Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-1597/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivanka Šamija, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Joško Atlagić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 1. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice JU i punomoćnika tuženika Joška Atlagića, na ročištu za objavu presude, dana 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za 957/1066 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zgradu i dvor, pa se nalaže tuženiku TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ispusti ispravu podobnu za upis prava vlasništva za 957/1066 idealnog dijela na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 1.875,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 26. travnja 2024. navodi se u bitnome da je tužitelijca, kao i njezin pravni prednik i otac, pok. LU , bio pošteni i istiniti posjednik čest. zem. [katastarska čestica]., K. O. [katastarska općina], još od 1955., odnosno da njen prednik pok. LU od tada neprekidno posjeduje čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da navedenu nekretninu , ranije vinograd i zgrada, koja u naravi predstavlja zgradu i dvor koji iskorištavaju više od šezdeset godina, pa da su u savjesnom i nesmetanom posjedu iste, čime da su temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva. Tuženik ni njegov pravni prednik da nisu nikada posjedovali predmetnu čest.zem., niti da su tužiteljici ni njezinom pravnom predniku osporavali kvalitet posjeda.

1.2. Pred Općinskim sudom u Splitu da se vodio postupak pod brojem P-250/19, koji da je okončan presudom od 18. siječnja 2024., koja da je postala pravomoćna dana 3.veljače 2024. Navedenom presudom da je sud utvrdio da je kćerka tužiteljice GUŽ suvlasnik za 109/1066 dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvor površine 47 m2, te da je temeljem navedene presude ovlaštena upisati pravo suvlasništva na nekretnine na svoje ime, uz brisanje toga prava sa imena tuženika TU.

1.3. Kćerka tužiteljice, koja da je bila tužiteljica u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-250/19, a s obzirom na vlasničke udjele u osnovnoj čestici koje ima zajedno sa sa svojom majkom iz ZU 9693, u kojoj je vlasnik za 109/1066 dijela, nije mogla steći preostali dio čest. zem. [katastarska čestica], već je vlasnik preostalog dijela čestice 101/19 njezina majka, tužiteljica iz ove tužbe za 957/1066 dijela, a s obzirom da je istoj njen otac sada pok. LU, predmetnu česticu darovao 1986., a koji je vlasništvo na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], stekao izvanrednom dosjelošću još 1975. godine, što da proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj P- 250/2019-77.

1.4. U navedenom predmetu, da je Općinski sud u Splitu proveo postupak, izveo sve predložene dokaze te utvrdio da se u konkretnom slučaju radilo o izvanrednoj dosjelosti, jer posjed tužiteljice i njenog pravnog prednika oca, sada pok. LU, koji joj je još 1986. darovao predmetnu čest. zem. [katastarska čestica], a koji posjed je bio istinit i pošten, odnosno nije stečen ni silom ni prijetnjom ni na izmoljen način, odnosno prednik tužiteljice da je posjedovao predmetnu čest.zem. i da je bio pošteni posjednik neometan od strane susjeda pok. OU i njegovih nasljednika.

1.5. Temeljem odredbe članka 28. st. 4. ZOVO, pošteni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina, što da znači da je protekom dvadeset godina od početka posjedovanja pravni prednik tužiteljice, njen pokojni otac LU stekao vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], a kako je sud presudio i u presudi od 18.siječnja 2024., koja je postala pravomoćna 3. veljače 2024., što da je tuženiku poznato i nesporno.

1.6. Slijedom iznesenog, tužiteljica je predložila sudu donošenje presude kojom će utvrditi da je ista vlasnik za 957/1066 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zgradu i dvor, pa se nalaže tuženiku da tužiteljici ispusti ispravu podobnu za upis prava vlasništva za 957/1066 idealnog dijela na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i da joj naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 24. srpnja 2024., tuženik u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je tuženik osnovnu česticu kupio od stvarnih i upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika i posjednika, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 25.svibnja 2005., ovjeren od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita, pod brojem OV-3090/2005 od 25.svibnja 2005., te da je temeljem toga ugovora izvršio uknjižbu prava vlasništva, a predmet kupoprodaje da je bila nekretnina zemljišnoknjižne oznake 101/2 (kat.ozn. 10093/2) i čest. zem. [katastarska čestica] (kat.ozn. 10093/8). Sukladno izvodu iz prostornog plana, da je tuženik izvršio parcelaciju predmetne nekretnine i formirao nekretnine koje su mu bile potrebne za dobivanje građevinske dozvole, a sukladno tome da je izvršio promjenu upisa u katastru s imena prodavatelja, koji da su ujedno bili upisani posjednici, na svoje ime.

