Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-634/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marku Tušeku i dr., odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženice RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi ukidanja služnosti, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-324/2022 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-324/2022 od 31. siječnja 2024. u točkama II. i III. izreke za iznos parničnog troška od 954,03 eur sa zateznom kamatom.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-324/2022 od 31. siječnja 2024. na način da se odbija tužitelj sa zahtjevom radi naknade troška od 800,00 eur sa zateznom kamatom kao neosnovanim.

3. Tuženici se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave podobne za uknjižbu brisanja prava stvarne služnosti (pravo staze, pravo kolnika) upisane za korist povlasne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] a na teret poslužne nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je služnost upisana temeljem Izjave o osnivanju služnosti puta od 10. srpnja 2003. godine i Posjedovnog lista broj 802 od 11. srpnja 2003. godine (točka I. izreke). Usvojen je eventualno kumulirani zahtjev radi ukidanja gore opisane služnosti uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo da izvrši brisanje prava služnosti (točka II. izreke). Tuženica je obvezana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.754,03 eur sa zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u njezinim točkama II. i III. izreke žalbu ulaže tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22, dalje: ZPP) i predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Tuženica tvrdi da je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama , što nije točno jer je ovo vijeće utvrdilo da presuda sadrži jasne i obrazložene razloge koji nisu u proturječju sa samim sobom i stanjem predmeta, pa ju je moguće ispitati. Nije ostvarena ni jedna druga povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi ukidanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza zasnovane pravnim poslom tj. Izjavom o osnivanju služnosti puta od 10. srpnja 2003. godine.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica], a tuženica kč. br. [katastarska čestica], da su navedene nekretnine bile u vlasništvu prednice tuženice (majke) i predstavljale jednu uporabnu cjelinu, da bi nakon smrti majke tuženica naslijedila kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća s okućnicom, a njezina sestra kč. br. [katastarska čestica] (u naravi ruševni objekt s okućnicom) koju je nekretninu otuđila majci tužitelja, a istu je naslijedio tužitelj. Nije sporno da je 2011. osnovom Izjave iz 2003. u zemljišnoj knjizi uknjiženo pravo stvarne služnosti (pravo staze, pravo kolnika) cijelom površinom poslužne nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u širini od 3 metra, u korist povlasne nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Prilikom renoviranja kuće i uređenja okućnice tužitelj se obratio tuženici sa zahtjevom radi definiranja pravca služnosti koja je upisana Izjavom iz 2003., pa su njihovi dogovori rezultirali sklapanjem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i osnivanju stvarnih služnosti od 14. listopada 2016. Tim Ugovorom je na istim nekretninama kao poslužnoj i povlasnoj uknjižena „stvarna služnost prava puta – staze i kolnika u širini 3 m, koji ide preko k. č. br. zgr. [katastarska čestica] od javne ceste na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] cijelom dužinom uz među s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], do sjeveroistočne strane k. č. br. zgr. [katastarska čestica]“, zatim stvarna služnost prava kapnice za sve oborinske vode koje se slijevaju s kuće tuženice na nekretninu tužitelja, te stvarna služnost prava „izvođenja vodova za potrebe vode i kanalizacije preko k. č. br. zgr. [katastarska čestica], uz među k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u širini 0,5 m, odnosno najkraćim mogućim putem do priključka na javnoj cesti na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ili do ormarića na zidu na poslužnom dobru (k. č. br. zgr. [katastarska čestica]) prema javnoj cesti na k. č. br. [katastarska čestica]“. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa i osnivanju stvarnih služnosti iz 2016. sastavljao je isti punomoćnik tuženice koji ju zastupa u ovom predmetu, te je Ugovor uknjižen u zemljišnoj knjizi 2016.

9. Stanje zemljišne knjige ja takvo da su na tužiteljevoj nekretnini upisana dva prava stvarne služnosti provoza i prolaza (Izjava iz 2003. i Ugovor iz 2016.) zbog čega je tužitelj ustao tužbom radi brisanja služnosti zasnovane Izjavom iz 2003. tvrdeći da se radi o istoj služnosti koja je naknadno definirana Ugovorom iz 2016. zbog čega je služnost upisana 2003. izgubila razumnu svrhu, to tim više što tužiteljica ima prikladan prolaz osnovom uspostavljene stvarne služnosti Ugovorom iz 2016.

10. S druge pak strane, tuženica je tvrdila kako Ugovor o uređenju međusobnih odnosa i osnivanju stvarnih služnosti od 14. listopada 2016 nema pravni učinak jer je neprovediv a to iz razloga što se trasa stvarne služnosti prostire i po nekretnini koja nije obuhvaćena tim Ugovorom a radi se o kč. br. [katastarska čestica] (nekretnina također u vlasništvu tužitelja), k tome da tužiteljica nikad nije stupila u posjed prava tako osnovane služnosti jer je tužitelj sagradio ogradni zid. Prilikom održavanja očevida tuženica je izjavila da dok su nekretnine bile u vlasništvu njezine majke i predstavljale jednu uporabnu cjelinu kako je do svoje sadašnje nekretnine mogla prolaziti po nekretnini tužitelja „preko cijelog dvorišta“, te smatra da prema Izjavi od 2003. ima pravo prolaziti dvorištem tuženika „gdje god hoće“. Na očevidu je pokazala da bi se pravac te služnosti protezao preko nadstrešnice i bazena u dvorištu tužitelja.

11. Očevidom na licu mjesta osnovom opažanja suda i nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno je da nekretnina tuženice kč. br. [katastarska čestica] ima kolni pristup s javne asfaltirane ulice položene na kč. br. [katastarska čestica], dok služnost osnovana Ugovorom iz 2016. služi kao jedini pristup u istočni dio nekretnine tuženice (ograđeno dvorište sa septičkom jamom) izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], a do kojeg se istočnog dvorišta ne može doći kolnim prolazom, ali može pješačkim, kroz kuću tuženice. Utvrđeno je da poslužna nekretnina predstavlja uređeno dvorište s bazenom i nadstrešnicom, nekretnina je ograđena zidovima i ima pošljunčani put koji vodi do istočnog dvorišta tuženice, sve sukladno pravcu služnosti prolaza i provoza definiranoj Ugovorom iz 2016. Obje nekretnine stranke koriste u svrhu iznajmljivanja turistima.

12. Na temelju je takvog stanja stvari sud prvog stupnja ocijenio kako je služnost određena „cijelom površinom poslužne nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u širini od 3 metra 2“ kako je to konstatirano u Izjavi iz 2003. i upisano u zemljišnoj knjizi, izgubila razumnu svrhu. To tim više što tuženica ima drugi prikladniji pristup s javnog puta do svoje nekretnine (istočnog dijela) pravcem služnosti dogovorenim između stranka Ugovorom iz 2016. kojeg je sastavila upravo tuženica, odnosno njezin punomoćnik , dok bi se pravac služnosti iz Izjave sastavljene 2003. prema tvrdnjama tuženice protezao preko bazena i nadstrešnice. Iz tih razloga sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/0, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) usvaja eventualni tužbeni zahtjev radi ukidanja prava stvarne služnosti i brisanja iste iz zemljišne knjige, dok odbija prvi zahtjev radi izdavanja tabularne izjave jer nalazi neutvrđenim temeljem kojeg bi pravnog posla tuženica imala obvezu izdati tužitelju takvu ispravu. Odbijajući je dio pravomoćan i nije predmetom ovog žalbenog postupka.

13. Tuženica u žalbi u bitnome tvrdi kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i time materijalno pravo nije primijenjeno na pravilan način kada je sud zaključio da su ostvarene pretpostavke za ukidanje služnosti uspostavljene Izjavom iz 2003. Pobija pravilnost utvrđenja da bi tuženica imala drugi prikladniji prolaz i da bi to bio onaj osnovan Ugovorom iz 2016. preko pošljunčanog puta koji prolazi dvorištem tužitelja, čime po njezinom mišljenju takva služnost nije izgubila razumnu svrhu. Smatra da je tužitelj ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tražio prelaganje služnosti time što se tuženici ukida postojeća služnost, a ne zahtjevom se ne uspostavlja nova, što je po njezinu mišljenju bilo nužno da bi se takvom zahtjevu moglo udovoljiti.

14. Ovi se žalbeni navodi ne prihvaćaju.

15. Iz rezultata dokaznog postupka i pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja slijedi da je pravo stvarne služnosti provoza i prolaza a koje je uspostavljeno Izjavom iz 2003., suglasnom voljom parničnih stranaka odnosno sklapanjem pravnog posla u smislu odredbe čl. 218. i 219. ZVDSP nazvanim Ugovor o uređenju međusobnih odnosa i osnivanju stvarnih služnosti od 14. listopada 2016., preloženo na način da je do tada nedefiniran pravac prava stvarne služnosti „koji se proteže cijelom površinom dvorišta tužitelja“ određen kao pravac koji se proteže „tužiteljevom nekretninom u širini od 3 metra te cijelom dužinom uz među s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]“. Time su bez osnove žalbeni navodi da je tužbenim zahtjevom trebalo obuhvatiti osnivanje novog pravca stvarne služnosti koja je već voljom stranaka kao vlasnika poslužne i povlasne nekretnine na temelju pravnog posla upisana u zemljišnoj knjizi osnovom Ugovora iz 2016. S obzirom da Ugovor iz 2016. ne sadrži ugovornu odredbu o brisanju prava stvarne služnosti uspostavljene Izjavom iz 2003. pravilno je sud prvog stupnja ispitivao jesu li ostvarene pretpostavke za ukidanje prava stvarne služnosti u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZVDSP.

16. Pogrešno smatra žaliteljica da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 242. st. 2. ZVDSP koji glasi:

„ Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.“

17. Prije svega iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja da se tužitelj obratio tuženici radi sporazumnog rješavanja i definiranja prava stvarne služnosti provoza i prolaza kako bi mogao započeti radove na uređenju kuće i okućnice, da su stranke sklopile Ugovor iz 2016. kojeg je pripremio odvjetnik tuženice i kojim su definirale pravac stvarne služnosti, te još ugovorile pravo služnosti vodova i kapnice, te da je nakon toga tužitelj započeo s građevinskim radovima kojima je izgradio bazen i nadstrešnicu i pošljunčani put koji odražava služnost ugovorenu 2016., proizlazi da je pravo služnosti zasnovano Izjavom iz 2003. izgubilo razumnu svrhu. Takva služnost koja se proteže „cijelom površinom“ poslužne nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u širini od 3 metra, sama po sebi nije razumna jer nije definiran pravac njezina protezanja i pretjerano je tegobna za vlasnika poslužnog dobra koji je na taj način onemogućen u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja na nekretnini (posjeda i korištenja okućnice) što svakako ne može biti intencija osnivanja prava služnosti na tuđoj nekretnini. Pravo stvarne služnosti predstavlja ograničenje za vlasnika poslužne nekretnine, ali u mjeri koja je nužno potrebna povlasnoj nekretnini. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da bi ovako upisana služnost predstavljala veću štetu od služnosti ustanovljene Ugovorom iz 2016. kojom je ugovoren pravac uz među sa susjednom nekretninom, pri čemu je za primijetiti kako se radi o pravu služnosti provozom i prolazom kroz ograđeno dvorište tužitelja sve radi pristupa na istočni dio nekretnine tuženice, iako njena nekretnina ima kolni pristup s javnog puta na kč. br. [katastarska čestica] i pješački prolaz (kroz kuću) do istočnog dijela odnosno dvorišta. Dakle, pravo stvarne služnosti upisano u zemljišnoj knjizi Ugovorom iz 2016. predstavlja prikladniji prolaz koji čini manje štete vlasniku poslužne nekretnine, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 242. st. 1. i 2. ZVDSP kada je usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi ukidanja prava stvarne služnosti osnovanog Izjavom iz 2003. i naložio brisanje tog prava iz zemljišne knjige sukladno čl. 242. st. 5 istog Zakona. Iz tih je razloga žalba tuženice odbijena i presuda suda prvog stupnja potvrđena sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

18. Sud je prvog stupnja odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tužitelju je dosudio jednokratnu nagradu od 250,00 bodova koja uključuje četiri radnje za prvostupanjski postupak, te po 50 bodova za dodatnih sedam radnji, ukupno 600 bodova odnosno 1.200,00 eur uvećano za trošak sudskih pristojbi od 106,19 eur i trošak očevida i vještačenja od 447,84 eur.

19. Međutim u pravu je žaliteljica kada tvrdi da je odredbom Tbr. 52/4 citirane Tarife/23 propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Kako se ovdje vodi postupak radi služnosti iz Tbr. 7/2 trošak odvjetničkog zastupanja potrebno je odmjeriti prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12. i 103/14.). Odredbom Tbr. 7.2. Tarife/12 određena je jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, bez obzira na broj poduzetih radnji, što daje iznos od 400,00 eur, uvećano za iznos sudskih pristojbi i troškove vještačenja i očevida, ukupan iznos od 954,03 eur, pa je u tom dije lu žalba tuženice odbijena i odluka o trošku potvrđena sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.

20. U preostalom je dijelu žalba tuženice uvažena i odluka je o trošku preinačena sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom radi naknade troškova postupka od 800,00 eur sa zateznom kamatom. No to zbog pogrešne primjene Tarife, ali ne zbog neuspjeha u sporu kako se to pledira žalbom da svaka stranka snosi svoje troškove uslijed odbijanja prvog tužbenog zahtjeva, a usvajanja eventualno kumuliranog. Ovaj sud jednako kao i sud prvog stupnja smatra kako tužitelju pripadaju cjelokupni troškovi postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP budući se u odnosu na odbijeni zahtjev nisu izvodili dokazi, već je dokazni postupak bio koncentriran za usvajajući zahtjev, pa zbog odbića prvog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi zbog čega ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva.

21. Tuženica žalbom nije uspjela u odnosu na glavnu stvar pa nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

U Rijeci 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar