj, da je trajao do 12 mjeseci. Međutim, u tužitelju da je zaostao posttraumatski stres, stresni poremećaj (neugodna prisjećanja na lišenje slobode, loše uvjete smještaja, nemogućnosti aktivnosti, nemogućnosti viđanja djeteta, kao i psihičke tegobe vezane uz nastanak vazovagalne sinkope i dispepsije), što da je dovelo do trajnih akutnih smetnji. S obzirom na te postojeće psihičke tegobe, kod tužitelja da je smanjena životna aktivnost bila u trajanju od 5% u vremenu od 12 mjeseci, radi akutne reakcije na stres (nakon uhićenja) i poremećaja prilagodbe, dok sada da zaostaju trajne afektivne smetnje, radi čega da je smanjena životna aktivnost tužitelja, i da iznosi od 20%.

Te smetnje, da oštećuju subjektivni osjećaj dobrog stanja, a umanjenje psihičkog integriteta da prati niz tjelesnih simptoma uz česte kontrole i zabrinutost za zdravlje. Uvjeti u zatvoru da mogu biti i jesu kod tužitelja, uzrokom povrede osobnog dostojanstva, pa se uvjeti u zatvoru vrednuju i kao povreda osobnosti, ukoliko su isti bili van standarda, jednako kao nepravedno lišenje slobode, koje ne samo da je uzrokom i psihološko-psihijatrijskih fenomena, već da je sociološki fenomen, sam po sebi.

Stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbi niti prigovora, dok je sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, cijeneći isti objektivnim, stručnim i izrađenim u skladu s pravilima struke.

17. Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza, kako ponaosob, tako i u međusobnoj svezi, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelju kao posljedica neosnovanog lišenja slobode, povrijeđeno pravo osobnosti, u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO, i to pravo na slobodu, čast i ugled, te duševno zdravlje.

18. Tužitelj u podnesku od 22. listopada 2025., je pobliže specificirao zatraženu naknadu neimovinske štete, na način da je za pretrpljeni strah zatražio iznos od 6.000,00 eur, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 31.000,00 eur, te zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva u iznosu od 18.000,00 eur, odnosno ukupno 55.000,00 eur.

19. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade neimovinske štete valja imati u vidu činjenicu da je sloboda čovjeka jedno od temeljnih prava zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kao takva novčano nemjerljiva, zbog čega naknada u slučaju povrede prava slobode ima simbolično značenje, no ne smije pogodovati težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, ali ni biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena.

20. U skladu s navedenom svrhom, ovaj sud je valorizirao, ne samo trajanje neosnovanog lišenja slobode (358 dana), već i životnu dob tužitelja (rođen 1978. godine), njegovu raniju neosuđivanost, okolnosti koje su dovele do neosnovanog lišenja slobode, strah i frustracije koje je tužitelj proživio znajući da je nedužan pritvoren, da su ga okolnosti neosnovanog pritvaranja izuzetno pogodile, kako to tužitelj detaljno opisuje u svom iskazu, što je i u skladu s nalazom vještaka, kao i iskazima saslušanih svjedoka, a koji osjećaji nedvojbeno predstavljaju poremećaj dotadašnjeg duševnog mira i zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja.

21. Sud je nadalje uzeo u obzir nehumane uvjete u zatvoru, u trenutku kada je tužitelju bio određen prigovor, nelagodu i frustracije koje je tužitelj osjećao nakon puštanja iz pritvora, da je prije pritvaranja imao ugled u poslovnim krugovima, da je pritvor izazvao poremećaj osobnog, obiteljskog i socijalnog funkcioniranja, osudu poznanika i šire okoline jer je bilo popraćeno putem medija, strah za egzistenciju zbog gubitka posla, smanjenu životnu aktivnost tužitelja od 25%, u kojem obujmu tužitelj mora ulagati pojačane napore u životu, te da posljedice pritvaranja osjeća i danas.

22. Iz iskaza tužitelja, medicinske dokumentacije za istog, nalaza vještaka, te iskaza svjedoka, utvrđeno je da je kod tužitelja po izlasku iz pritvora došlo do velikih negativnih promjena gotovo u svakom segmentu života, tužitelj koji ranije nije imao psihičkih problema, počeo je osjećati intenzivne zdravstvene tegobe, doživio je sinkope koje su vazovagalnog uzroka, obolio od PTSP-a, te ima panični poremećaj i poremećaj prilagodbe.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, a s obzirom na nedvojbeno utvrđene činjenične okolnosti, ovaj sud je tužitelju dosudio iznos od 37.400,00 eur, na ime neimovinske štete, primjenom čl.1100. ZOO, kao pravičnu novčanu naknadu s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog neosnovanog lišenja slobode tužitelja, imajući u vidu da duševni bolovi zbog neosnovanog lišenja slobode predstavljaju jedinstveni oblik štete, koji obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za osobu tužitelja kao oštećenika, a proizišle iz neosnovanog lišenja slobode.

25. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate prema čl.1103. ZOO, koje na iznos neimovinske štete teku od dana podnošenja tužbe (14. lipnja 2024.), a ne kako je tužitelj zatražio od 16. veljače 2024.

26. U pogledu zatraženog troška, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st.1. ZPP-a, sud je tužitelju priznao zatraženi trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 13. veljače 2024., sastav tužbe od 13. lipnja 2024., za sastav (obrazloženog) podneska od 11. listopada 2024., od 10. srpnja 2025. i od 22. listopada 2025., za zastupanje na ročištu 28. studenog 2024., 14. ožujka 2025., 9. srpnja 2025. i 16. ožujka 2026., za svaku poduzetu radnju, iznos od po 1.000,00 € (500 bodova x 2,00 €), sukladno Tbr.7.toč. 1., Tbr.8.toč. 1., i Tbr.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br: 138/23, 107/2025 - dalje Tarife), za pristup na ročište radi objave presude iznos od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 €) sukladno Tbr.9. toč.3. Tarife, PDV od 25% u iznosu od 2.037,50 € sukladno Tbr.46. Tarife, te plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 273,23 €, što daje iznos od 10,460,73 €.

Kako je tužiteljev uspjeh u ovom sporu 84%, a uspjeh tuženice 16%, pa kada se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika, dobiva se postotak od 68% u korist tužitelja, a to znači da je tužitelju, od ukupno utvrđenog troška od 10.460,73 €, uz uspjeh od 68%, valjalo dosuditi trošak u iznosu od 7.113,30 €, plus trošak za plaćeni i utrošeni predujam za vještačenje u iznosu od 600,00 €, što u konačnici daje iznos od 7.713.30 €, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom štete valjalo je odbiti kao neosnovan, kako je i naznačeno u toč. II. izreke ove presude.

Zadar, 06. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Jasna Baričević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU. Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po ODO u Zadru, Građansko-upravni odjel, na broj P-DO-163/2024.