2.2. Kćerka tužiteljice TUŽ da je protiv ovdje tuženika vodila parnični postupak pred ovim sudom pod brojem P-250/2019, koji je pravomoćno okončan te da je u većem dijelu odnosno sa cca 96 % tužbenog zahtjeva, ista odbijena. U tome predmetu, da je saslušana kao svjedok VU, ovdje tužiteljica, koja da je u iskazu navela: "Kada sam kazala da je otac "sredio" papire, odmah nakon kupnje, odgovorit ću da sam pri tome mislila na upis prava vlasništva, a kada me pita punomoćnik je li upisano točno ono što je kupio, odgovorit ću da je.". Slijedom navedenog, tuženik ističe da je pravni prednik tužiteljice u zemljišnim knjigama izvršio upis prava vlasništva isključivo na nekretnini koju je kupio, ali ne i na nekretnini koja je predmet ovog postupka, jer da ista nije bila predmet kupoprodaje, što da također ukazuje na postojanje odlučne činjenice nedostatka elementa poštenja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.3. Iz iskaza saslušanih svjedoka u postupku broj P-250/2019 da jasno i nedvojbeno proizlazi da LU nije bio istinit i pošten posjednik, kako navodi tužiteljica, jer je isti znao i bio upoznat da navedena nekretnina nije njegova, a kao dokaz toga je i činjenica što je nije unio u ugovor o darovanju. Predmetna nekretnina da nije unesena u ostavinsku masu pok. LU, na bilo koji način, jer su nasljednici istoga znali da LU predmetnu nekretninu nije nikad ni kupio. U konkretnom slučaju, da se radi o prekariju jer je pravni prednik tužiteljice dobio dopuštenje od vlasnika za uporabu nekretnine do opoziva, koji prekaristički odnos ne može predstavljati temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: zemljišnoknjižni izvadak za ZU 9693, K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 25. travnja 2024., Izvod iz katastarskog plana sa stanjem podataka na dan 25. travnja 2024., Uvjerenje DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava Split od 7. studenoga 2018., kopiju snimke iz zraka, Izvod iz posjedovnog lista broj 16048, K. O. [katastarska općina] , Uvjerenje o prebivalištu za pok. LU pok. Ivana, fotografije priložene uz tužbu, Ugovor o darovanju sklopljen 20. lipnja 1986. Nadalje, izveden je dokaz stranačkim iskazom tužiteljice i tuženika te saslušanjem svjedoka GUŽ, BU, MU, NU. Konačno, pribavljen je i priložen spis ovog suda broj P-250/2019 te su pregledane i pročitane isprave i dokumentacija priložena tom sudskom spisu.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva 957/1066 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zgradu i dvor, te zahtjev da joj tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju da će u protivnom zamijeniti sudska presuda.

7. Pri tome tužiteljica u činjeničnom osnovu tužbe kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva ističe dosjelost, uz uračunavanje dugogodišnjeg, samostalnog i kvalificiranog posjeda svoga prednika, oca pok. ĆU (koja da je utvrđena pravomoćnom presudom u postupku pred ovim sudom broj P-250/2019), a koji da je kupio spornu nekretninu još 1955. godine, te ju je darovao njoj, a da se na toj nekretnini nalazi izgrađen objekt sa zgradom i dvorom, koji se proteže i na ovdje spornu nekretninu.

8. Predmetna nekretnina, označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], identificirana je nakon uviđaja na licu mjesta, pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza te dopunom, u predmetu ovog suda broj P-250/2019, koji je suglasnošću parničnih stranaka korišten u ovoj pravnoj stvari.

8.2. Prilikom uviđaja na licu mjesta, tužiteljica je pokazala spornu nekretninu, oznake č. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], te je terenskim očevidom , potrebnim terenskim mjerenjem te uvidom u podatke i zemljišne knjige, utvrđeno da se pokazani dio nekretnine od strane tužiteljice nalazi na velikom dijelu k. č. [katastarska čestica] (č. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], na kojemu je kao posjednik u Područnom uredu za katastar Split, u posjedovni list broj 14218, u površini od 47 m2, kulture dvor 46 m2 i zgrada (dio) 1 m2, upisan tuženik TU, za cijelo. Navedeni je u trenutku uviđaja na licu mjesta bio i upisani zk vlasnik, za cijelo.

8.3. Dio nekretnine koji je predmet spora u naravi predstavlja dvorišni dio stambene građevine anagrafske oznake Put Trstenika 41, Split te se proteže od sjevera (linija A – B – C) prema južnom dijelu do kraja prirodne stijene, litice (linija E-F-G-H-I). Na istočnome dijelu opisani dio nekretnine (linija B-C-D) zadire dijelom u stambeni objekt Put Trstenika 41 te međa nije vidljiva jer se nalazi unutar objekta. Na zapadnome dijelu opisani dio nekretnine (linija I-J-K-L-A) nema vidljivih međnih obilježja jer se dijelom nalazi na prirodnoj stijeni, litici, a dijelom se koristi kao dvorište.

8.4. Iz dopune pisanog nalaza i mišljenja imenovanog stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, u bitnome proizlazi da je tužiteljica pokazala svoju nekretninu, koja u naravi predstavlja stambeni objekt sa okućnicom, te ogradni zid svoga posjeda, i susjednu, južnu nekretninu, k. č. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika, time da je današnja visinska razlika između dvorišta tužiteljice, prikazanog na fotografiji broj 3 i dvorišta susjedne južne stambene zgrade cca 3m, dok je 2005.g., visinska razlika između dvorišta tužiteljice i susjedne južne čestice gdje je izgrađena zgrada, bila cca 1,5 m.

9. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno, a ujedno proizlazi iz zk izvatka sa stanjem podataka na dan 16. siječnja 2019., da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], upisan tuženik, te da je navedena čestica u zemljišnim knjigama upisana kao zgrada od 1 m2 i dvor od 46 m2, ukupne površine 47 m2.

10. Nije bilo sporno niti da je kćerka tužiteljice TUŽ, u odnosu na tuženika TU, pravomoćnom presudom ovog suda broj P-250/2019-77 od 18. siječnja 2024., utvrđena vlasnicom za 109/1066 dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], uz ovlaštenje temeljem presude upisati pravo suvlasništva iste na svoje ime, uz brisanje toga prava sa imena tuženika.

11. Nije bilo sporno niti da su tužiteljica i tuženik susjedi, i to na način da je:

-tuženik Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 25. svibnja 2005. g. kupio čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] od prodavatelja AU, ČU, KU, DU i FU;

-da je tužiteljica zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], čest.zem.

52/19, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest.zem.

52/16, u naravi vrt, kuća, garaža, ZU 9693, K. O. [katastarska općina], za 957/1066 suvlasničkog dijela, a njezina kćer, GUŽ, za 109/1066 dijela, što u naravi predstavlja kuću sa okućnicom koja je opisana u pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza u predmetu broj P-250/2019;

-da je temeljem prijavnog lista od 5. rujna 2005. g. u zemljišnim knjigama evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 101/2, 101/19 (ovdje spornu česticu), 101/20, 101/21 i 101/22 uz upis zgrade u površini od 1 m² sagrađene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], te da je temeljem prijavnog lista od 16. studenog 2008. g. evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 101/19, 101/25 i 101/26;

-da iz spisu priloženog zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] (zgrada, dvor), ZU 17980, K. O. [katastarska općina], sa stanjem podataka na dan 16. siječnja 2019., proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik, za cijelo.

12. Čitanjem obrazloženja presude ovog suda broj P-250/2019-77 od 18. siječnja 2024., proizlazi da je sud utvrdio da je tamo tužiteljica TUŽ (kćerka tužiteljice) , u odnosu na tuženika TU (ovdje tuženika) vlasnica za 109/1066 dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina], uz obrazloženje da je prednik tužiteljice pok. LU (njezin djed) posjedovao zemljište kao svoje i da je bio pošteni posjednik neometan od strane susjeda pok. ZU i njegovih nasljednika, čime da je protekom roka od dvadeset godina od početka posjedovanja (1955. god. do 1975. god.), stekao vlasništvo sporne čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17980, K. O. [katastarska općina] (inicijalne oznake 52/2, K. O. [katastarska općina] ), koju da je darovao svojoj kćeri GU, a koja da je istu darovala JUŽ, svojoj kćeri, i to za 109/1066 dijela.

12.2. Pri tome se sud u obrazloženju presude pozvao na odredbe članka 1460., 1461., 1463., 1464., 1468. OGZ, te na odredbu članka 28. st. 4. ZOVO.

13. Tužiteljica u stranačkom iskazu navodi u bitnome da je njezin pokojni otac LU kupio ovu nekretninu 1955. godine, kada je ušao u posjed i počeo je tu graditi kuću, a nije joj poznato od koga ju je kupio. Radi se o kući u kojoj je ona rođena, cijeli život da je tu živjela, a danas da tu živi njezina kćer TUŽ. Tuženik da je vlasnik nekretnine koja se u odnosu na ovu njihovu nekretninu nalazi južno, nije joj poznato kada ju je stekao i na koji način, a da raniji vlasnici, obitelj ĐU nikada nisu njezinome ocu niti njoj osporavali pravo vlasništva predmeta spora, jer da u suprotnom njezin otac ne bi bio tu gradio kuću. Negdje 2019., da se tuženikov sin obratio njezinoj kćeri te da je pitao hoće li kupiti od njega taj sporni dio, što da ona cijeni kao prvi trenutak saznanja da njezina obitelj ne bi bila vlasnik toga dijela. Nakon toga, da je kćer pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva, koji da je okončan pred ovim sudom, ali da se tu dogodila situacija da i ona nije istovremeno podnijela tužbu, a otac da je upravo njoj ugovorom iz 1986. darovao predmetnu nekretninu, pa da je kćer utvrđena vlasnicom za odgovarajući suvlasnički dio. Tužiteljica napominje da se radi o terenu koji ima visinsku razliku, da je izdignut nekih 1,5 m do 2,5 m u odnosu na južniju nekretninu u vlasništvu tuženika, da je otac ogradio nekretninu te da ni njemu ni njoj kao ni njezinoj kćeri nitko nije nikada osporavao pravo vlasništva, a da radi konfiguracije terena nije ni moguć pristup bilo kome. Tužiteljica osporava navode tuženika da bi njezinome ocu netko za života osporavao vlasništvo, jer da joj je otac za života govorio sve, pa da bi joj i svakako bio prenio tu činjenicu, a sjeća se da joj je otac prepričao da ga je tuženik zamolio, kada je počeo graditi kuću, da mu posudi svoj priključak struje za izvođenje radova. Cijeli taj teren da je kaskadan, ispod njihove kuće da je niža čestica, u vlasništvu tuženika, a onda još jedan niža čestica. Ugovorom iz 1986., da joj je otac darovao kuću i jugoistočni dio okućnice, odnosno ovo što je sada problem, da je to bila 1/3 čestice, a kasnije da joj je opet darovao tu istu nekretninu, ali za daljnji dio do ½ dijela. Nije joj poznato je li čestica koja je danas predmet spora bila navedena u ugovoru, ali da je ona osnovni sastavni dio njezine čestice te da joj je na terenu jako dobro poznato što joj je otac darovao.

14. Iz stranačkog iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je postao vlasnik predmetne nekretnine 2005. , kada je istu kupio od gđe AU, koja da je ujedno zastupala i ostale suvlasnike, nasljednike pok. OU. Prilikom uvođenja u posjed, da mu je gđa AU rekla da ima problema sa susjedima, koji da su ušli u među, a da se radi upravo o kući tužiteljice i njenoga pokojnog oca, sa kojim da je bio u dobrim odnosima , međutim da ima potrebu za navesti da mu nije on posudio struju, već da mu je struju posudio drugi susjed, a da mu je LU posudio svoju vodu. Gabariti kuće tužiteljice odnosno njenih prednika da su u istome stanju kakvi su i bili u trenutku kada je on kupio svoje zemljište, koje je položen s južne strane te nekretnine, dakle da se gabariti nisu mijenjali. Nadalje, tuženik navodi da je naručio izradu parcelacijskog elaborata, da je prezentirao te rezultate LU i da mu je on rekao: „ TU, nemoj mi to dirati, nemoj mi rušiti kuću.“, a iz toga elaborata da je bilo vidljivo da se taj dio njegove okućnice nalazi na njegovoj nekretnini. On da je došao sa kućom na njegovu među i da se samo širio. Nije poduzimao nikakve pravne radnje da bi zaštitio to svoje pravo vlasništva u odnosu na LU jer je znao da je u prostorno planu predviđeno da u tome dijelu prođe put, a da je bilo u interesu svih da se tu napravi put. Sa pokojnim LU da je bio u dobrim odnosima, a da su netočni navodi tužiteljice da se njegov sin obratio njezinoj kćeri glede pregovora oko ovog spornog dijela, jer da je upravo on pristupio tužiteljičinom zetu nakon što je LU umro , a oni su krenuli adaptirati kuću, te da mu je pokazao elaborat i pitao zna li on gdje su prave međe. LU da mu je rekao da on nije bio svjestan da je ovaj sporni dio nekretnine napravljen na tuženikovom vlasništvu, da nije to napravio namjerno, a da ga nije tužio da mu preda posjed jer da mu to nije ništa smetalo, zbog njihovih dobrih odnosa, jer da je svejedno grad to trebao oduzimati za put.

15. Iz iskaza svjedoka MU, supruga tužiteljice, u bitnome proizlazi da je suprugu upoznao 1980., kada je ona živjela u kući koja je predmet spora, sa svojim roditeljima, a da je stanje na terenu, dakle kuća, okućnica, dvorište, ograda koja je postavljena na nekretnini u identičnom stanju danas, kao što je bila kada je prvi put posjetio svoju sadašnju suprugu i njezinu obitelj. Iskazuje kako se sjeća da su raniji susjedi, prednici tuženika bili gdin FU i G, koji da su sa njegovom punicom i puncem bili u jako dobrim odnosima, bili su bliski. Njegov punac da je sagradio kuću već i ranije nego što je on upoznao svoju suprugu, negdje otprilike oko 1950.-ih godina, oni da nisu ni imali saznanja da bi ova sporna nekretnina bila vlasništvo tuženika, odnosno da ista nije upisana na njegovog punca. Tu okolnost da su saznali tek nakon smrti njegovog punca, kojega je naslijedila njegova supruga, pa da su krenuli u adaptaciju objekta u skladu sa zakonskim propisima, jer da je taj objekt bio u stanju konstruktivno nezadovoljavajućem. Tada da im je tuženik počeo stvarati određene probleme, i da se saznalo da ova sporna čestica nije u vlasništvu njegovog punca. Sjeća da je tuženik radio parcelacijski elaborat i tada kako nitko od njih nije reagirao na to, jer se nije sumnjalo da postoji nekakav problem glede vlasništva. Kada mu se pokazuju fotografije na skici lica mjesta koje je izradio vještak geodet, a koje prileže spisu ovog suda P-250/2019, list 150 spisa, svjedok navodi da je upravo takvo stanje, identično kakvo je i sada, bilo i kada je prvi put došao tu. Punac da je darovao nekretninu njegovoj supruzi, tužiteljici, ali mu nije poznato što je točno navedeno u ugovoru i je li darovao baš ovdje spornu nekretninu.

16. Iz iskaza svjedokinje NU u bitnome proizlazi da je tuženik počeo svojatati vlasništvo ove nekretnine te da želi dokazati da bi ona zapravo pripadala njemu. Njezin pokojni djed LU, da je kuću počeo graditi negdje otprilike između 1946. godine i 1950. godine, tada da je napravljena kuća, dvorište, ograda, prema južnom dijelu, a kada joj se pokazuje skica lica mjesta, koju je izradio vještak geodet, a koja prileži spisu ovog suda poslovni broj P-250/2019 (list 150 spisa), navodi da je ta sporna granica oduvijek bila ista, dakle samim pregledom fotografije da je vidljivo da je ranije postavljeno kamenje, koje da je služilo kao ograda na toj strmoj litici, a vidljivo je isto tako da se ne može pristupiti sa te južne strane, radi strmnine, na ovu spornu nekretninu. Na ovom području, odnosno u susjednoj kući da je živjela do 2020. godine. Poznato joj je da nikada nije bilo sporno da je ovo djedova nekretnina, a ranije južna nekretnina, koja je sada u vlasništvu tuženika, je u naravi predstavljala djelomično obrađeno, a djelomično neobrađeno zemljište na kojemu nije nitko živio, nije joj poznato tko su bili vlasnici niti kako je tuženik stekao vlasništvo svoje nekretnine. Problemi da su nastali kada je njezin djed pokojni PU umro (umro je 2018. godine), odnosno kada je teta sa svojom kćeri željela obnoviti kuću, da joj je poznato od rodice, da je on rekao da će tu podnijeti tužbu jer da bi on bio vlasnik ovog spornog dijela nekretnine na kojemu je izgrađena kuća, a kako njoj osobno nije niti poznato kojeg bi to dijela nekretnine tuženik bio vlasnik.

17. Iz iskaza svjedokinje GUŽ, kćeri tužiteljice, u bitnome proizlazi da sporna, predmetna nekretnina u naravi predstavlja terasu sa južne, jugoistočne strane, koja je u zemljišniku upisana kao 1 m2 objekta. Prethodno da je ona kao tužiteljica vodila parnični postupak protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva ove nekretnine, međutim u tom postupku da nije sudjelovala ni njezina majka, tako da ona svoja vlasnička prava u odnosu na nekretninu ostvaruje u ovom postupku. Pojašnjava da je njoj majka darovala dio te nekretnine, ne cijelu, te u toj nekretnini da ona živi sa svojom obitelji. Nadalje, navodi kako se radi o objektu, kući i okućnici, koju je njezin djed izgradio negdje oko 1952. godine, objekt da se vidi u snimkama iz 1961. godine u identičnom stanju kao što je i danas, dakle u nepromijenjenom obliku sa identičnim granicama sa svih strana kako ga je i ,njezin pok djed izgradio. Kada je njezin djed izgradio kuću da je napravio i ogradu sa svih strana, oko toga nikada nije bilo sporova sa ranijim susjedima, niti da se uopće znalo da bi nekretnina koje je predmet ovog postupka bila upisana kao vlasništvo tuženika. Kuća jest djelomično obnovljena, renovirana ali sve u identičnim gabaritima kako je njezin djed sagradio. Kada joj se pokazuje skica lica mjesta, koju je izradio vještak geodet, a koja prileži spisu ovog suda poslovni broj P-250/2019 (list 150 spisa), navodi kako je ona promijenila samo stariju dotrajalu ogradu ali je zid koji je izgradi njezin pokojni djed ostao u identičnom stanju što da je jasno vidljivo iz fotografija da se radi o starijem izgrađenom zidu. Nadalje, da nitko nikada nije ni pristupao sa donje nekretnine jer je ona dosta niža, tu da se nije moglo pristupiti. Nakon što je djed umro (2018. godine), suprug i ona da su krenuli sa renovacijom i obnovom, u tim radovima da su skinuli nadstrešnicu koju je ranije napravio njezin djed i da su promijenili dotrajalu ogradu, a tada da im se obratio sin tuženika, po kazivanju njezinog supruga, to je bio njegov sin, i da je rekao da je njegova terasa, te hoće li kupiti od njih. Nakon toga da su provjerili stanje u zemljišniku te da su saznali da djed, odnosno njezina majka nisu upisani kao ZK vlasnici nego tuženik, a djed da je to majci po ugovoru o darovanju iz 1986. godine darovao, između ostaloga i točno dio koji je označen kao vrt i okućnica sa jugoistočne strane, a to da je u biti rub nekretnine i nema gdje dalje niti prema istoku niti prema jugu.

18. Iz iskaza svjedoka BU, koji je vlasnik nekretnine u neposrednoj blizini, prvi susjed stranka, proizlazi da je nekretnina, odnosno ograda sa zidom te kuće koja se nalazi na fotografijama koje prileže spisu ovog suda poslovni broj P-250/2019 (list 150 spisa), u takvom stanju oduvijek. Da se radi o kući pokojnog LU, odnosno njegove kćeri te njegove unuke koja je sada u identičnim gabaritima kakva je bila i ranije. Pojašnjava sudu kako su se na ovakav način radile granice između nekretnina, dakle ziđanjem zidova te postavljanjem ograde, tako da je isto i na njegovoj parceli. Navodi kako gdina TU nikada nije upoznao, niti da ga zna sada te da se sjeća da je raniji vlasnik južnog zemljišta, u odnosu na ovu ogradu, bio gdin OU koji je na jednom dijelu svoje čestice obrađivao vinograd, da je posjećivao pokojnog LU te da su se družili, a nije mu poznato da bi LU on osporavao pravo vlasništva ove sporne nekretnine. Bio je suučesnik, kao i ostali vlasnici susjednih zemljišta prilikom izrade urbanizacije, morali su okupiti svi oni vlasnici jer je vlasništvo bilo dijelom privatno, a dijelom gradsko. Gdina TU ni tada da nije upoznao, ne zna kada je kupio nekretninu, a dok je LU bio živ, sve je bilo u redu, a problemi da su očito nastali kada je PU umro.

19. Spisu predmeta, kao i predmeta ovog suda broj P-250/2019, prileži i povijesni zk izvadak za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , iz kojega je utvrđeno da je temeljem prijavnog lista od 5. rujna 2005. g. u zemljišnim knjigama evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 101/2, 101/19, 101/20, 101/21 i 101/22 uz upis zgrade u površini od 1 m² sagrađene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], te da je temeljem prijavnog lista od 16. studenog 2008. g. evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 101/19, 101/25 i 101/26.

20. Nadalje, spisu predmeta je priložen i Ugovor o darovanju između IU, oca tužiteljice , kao darovatelja, i tužiteljice kao daroprimatelja, sklopljen dana 20. lipnja 1986., kojim ugovorom joj je isti darovao u svojoj porodičnoj prizemnoj stambenoj zgradi smještenoj na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 9693, K. O. [katastarska općina], a koja se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, zahoda sa kupatilom , hodnika i verande u ukupnoj površini od 85 m2, jednu spavaću sobu sa sjeverozapadne strane, te sukorištenje kuhinje, zahoda sa kupatilom , hodnika i verande, te joj dariva i dio okućnice sa jugoistočne strane parcele, što je u naravi vrt ispred i oko kuće u površini od 71 m2, a što predstavlja idealni dio od jedne trećine čest. zem. [katastarska čestica], ZU 9693, K. O. [katastarska općina].

21. Spisu predmeta ovog suda broj P-250/2019, priložen je i Dodatak ugovoru o darovanju, zaključen dana 1. studenoga 1999., među istim strankama, kojim darovatelj, pok. LU, daruje tužiteljici opisani dio nekretnine, i to do ½ čest. zem. [katastarska čestica], ZU 9693, K. O. [katastarska općina] ( o čemu je tužiteljica iskazivala u stranačkom iskazu).

22. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da nekretnina koja je u navedenom Darovnom ugovoru i njegovome dodatku, označena kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi, dakle na terenu, predstavlja kuću sa okućnicom koju je izgradio pok. LU, te koju je spisu priloženim ugovorima darovao tužiteljici, niti da je ona suvlasnički dio od 109/1066 darovala svojoj kćeri GUŽ (ugovori priloženi spisu broj P-250/19).

23. Glede pravnog osnova stjecanja, navesti je kako je dosjelost u širem smislu riječi gledano, stjecanje prava vlasništva njihovim vršenjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u užem smislu, kao osnova za stjecanje vlasništva, dosjelost je stjecanje toga prava vršenjem posjeda kroz zakonom određeno vrijeme.

23.2. Ratio instituta dosjelosti je taj da se jedno faktično stanje uskladi sa pravnim, tako da se pravni nedostatak faktičnog posjednika otklanja upravo dosjelošću, stoga institut dosjelosti kao jedan od originarnih načina stjecanja prava nalazi svoje puno opravdanje u primjeni jer se upravo tim institutom rješava nesklad između ekonomoskog – faktičnog korištenja stvari i pravnog vlasništva.

24. Kako se tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe poziva na izvršavanje faktičnog posjeda preko svojih prednika, od 1955., odnosno od posjeda svoga oca pok. LU, koji joj je Darovnim ugovorom iz 1968. godine, darovao 1/3 dijela iste, a koji ugovor prileži sudskom spisu te kasnijim Darovnim ugovorom kojim joj je darovao do ½ dijela iste (koji prileži sudskom spisu broj P-250/2019), to je vrijeme dosjelosti na koju se tužiteljica poziva, sukladno odredbi iz članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.; dalje: ZV) promatrati kroz tri pravna režima – po pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika - OGZ-a, Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosnima („Službeni list SFRJ“ br 6/80., „Narodne novine“, broj: 53/91.; dalje: ZOVO) i odredbama ZV.

25. Proizlazi, obzirom da se tužiteljica poziva na neprekinuti i samostalni posjed svoga pok oca od 1955. godine, da je dosjedanje započeto u primjeni pravnih pravila OGZ- a, koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941.(„Narodne novine“ br. 73/91).

26. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a bilo je potrebno ostvarenje slijedećih pretpostavki: a) sposobnost stvari; b) posjed određene kvalitete; c) rok dosjelosti- (30 ili 40 godina); d) sposobnost stjecatelja, a za izvanrednu dosjelost uz pošten posjed tražilo se vrijeme od 30 godina. Pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328 OGZ-a je onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju.

27. Kako temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, nema osnova pretpostavci da se radilo o kvalificiranom posjedu, tada je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kada bi se izvorno primjenjivala pravna pravila (pravno pravilo iz paragrafa 1468 ) bilo potrebno 30 godina.

Međutim, ako se kao rok dosjelosti računa vrijeme od 20 godina uz pošten posjed prema prihvaćenom pravnom stajalištu zauzetom na Proširenoj Općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960., za čiju primjenu sud ne nalazi zapreka pa polazeći od kazivanja saslušanih svjedoka, kako u ovom postupku, tako i u postupku pred ovim sudom broj P-250/2019, u kojemu je nedvojbeno utvrđeno da je pok. LU nakon kupoprodaje nekretnine (1955.), na prirodnoj granici, strmoj litici, između svoje nekretnine i nekretnine koja je položena južnije (koja je danas u vlasništvu tuženika), uz visinsku razliku, izgradio ogradni zid, pri čemu je zaključak ovog suda da je pok. LU cijelo to vrijeme vjerovao da je 1955. godine kupio i ovaj, sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], koji je kasnijim ugovorima o darovanju prenio na tužiteljicu, a ona na svoju kćer GUŽ (u suvlasničkom dijelu), a obzirom da nema nikakvog dokaza da su imenovani bili ometani u posjedu i da ga nisu izvršavali kao svoju vlast u kontinuitetu, onda je zaključiti da je dvadesetogodišnji rok isticao krajem 1975.

28. Dakle, prednik tužiteljice, njezin otac pok. LU, posjedovao je zemljište kao svoje, i bio je pošten posjednik neometan od strane susjeda, pok. OU i njegovih nasljednika, a koji posjed nije bio stečen ni silom ni prijetnjom ni na izmoljeni način, slijedom čega prednici tužiteljice nisu imali razloga posumnjati da se radi o zemljištu koje pripada nekom trećem. ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., u odredbi iz čl. 28. st.4. propisao je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, iz čega slijedi zaključak da je protekom dvadeset godina od posjedovanja prema OGZ-a, računajući od 1955. godine, pravni prednik tužiteljice, njezin otac pok. LU, stekao pravo vlasništva sporne čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

29. Spomenuti je isto tako i da su odredbom iz čl. 159. ZV propisane pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću pa je tako u st. 3 propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, što ukazuje da je u svim režimima kod izvanredne dosjelosti uz neprekidni rok faktične vlasti bio potreban i savjestan odnosno pošten posjed, pa proizlazi da su u sva tri režima isti sadržaji glede roka i kvalitete posjeda, pri čemu je rok objektivna kategorija, a kvaliteta, kod izvanredne dosjelosti pošten odnosno savjestan posjed koji se pretpostavlja što znači da posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (što je u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjeno).

30. Odredba članka 160. stavka 1. i 2. ZV određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3 ZV).

31. Uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka MU, NU, GUŽ, BU, kao i iskaze samih stranaka, mišljenje je ovog suda da je pok. LU 1955. godine, nakon kupoprodaje nekretnine tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojoj je sagradio kuću i okućnicu, na prirodnoj granici između nekretnine koju je kupio i južnijeg položenog zemljišta (koje je od 2005. godine u vlasništvu tuženika), izgradio ogradni zid radi zaštite i sigurnosti, a ujedno, svi izvedeni dokazi, kao i saslušani svjedoci u postupku ovog suda broj P-250/2019, ukazuju da je pravni prednik tužiteljice, sada pok. PU, pogrešno smatrao da je kupio i zemljište na kojemu je izgradio ogradni zid, i koji u naravi, na terenu, predstavlja sastavni dio njegove okućnice, pa je čak i objekt izgradio djelomično na tome zemljištu (u površini od 1 m2).

Tek nakon što je tuženik od ranijih vlasnika, obitelji OU, 2005. godine kupio južno položeno zemljište, pok. LU, prednik tužiteljice, saznao je za činjenicu da mu prodavatelj 1955. nije prodao i to, ovdje sporno zemljište.

32. Obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je i danas kuća sa okućnicom u identičnim gabaritima kao što je bila i ranije, te da se pok. ĐU kao ni njegovi nasljednici nisu protivili ograđivanju zemljišta od strane pravnog prednika tužiteljice te korištenju ovog dijela zemljišta kao okućnice i dijelom objekta od 1 m2, odnosno da pok. LU nitko nije ometao u posjedovanju opisane nekretnine niti je osporavao njegovo pravo vlasništva na istoj, kao ni samu tužiteljicu (sve do 2005.), zaključak je ovog prvostupanjskog suda da je pravni prednik tužiteljice, pok. LU, ovo zemljište sve do 2005. g, posjedovao kao da je to njegovo vlasništvo, uvjeren da je i taj dio nekretnine kupio 1955. godine.

33. Zbog navedenoga, ovaj je sud stava da je pravni prednik tužiteljice, pok. LU, bio pošteni posjednik spornog zemljišta još od 1955., odnosno od kada je kupio čest.zem. inicijalne oznake 52/2, K. O. [katastarska općina], a koje je kasnije, 1986. Darovnim ugovorom i Dodatkom istome iz 1999., darovao tužiteljici. Pri tome, stav je ovog suda da je prava volja pravnog prednika tužiteljice, koji je vlasništvo nekretnine današnje oznake čest. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], stekao dosjelošću istekom 1975. godine, bila darovati tužiteljici i ovdje spornu česticu, a koju je tužiteljica kasnijim darovnim ugovorima darovala svojoj kćeri GUŽ (za 109/1066 dijela, ugovori priloženi spisu predmeta broj P-250/2019).

34. S druge pak strane, obzirom da je tuženik vlasništvo predmetne, sporne nekretnine stekao Kupoprodajnim ugovorom zaključenim 2005. sa ranijim vlasnicima, nasljednicima obitelji ĐU (koja činjenica među strankama nije bila sporna), uzimajući u obzir njegov stranačkog iskaza u kojemu je jasno naveo „da mu je prilikom uvođenja u posjed gđa AU rekla da ima problema sa susjedima koji da su ušli u među, da se radi o kući tužiteljice i njezinog oca“, a koji sporni dio je i pokazao na skici lica mjesta, kao predmet spora ovog postupka, zaključiti je da tuženik u trenutku stjecanja prava vlasništva kupoprodajnim ugovorom sa zk vlasnicima 2005. godine, nije bio u dobroj vjeri kada je u zemljišnoj knjizi upisao svoje pravo vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora, u odnosu na ovdje spornu nekretninu.

35. Naime, pregledom sporne nekretnine, odnosno ograde postavljene na prirodnoj litici, dvorišta kuće tužiteljice i njezinog prednika, koja ograda ga dijeli od posjeda tuženika na nižoj visini, a posebice nakon što mu je to priopćila prodavateljica, tuženiku nije moglo biti nepoznato da je na tome dijelu čest. zem. [katastarska čestica], koji je predmet kupoprodaje, već od ranije izgrađena (od 1955,) i postavljena ograda, i to na visinskoj razlici od 2 m – 3 m iznad njegove nekretnine, odnosno da ta nekretnina u naravi, na terenu, predstavlja sastavni dio kuće pok. LU i njegove kćeri, ovdje tužiteljice, koju je isti ogradio već 1955., kada je i izgradio kuću sa okućnicom.

Drugim riječima, tuženiku nije moglo biti nepoznato da prodavatelji – članovi obitelji ĐU, nisu nikada bili u posjedu ovdje sporne nekretnine.

36. Stoga je, radi razriješenja prijepora u ovoj pravnoj stvari, svakako cijeniti odredbu članka 130. st. 2. ZV, prema kojoj odredbi se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga, koji je, postupajući u skladu sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

37. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da, u skladu sa načelom povjerenje u zemljišne knjige, zakon nositeljima stvarnih prava vezanih za nekretnine, a stečenih na temelju zakona, implicitno nameće dužnost odgovornijeg odnosa prema svojim pravima, a savjesnim trećim osobama pruža zaštitu, a sve to radi općenite afirmacije funkcije zemljišnih knjiga koje u pogledu publiciranja prava na nekretninama imaju izuzetan značaj. Ovo stoga što su osnovne funkcije zemljišne knjige upravo njihova publicitetna funkcija .

38. Nadalje, prema odredbi članka 122. st. 3. ZV, postojanje dobre vjere se pretpostavlja, dok se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Međutim, iako ne mora istraživati izvanknjižno stanje, stjecatelj ne smije imati razumnih razloga posumnjati u istinitost zemljišnoknjižnog upisa.

39. U konkretnom slučaju, sam tuženik u stranačkom iskazu priznaje da mu je prodavateljica rekla kako ima problema sa susjedima, jer je LU, ušao u među, iz čega slijedi zaključak da je tuženik znao da sporna nekretnina, iako je predmet Kupoprodajnog ugovora iz 2005., predstavlja sastavni dio kuće i okućnice pok. LU, a danas tužiteljice i njezine kćeri, odnosno slijedi zaključak da tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom toga pravnog posla.

40. Stoga je ovaj sud stava da je tužiteljica tijekom postupka dokazala ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, uz uračunavanje posjeda prednika, svoga oca pok. ĆU od 1955. god., koji posjed je isti prenio na nju darovnim ugovorima.

Kako je tužiteljica danas upisana u zemljišni knjigama kao suvlasnica današnje čest. zem. [katastarska čestica], ZU 9693, K. O. [katastarska općina], koja je ranije nosila oznaku 52/2, odnosno 52/14, za 957/1066 dijela, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za 957/1066 dijela, je u cijelosti osnovan.

41. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

42. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st 1. u vezi sa člankom 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

44. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora označena prilikom predaje tužbe u sustav e-komunikacije, u iznosu od 10.000,00 EUR te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

45. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav tužbe od 26. travnja 2024. (Tbr 7/1 Tarife), iznos od 200,00 EUR;

-zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 50,00 eura;

-sastav podneska od 13. ožujka 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 EUR,

-zastupanje na ročištu od 24. travnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 EUR;

-zastupanje na ročištu od 3. rujna 2025., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 50,00 EUR;

-zastupanje na ročištu od 24. listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura

-zastupanje na ročištu od 6. veljače 2026. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 17. ožujka 2026. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 1. travnja 2026. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura, odnosno ukupni iznos od 1.500,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (375,00 EUR), daje iznos od 1.875,00 EUR.

46. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23. travnja 2024., jer je isti dostavljen protivno odredbi članka 299.a. st. 3. i 4. ZPP, odnosno jedan dan prije održavanja ročišta od 24. travnja 2025., za koje je tužiteljici priznat trošak zastupanja.

47. Dakle, tužiteljici je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos na ime troškova postupka je izostala jer ista nije ni zatražena (članak 151. st. 3. ZPP).

48. Stoga je odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis