Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10517/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽE, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 12. kolovoza 2024., broj: Pp-2746/2024, na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika ŽE kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, okrivljenik ŽE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz člana 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u zadržavanju tako da mu preostaje za platiti 1.280,18 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,62 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem braniteljice, podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i to odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Sud prvog stupnja opravdano je primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, budući da se to djelo prekršaja ubraja u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama gdje je kod okrivljenika kritične zgode bio ustanovljen visok stupanj alkoholiziranosti od 1,69 g/kg, zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim smanjenje trajanja zaštitne mjere. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje poslovnih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa. Također, prijedlog okrivljenika za plaćanjem veće novčane kazne u zamjenu za smanjenje trajanja zaštitne mjere nije moguće niti kao takvo predviđeno Prekršajnim zakonom.

6. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja