REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-7816/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:
" Tuženik „Croatia osiguranje“ d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 17.649,78 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. ",
u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik ŠT stradao u prometnoj nesreći 16. prosinca 2010. na cesti D1, dionica 15, kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], kojim je upravljao OT kojem je izdan obvezni prekršajni nalog jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (snijeg na kolniku) radi čega je udario u osobno vozilo koje je bilo zaustavljeno na kolniku te od siline udara sletio uz sjeverni rub kolnika. Rješenjem tužitelja broj 839390 od 18. veljače 2013. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu počevši od 22. listopada 2012., koja je uzrokovana opisanim štetnim događajem priznatim kao ozljeda izvan rada u omjeru od 80%.
2. Tužitelj je protiv tuženika već vodio spor radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju do 31. srpnja 2017. koji je okončan pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1954/15 od 7. studenog 2017., dok je za razdoblje do 29. veljače 2020. u tijeku parnični postupak pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu broj P-1739/20.
3. Isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. U razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2025. isplatio je na ime invalidske mirovine iznos od 22.062,22 eura, a budući da je predmetna nesreća uzrok invalidnosti u omjeru od 80%, tužitelj traži naknadu štete u razmjernom iznosu od 17.649,78 eura. Stoga traži od suda da donese presudu kojim će obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju tuženika, ali osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i zatraženu zateznu kamatu. Navodi da tužitelj činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći pa je potrebno primijeniti onaj propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Tužitelj postupa po propisu kojim je uređena njegova djelatnost i taj propis, Zakon o mirovinskom osiguranju, daje tužitelju pravo tražiti naknadu štete, međutim, s obzirom da je naknada štete nastala u svezi uporabe motornih vozila uređena posebnim propisom, u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Vrhovni sud Republike Hrvatske, a i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao i županijski sudovi, zauzeli su stav kako se u odnosu na obveze osiguranja prema HZMO-u primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, koji u odredbama članka 27. propisuje kako tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, međutim, kada se potražuje naknada štete vezana uz prometne nesreće, tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Kako tužitelj nije predložio dokaze iz kojih je vidljivo da je štetu uistinu pretrpio, kao niti u odnosu na opseg pretrpljene štete, traži od suda da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a, PU Zadarske, PP Gračac od 26. prosinca 2010. (list 4-7 spisa), u obvezni prekršajni nalog MUP-a, PU Zadarske, PP Gračac od 26. prosinca 2010. (list 8 spisa), u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/12-1, Urbroj: 341-25-05/3-12- 0844641 od 18. veljače 2013. (list 10-13 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka HZMO, Područna služba u Zagrebu od 25. listopada 2012. (list 14-19 spisa), u obračun HZMO- a o izvršenim isplatama invalidske mirovine od 1. siječnja 2023. do 31. studenog 2025. (list 30 spisa), u priloženu sudsku praksu.
6. Uvidom u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/12-1, Urbroj: 341-25-05/3-12-0844641 od 18. veljače 2013. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja ŠT, kod kojeg je 20% zbog bolesti i 80% zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, počevši od 22. listopada 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu.
7. Među strankama je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranku prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje: ZOOP).
8. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.
9. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr. 10. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.
13. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
14. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
15. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
16. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nije dokazao činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti, kako je to odlučeno u izreci presude.
U Zagrebu, 6. svibnja 2026.
Sudac:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.
