Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-61/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tužene NFVP, D-[adresa]. 21, zastupane po punomoćniku Hrvoju Baniću, odvjetniku u Vinkovcima, radi priznanja usmene oporuke istinitom i pravovaljanom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji pod posl. br. P- 17/2019 od 14. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji pod posl. br. P-17/2019 od 14. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je usmena oporuka oporučitelja SF, rođenog **.**.1950. izjavljena 8. svibnja 2014. istinita i pravno valjana, te je tužitelj obvezan naknaditi tuženici troškove postupka od 2.310,43 eur.

2. Protiv presude žali se tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev oporučnog nasljednika radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke izjavljene pred svjedocima 4. svibnja 2014.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio:

-da je SF, suprug tuženice i stric tužitelja, preminuo **.**.2014. u ...,

-da je bio vlasnikom kuće u [adresa] na adresi UF u kojoj stanuje tužitelj sa svojom obitelji,

-da su svjedoci usmene oporuke VF i ŠF **.**.2014. kod javnog bilježnika ovjerili svoje svjedočenje o Izjavi posljednje volje ostavitelja. Iz citirane Izjave proizlazi da je ostavitelj „izričitim riječima izjavio svoju posljednju volju na način da svojoj supruzi NFVP ostavlja poslije svoje smrti u cijelosti svu imovinu koja se nalazi u Njemačkoj, a svom sinovcu NF u cijelosti svu svoju imovinu koja se nalazi u Hrvatskoj, a osobito kuću u [adresa] i to u

[adresa] u [adresa]“,

-da se iza pok. SF vodio ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod brojem 0-593/14 u kojem su sudjelovali tužitelj kao oporučni nasljednik i tuženica kao zakonska nasljednica koja je osporila valjanost usmene oporuke tvrdeći da pok. suprug nije dao izjavu posljednje volje te da nije bio sposoban za rasuđivanje zbog teškog zdravstvenog stanja. Tužitelj je rješenjem ostavinskog suda upućen na pokretanje parnice što je i učinio ustavši tužbom u ovom predmetu .

-da se zadnjih dana svog života SF nalazio na palijativnom odjelu ... i to u razdoblju od 2. svibnja do 8. svibnja 2014. kada je preminuo,

-u pogledu je njegova zdravstvenog stanja temeljem medicinske dokumentacije (u kojoj se stanje bolesnika bilježilo svaki sat) i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke, utvrđeno kako se pok. SF nalazio u terminalnoj fazi karcinoma bronha s metastazama na mozgu, te da je prilikom prijema bio dezorijentiran, nemiran i apatičan s nizom fizičkih simptoma (štucanje, podrigivanje i nagona na povraćanje). Analizirajući njegovo stanje tijekom cijelog boravka na palijativnom odjelu vještak je ocijenio da je stalno bio prisutan nemir (iskače iz kreveta), zbunjenost, dezorijentiranost, umor i pospanost. Na dan sastava usmene oporuke 4. svibnja 2014. u medicinskoj je dokumentaciji zabilježena pospanost, ošamućenost, umor. Imajući u vidu opisano zdravstveno stanje i učinak lijekova koje je SF primao odnosno koji izazivaju jak umor i pospanost, učinak sedacije i ošamućenosti te utječu na redukciju kognitivnih funkcija kao što su pažnja, pamćenje, koncentracija i sposobnost razumijevanja, vještak je zaključio kako oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Vještak je usmeno saslušan na ročištu te je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja.

-sud je prvog stupnja saslušao svjedoke HF i PF čije iskaze nije cijenio jer nemaju saznanja o sastavu usmene oporuke, te je saslušao tuženicu i svjedoke oporuke CF i ŠF, dok je odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja radi pribave izvornika medicinske dokumentacije, grafološkog vještačenja vjerodostojnosti medicinske dokumentacije, te kombinirano vještačenje po vještaku toksikologu i psihijatru.

7. Na temelju je medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka, kao i iskaza tuženice kojeg sud prihvaća u cijelosti jer je sukladan prednje navedenim ispravama i nalazu, sud je utvrdio kako SF **.**.2014. nije bio sposoban za rasuđivanje i nije bio u stanju izjaviti svoju posljednju volju. Ocjenom iskaza svjedoka oporuke kojima ne poklanja povjerenje jer su međusobno različiti, te su različiti sa svjedočenjem o posljednjoj volji konstatiranim u Izjavi danoj pred javnim bilježnikom, kao i medicinskoj dokumentaciji, sud zaključuje kako izjava posljednje volje nije dana, barem ne u sadržaju konstatiranom u Izjavi. Pod pretpostavkom da je oporučitelj i izjavio posljednju volju usmenom oporukom, ista je prema mišljenju suda pravno nevaljana jer isti nije bio sposoban za rasuđivanje, pa pozivom na odredbu čl. 26. i 37. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 35/05; dalje ZN) odbija tužbeni zahtjev.

8. Tužitelj žalbu koncentrira na pobijanje valjanosti medicinske dokumentacije osnovom koje je provedeno vještačenje smatrajući je nevjerodostojnom, čime je odluka suda prvog stupnja o nepribavljanju izvornika iste kao javne isprave dovela do ostvarenja relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 108., 230. i 231. ZPP. Smatra da su na taj način upitni i rezultati izvedenog dokaza vještačenjem.

9. Iz razloga pobijane odluke i stanja spisa proizlazi da je tuženica uz odgovor na tužbu dostavila presliku medicinske dokumentacije izdane od bolnice u Njemačkoj na čijem je palijativnom odjelu ležao SF, da je u daljnjem tijeku postupka navedena dokumentacija prevedena na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču , da je tužitelj od početka postupka inzistirao na pribavljanju izvornika dokumentacije uz obrazloženje da je krivotvorena, nevjerodostojna i selektivno izabrana i priložena, te da se na ročištu od 10. rujna 2019. suglasio s provođenjem vještačenja na temelju preslike dokumentacije uz napomenu da pridržava pravo i nadalje zahtijevati dostavu izvornika i to eventualno za ranije razdoblje. Zatim proizlazi kako je nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka tužitelj ustrajao na dostavi izvornika, da je sud prvog stupnja taj prijedlog uvažio i postavio zahtjev zamolbenom sudu u Njemačkoj da zatraži dokumentaciju od klinike u Njemačkoj. Taj je zahtjev odbijen jer je sud u Njemačkoj utvrdio da klinika koju sud prvog stupnja imenuje ne postoji na području njegove nadležnosti, dok je u razgovoru sa pretpostavljenom Klinikom Esslingen dobiven podatak kako isti ne izdaju medicinsku dokumentaciju jer pravna osnova nije razvidna, niti veza s pacijentom, kao ni oslobođenje od čuvanja medicinske tajne i brige za zaštitu podataka.

10. Zatim je sud prvog stupnja na propisanom obrascu sukladno Uredbi (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima ponovio upit nadležnom sudu u Njemačkoj te je od tog suda zaprimljena preslika medicinske dokumentacije pok. SF. Sud je prvog stupnja izvršio usporedbu medicinske dokumentacije dostavljene od tuženice i medicinske dokumentacije dostavljene od suda u Njemačkoj i pribavljene od iste klinike i zaključio da se radi o istovjetnoj dokumentaciji. Cijeneći da prigovor odnosno traženje tužitelja da se pribavi izvornik uzrokovano njegovim nezadovoljstvom rezultatima vještačenja, da k tome nikad nije pojasnio zbog čega smatra dokumentaciju nevjerodostojnom, sud prvog stupnja odbija dokazni prijedlog da se ponovno zatraži medicinska dokumentacija putem suda u Njemačkoj.

11. Odgovarajući na žalbene tvrdnje o potrebi pribavljanja izvornika medicinske dokumentacije sačinjene u klinici u Njemačkoj, sve uz tvrdnju da bi se radilo o javnim ispravama, valja reći da je odredbom čl. 230 st. 1. ZPP propisano da su javne isprave one koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprave koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnih ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, te se njome dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tužitelj nije dokazao da bi klinika u Njemačkoj imala status pravne osobe s javnim ovlastima, pa da bi time medicinska dokumentacija kojom se prati svakodnevno stanje pacijenta, upisuju podaci o ordiniranim terapijama i medicinskim postupcima u svrhu olakšanja stanja, imala svojstvo javne isprave.

12. Kada se pođe od relevantnih odredbi Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ br. 169/04 i 27/08-dalje ZZPP), točnije odredbe čl. 23. st. 1. i 2. iz kojih slijedi da pacijent ima pravo na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti, te ima pravo o svom trošku preslikati dokumentaciju, zatim od odredbe čl. 25. ZZPP da pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka, te čl. 24. st. 3. ZZPP da pacijent može izjaviti protivljenje uvida u njegovu medicinsku dokumentaciju, kao i da je čl. 24. st. 2. i 3. ZZPP propisan krug ovlaštenika koji nakon njegove smrti mogu zahtijevati uvid u medicinsku dokumentaciju i o svom trošku izvršiti presliku (bliski srodnici), bilo bi za zaključiti da se ne bi radilo o ispravama iz čl. 230. ZPP. Stoga u situaciji kada tužitelj nije konkretizirao i razložno pojasnio zbog čega smatra medicinsku dokumentaciju koju je dostavio nadležan sud u Njemačkoj drugoj članici Europske unije tj. Hrvatskoj u postupku izvođenja dokaza sukladno Uredbi (EU) 2020/1783 nevjerodostojnom, niti bi iz sadržaja isprava proizlazio takav zaključak (usporedbom je utvrđena istovjetnost dokumentacije s onom koju je dostavila tuženica), pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da nema potrebe ponovnog obraćanja sudu u Njemačkoj radi pribave izvornika. Stoga nije ostvarena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 108., čl. 230. i 231. ZPP koja bi bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Utoliko je pravilno odbijen i dokazni prijedlog radi provođenja grafološkog vještačenja autentičnosti isprava. Pozivanje na postupanje upravnog tijela u postupku medicinskog vještačenja ne dovodi do drugačije odluke jer se radi o različitim postupcima, utemeljenim na različitim propisima u kojima sudjeluju različiti ovlaštenici radi utvrđivanja različitih subjektivnih prava.

13. Kako nije ostvarena ni jedna druga apsolutno bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP , a niti se nedostatak navođenja OIB [osobni identifikacijski broj]a (poreznog broja) u odgovoru na tužbu koju je iz tih razloga po mišljenju žalitelja valjalo odbaciti sukladno odredbi čl. 106. ZPP, može smatrati apsolutnom ili relativno bitnom povredom koja bi dovela do drugačije, povoljnije odluke za žalitelja.

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obrazložen tvrdnjom da se nalaz vještaka psihijatra ne bi mogao prihvatiti jer je sačinjen osnovom nevjerodostojne medicinske dokumentacije odnosno tvrdnjom da je valjalo odrediti novo kombinirano medicinsko vještačenje. Žalbeni prigovor o nevjerodostojnosti medicinske dokumentacije prethodno je otklonjen pa ovo ne bi mogli biti razlozi koji dovode u sumnju nalaz i mišljenje vještaka psihijatra. K tome isti je sačinjen stručno, detaljno je obrazložen, vještak je bio na raspravi pred sudom i odgovarao na pitanja stranaka, pa je utoliko sud prvog stupnja pravilno istog prihvatio i na njemu temeljio odluku kada je zaključio o nesposobnosti oporučitelja za rasuđivanje. Jednako tako i protivno stajalištu žalitelja, imajući u vidu specijalnost vještaka, liječnik psihijatar, koji je kvalificiran davati mišljenja o stanju svijesti, što podrazumijeva i mišljenje o utjecaju lijekova na stanje svijesti, pravilno je sud prvog stupnja odbio provođenje kombiniranog vještačenja uz sudjelovanje vještaka toksikologa. Sve to tim više što je izrađenim nalazom vještak psihijatar potvrdio svoju stručnost i objektivnost koja je bez dvojbe više nego u skladu s medicinskom dokumentacijom.

15. Utvrđenje suda o stanje svijesti pok. SF kao nesposobnosti za rasuđivanje nije poljuljano ni iskazima svjedoka oporuke CF i ŠF. Navedene iskaze sud je prvog stupnja s pravom našao nevjerodostojnima, prije svega jer su dijametralno suprotni medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka iz kojih proizlazi da je ostavitelj bio dezorijentiran, ošamućen i pospan. Osim toga u Izjavi sastavljenoj pred javnim bilježnikom svjedoci su opisali kako je očitovanje posljednje volje bilo izričito i jasno, da bi svjedok CF u iskazu naveo kako 4. svibnja 2014. ostavitelj nije govorio o imovini i nasljeđivanju (iako je u daljnjem dijelu iskaza ovo nastojao popraviti tvrdnjama da se točno ne sjeća). Ove razlike u stranačkim iskazima svjedoka oporuke (u vezi sadržaja oporuke, ne/prisutnosti tuženice, vrijeme posjete bolesniku, te njegova zdravstvenog stanja) kako međusobno, tako u odnosu na Izjavu koju su potpisali pred javnim bilježnikom, te sadržaj medicinske dokumentacije i nalaz vještaka, opravdavaju stajalište suda prvog stupnja da na dan 4. svibanj 2014. nije došlo do sastavljanja usmene oporuke jer pok. DF nije izjavio posljednju volju u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZN, niti je to mogao s obzirom nije bio sposoban za rasuđivanje. Kako usmena oporuka nije nastala, a sve i da je kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ista ne bi bila valjana zbog nesposobnosti za rasuđivanje u terminalnoj fazi teške bolesti i teško narušenog zdravstvenog stanja.

16. Stoga je protivno žalbenim navodima na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i presudu sud prvog stupnja kao zakonitu potvrditi u njezinoj točki I. izreke.

17. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Odvjetničke tarife, pa je istu u smislu čl. 365. st. 2. istog Zakona u svezi s odredbom čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP valjalo odbićem žalbe potvrditi.

18. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa nema pravo na trošak istog.

U Rijeci  6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar