REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-899/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika: 1. LE, 2. GE, 3. GE Č, 4. GE L, 5. CE, 6. UE. ČEV, 7. LEV ud. pok. ČEV, [adresa], 8. LEV - AE, [adresa], 9. LEV - SE, [adresa], 10. LEV - ME, [adresa], 11. LEV - IE, [adresa], 12. LEV - ĐE, [adresa], 13. LEV - OE, [adresa], 14. ČEV, [adresa], 15. GEV, [adresa], 16. JE. Č, [adresa], 17. VE, [adresa], 18. CEV, [adresa], 19. CEV ĆE, [adresa], 20. CEV PE, [adresa], 21. ČE G ud pok. ČEV, 22. Božina KE pok. ČEV, 23. Božina PE pok. ČEV i 24. Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, tuženici od 1. do 23. odsutni i nepoznata boravišta zastupani po privremenoj zastupnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva,, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026., dana 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČE , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 299 m2 , č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 637 m2 , d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 4232 m2 i d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 2705 m2 ,ukupne površine 7873 m2, sve k. o. [katastarska općina], prikazane u nalazu i mišljenju vještaka Ante Kukavica od 25.2.2026.godine slovima A1-B1-C1-D1-A1, te nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pov. od 151 m2 , prikazane u nalazu i mišljenju vještaka Ante Kukavica , od 25.2.2026.godine slovima A2-B2-C2-D2-A2, a koji nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove odluke, a koje će nekretnine nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformirane oznake, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime, uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 11. rujna 2025., tužitelj je naveo da vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, i da je istu stekao temeljem usmenog darovanja od svoje majke ŠE, a ona temeljem nasljeđivanja svog supruga KE. Predmetna nekretnina da je od davnina u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika, te da ga nitko nikada nije ometao u njegovom izvanknjižnom vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina da je u cijeloj svojoj površini omeđena jasnim međašnim znacima i to starim suhozidovima koje su gradili prednici predlagatelja .

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 22. srpnja 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude 1.- 24., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenu zastupnicu Silviju Đerek Matković, odvjetnicu u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koja privremena zastupnica navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu nave la da joj ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremena zastupnica tih tuženika te se za iste protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 27-28 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ni s čim nije dokazao da bi osobno i putem svojih pravnih prednika bio u posjedu utuženih dijelova navedenih čestica zemlje, ne dokazuje kada su njegovi prednici stupili u posjed tih nekretnina, kroz koje vremensko razdoblje su bili u posjedu, kakva je bila kvaliteta tog posjeda, na koji način su se koristili ti dijelovi nekretnina i sl. Iz rješenja o nasljeđivanju Petra Ujevića JB u Imotskom, posl. br. O.237/08 od 03. listopada 2008. donijetog iza smrti tužiteljevog oca KE, proizlazi da navedene čestice zemlje nisu činile ostavinsku imovinu navedenog ostavitelja, dakle, nije tužitelj dokazao da je posjedujući utužene dijelove čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], osobno i putem svojih pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje makar iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva tih nekretnina.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 299 m2 , č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 637 m2 , d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 4232 m2 i d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 2705 m2 ,ukupne površine 7873 m2, sve k. o. [katastarska općina], prikazane u nalazu i mišljenju vještaka Ante Kukavica od 25.2.2026.godine slovima A1-B1-C1-D1- A1, te nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pov. od 151 m2, prikazane u nalazu i mišljenju vještaka Ante Kukavica , od 25.2.2026.godine slovima A2-B2-C2-D2-A2.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, skicu izmjere geodeta Ante Kukavice od 16.travnja 2025., rješenje o nasljeđivanju iza pok. KE, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Ante Kukavice, saslušani su svjedoci FE, FE i ŽE, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 27. veljače 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 49-65 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, od 27. veljače 2026. utvrđeno je da se predmetna nekretnina 1 nalazi u Dobranjama, predio Dolac. U naravi predstavlja dvije pokošene ledine, kaskadno položene. Predmetna nekretnina je sa svih strana čvrsto obilježena međnim oznakama. S južne strane vidjeti je betonske stupove između kojih je razvučena žica dok je s ostalih strana vidjeti stari suhozid koji odvaja predmetnu nekretninu od susjedno položenih nekretnina. Sa sjeverne strane nekretnina djelomično se veže s makadamskim putem.

Predmetna nekretnina 1 je prostor označen na skici mjerenja slovima A1 -B1- C1-D1-A1 ukupne površine 7873 m2 te je dokumentiran fotografijama. Taj prostor je sa svih strana označena međnim znacima i to:

- sa sjeverne strane predmetna nekretnina 1 je definirana i omeđena u zapadnom (lijevom) dijelu betonskim kolcima između kojih je razapeta žičana ograda, dok je u istočnom (desnom) dijelu predmetna nekretnina definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke A1-B1),

- s istočne strane predmetna nekretnina 1 je definirana i omeđena podzidom od suhozida koji je u posjedu tužitelja (točke B1-C1),

- s južne strane predmetna nekretnina 1 je definirana i omeđena u istočnom (desnom) dijelu podzidom od suhozida koji je u posjedu tužitelja, dok je u zapadnom (lijevom) dijelu predmetna nekretnina definirana i omeđena betonskim kolcima između kojih je razapeta žičana ograda (točke C1-D1),

- sa zapadne strane predmetna nekretnina 1 je definirana i omeđena betonskim kolcima između kojih je razapeta žičana ograda (točke D1-A1).

Predmetna nekretnina broj 2 je položena sjeveroistočnije od predmetne nekretnine 1,udaljena cca 1 km. U naravi predstavlja vrt, sa svih strana okružen starim suhozidom. Predmetna nekretnina 2 je prostor označen na skici mjerenja slovima A2- B2-C2-D2-A2 ukupne površine 151 m2 te je dokumentiran fotografijama. Taj prostor je sa svih strana označena međnim znacima i to:

- sa sjeverne strane predmetna nekretnina 2 je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke A 2-B2),

- s istočne strane predmetna nekretnina 2 je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke B2-C2),

- s južne strane predmetna nekretnina 2 je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke C2-D2),

- sa zapadne strane predmetna nekretnina 2 je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke D2-A2).

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka FE, FE i ŠE.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 38-40 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok FE, rođen 1959., naveo je da je u konkretnom slučaju riječ o starini tužitelja, da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca KE i darovanjem od svoje majke ŠE. Svjedok je osobno pomagao pbrađivati predmetnu oranicu tužitelju. Tužiteljev otac da je 1970. -ih ogradio predmetnu nekretninu. C je viđao na tom lokalitetu, ali ne konkretno na predmetnoj nekretnini. Upravo da je na sugestiju lugara otac tužitelja ogradio nekretninu. Djed tužitelja pok. ČEV da je bio također u posjedu predmetne nekretnine, ali da je umro dok je svjedok još bio dijete pa je za zaključiti da su tužiteljevi prednici u nesmetanom posjedu još od prije 1960. Imenjak naprijed navedenog svjedoka, rođen 1957. naveo je da je pokojni djed tužitelja ČEV odlazio na predmetnu nekretninu kopati, a on da je rođen početkom 1900. -ih. Svjedokinja ŽE, majka tužitelja je navela da je njezin svekar ČEV bio 1905. godište , a da je i on predmetnu nekretninu stekao na temelju nasljeđivanja pa je slijedom navedenog razvidno da je obitelj ŽE u posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina. Potvrdila je da je tužitelju darovala naslijeđenu nekretninu.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao temeljem usmenog darovanja od svoje majke ŠE, a ona temeljem nasljeđivanja svog supruga KE., te u konačnici dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 6. svibnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Protiv presude na temelju priznanja može se izjaviti žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA

1. Odvj. Matea Burazin Lončar, Imotski

2. odvj. Silvija Đerek Matković, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj