REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-4300/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ad1/ GVS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad2/ GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji ad1/ i ad2/ zastupani po Danilu Cvitkoviću -Vučetiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika HEMINGWAY BAR d.o.o. iz [adresa], VIII Mediteranskih igara, OIB: 51945853294, zastupano po pun. Kseniji Vržini, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, izvanraspravno dana 06. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ GVS i ad2/ GV, te se sudi:

I Nalaže se tuženiku HEMINGWAY BAR d.o.o. isplatiti tužiteljima ad1/ GVS i ad2/ GV, iznos od 1.244,28 € (9.375,00 kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 02. prosinca 2020. pa do konačne isplate, a koja za razdoblje do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženih 0,72 € tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/ odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku HEMINGWAY BAR d.o.o. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad1/ GVS i ad2/ GV, parnični trošak u iznosu od 990,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. svibnja 2026. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 10. prosinca 2020. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužitelja GVS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad2. GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ad1/HEMINGWAY BAR d.o.o. iz [adresa], VIII Mediteranskih igara, OIB: 51945853294 ad2/.FUNKY BAR d.o.o. iz [adresa], VIII Mediteranskih igara, u kojoj se navodi: 1.1. kako su tužitelji i tuženici dana 22.11.2019.godine sklopili Ugovor kojim su ugovorili poslovnu suradnju, a koja se očituje u organizaciji i održavanju vjenčanja u prostoru Hemingway bar na adresi [adresa] u [adresa], te su tužitelji uplatili naknadu za rezervaciju termina u iznosu od 9.375,00 kuna.

1.2. kako se gore navedeni događaj trebao održati 08.05.2020.godine, a zatim je, radi situacije sa COVID- 19, bio promijenjen za datum 09.10.2020.godine pod istim uvjetima.

1.3. kako se situacija sa virusom COVID-19 ponovno pogoršala i kako su uvedene mjere ponovno se održavanje vjenčanja trebalo odgoditi.

1.4. kako su tužitelji otišli na razgovor sa voditeljem sale Hemingway bar-a FV vjerujući da će kao i prvi put dogovoriti odgodu termina vjenčanja za neki drugi datum kada situacija bude dozvoljavala, međutim, tijekom razgovora sa FV tužitelji su saznali kako su tuženici prodali salu, te da nisu u mogućnosti ugovoriti sa tužiteljima novi datum održavanja vjenčanja.

1.5. kako je tužiteljima ponuđeno održavanje vjenčanja po mjerama koje su propisane, odnosno da na vjenčanju bude do 50 ljudi, na što da tužitelji nisu pristali iz razloga jer je odabir sale Hemigway bara bio upravo zato jer može primiti 200 i više ljudi. .

1.6. kako su tužitelji smatrali da im se treba osigurati novi datum održavanja vjenčanja, a koji tuženici nisu bili u mogućnosti osigurati.

1.7. kako tužitelji nisu odgovorni za nemogućnost odgode predmetnog događaja, u skladu sa Ugovorom, nego je zato odgovoran tuženik budući svojom voljom i svojim postupanjem nije više u mogućnosti izvršiti preuzetu ugovornu obvezu pa je s tog osnova (neizvršenje ugovorne obveze) dužan vratiti uplaćen iznos od 9.375,00 kuna a koji su tuženici uplatili kao rezervaciju i osiguranje termina.

1.8. Slijedom prednjih činjenica tužitelji su predložili donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»1. Nalaže se tuženicima solidarno isplatit tužiteljima iznos od 9.375,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od dana podnošenja tužbe po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, do isplate sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka. «

1.9. Tužitelji su konačno uredili tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 11. veljače 2025. kada su zatražili donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»1. Nalaže se tuženicima solidarno isplatit tužiteljima iznos od 1.245.00 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 02. 12. 2020. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, do isplate sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka. «

2. Dana 13. siječnja 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika Blue Rain d.o.o. u kojem je tuženik istakao:

2.1. kako je nesporno da su stranke sklopile dana 22. studenog 2019. Ugovor o poslovnoj suradnji (dalje u tekstu: Ugovor) kojim su ugovorile poslovnu suradnju koja se odnosi na održavanje vjenčanja u prostoru Hemingway bara na adresi [adresa] u [adresa]. Na temelju Ugovora tuženici su trebali pružiti usluge organizacije i održavanja vjenčanja, a tužitelji navedene usluge koristiti.

2.2. kako su stranke u Ugovoru suglasno utvrdile da će se vjenčanje održati dana 8. svibnja 2020. te su tuženici temeljem čl. 4. st. 1. Ugovora uplatili iznos od 9.375,00 kn na ime rezervacije termina.

2.3. međutim, zbog cjelokupno nastale situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom navedeni događaj je odgođen za datum 09. listopad 2020. pod istim uvjetima.

2.4. kako su tužitelji, zbog uvođenja novih mjera zbog bolesti COVID-19, sa voditeljem sale I. tuženika FV održali razgovor radi ponovne odgode dogovorenog termina, te kako su tuženici ponudili tužiteljima održavanje vjenčanja na dogovoreni datum uz poštivanje odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske donesenih radi sprječavanja širenja bolesti COVID-19, a prema kojima je na dogovoreni datum bilo dopušteno održavanje vjenčanja uz prisustvo do 50 ljudi.

2.5. kako tužitelji u tužbi navode da nisu pristali na ponudu tuženika iz razloga jer su odabrali salu Hemingway bara upravo zato što može primiti 200 i više ljudi, stoga, tužitelji smatraju da su im tuženici dužni vratiti uplaćenu rezervaciju u iznosu od 9.375,00 kn s osnova neizvršenja ugovorne obveze te se postavili tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa.

2.6. Što se tiče prethodno spomenutih navoda tužitelja, I. tuženik ističe da se ne smatra odgovornim za neispunjenje ugovorne obveze održavanja vjenčanja upravo iz razloga što nigdje u Ugovoru nije navedena obveza tuženika koja bi se odnosila na broj ljudi koji će prisustvovati na vjenčanju, a tužitelji su odbili ponudu za održavanje vjenčanja na dogovoreni datum uz poštivanje odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske donesenih radi sprječavanja širenja bolesti COVID-19.

2.7. kako ovdje valja dodati kako su tuženici bili objektivno onemogućeni ponuditi tužiteljima održavanje vjenčanja na dogovoreni datum u skladu sa željama tužitelja da svadbenoj svečanosti prisustvuje 200 gostiju i više zbog obveze svih pa tako i tuženika na poštivanje spomenutih epidemioloških mjera.

2.8. Naime, sukladno čl. 2. Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije, Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske donesene na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18 i 47/20) a u vezi s člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 47/20), članka 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite (»Narodne novine« broj 82/15, 118/18 i 31/20) te članka 9.a Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine« broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20 i 42/20 Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, od dana 26. kolovoza 2020. godine, određene su nužne epidemiološke mjere iz točke I. Odluke i to između ostalog da na svadbenim svečanostima može biti prisutno najviše 50 osoba.

2.9. kako je slijedom navedenoga, I. tuženik morao poštovati navedenu Odluku, a kako nigdje u Ugovoru ugovorne strane nisu odredile broj gostiju, I. tuženik je sukladno cit. Odluci jedino mogao održati u svojim prostorijama svadbenu svečanost na kojoj će biti prisutno najviše 50 osoba.

2.10. što se tiče tužbenog zahtjeva za povrat uplaćene rezervacije, odnosno za isplatu iznosa od 9.375,00 kn, I. tuženik ukazuje na odredbu čl. 5. st. 1. Ugovora kojom je propisano da ukoliko tužitelji otkažu termin ili izvrše promjenu termina koji je određen Ugovorom, tuženici nisu obvezni izvršiti povrat primljene uplate na ime rezervacije termina, slijedom čega tužitelji nemaju nikakve pravne Osnove zahtijevati povrat uplaćene rezervacije, odnosno zahtijevati isplatu iznosa od 9.375,00 kn.

2.11. kako I. tuženik smatra važnim istaknuti i odredbu čl. 5. st. 2. Ugovora kojom je navedeno da tužitelji mogu naknadno promijeniti termin održavanja događaja pod uvjetom da se sklopi novi ugovor i ponovno izvrši uplata rezervacije u iznosu od 9.375,00 kn, međutim, tuženici nakon odgode ugovorenog termina nisu inzistirali na sklapanju novog ugovora niti na ponovnoj uplati rezervacije, a na što su temeljem Ugovora imali pravo, jer su uzeli u obzir cjelokupnu situaciju izazvanu virusom COVID- 19 te nisu htjeli tužiteljima prouzročiti daljnje dodatne troškove u iznosu od 9.375,00 kn na ime naknade za promjenu termina.

2.12. slijedom svega navedenoga, budući da tužitelji nemaju nikakvog pravnog osnova zahtijevati isplatu iznosa od od 9.375,00 kn, I. tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti i obveže tužitelje da solidarno naknade tuženiku troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude po stopi sukladno čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Dana 21. siječnja 2021. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad2/ FUNKY BAR d.o.o. u kojem je tuženika ad2/ istakao:

3.1. kako se II-tuženi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te smatra isti neosnovanim,

3.2. kako II tuženik ističe kako je točno da je s tužiteljima dne 22. studenoga 2019. godine sklopio Ugovor kao suorganizator vjenčanja zakazanog za dan 08. svibnja 2020. godine, a kojim da su se potpisom na Ugovoru tužitelji obvezali platiti naknadu za rezervaciju termina u iznosu od 9.375,00 kn,

3.3. kako su međutim, tužitelji termin za vjenčanje 08. svibnja 2020. godine odgodili za datum 09. listopada 2020. godine i to na vlastiti zahtjev, te kako je navedeno razvidno i iz ,,WhatsApp" prepiske sa voditeljem FV u kojem isti navode kako potvrđuju storniranje starog termina od 08. svibnja 2020. godine navodeći kao razlog koronu,

- kako predmetnu činjenicu tužitelji niti ne negiraju u svojoj tužbi, već navode kako se gore navedeni događaj trebao održati 08. svibnja 2020. godine, a zatim radi situacije sa COVID-19 je bio promijenjen za datum 09. listopada 2020. godine" pod istim uvjetima,

3.4. kako II- tuženik ističe kako je Stožer civilne zaštite dana 20. ožujka 2020. godine donio Odluku o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva kojom je i to čl. II. iste odredilo kako se sklapanje braka održava isključivo u krugu najuže obitelji u skladu sa epidemiološkim mjerama, dok je Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva određeno kako ista ostaje na snazi do 04. svibnja 2020. godine.

3.5. kako dakle, u vrijeme zakazanog prvog termina svadbene svečanosti nisu bile zabranjene, dok je Odluka o održavanju vjenčanja u krugu obitelji bila na snazi do 04. svibnja 2020. godine, dok je novom Odlukom od 04. svibnja 2020. godine određeno kako se svadbe i nadalje održavaju u krugu obitelji, te kako dakle ništa nije sprječavalo tužitelje da organiziraju vjenčanje u skladu s navedenim uvjetima Stožera, a obzirom je navedenim otkazivanjima i ponovnim zakazivanjima bio oštećen i sam II - tuženik jer je mogao salu ponuditi nekome drugome.

3.6. kako je novi termin vjenčanja bio dogovoren i zakazan za dne 09. listopada 2020. godine pod istim uvjetima,

3.7. kako II- tuženik u prilog ovog podneska dostavlja i predmetni Ugovor međutim isti nikada nije potpisan,

3.8. kako tužitelji u tužbi navode kako se situacija sa virusom COVID 19 ponovno pogoršala, i kako su uvedene mjere ponovno se održavanje vjenčanja trebalo odgoditi„ međutim, kako navedeni navodi ne odgovaraju istini. Naime, Civilni stožer RH donio je Odluku o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije kojom su člankom II. određene nužne epidemiološke mjere, a među ostalim kako na svadbenim svečanostima može biti najviše 50 osoba.

3.9. kako su, dakle, netočni i neistini navodi tužitelja, da se vjenčanje trebalo odgoditi", kako su, dakle, tužitelji na vlastiti zahtjev ponovno odgodili vjenčanje za koje su postojali uvjeti i koje se moglo i održati,

3.10. kako, također II tuženik ističe, kako je uvodno spomenutim Ugovorom od dne 22. studenoga 2019. godine ugovoreno:

»Ugovorne strane suglasno utvrđuju da ukoliko Korisnici otkažu termin ili izvrše promjenu termina iz čl.3. ovog Ugovora, Organizator nije obavezan izvršiti povrat primljene uplate iz čl.4 ovog Ugovora. Korisnici mogu naknadno promijeniti termin održavanja događaja pod uvjetom da sklopi novi ugovor i ponovno izvrši uplata iz čl.4. ovog ugovora.«

3.11. kako dakle, sukladno citiranim odredbama u slučaju otkazivanja ugovora tuženik nije dužan tužiteljima vratiti primljenu uplatu,

3.12. kako zaključno, II-tuženik ističe kako je dva puta udovoljavao zahtjevima tužitelja mijenjajući termin dogovorene svadbe, a da su pritom navedeni termini ostali neiskorišteni, zbog čega je samom tuženiku nastala šteta koja i premašuje iznos primljene rezervacije,

3.13. kako su tužitelji ugovorom preuzeli rizik gubitka prava na povrat primljene rezervacije, iako su prethodno dogovorene termine mogli nesmetano iskoristiti, a za što II- tuženik ne može nikako odgovarati.

3.14. kako je slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan te se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu parničnog troška II- tuženiku.

4. Na ročištu od 13. studenoga 2024. sud je donio rješenje kojim je prekinut postupak u odnosu na tuženika pod 2/ Funky bar d.o.o., s obzirom kako je sud uvidom u sudski registar utvrdio kako je tuženik pod2/ brisan iz sudskog registra. To sve sukladno odredbi čl. 212 st. 4 Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), prema kojem će sud prekinuti postupak kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati. Kako su se nazočni tužitelj i tuženik ad1/ odrekli prava na žalbu, to je rečeno rješenje postalo pravomoćno, pa sud tuženika ad2/ FUNKY BAR d.o.o. nije stavio u uvod ove presude.

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora zaključenog dana 22. studenoga 2019. između HEMINGWAY BAR d.o.o., [adresa], OIB 51945853294, zastupan po direktoru TV i FUNKY BAR d.o.o. [adresa], OIB 98520267649, zastupan po direktoru TV, s jedne strane kao organizatora, te s druge strane GVS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika, pregledom sms poruke upućene dana 28. svibnja 2020. od strane tužitelja FV, voditelju tuženikove svadbene dvorane, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ad2/, svjedoka FV, te je izveden dokaz pregledom priloženih Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 26. kolovoza 2020. godine, pregledom Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, dana 20. ožujka 2020. godine, Odluke o izmjeni i dopuni odluke o mjerama prilikom sklapanja braka donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 19. travnja 2020. godine, pregledom Odluke o Izmjenama i dopuni Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 04 svibnja 2020. godine, pregledom Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije, donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, 26. kolovoza 2020., pregledom Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije, donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, dana 09. rujna 2020. pregledom Odluke o izmjenama Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, 23. rujna 2020. godine.

6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/ djelomično je osnovan.

8. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

9. Predmet ovog spora jest potraživanje tužitelja ad1/ i ad2/ s osnova isplaćene naknade u iznosu od 9.375,00 kn na ime rezervacije svadbene dvorane u prostoru Hemingway bara na adresi [adresa] na dan 08. svibnja 2020., a do kojeg korištenja predmetne svadbene dvorane nije došlo.

10. Među strankama nije sporno:

- kako su stranke sklopile dana 22. studenog 2019. Ugovor o poslovnoj suradnji kojim su ugovorile poslovnu suradnju koja se odnosi na održavanje vjenčanja u prostoru Hemingway bara na adresi [adresa] u [adresa],

- kako su na temelju zaključenog Ugovora tuženici trebali pružiti usluge organizacije i održavanja vjenčanja, a tužitelji navedene usluge koristiti, te platiti,

- kako su stranke u Ugovoru suglasno utvrdile da će se vjenčanje održati dana 8. svibnja 2020.,

- kako su tuženici temeljem čl. 4. st. 1. Ugovora uplatili iznos od 9.375,00 kn na ime rezervacije termina.

- kako međutim, zbog cjelokupno nastale situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom navedeni događaj nije održan, već je isti usmenim putem, suglasno, odgođen za datum

09. listopad 2020. pod istim uvjetima,

- kako su tužitelji oko organizacije svadbene večere od 08. svibnja 2026. i rješavanja novonastale situacije nakon otkazivanja svadbene večere od 08. svibnja 2026. vodili razgovore sa voditeljem svadbene sale FV,

- kako su tužitelji vodili razgovore sa FV oko novog termina, te kako su tužitelji sms porukom upućene dana 28. svibnja 2020. od strane tužitelja FV potvrdili datum nove svadbene večere za dan 09. listopada 2020.,

- kako, u konačnici, svadbena večera nije održana, te nije sporno kako tuženik nije vratio iznos od 9.375,00 kn kojeg su tužitelji uplatili temeljem čl. 4. st. 1. zaključenog Ugovora

11. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li na strani tuženika postoji obveza povrata iznosa od 9.375,00 kn, odnosno nakon promjene valute i uvođenja € kao platežnog sredstva u RH, iznosa od 1.244,28 €, kojeg su tužitelji uplatili temeljem čl. 4. st. 1. zaključenog Ugovora.

12. Pregledom Ugovora zaključenog dana 22. studenoga 2019. između HEMINGWAY BAR d.o.o., [adresa], OIB 51945853294, zastupan po direktoru TV i FUNKY BAR d.o.o. [adresa], OIB 98520267649, zastupan po direktoru TV, s jedne strane kao organizatora, te s druge strane GVS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika, sud je utvrdio:

- kako je čl. 1 između stranaka ugovoreno kako potpisom ovog Ugovora ugovorne strane uređuju međusobna prava i obveze zajedničke poslovne suradnje.

- kako su čl. 2. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrdile kako se poslovna suradnja odnosi na održavanje vjenčanja, koje će se održati u prostoru Hemingway bara, [adresa] u [adresa], gdje će Organizatori pružiti usluge organizacije i održavanja vjenčanja, a Korisnici će usluge koristiti.

- kako su čl. 3. ugovorne strane suglasno utvrdile kako će se događaj iz članka 2., održati dana 08.05.2020. godine, u trajanju od 19,30 do 04,00 sata idućeg dana, te se potpisom na ovom ugovoru i plaćanjem naknade vrši rezervacija termina održavanja događaja.

- kako su se čl. 4. Ugovora korisnici obvezali kako će potpisom ovog Ugovora uplatiti naknadu za rezervaciju termina u iznosu od 9.375,00 kuna na transakcijski račun Organizatora HR96 2360000 1102016418., te kako su ugovorne strane suglasno utvrdile kako se uplata smatra izvršenom kada uplaćeni iznos bude vidljiv na transakcijskom računu Organizatora, te kako se uplaćena naknada za rezervaciju termina uključuje u cijenu usluga događaja iz članka 2, koja će se naknadno utvrditi zasebnim ugovorom.

- kako su čl. 5 Ugovora ugovorne strane suglasno utvrdile da ukoliko Korisnici otkažu termin ili izvrše promjenu termina iz članka 3. ovog Ugovora, Organizator nije obvezan izvršiti povrat primljene uplate iz članka 4. ovog Ugovora,

- kako je istim člankom ugovoreno kako korisnici mogu naknadno promijeniti termin održavanja događaja pod uvjetom da se sklopi novi ugovor i ponovno izvrši uplata iz članka 4. ovog ugovora.

- kako su čl. 6. ugovora stranke ugovorile kako će nakon potpisa ovog Ugovora i primljene uplate, ugovorne strane zaključit zaseban ugovor kojim će regulirati uvjete, cijene i ostale odredbe u svezi organizacije događaja iz članka 2.

13. Saslušan na ročištu od 05. veljače 2025. tužitelj ad 2/ GV, iskazao je:

- kako su se sa g. FV, voditeljem tvrtke tadašnjeg naziva Hemingway, a današnjeg Blue Rain on i supruga dogovorili u najam uzeti salu za vjenčanje,

- kako im je tada bila potrebna sala za 200 ljudi jer su već prije toga bili zaključili brak i napravili su ručak za 30.-tak ljudi, nakon čega su imali crkveno vjenčanje u crkvi te nakon toga večeru u Sali,

- kako se on za salu Hemingway opredijelio iz razloga što je g. FV, poznavao otprije, sala je imala i otvoreni i zatvoreni dio,

- kako je pir bio u petom mjesecu, pa su imali mogućnost, da ukoliko bude kišovito vrijeme, ući u unutarnji dio sale,

- kako se međutim dogodio COVID19 prvi put, zbog čega nisu mogli slaviti vjenčanje, zbog čega su sa g. FV dogovorili odgodu te večere i sale i dogovorili su drugi datum, kojeg se datuma sada ne može sjetiti, ali da je to bilo tijekom Covida, te da su čekali da mjere popuste da bi mogli održati pir s 200 ljudi.

- kako su, međutim, na datum kojeg su dogovorili, mjere i dalje bile na snazi, pa su i na taj datum mogli imati samo 50 ljudi, međutim, kako su već napravili pir za 50 ljudi, to im nije bila opcija. – kako su se ponovno našli s g. FV i tada im je bilo ponuđeno nekoliko opcija, i to povrat kapare, večera od 50 ljudi, ili neki ručak, krizma pričest ili povrat u piću,

- kako je kapara bila ovaj iznos koji je predmet ovog spora i koji iznos potražuju ovom tužbom,

- kako je on tada g. FV rekao da želi kaparu nazad iz razloga što je sala bila prodana odnosno firma Hemingway je tada bila prodana, te iz razloga što nije mogla biti organizirana večera za 200 ljudi, na što da mu je FV rekao da pošalje e-mail g. KV koji je tada bio direktor i vlasnik firme Hemingway, te da je on poslao tada e-mail g. KV, međutim, on je rekao da to ne dolazi u obzir te je rekao da mogu birati između večere za 50 ljudi ili povrata u piću, odnosno da će mu dati piće u iznosu od uplaćene kapare,

- kako se nakon toga ponovo našao s g. FV i on je opet ponovio opcije ili 50 ljudi na večeri ili povrat tog iznosa u piću,

- kako dalje može navesti da crkveno vjenčanje nije održano kako tada, tako ni do danas, zbog Covida i zbog toga što tuženik nije mogao organizirati večeru za 200 ljudi,

- kako se za daljnji datum nisu mogli dogovoriti, jer je firma prodana, a kako sa novim vlasnikom koji je kupio firmu Hemingway, on nije razgovarao,

- kako se nakon kupnje, odnosno nakon prodaje firme, taj prostor počeo renovirati, kako su došli neki novi ljudi, kako nije znao hoće li biti isti kuhar i slično te nije znao hoće li to uopće biti sala za pireve, tako da iz tih razloga nije uopće razgovarao s novim vlasnikom, te kako mu nije poznato tko je novi vlasnik.

- kako se ne može sjetiti je li prilikom zaključenja ugovora u ugovoru bio naveden broj uzvanika, ali s g. FV je bilo dogovoreno da će večera biti za 200 uzvanika, a kako je sala mogla primiti oko 250 ljudi.

14. Saslušan na ročištu od 05. veljače 2025. svjedok FV, iskazao je:

- kako je u to vrijeme bio voditelj tvrtke Hemingway bar d.o.o., te kako se sjeća da je sa tužiteljem i njegovom suprugom u više navrata razgovarao oko održavanja vjenčanja u sali tvrtke Hemingway,

- kako se sjeća da je bilo dogovoreno da će se vjenčanje održati 08.05.2020. godine,

- kako se prilikom razgovora spominjao i broj ljudi, naime, u takvim situacijama uvijek se spominje broj ljudi, jer se mora znati koliko će biti ljudi radi pripreme večere i slično,

- kako zna da je bilo govora o nekom većem broju ljudi tom prilikom, misli da se radilo o 200 ljudi koji su trebali doći na večeru,

- kako je, kao i sa svim drugim, i sa tužiteljima potpisan ugovor,

- kako je, međutim, došlo vrijeme korone, tako da ta večera 08.05. nije bila održana, te kako je ta večera prebačena za negdje rujan, listopad te godine, dakle, za otprilike 5 mjeseci,

- kako za to prebacivanje odnosno promjenu datuma nije zaključen nikakav pisani ugovor, ali mu je tužitelj pod 2/ GV napisao poruku u kojoj je stajalo da se prebaci datum sa petog mjeseca na deveti ili deseti mjesec,

- kako su osim toga on i tužitelj oko tog prebacivanja datuma razgovarali usmeno, a ti razgovori su također bili o tome da se večera prebaci za deveti i deseti mjesec, kako je bio određen i datum za 09.10. te iste godine,

- kako se, međutim, ni 09.10. večera nije održala iz razloga što su tužitelji zatražili da se ta večera odgodi za slijedeću godinu odnosno za narednu godinu. – kako je u listopadu te iste godine također bila korona,

- kako se ne sjeća koje su tada točno bile norme, ali se sjeća da su oni održavali neke večere u tom periodu, ali sa kolikim brojem ljudi ne može se sada sjetiti,

- kako se ne sjeća jesu li u petom mjesecu održavali večere, ali se sjeća da su tijekom ljeta te iste godine, te u listopadu te iste godine održavali večere,

- kako nije sada 100% siguran, ali misli da večera na dan 09.10. te iste godine nije održana iz razloga jer tužiteljima nije odgovarao broj ljudi koji je mogao biti nazočan,

- kako se sada ne sjeća koliko je ljudi moglo biti nazočno na večeri, a koliko su tužitelji tražili da bude nazočno na večeri,

- kako misli da nakon što je odgođena večera 09.10. da nakon toga nikada više nisu odredili neki novi datum i da večera nikada nije održana,

- kako se sjeća da su tužitelji platili kaparu oko 9.000,00 kuna, taj iznos kapare je bio isti za svakoga,

- kako su tužitelji njemu rekli da bi taj iznos kapare htjeli da im se vrati nazad, a da im je on rekao da se za to moraju obratiti vlasniku prostora, kako on misli da su se oni obratili vlasniku prostora, a rezultat je bio takav da tužiteljima kapara nije bila vraćena,

- kako je on tužitelju tada predložio da od vlasnika prostora traži novce ili da traži neku drugu kompenzaciju, i slično, a što se tiče te druge kompenzacije, misli da je tužitelju predložio da traži da mu se taj iznos kapare vrati u piću, u vrijednosti pića ili održavanja nekog cateringa ili slično,

- kako može istaći da je već u to vrijeme bila neka priča o prodaji tog prostora i cijele tvrtke, ali da je ta priča trajala već godinama, a koliko se sjeća taj prostor i tvrtka su prodani, međutim, misli da tvrtka nije prodana u to vrijeme,

- kako je on, osim što je bio voditelj te sale u istoj firmi bio voditelj i restorana koji se vodio na drugom mjestu na Bačvicama, a on je nakon nekog vremena prestao biti voditelj ovog prostora gdje su se vodili pirevi i bio je samo voditelj ovog restorana na Bačvicama,

- kako se ne može sjetiti koliko je dugo još bio voditelj ovog prostora gdje su se održavali pirevi,

- kako može navesti da je ovo jedini slučaj koji je ostao neriješen, a koji se odnosi na isplatu kapare za večeru koja nije održana, kako zna za još jedan slučaj gdje večera nije održana iako je kapara bila dana, ali se sjeća se da je tu bila dogovorena neka kompenzacija,

- kako ne zna kada je točno prodana tvrtka i ovaj prostor, ali mislim da je to bilo sljedeće godine.

- kako misli da je u 2021. bilo rezervacija termina za proslavu vjenčanja, da nije u to siguran, ali da se sjeća da su se termini znali po dvije godine unaprijed rezervirati.

- kako se ne sjeća je li tijekom 2021. bilo ograničenja zbog COVIDA u pogledu broja uzvanika.

15. Pregledom Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, dana 20. ožujka 2020. godine, sud je utvrdio:

- kako se rečenom Odlukom, s obzirom na rizik prijenosa bolesti COVID-19 prilikom okupljanja većeg broja osoba na istom mjestu, uvode protuepidemijske mjere prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva te održavanja svadbenih svečanosti, u trajanju od 30 dana od dana donošenja ove Odluke.

- kako je toč. II odlučeno kako se sklapanje braka, u građanskom ili vjerskom obliku, te sklapanje životnog partnerstva održava isključivo u krugu najuže obitelji te službene osobe ili predstavnika vjerske zajednice, poštujući mjere i upute koje donosi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, kako ni jedan od sudionika ne smije imati povišenu tjelesnu temperaturu niti imati simptome akutne respiratorne infekcije.

- kako je toč. III odlučeno kako se obustavlja održavanje svih oblika svadbenih svečanosti.

- kako su stožeri civilne zaštite dužni osigurati provedbu i nadzor provođenja mjera iz ove Odluke.

- kako ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Narodnim novinama,

16. Pregledom Odluke o izmjeni i dopuni odluke o mjerama prilikom sklapanja braka donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 19. travnja 2020. godine, sud je utvrdio:

- kako se u Odluci o mjerama prilikom sklapanje brake i životnog partnerstva (Narodne novine br. 33/20) u točki I. zarez i riječi: „ u trajanju od 30 dana od dana donošenja ove Odluke“ brišu se

- kako je toč. II određeno da se iza toč. III dodaje se točka III.a, koja glasi:

- IIIa:

Ova odluka primjenjuje se do 04. svibnja 2020. godine."

- kako je toč. III određeno da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Narodním novinama.

17. Pregledom Odluke o Izmjenama i dopuni Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 04 svibnja 2020. godine, sud je utvrdio kako je rečenom Odlukom odlučeno:

- kako se u Odluci o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva („Narodne novine' broj 33/20 i 48/20) u točki I. iza riječi: „svečanosti“ dodaje se zarez i riječi: „za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19".

- kako se u točki II. stavak 1. mijenja se i glasi: „Sklapanje braka, u građanskom ili vjerskom obliku, te sklapanje životnog partnerstva održava se u krugu obitelji i svjedoka te predstavnika službene osobe ili predstavnika vjerske zajednice, uz pridržavanje općih protuepidemijskih mjera i posebnih preporuka i uputa koje Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama."

- kako se toč. III.a briše

- kako ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u „Narodnim novinama“.

18. Pregledom Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko- dalmatinske županije donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 26. kolovoza 2020. godine, sud je utvrdio kako je donosi

- kako se na prijedlog Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije uvode nužne epidemiološke mjere za područje Splitsko-dalmatinske županije, u trajanju od 14 dana.

- kako su nužne epidemiološke mjere iz točke I. ove Odluke:

- obvezno nošenje maski za lice ili medicinskih maski u zatvorenim prostorima ugostiteljskih objekata dok se ne konzumira hrana, pića i napitci

- kako na svadbenim svečanostima može biti prisutno najviše 50 osoba

- kako na ostalim privatnim svečanostima i proslavama može biti prisutno najviše 20 osoba,

- kako na sahranama može biti prisutno najviše 50 osoba, bez održavanja karmina, a sućut ožalošćenima se ne smije izražavati bliskim kontaktom,

- kako je na svim društvenim okupljanjima ( manifestacije, priredbe, mise, obredi, izložbe i druga društvena okupljanja) obvezno pridržavanje svih propisanih epidemioloških mjera, a ako se održavaju u zatvorenom prostoru obvezno je nošenje maski za lice ili medicinskih maski i održavanje fizičke distance od minimalno 2 metra,

- kako su organizatori svih društvenih okupljanja i vlasnici ugostiteljskih objekata dužni vršiti pojačani nadzor pridržavanja propisanih epidemioloških mjera

- kako se obustavlja rad teretana, fitness centara i drugih oblika organiziranje rekreacije,

- kako se sportska natjecanja mogu održavati samo bez prisustva gledatelja

- kako se zabranjuju posjeti i izlasci iz domova za starije i drugih ustanova socijalne skrbi te se daje preporuka da se rad organizira u smjenama, kad god je to moguće.

- kako se ova Odluka primjenjuje od 27. kolovoza 2020. godine.

- kako ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u „Narodnim novinama“.

19. Pregledom Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije, donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, dana 09. rujna 2020. sud je utvrdio:

- kako se iza riječi „područje Splitsko-dalmatinske županije" briše se zarez i riječi: „u trajanju od 14 dana".,

- kako je čl. II. određeno kako se iza točke IV. dodaje točka IV.a koja glasi: „IV.a

Ova Odluka primjenjuje se do 24. rujna 2020. godine.“

- kako je toč. III određeno kako ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u „Narodnim novinama“.

20. Pregledom Odluke o izmjenama Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, 23. rujna 2020. godine, sud je utvrdio kako je rečenom Odlukom odlučeno kako se sportska natjecanja u zatvorenim objektima mogu održavati samo bez prisustva gledatelja, a na otvorenim terenima gledatelji mogu biti prisutni uz pridržavanje svih epidemioloških mjera i preporuka uz uvjet da može biti popunjeno najviše 20% svake tribine,

- kako se ova Odluka primjenjuje do 08. listopada 2020. godine.

21. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, sud je utvrdio:

- kako su dana 22. studenoga 2019. HEMINGWAY BAR d.o.o., [adresa], OIB 51945853294, zastupan po direktoru TV i FUNKY BAR d.o.o. [adresa], OIB 98520267649, zastupan po direktoru TV, s jedne strane kao organizatori, te s druge strane GVS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnici zaključili Ugovor kojim su čl. 2. ugovorne strane suglasno utvrdile kako se poslovna suradnja odnosi na održavanje vjenčanja, koje će se održati u prostoru Hemingway bara, [adresa] u [adresa], gdje će Organizatori pružiti usluge organizacije i održavanja vjenčanja, a Korisnici će usluge koristiti, te kako će događaj iz članka 2., održati dana 08.05.2020. godine, u trajanju od 19,30 do 04,00 sata idućeg dana, te kako se potpisom na ovom ugovoru i plaćanjem naknade vrši rezervacija termina održavanja događaja.

- kako su tužitelji, temeljem čl. 4. Ugovora uplatili naknadu za rezervaciju termina u iznosu od 9.375,00 kuna,

- kako su tužitelji izabrali organizirati svečanu večeru u predmetnoj svadbenoj sali s obzirom kako su imali namjeru na svečanu večeru pozvati 200 uzvanika, a predmetna svečana sala je mogla primiti 200 i više uzvanika,

- kako u pisanom ugovoru od 22. studenoga 2019. nije naveden broj uzvanika, međutim, iz iskaza svjedoka FV, sud je utvrdio kako je između njega, kao voditelja tuženikovog objekta u kojem se trebala održati svečana večera i tužitelja dogovoreno kako će na svečanoj večeri biti nazočno 200 uzvanika,

- kako je dana 20. ožujka 2020. godine, od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, donesena Odluka o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva kojom je odlukom između ostalog određeno kako se sklapanje braka, u građanskom ili vjerskom obliku, te sklapanje životnog partnerstva održava isključivo u krugu najuže obitelji te službene osobe ili predstavnika vjerske zajednice, dok je rečenom Odlukom obustavljeno održavanje svih oblika svadbenih svečanosti.

- kako su zbog donošenja Odluke od 20. ožujka 2020. godine, te potom i Odluka od 19. travnja 2020. godine i 04. svibnja 2020. godine, tužitelji i voditelj svadbenog salona u vlasništvu tuženika FV usmenim putem otkazali svečanu večeru zakazanu za dan 08.05.2020. godine, te isto tako usmenim putem odredili datum nove večere za dan 09.10. 2020., a što je tužitelj ad2/ potvrdio slanjem sms poruke dana 28. svibnja 2020.,

- kako je nakon toga Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, donosio nove Odluke, da bi 26. kolovoza 2020., donio novu Odluku o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Splitsko-dalmatinske županije, kojom se uvode nužne epidemiološke mjere za područje Splitsko-dalmatinske županije, u trajanju od 14 dana, kojom je Odlukom između ostalog odlučeno kako na svadbenim svečanostima može biti prisutno najviše 50 osoba,

- kako su potom od strane Stožera donesene i Odluke od 09. rujna 2020. i 23. rujna 2020., kojima se međutim, nije odlučivalo o broju uzvanika na svadbenim svečanostima,

- kako tužitelji nisu prihvatili održavanje svečane večere zakazane za dan 09.10. 2020., s obzirom kako su tužitelji inzistirali na dogovorenom broju od 200 uzvanika, a što tuženik nije mogao organizirati s obzirom na Odluku Stožera o maksimalnom broju od 50 uzvanika, .

- kako nakon toga nije bilo više razgovora između tužitelja i tuženika oko organizacije svečane večere, te kako svečana večera nije uopće održana,

- kako je tuženik početkom slijedeće godine, dakle 2021., prodao predmetni prostor – svadbenu salu koja je bila predmet pisanog ugovora od 22. studenoga 2019., te potom i usmenog ugovora,

- kako tuženik nije vratio tužiteljima iznos od 9.375,00 kuna,

22. Cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, te činjenice nesporne među strankama, zaključak je ovog suda kako je obveza tuženika da tužiteljima pruži usluge organizacije i održavanja vjenčana u prostoru Hemingway bara, [adresa] u [adresa], koji se događaj trebao održati dana 08.05.2020. godine, u trajanju od 19,30 do 04,00 sata idućeg dana, postala nemoguća zbog izvanrednih vanjskih događaja, i to konkretno, pandemije COVID-19 virusa, te citiranih Odluka Stožera civilne zaštite, kojima je u razdoblju od 20. ožujka 2020. do 26. kolovoza 2020. u cijelosti bilo obustavljeno održavanje svadbenih svečanosti u svadbenim salama (dvoranama), dok je Odlukom od 26. kolovoza 2020. pa nadalje bilo dopušteno sudjelovanje 50 uzvanika na svadbenim svečanostima, a koji su vanjski događaji nastali nakon sklapanja ugovora od 22. studenoga 2019., a prije dospjelosti obveze organizacije vjenčanja na dan 08. svibnja 2020., a koji se vanjski događaji u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, a ni jedna od stranaka te vanjske događaje – pandemiju COVID-19 nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a za koju pandemiju virusa COVID-19, te donošenja Odluka Stožera kojima se reguliralo ponašanja tijekom pandemije Covid-19, nije odgovorna ni jedna ni druga strana ugovora.

23. Cijeneći prethodno utvrđenje, zaključak je ovog suda kako su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) kojom je odredbom propisano kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se vanjski događaj u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

24. Člankom 1111. st 1 ZOO-a, na koji upućuje odredba čl. 373. st. 1 ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3 istoga članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

25. Dakle, cijeneći utvrđeno činjenično stanje, te citirane zakonske odredbe, zaključak je ovog suda kako se osnova temeljem koje je tuženik primio iznos od 9.375,00 kuna nije ostvarila, te je sukladno takvom utvrđenju ocjena ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu osnova potraživanja u cijelosti osnovan, dok je u pogledu visine djelomično osnovan, te kako na strani tuženika postoji obveza isplate tužiteljima iznosa od 9.375,00 kuna, odnosno, s obzirom na promjenu valute, iznosa od 1.244,28 €.

26. U odnosu na prigovore i tvrdnje tuženika kojima su tuženici nastojali osporit tužbeni zahtjev tužitelja, ocjena je ovog suda kako isti nisu osnovani.

27. Prvenstveno nije osnovan prigovor tuženika kako između stranaka nije ugovoren broj osoba (uzvanika) za koje se organizira svečana večera, te prigovor kako su tuženici oslobođeni povrata utuženog iznosa s obzirom kako su tuženici ponudili tužiteljima organizaciju svečane večere za 50 uzvanika, a da tužitelji nisu pristali na ponudu tuženika da se organizira večera za 50 ljudi.

28. Naime, točne su tvrdnje tuženika kako u pisanom Ugovoru od 22. studenoga 2019. nije naveden broj uzvanika na svadbenoj večeri od 08. svibnja 2020., međutim, iz iskaza tužitelja ad2/ sud je utvrdio kako je motiv tužitelja za izborom predmetnog prostora za održavanje svečane svadbene večere bila činjenica kako u taj prostor može stati 200 uzvanika, te kako su tužitelji imali namjeru organizirati večeru upravo za 200 ljudi, te kako su u pogledu broja od 200 uzvanika sve dogovorili sa voditeljem sale, zaposlenikom tuženika FV.

29. Iskaz tužitelja ad2/ kako je sa voditeljem sale FV postignut sporazum o broju od 200 uzvanika, potvrdio je u svom iskazu svjedok FV.

30. Naime, iz iskaza svjedoka FV, sud je utvrdio kako se prilikom razgovora između njega i tužitelja spominjao broj ljudi, te da se u takvim prilikama uvijek spominje broj ljudi jer se mora znati koliko će ljudi biti nazočno na večeri radi pripreme večere i slično, te da zna kako je bilo govora o nekom većem broju ljudi, misli da se radilo o 200 ljudi koji su trebali doći na večeru.

31. Sud je prihvatio iskaz svjedoka FV kao logičan i životan, a to s obzirom kako je za ovaj sud logično kako jedno od prvih pitanja vlasnika svadbene sale – dvorane ili voditelja te dvorane u kojoj se organizira svečana večera glasi:» koliko će ljudi biti na večeri?«. Naime, logično je i životno kako se prilikom organizacije svečane večere koja se organizira nakon vjenčanja mora znati broj ljudi koji će biti nazočni svečanoj večeri, prvenstveno radi pripreme hrane i pića, a potom i cijene koju će naručitelji platiti za uslugu organizacije i provođenja svečane večere s obzirom kako je notorna činjenica kako se cijena za svadbene večere određuje sukladno broju uzvanika, kako se to popularno u žargonu kaže »xy € po stolici«.

32. Stoga nisu ni logične ni životne tvrdnje i prigovori tuženika kako nije ugovoren broj uzvanika za svadbenu večeru koja je trebala biti održana dana 08. svibnja 2020.

33. Dakle, cijeneći činjenicu kako je motiv tužitelja za rezervacijom predmetne svadbene sale bio upravo taj što predmetna svadbena sala može primiti 200 i više ljudi, te kako je voditelj te sale – prostora FV, potvrdio iskaz tužitelja ad2/ kako je bilo govora o broju uzvanika i da se radilo o 200 uzvanika, te da je broj uzvanika i najbitniji u svemu, s obzirom kako se prema broju uzvanika određuje i drugi bitan element ugovora, a to je cijena, to je logično i životno kako broj uzvanika mora biti poznat, jer između ostalog o tome ovisi koliko će se pripremiti hrane i pića, sukladno tome i cijena – naknada za korištenje svadbene sale, kao jedan od bitnih elemenata ugovora, to je zaključak ovog suda kako je između stranaka sklopljen usmeni ugovor o broju uzvanika koji će sudjelovati na večeri, te kako je taj usmeni ugovor sklopljen za večeru za 200 uzvanika, a kako to tvrde tužitelji, a što je potvrdio i voditelj svadbene sale FV.

34. Pri tome je za istaći kako, po ocjeni ovog suda, a s obzirom na vrstu ugovora, broj uzvanika koji će sudjelovati na svadbenoj svečanosti predstavlja uz cijenu, bitan element ugovora koji se odnose na najam svadbene sale radi provođenja svečane večere nakon zaključenja braka, a što je u konkretnom predmetu slučaj, i to prvenstveno iz razloga kako o broju uzvanika ovisi i drugi bitan element ugovora, a to je cijena, jer se cijena određuje po broju uzvanika, te kako o broju uzvanika ovisi i veličina sale – prostora u kojem će se svečana večera održati, broj stolova, stolica, te količina hrane i pića koju je potrebno pripremiti, zatim broj konobara koji će posluživati uzvanike, te i broj kuhara koji će spremati večeru. Dakle, sve je podređeno broju uzvanika. Cijeneći sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda kako je broj uzvanika na svečanoj večeri bitan sastojak predmetnog ugovora, te kako je broj uzvanika ugovoren između tužitelja ad2/ i voditelja sale, inače zaposlenika tuženika, FV, te kako je u konkretnom slučaju ugovoren broj od 200 uzvanika.

35. Kako je, po ocjeni ovog suda, broj uzvanika jedan od bitnih elemenata predmetnog ugovora zaključenog između parničnih stranaka dana 22. studenoga 2019., te usmenom Anexu zaključenom između tužitelja i voditelja svadbene sale FV, to se broj uzvanika ne može mijenjati jednostrano, a postupanje bilo koje stranke suprotno tome značilo bi neovlaštenu, jednostranu, izmjenu ugovora i kao takvo bez pravnog učinka na sporazumom stranaka već uspostavljen obveznopravni odnos određenog sadržaja.

36. Kako se tužitelji nisu suglasili sa smanjenjem broja uzvanika, i to čak za 150 uzvanika, odnosno kako se tužitelji nisu suglasili sa izmjenom jednog od bitnih elemenata predmetnog ugovora od 22. studenog 2019. te usmenog Anexa tom ugovoru zaključenog između tužitelja i voditelja svadbene sale FV, to prigovor tuženika kako je tuženik ponudio tužitelju organizaciju svečane večere za 50 uzvanika nije od značaja, te ne oslobađa tuženika odgovornosti za povratom iznosa kojeg su tužitelji platili tuženiku radi organizacije svadbene večere.

37. Pored činjenice kako se tužitelji nisu suglasili o izmjeni bitnog elementa ugovora, a koji se odnosi na broj uzvanika, potrebno je istaći kako je u vrijeme sklapanja usmenog Aneksa koji se odnosi na promjenu datuma održavanja svečane večere, dana 28. svibnja 2020., kada su se tužitelji i voditelj tuženika suglasili oko novog termina održavanja svečane večere 09. listopada 2020., koji dogovor oko novog termina održavanja svečane večere za 09. listopada 2020. ovaj sud također smatra usmenim Anex-om Ugovoru od 22. studenoga 2019., s obzirom kako je istim suglasno izmijenjen datum održavanja svečane večere sa 08. svibnja 2020. na 09 listopada 2020., bilo nemoguće predvidjeti trajanje pandemije COVID – 19 virusa, i mjera ograničenja koje su tada bile na snazi, te su, po ocjeni ovog suda, stranke sklopile Aneks s novim eventualnim datumom izvršenja usluge iz Ugovora, 09. listopada 2020., u dobroj vjeri da će svadbena večera tada doista moći biti održana.

38. Naime, u vrijeme kada su tužitelji sms porukom od 28. svibnja 2020. potvrdili novi datum organizacije svečane večere, za dan 09. listopada 2020., na snazi je i dalje bila Odluka o Izmjenama i dopuni Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva od 04 svibnja 2020. godine, kojom je bilo određeno kako se sklapanje braka, u građanskom ili vjerskom obliku, te sklapanje životnog partnerstva održava u krugu obitelji i svjedoka te predstavnika službene osobe ili predstavnika vjerske zajednice, uz pridržavanje općih protuepidemijskih mjera i posebnih preporuka i uputa, te kojom je mjerom i dalje bila obustavljena organizacija svečanih večera u svadbenim salonima, a koja je Odluka izmijenjena tek nakon više od tri mjeseca, Odlukom Stožera od 26. kolovoza 2020., kojom je Odlukom između ostalog odlučeno kako na svadbenim svečanostima može biti prisutno najviše 50 osoba.

39. Dakle, navedena okolnost – Odluka Stožera od 26. kolovoza 2020. donesena je nakon sklapanja i pisanog Ugovora od 22. studenoga 2019. i usmenog Aneksa kojim je dogovoren datum svečane večere za dan 09. listopada 2020., a ocjena je ovog suda kako nitko, pa ni tužitelji nisu mogli predvidjeti kada će se donijeti nove mjere i kako će one glasiti, pa tako ni tužitelji nisu mogli predvidjeti kako će se 26. kolovoza 2020., dakle cca 40 dana prije 09. listopada 2020. donijeti nova mjera, te kako će ta mjera glasiti, a što tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio ni dokazao.

40. Nedvojbeno je da je taj period neizvjesnosti, vezan za donošenje epidemioloških mjera koje su bile na snazi trajao cijeli period od 20. ožujka 2020. godine, do 26. kolovoza 2020., kako je isti neposredno prethodio očekivanom održavanju svadbene večere najprije dana 08. svibnja 2020., a potom i za razdoblje do 09. listopada 2020. Kako se radilo o svadbenoj večeri za 200 uzvanika, te kako je Stožer civilne zaštite RH u tom razdoblju učestalo donosio nove mjere, to po ocjeni ovog suda nije životno niti logično očekivati od tužitelja da će čekati do pred sam dan održavanja svadbene večere od 09. listopada 2020. kakve će mjere taj dan biti na snazi, te hoće li ponovno biti obustavljeno organiziranje svečanih večera, ili će biti dopušteno sudjelovanje 50, 100, 150 ili neki drugi broj uzvanika na svečanim večerama, te sukladno tome, na sam dan svečane večere ili pak koji dan prije, tiskati pozivnice, organizirati hranu i piće, glazbu, kolače, torte, i sve što ide uz organizaciju takve večere.

41. Notorno je, kako je organizacija svečane svadbene večere za 200 ljudi složen proces koji obuhvaća radnje tiskanja pozivnica, pripreme vjenčanice, zatim pripreme raznih torti i kolača, koji su lako kvarljivi i kao takvi ne mogu dugo stajati, zatim priprema hrane u svadbenoj sali za uzvanike, te još čitav niz manjih, ali bitnih, radnji.

42. Dakle, sve vrijeme prije i jednog i drugog termina vladala je neizvjesnost kakve će mjere donijeti Stožer, pa sukladno tome tužitelji nisu mogli znati hoće li se moći uopće održati svečana večera, a kamoli svečana večera za 200 ljudi, a tužitelji ni nakon donošenja odluke Stožera od 26. kolovoza 2020. nisu bili u ništa boljoj poziciji, s obzirom kako se ta Odluka mogla promijeniti preko noći.

43. Pored toga, Odlukom Stožera Civilne zaštite RH od 26. kolovoza 2020. dopušteno je održavanje svadbenih svečanosti s najviše 50 uzvanika, a što, s obzirom na ugovorenu brojku od 200 osoba, ne bi bilo ispunjenje obveze onako kako je ugovorena. Naime, održavanjem svadbene večere za 50 uzvanika u konkretnom slučaju, a s obzirom na ugovoreni broj od 200 uzvanika, ne bi predstavljalo ni izvršenje obveze u pretežitom dijelu, s obzirom kako bi se radilo tek o ¼ od ugovorenog broja uzvanika.

44. Dakle, prigovori tuženika u pogledu činjenice kako se mogla organizirati večera od 50 ljudi nisu od značaja, prvenstveno iz razloga jer se tužitelji nisu suglasili s smanjenjem broja uzvanika, potom što održavanje svadbene večere za 50 uzvanika u konkretnom slučaju, a s obzirom na ugovoreni broj od 200 uzvanika, ne bi predstavljalo izvršenje obveze ni u pretežitom dijelu, te konačno i iz razloga jer tužitelji nisu sa izvjesnom sigurnošću mogli znati do samog dana održavanja svečane večeri od 09. listopada 2020. kolikom broju ljudi će biti dopušteno sudjelovanje.

45. Stoga, cijeneći sve navedeno, ovaj sud nije prihvatio prigovore tuženika kako je tuženik u konkretnom slučaju oslobođen obveze time što je tužiteljima ponudio organizaciju svečane svadbene večere za 50 ljudi, umjesto za 200, koliko je bilo ugovoreno između tužitelja i voditelja salona, zaposlenika tuženika, FV.

46. Slijedom svega obrazloženog, neosnovano je također i pozivanje tuženika na odredbu čl. 5. st. 1. Ugovora kojom je propisano da ukoliko tužitelji otkažu termin ili izvrše promjenu termina koji je određen Ugovorom, a prema kojoj, po tvrdnjama tuženika, tuženici nisu obvezni izvršiti povrat primljene uplate na ime rezervacije termina.

47. Naime, kao što je već navedeno, tužitelji nisu otkazali organizaciju i održavanje vjenčanja, odnosno svadbene večere čije je održavanje ugovoreno u prostoriji tuženika na dan 08. svibnja 2020., već je, upravo suprotno prigovoru tuženika, svečana večera od 08. svibnja 2020. otkazana zbog proglašene pandemije COVID-19 virusa, te Odluka koje je donosio Stožer civilne zaštite i to Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva donesene dana 20. ožujka 2020. godine, kojom je obustavljeno održavanje svih oblika svadbenih svečanosti, zatim Odluke o izmjeni i dopuni odluke o mjerama prilikom sklapanja braka donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 19. travnja 2020. godine, kojom je obustava produžena do 04. svibnja 2020. godine, te Odluke o Izmjenama i dopuni Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva donesene od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od 04 svibnja 2020. godine, kojom je obustava produljena sve do 28. kolovoza 2020., kada je dopušteno na svadbenim večerama nazočnost 50 uzvanika.

48. Upravo zbog tih mjera je tuženiku zabranjeno u njegovom prostoru održavati svadbene svečanosti, pa dakle nisu tužitelji otkazali svadbenu večeru od 08. svibnja 2020., već je ista otkazana zbog zabrane održavanja svadbenih večera u svadbenim dvoranama, pa se tako zabrana održavanja svadbenih svečanosti odnosila i na svadbenu dvoranu tuženika u konkretnom slučaju.

49. Slijedom navedenog, sud je odbio prigovor tuženika usmjeren na to da su tužitelji otkazali termin i da bi tužitelji izvršili promjenu termina, jer je iz provedenih dokaza sud utvrdio kako ugovoreni termin od 08. svibnja 2020., nije mogao biti održan zbog pandemije COVID-19 virusa, te Odluka Stožera civilne zaštite. Što se pak tiče termina od 09. listopada 2020., sud je utvrdio kako je taj termin ugovoren suglasno između tužitelja ad2/ i zaposlenika tuženika, voditelja svečane sale FV, iz razloga jer se zbog Odluke Stožera večera od 08. svibnja 2020. nije održala.

50. Dakle, po ocjeni ovog suda nisu se ostvarile pretpostavke propisane odredbom čl. 5. st. 1. Ugovora, a temeljem kojih bi tuženik bio oslobođen povrata uplaćenog iznosa.

51. Neosnovano je i pozivanje tuženika na odredbu čl. 5. st. 2. Ugovora kojom je između stranaka ugovoreno kako tužitelji mogu naknadno promijeniti termin održavanja događaja pod uvjetom da se sklopi novi ugovor i ponovno izvrši uplata rezervacije u iznosu od 9.375,00 kn, te kako tužitelji nakon odgode ugovorenog termina nisu inzistirali na sklapanju novog ugovora niti na ponovnoj uplati rezervacije, a na što su temeljem Ugovora imali pravo, jer su uzeli u obzir cjelokupnu situaciju izazvanu virusom COVID-19 te nisu htjeli tužiteljima prouzročiti daljnje dodatne troškove u iznosu od 9.375,00 kn na ime naknade za promjenu termina.

52. Pozivanje tuženika na odredbu čl. 5. st. 2. Ugovora nije osnovano iz razloga kojih su već obrazloženi i utvrđeni, a to je utvrđenje ovog suda kako tužitelji nisu odgovorni za otkazivanje termina od 08. svibnja 2020., s obzirom kako se radilo o pandemiji COVID-19 virusa, te da večera od 08. svibnja 2020. nije održane zbog zabrane, odnosno obustave, organiziranja svečanih večera u svadbenim dvoranama, pa tako se zabrana i odnosila na svadbenu dvoranu tuženika u kojoj su tužitelji rezervirali termin i uplatili predujam za dan 08. svibnja 2020.

53. Posebno su neosnovani navodi tuženika ad2/ »kako dakle, u vrijeme zakazanog prvog termina svadbene svečanosti nisu bile zabranjene, dok je Odluka o održavanju vjenčanja u krugu obitelji bila na snazi do 04. svibnja 2020. godine, dok je novom Odlukom od 04. svibnja 2020. godine određeno kako se svadbe i nadalje održavaju u krugu obitelji, te kako dakle ništa nije sprječavalo tužitelje da organiziraju vjenčanje u skladu s navedenim uvjetima Stožera, a obzirom je navedenim otkazivanjima i ponovnim zakazivanjima bio oštećen i sam II - tuženik jer je mogao salu ponuditi nekome drugome«.

54. Naime, toč. III Odluke Stožera od 20. ožujka 2020. godine, odlučeno kako se obustavlja održavanje svih oblika svadbenih svečanosti, te je ta obustava Odlukama od 19. travnja 2020. godine, i od 04 svibnja 2020. godine, i dalje ostala na snazi, sve do Odluke od 26. kolovoza 2020. godine, kada je donesena odluka koja je dopuštala do 50 sudionika na svadbenim svečanostima.

55. Dakle, tuženik se poziva na dio Odluka Stožera koji se odnose na sam čin sklapanja braka, kojem je bilo dopušteno održavanje sklapanja braka isključivo u krugu najuže obitelji te službene osobe ili predstavnika vjerske zajednice, koji se, međutim, ne održava u svadbenim salonima i dvoranama, već kod matičara ili kod vjerskih institucija.

56. Dakle, sam čin sklapanja braka se ne održava u svadbenim salonima, pa tako se ni čin sklapanja braka u konkretnom slučaju nije trebao održati ni u svadbenom salonu ili dvorani tuženika, već se sam čin sklapanja braka održava kod matičara ili u vjerskoj instituciji, crkvi i sl., pa s obzirom na navedeno, nije jasno kakvu je tuženik imao izgubljenu zaradu, s obzirom kako se sam čin sklapanja braka nije ni trebao održati u svadbenoj dvorani tuženika. Tuženik pri tome nije dokazao kako je njegov svadbeni salon registriran za djelatnost sklapanja brakova, pa i zbog toga nisu osnovani njegovi prigovori kako su tužitelji mogli održati sklapanje braka u njegovoj svadbenoj dvorani s obzirom kako je bila dopuštena nazočnost mladenaca, svjedoka i službenih osoba, dakle, sveukupno 5-6 osoba ali samo pri samom činu sklapanja braka, a ne na svadbenoj večeri, te da je zbog odustanka tužitelja, tuženik imao izgubljenu zaradu jer je mogao dvoranu iznajmit nekom drugom.

57. Slijedom svega prethodno obrazloženog, zaključak je ovog suda kako su prigovori tuženika ad2/ najblaže rečeno paušalni, neosnovani i suprotni sadržaju Odluka koje je donio Stožer civilne zaštite RH.

58. Nadalje, ocjena je ovog suda kako nije osnovan ni tuženikov prigovor kako je tuženik oslobođen obveze povrata utuženog iznosa jer su tužitelji odbili kompenzaciju koju im je tuženik ponudio, a koja se kompenzacija sastojala u tome da bi tuženik tužiteljima umjesto novca kojeg su tužitelji uplatili temeljem Ugovora od 22. studenoga 2019., vratio u toj protuvrijednosti piće i slično.

59. Naime, prvenstveno se ističe kako je čl. 167. st 1 ZOO-a propisano kako obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

60. U konkretnom slučaju tužitelji se, kao vjerovnici, nisu suglasili da im tuženik, kao dužnik, umjesto povrata novca kojeg su uplatili izvrši kompenzaciju predajom gajbi pive, vina ili mineralne vode i slično u vrijednosti od 9.375,00 kn, pa sukladno tome, nisu se ostvarile pretpostavke za oslobođenjem tuženika od obveze povrata utuženog iznosa.

61. Pored toga, nejasno je šta bi tužitelji radili sa gajbama pive, vina, mineralne vode i sokova, u vrijednosti od 9.375,00 kn, a zaključiti je kako je mišljenje tuženika kako bi tužitelji te gajbe pića vjerojatno trebali preprodavati i tako doći do iznosa od 9.375,00 kn, a što po ocjeni ovog suda, tužitelji nisu dužni, pa njihovo odbijane kompenzacije ovaj sud drži opravdanim.

62. Dakle, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno kako je sud utvrdio kako je ispunjenje obveze od strane tuženika postalo nemoguće zbog pandemije COVID- 19 virusa, dakle izvanrednih vanjskih događaja, koja je pandemija nastala nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, konkretno organiziranja svečane večere na dan 08. svibnja 2020., a koji se izvanredni vanjski događaj – pandemija COVID-19 virusom, u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, te kako za novozakazani termin od 09. listopada 2020. tuženik, zbog Odluke Stožera od 26. kolovoza 2020. godine, kojom je Odlukom određeno kako na svadbenim svečanostima može biti prisutno najviše 50 osoba, nije mogao izvršiti bitan element ugovora, a to je sudjelovanje ugovorenog broja od 200 uzvanika na svečanoj večeri, te kako u tom razdoblju nije bilo sigurno kakve će epidemiološke mjere vladati na sam dan kada je zakazana svečana večera, dakle, vladala je neizvjesnost hoće li biti odlučeno o obustavi održavanja svadbenih večera ili ne, te kod činjenice kako se radi o organizaciji večere za 200 ljudi, što je složen proces, zbog čega tužitelji nisu mogli čekati zadnji čas za slanjem pozivnica velikom broju ljudi, pripremom i narudžbom hrane, to je zaključak ovog suda kako je, također zbog pandemije COVID-19 virusa ispunjenje obveze od strane tuženika postalo nemoguće, te da je opravdano otkazivanje večere i od 09. listopada 2020., slijedom čega je ocjena ovog suda kako tužitelji primjenom članka 373. stavak 1. ZOO- a, imaju pravo na povrat onoga što su ispunili od svoje obveze – dakle na povrat uplaćene naknade za rezervaciju termina u iznosu od 9.375,00 kn (1.244,28 €), pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.244,28 €, koliko iznosi u protuvrijednosti u € uplaćeni iznos od 9.375,00 kn, te naložiti tuženiku platiti tužiteljima dugovani iznos od 1.244,28 €, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 0,72 € tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

63. U pogledu zatraženih kamata, kod činjenice kako tuženik nije izvršio svoju obvezu, to je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze u konkretnom slučaju, slijedom čega tuženik pored povrata iznosa uplaćenog od strane tužitelja, duguje, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a i zatezne kamate prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zatezne kamate teku od dana kada je tuženik bio dužan izvršiti svoju obvezu, a nije je izvršio, što bi prema provedenim dokazima bilo od 09. listopada 2020., pa do konačne isplate.

64. Međutim, kako su tužitelji zatražili kamatu počev od dana 02. prosinca 2020., te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je tužiteljima dosuđena kamata počev od dana 02. prosinca 2020. pa do konačne isplate.

65. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

66. Parnični trošak dosuđen je tužiteljima temeljem odredbe članka 154. stavak 5 ZPP- a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023).

67. Tužiteljima zastupanim po pun. priznat je trošak sastava tužbe i podneska od 11.02.2025. po 75 bodova, za pristupe na roč. od 13.11.24., 06.02.25., 24.0325. po 75 bodova, te za pristupe na roč. od 01.09.25. i 11.02.25. po 37,50 bodova (50%), što sveukupno zbrojeno iznosi 450 bodova, što pomnoženo sa 2 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 900,00 €. Ovaj iznos uvećan je za 10% na ime zastupanja 2 stranke, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 990,00 €. S obzirom kako tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom iznosu (za iznos od 0,72 €), zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je tužiteljima, sukladno odredbi čl. 154. st 5 u cijelosti dosuđen parnični trošak.

68. Na dosuđeni iznos troška tužiteljima pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 06. svibnja 2026. pa do konačne isplate.

69. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

U Splitu, 06. svibnja 2026.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika