Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-490/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Medenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestitelja i članice vijeća, te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku JC, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-900/22-38 od 10. siječnja 2025., 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-900/22-38 od 10. siječnja 2025. potvrđuje u točki I i III izreke.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.722,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te mu na ime parničnih troškova isplatiti iznos od 1.818,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate Točkom II odbijen je zahtjev tužitelja da za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, dok je točkom III odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude u točki I i III izreke tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u utuženom iznosu na ime manje isplaćenog iznosa u provedbi naplate novčane tražbine njegove prednice BC protiv osiguranika tuženika OC određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr pl-690/07 od 12. travnja 2007. godine pljenidbom iznosa njegove mirovine.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. u postupku po tužbi tužiteljice pok. BC majke tužitelja i sada pok. OC kao tuženika, naloženo je istom isplatiti tužiteljici iznos od 21.781,00 euro sa kamatom koju Zagrebačka bankad.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja tekućom na pojedine iznose kako je to određeno tom presudom te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.351,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 19. studenog 2004. do isplate ,

- temeljem navedene ovršne isprave doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr pl-690/07 od 12. travnja 2007. kojim je određena ovrha pljenidbom iznosa do jedne trećine mirovine koju ovršeniku OC isplaćuje HZMO, uključujući trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.020,00 kn te je ovdje tuženiku kao ovršenikovom dužniku naložena provedba navedenog rješenja o ovrsi do potpunog namirenja ,

-tuženik je kao ovršenikov dužnik postupao po predmetnom rješenju o prijenosu u razdoblju od 1. lipnja 2007. do 28. veljače 2019. u kojem je razdoblju ukupno ustegnuto od mirovine OC iznos od 161.179,40 kn, kojim iznosom je prema evidenciji tuženika tražbina iste u potpunosti namirena , te je o tome dopisom od 4. prosinca 2019. obavjestio tužitelja,

-BC preminula je 21. rujna 2019. godine a njenim nasljednikom proglašen je tužitelj, dok je ovršenik OC preminuo **.**.2020. a iza njega ostavinski postupak nije proveden jer je ostavio samo pokretnine, a osobe koje su pozvane na nasljedstvo nisu tražile provođenje ostavinskog postupka ,

-prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije, računovodstvo i i vrijednosne papire Darka Prpića proizlazi da je posljednja ustega na mirovini sada pok. OC bila u veljači 2019. do kada je ukupno ustegnut iznos od 161.179,44 kn, odnosno 21.640,96 eura prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate, da su ustegama na mirovini ovršenika i uplatama ovrhovoditelju od 15. lipnja 2007. do 15. travnja 2010. u iznosu od 38.503,91 kn podmireni troškovi i pripadajuće zatezne kamate, a daljnjim ustegama mirovine i uplatama ovrhovoditelju u razdoblju od 15. travnja 2010. pa nadalje podmirivane zatezne kamate na glavnicu te glavnica, s time da ukupna glavnica iznosi 21.781,00 eura, a zatezne kamate obračunate na glavnicu iznose 9.630,71 euro, odnosno ukupne ustege na ime glavnice i zateznih kamata izvršene su u iznosu od 31.411,71 eur, ustegama na mirovini i uplatama ovrhovoditelju u razdoblju od 15. travnja 2010. do 13. veljače 2019. ustegnut je iznos od 16.356,90 eura kojim su djelomično podmireni glavnica i pripadajuće zatezne kamate, zaključuje da je tuženik u tom razdoblju trebao ovršiti iz mirovine sada pok. OC daljnji iznos od 2.722,58 eura prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na 15.-ti dan u tekućem mjesecu.

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka pored iznesenih neprijepornih utvrđenja prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći da je isti usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi otklonio prigovore tuženika kao neosnovane, utvrđuje da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti navedeni iznos jer je odgovoran za štetu koju tužitelj trpi, kao nasljednik pok. ZC, time što je tuženik propustio pravilno utvrditi visinu iznosa koji je bio u obvezi ustegnuti od mirovine sada pok. OC na ime njene novčane tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Stoga primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) u vezi s čl. 1062. st. 1. i čl. 183. st. 1. citiranog Zakona obvezuje tuženika isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.722,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.-tog u mjesecu do isplate na svaki pojedini iznos počev od ožujka 2019. do listopada 2020., primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

8. Pri tome cijeni da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 30. siječnja 2024. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, kojem se tuženik nije protivio već se upustio u raspravljanje po istom, pa primjenom odredbe čl. 190. st. 4.

ZPP-a odlučuje o tako postavljenom zahtjevu.

9. Otklanja kao neosnovane tvrdnje tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetnog postupka navodima da nije dokazao da je aktivno sudjelovao u ovršnom postupku koji se vodio radi naplate te tražbine čime je doprinio nastanku štete ukoliko mu je ista nastala. Naime, utvrđuje da je nakon dostavljene obavijesti kako je novčana tražbina prednice tužitelja u potpunosti namirena već ona zahtijevala nastavak ovrhe a nakon toga kao njen nasljednik i tužitelj koji je preuzeo predmetni ovršni postupak. Ovršenik OC je preminuo **.**.2020. a nakon što je izvršena rekonstrukcija spisa posl. br. Ovr pl-690/07 podneskom od 14. travnja 2021. tužitelj je zatražio isplatu protiv tuženika koji prijedlog je sud rješenjem posl.br. Ovr-2057/21 od 1. srpnja 2021. odbacio kao nedopušten . Utvrđuje neosnovanim i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor odgovornosti odnosno suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu . Pored utvrđenja da tuženik u razdoblju od 14. veljače 2019. do 5. listopada 2020. nije postupao po rješenju o prijenosu odnosno nije provodio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi od 12. travnja 2007., pogrešno smatrajući da je ustegom mirovine u iznosu od 161.179,40 kn potraživanje u cijelosti podmireno, a kako ostavinski postupak iza pok. OC nije proveden niti utvrđeni njegovi nasljednici ili imovina koja bi bila predmet nasljeđivanja, primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi obvezuje tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos.

10. Utvrđuje neosnovanim i prigovor zastare zaključujući kako se utuženi iznos odnosi na iznos koji je tuženik bio u obvezi isplatiti u razdoblju od 14. veljače 2019. do 5. listopada 2020., da je tužitelj kao nasljednik pok. BC rješenjem od 7. srpnja 2020. pozvan preuzeti predmetni ovršni postupak, zahtijevao nastavak postupka ovrhe te podneskom od 14. travnja 2021. tuženiku predložio naplatu preostalom potraživanja koji prijedlog je sud rješenjem od 1. srpnja 2021. odbacio kao nedopušten a tužba je u ovom predmetu podnesena 16. veljače 2022., to daljnjom primjenom odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 241. ZOO-a utvrđuje neosnovanim prigovor zastare.

11. Nadalje, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP -a te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 dalje Tarife) obvezuje tuženika isplatiti tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku te troškove sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.818,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok zahtjev tuženika koji nije uspio u sporu odbija kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službeno dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Neosnovane su tvrdnje tuženika koje se sadržajno odnose na počinjenu relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP -a jer je sud prvog stupnja radi ocijene pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva cijenio sve provedene dokaze te na temelju njihove analize kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka donio valjane pravne zaključke čime je postupio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

14. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrdio je sve činjenice relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja te na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tražbeni zahtjev. Naime, tuženik u žalbi tvrdi da je pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja valjalo priklopiti cjelokupni ovršni predmet poslovni broj Ovr pl 690/07, što je i predložio ali je sud to odbio provesti što je konačno rezultiralo i nepravilno utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, protivno iznesenom sud prvog stupnja je odlučio provesti predloženi dokaz te zatražio radi uvida predmetni spis, ali je utvrđeno da je isti bio arhivirana a potom nakon roka za čuvanje uništen, ali je sukladno odredbi čl. 118. -120. Sudskog poslovnika određeno obnavljanje predmetnog spisa i za potrebe ovog postupka dostavljena preslika i to onih sadržaja spisa koji su bili relevantni za provođenje postupka, odnosno u prvom redu za provođenje financijskog vještačenja, koja utvrđenja nisu bila niti sporna između stranaka. Konačno, tuženik nije niti tvrdio nakon provedenog vještačenja da bi za provođenje istog trebalo pribaviti drugu dokumentaciju iz predmetnog spisa niti u tom smislu iznosio primjedbe. Stoga proizlazi da je vještačenje provedeno na temelju uvida i analize dokumentacije iz predmetnog spisa relevantne za utvrđenje da li je tuženik kao ovršenikov dužnik postupajući po rješenju o ovrsi u razdoblju od 1. lipnja 2007. do veljače 2019. obustavio iznos koji mu je naložen sukladno rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr pl 690/07.

15. Pravilno sud prvog stupnja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića nakon što se usmeno očitovao na primjedbe tuženika, kao stručan, logičan i obrazložen. Prilikom izračuna isti je ispravno primjenjivao tečaj eura i to srednji tečaj Zagrebačke banke d.d. na dan uplate, odnosno ustege koju je tuženik vršio (kako je odlučeno ovršnom ispravom), a ne fiksni tečaj eura koji je u primjeni od 1. siječnja 2023. Potom je prilikom uračunavanja uplaćenih iznosa, odnosno ustegnutih od mirovine ovršenika pok. OC, pravilno to obračunao primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, odnosno na način da se najprije podmiruju troškovi, zatim zatezna kamata a potom glavnica. Kako nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik nije imao daljnjih primjedbi niti dokaznih prijedloga, to je pravilno sud prvog stupnja s obzirom na rezultate vještačenja zaključio da je tuženik zbog nepravilnog obračuna kao ovršenikov dužnik propustio ustegnuti daljnji iznos od 2.722, 58 eura. Nadalje kako je ovršenik OC preminuo **.**.2020. to tužitelj kao nasljednik ranije ovrhovoditeljice nije u mogućnosti više izvršiti naplatu na njegovoj mirovini, pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 1045. i čl. 1062. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika isplatiti tužitelju kao nasljedniku iste utuženi iznos, uz zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, odnosno iznosa koji bi bio ustegnut na njegovoj mirovini, da je tuženik kao ovršenikov dužnik nastavio sa obustavom te tužitelju odnosno njegovoj prednici isplatio cjelokupni iznos.

16. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbi Tarife obvezao tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka koji se odnose na troškove zastupanja i sudskih pristojbi.

17. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I i III izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Navedena presuda u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Medenjak