Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2386/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja HM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Josipa Bakočević, odvjetnica u Zadru, proti tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Josipe Bakočević, odvjetnice u Zadru, na ročištu za objavu presude 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnina označenih sukladno skici sudskog očevida od dana 16. listopada 2025. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod., koja čini sastavni dio ove presude, kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 1070 m2, zv. ''Zagradak'', upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo (1/1) i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 3281 m2, zv. ''Šmrike'', upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo (1/1).

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa dopuštenog rješenjem ZK odjela Općinskog suda u Zadru ZK odjel Biograd N/M broj: Z-10211/2015/1959 od 24. listopada 2018. godine, potvrđenoj rješenjem Općinskog suda u Zadru po izjavljenom prigovoru poslovni broj: Z 19604/2019 od dana 03. listopada 2024. godine, kojim je tužena Republika Hrvatska upisana vlasnicom za cijelo (1/1) nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 1070 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Dopušta se uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 1070 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužitelja HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za cijelo (1/1).

IV. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa dopuštenog rješenjem ZK odjela Općinskog suda u Zadru ZK odjel Biograd N/M broj: Z-10211/2015/1960 od 24. listopada 2018. godine, potvrđenoj rješenjem Općinskog suda u Zadru po izjavljenom prigovoru poslovni broj: Z 19604/2019 od dana 03. listopada 2024. godine, kojim je tužena Republika Hrvatska upisana vlasnicom za cijelo (1/1) nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 3281 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

V. Dopušta se uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 3281 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužitelja HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za cijelo (1/1).

VI. Nalaže se ZK odjelu ovog suda provedba upisa iz točkom II. -V. izreke presude.

VII. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 1.403,10 EUR (tisućučetristotri eura i deset centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. listopada 2024. navodi da je sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te je rješenjem ovog suda u postupku po prigovoru tužitelja broj: Z-19604/2019, Z-19837/2019, Z 25318/2019, od 3. listopada 2024., upućen na podnošenje tužbe za ispravak. Nadalje navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 1070 m2, zv. ''Zagradak'', upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 3281 m2, zv. ''Šmrike'', upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje da je stekao temeljem valjanog pravnog osnova, te je i u trenutku otvaranja postupka nove izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bio putem svojih pravnih prednika, oca ZM pok. ČM i strica HMU pok. H, upisan kao nositelj prava vlasništva predmetnih nekretnina, bez spora i bez tereta. Ističe da su predmetne nekretnine u vlasništvu i posjedu tužitelja, osobno i putem njegovih pravnih prednika, od prije 1888. godine. Navodi da je kao izravni nasljednik i član obitelji HMU evidentiran u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina od 1888. godine, kada je njegov prednik ĆM pok. ZMU doselio u [adresa], te mu je kao uzornom građaninu izdana potvrda da nema zapreke za preseljenje i upis u zemljišnik za selo [adresa], što je potvrđeno na zapisnik Kotarskog suda u Biogradu dana 28. svibnja 1888. godine. Obitelj ĆM doselila je u [adresa] kako bi se nastavila baciti stočarstvom, a od davnina se njihova grla stoke i pašnjaci nazivaju ''blagom Z'. Predniku tužitelja ĆM izdano je odobrenje načelnika Općine Biograd od 30. travnja 1888., te je isti od najranijih zemljišnoknjižnih i katastarskih evidencija upisan u abecedni imenik posjednika za k. o. [katastarska općina] i to za nekretnine na kojima su naknadno izgrađene kuće i za nekretnine koje su obrađivali i koje su bile pašnjaci, oznaka k. č. [katastarska čestica] b – 67 q, a za koje je revizijom od 1891. do 1895. godine utvrđeno da su podijeljene između sinova ĆM, ZMU i prednika podnositelja IM na način da su IM pok. ĆM pripale nekretnine oznaka k. č. [katastarska čestica] h – 67 q, površine 27628 m2. IM naslijedio je ČMU, a njegovi sinovi ČM i ĆMU podijeljeni su na jednake dijelove, oko čega nema spora među sunasljednicima. Nadalje navodi da je ČM preminuo **.**.1960., te navodi da je dioba između HMU i ZM pok. ČM opisana je u prijavnom listu od 9. srpnja 1962., te je potvrđena je na zapisnik od 5. veljače 1963., a dodatno je sastavljen prijavni list. Nadalje navodi da je sa svojom braćom OM i ĐM izvršio diobu, s kojom su suglasni i nasljednici HMU. Predmetne nekretnine nove izmjere nastale su prethodnom parcelacijom matičnih čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno Geodetskom elaboratu – prijavnom listu za katastar od 15. siječnja 2000. godine, izrađenom po GEOBIRO d.o.o. Biograd na Moru. Temeljem diobe i parcelacije upis je proveden na ime oca tužitelja ZM. ZM je u sporazumu sa svojim sinovima iste podijelio na način da tužitelju pripadnu u izdvojeni posjed i vlasništvo upravo predmetne nekretnine. Ističe da su predmetne nekretnine jasno označene u odnosu na susjedne nekretnine, jer se od davnina suhozidom i dračom označavao posjed prednika tužitelja u odnosu na djeljenike i međaše na susjednim nekretninama, a također i u svrhu držanja stoke i ispaše. Od vremena prije 2. svjetskog rata sadila su se stabla (hrastovi) kojima se označavao posjed. Zaključno je naveo da je predmetne nekretnine stekao u vlasništvo na valjanom pravnom temelju i u dobroj vjeri, kvalificirani posjed evidentiran je od davnina, kao i uknjižbe prava vlasništva prednika, nasljeđivanje prednika, dioba unutar obitelji, čime tužitelj ispunjava zakonske pretpostavke i za stjecanje dosjelošću, a u vrijeme prvih upisa iz zemljišne knjige nije bilo vidljivo da na nekretninama postoje tuđa prava, tereti i ograničenja, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su navodi tužitelja potpuno paušalni jer ne dostavlja nove dokaze u odnosu na ono što je prezentirano u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Ističe da dostavljena povijest posjeda za predmetne nekretnine se odnosi samo na predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ne i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na povijest promjena koja se odnosi na jednu od predmetnih nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je pretpostavljeni prednik tužitelja ČM pok. H bio u katastru upisan na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1800 m2, odnosno na polovici dijela od 3600 m2 na kojoj polovici je u katastru bio upisan njegov pravni prednik pok. AM pok. IM. Tužiteljima je navedena površina od 1800 m2 i priznata u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pa su tako isti i upisani kao vlasnici svaki za 1/3 dijela navedene površine (svaki u površini od 600 m2) na kat. čest, 1695 k. o. [katastarska općina] izmjere koja nekretnina, jednako kao i predmetna kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. U spisu sudskog predmeta ne prileži dokaz o pravnom sljedništvu iza smrti pok. ZM pok. ČM i tužitelja, s time da iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČM pok. H proizlazi kako pretpostavljeni prednik tužitelja ZM nije jedini sunasljednik pok. ČM već su iste bile još i ŽM udova ČM te FM pok. ČM, njegova kćerka. Tužitelj u tužbi nije dokazao pravni slijed od originarnog stjecatelja prava vlasništva predmetnih nekretnina koji se navode je tužitelj stekao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem zakona s time da je jako dvojbena, nedorečena i proturječna osnova stjecanja prava vlasništva odnosno ne bi bilo jasno je li riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem agrarnih odluka ili primjenom instituta izvanredne dosjelosti. Imajući u vidu naprijed navedeno tuženica smatra kako bi tužitelj u smjeru dokazivanja svojih navoda trebao dostaviti cjelovitu povijest posjedovanja za sve utužene nekretnine, dokaze kojima potvrđuje pravni slijed stjecanja svoga prava vlasništva te ostalu dokumentaciju kojom bi dokazao osnovanost svojih navoda. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovorima tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da su saznali da im ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2015.). Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 3. listopada 2024. posl. br. Z-19604/2019 (Z-33011/2024), Z-19837/2019 (Z-33012/2024), Z-25318/2019 (Z-33014/2024) (list spisa 7-9), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/1959 od 24. listopada 2018. (list spisa 10-12, 107-109), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 13, 18), popisni list 695 k. o. [katastarska općina] (list spisa 14, 19), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/1960 od 24. listopada 2018. (list spisa 15-17, 110-112), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 20-21), povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930- 04/24/05/428, urbroj: 541-24-04/8-24-2 od 4. listopada 2026. (list spisa 22-45, 128- 142), potvrda Hrvatskih šuma, klasa: ST/24-01/2754, Ur.broj: 15-00-05/02-24-03 od 17. listopada 2024. ( list spisa 46), Kotarska komislija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Biogradu, broj: Reg.A 1921/47 od 3. lipnja 1947. ( list spisa 70), Izava obrađvača, broj Reg. A. 1921/47 od 25. veljače 1974. ( list spisa 71-73), Odluka kotarske komislije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 52, Reg. a 1921/47 od 3. lipnja 1947. ( list spisa 74-75), rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, poslbr. O.230/60 od 12. listopada 1960. ( list spisa 77-78), ugovor o diobi sastavljen 5. veljače 1963. ( list spisa 80-81), izjava OM od 30. listopada 2024. ovjerena od strane javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra, broj: Ov-4021/2024 (list spisa 90-91), izjava ĐM od 30. listopada 2024. ovjerena od strane javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra, broj: Ov-4024/2024 (list spisa 92-93), povijest zk. upisa (list spisa 152-182), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/1956 od 24. listopada 2018. (list spisa 183-185), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/1958 od 24. listopada 2018. (list spisa 187-189), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 196-202), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa190-193), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: ZM (list spisa 191), EM (list spisa 215-216) i DM (list spisa 216-217) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 217). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z- 19604/19.

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka PM jer je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od 7. travnja 2026. odustao od tog dokaznog prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] za cijelo, uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetnih nekretnina upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnicima sačinjenim u postupku preoblikovanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Z- 10211/2015/1959 i Z-10211/2015/1960 od 24. listopada 2018.

7. Sporno je treba li ispraviti upise na predmetnim nekretninama koji su provedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava. Nadalje, među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1959 (list spisa 10-12) razvidno je da nekretnina oznake 1774 u naravi pašnjak površine 1070 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 766837 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1960 (list spisa 15-17) razvidno je da nekretnina oznake 1777 u naravi pašnjak površine 3281 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1592351 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo.

10. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930- 04/24/05/428, urbroj: 541-24-04/8-24-2 od 4. listopada 2026. (list spisa 22-89) razvidno je da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956. kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u ABC registar 109 odnosno posjedovni list 107 kao posjed AM pok. IM. Iskazom promjena 3/1962 kat. čest. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 107 mijenjala je naslovnu stranu posjedovnog lista na način da se kao posjednik upisuje CM pok. H. Predmetom klasa: UP/I-936- 02/00-01/166, popisom promjena 32/2000, kat. čest. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 214 je cijepana te je formirana kat. čest. [katastarska čestica] na ime posjednika OM, [adresa] u naravi klaonica površine 175 m[2] , ekonomsko dvorište površine 3210 m i stočni deponij površine 161 m[2] . Nadalje, iz posjedovnog lista 1958 k. o. [katastarska općina] razvidno je da je kao posjednica predmetne nekretnine upisana tuženica.

10.1. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930- 04/24/05/20, urbroj: 541-24-04/8-25-2 od 31. ožujka 2025. (list spisa 128-142) razvidno je da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica]. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956. kat. čest. [katastarska čestica] velikim dijelom upisana u ABC registar 136 na ime posjednika Općine Biograd na Moru odnosno posjedovni list 214. Do izlaganja nove izmjere za k. o. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] nije bilo drugih promjena. U postupku izlaganja nove izmjere za k. o. [katastarska općina] ( izlaganje započelo 2015., trajalo do srpnja 2019.) dio kat. čest. [katastarska čestica] obuhvaćen je novim katastarskim brojem 1777 i 1778 te je kat. čest. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 1960 k. o. [katastarska općina] kao posjed Republike Hrvatske.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl. br. O. 230/60 od 12. listopada 1960. (list spisa 77-78) proizlazi da su pok. ČM pok. H rođenog **.**.1910., preminulog **.**.1960. naslijedili oporučni nasljednici ŽM za ½ dijela, mlt. kći FM pok. ČM za 1/12 dijela i sin ZM za 10/12 dijela. Uvidom u citirano rješenje o nasljeđivanju nije razvidno da su utužene nekretnine činile ostavinsku imovinu pok. ostavitelja.

12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sa tri strane ograđena i to sa jugozapadne i sjeveroistočne strane betonskim zidovima, a sa jugoistočne žičanom ogradom. Sa sjeverozapadne strane međa predmetne nekretnine je definirana rubom bijelog puta, a u naravi predstavlja zarasli pašnjak. Drugo pokazanu nekretninu vještak geodetske struke je identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa jugozapadne strane ograđena žičanom ogradom, a sa jugoistočne betonskim zidom susjedne nekretnine. Međa sjeverozapadne strane definirana je rubom bijelog puta dok sa sjeveroistočne strane nema međnih oznaka. Ova nekretnina u naravi predstavlja pašnjak s nasadima mladih smokava.

12.1. Vještak mjerničke struke je sačinio skice sudskog očevida (list spisa 196-200) na kojima je žutom bojom prikazao predmetne nekretnine, a ujedno je na kat. čest. [katastarska čestica] prikazao i položaj zatečenih nasada stabala smokava. Vještak je ujedno sačinjenim skicama je priložio ortofoto snimku iz 1968.

12.2. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađene skice lica mjesta jer su izrađene stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pri tom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala primjedbe na skice izmjere.

13. Svjedok ZM saslušan na licu mjesta je naveo (list spisa 191) da predmetne nekretnine koje su ranije činile jednu česticu danas pripadaju njegovom sinu HM. Ranije da je taj teren pripadao njegovom djedu pok. AM, a nasljeđivanjem je pripao njegovom ocu ČM koji je umro 1960. Nakon očeve smrti, da je ostao živjeti sa pok. stricem ĆMU, a potom se dijelio po pola sa pokojnim stricem. Istaknuo je da su sve mirno podijelili i da je ovaj teren pripao njemu. Naveo je da ima trojicu sinova OM, HM i ĐM pa je svoju djecu u novoj katastarskoj izmjeri podijelio na svoj imovini koju posjeduje. Nadalje je naveo da se ovaj teren najviše koristio za čuvanje blaga, blago je držao H, da su naslijedili njegovo blago te nastavili na ovoj zemlji držati blago. Istaknuo je da je unazad pet godina držao ovce navodeći da je uvijek imao dvadeset do trideset komada ovaca, zbog čega da je teren oduvijek ograđen kako blago ne bi moglo izaći. Sin HM da je na ovom trenu zasadio i smokve, a isti da je koristio i za sječu drva. Na poseban upit je naveo da je parcela još dok je djed H bio živ oduvijek bila u istim gabaritima. Da je ova zemlja bila poznata kao " Č zemlja", a ovaj predio da se u mjestu zvao „Blago ĆMU“ zato što su njegovi preci živjeli u istoj zajednici, zajedno držeći po nekoliko stotina komada ovaca. Nikada spora nije bilo. Zaključno je naveo da se put koji se nalazi uz ovaj teren radio odmah nakon diobe 60-ih godina prošlog stoljeća, a koji se formirao tako to su oni i njegovi sinovi odvojili dio od njihovih terena za put. Preko puta da se nalaze Ć, nasljednici iza strica JM koji ima trojicu sinova: I, ĐM i O.

14. Svjedokinja EM je u iskazu (list spisa 215-216) navela da su joj poznate obje predmetne nekretnine koje danas pripadaju HM, budući da su djeljenici. Jedan teren da se nalazi do asfaltne ceste, pamti da je na tom terenu oduvijek postao voćnjak, pamti stabla bajama, smokava, ostalih voćki. Preko ljeta na ovom terenu su se držale ovce u sjenicama. Još pok. AM je držao ovce. U produžetku ovog terena se nalazi teren koji je pripao u diobi Zrinkovom bratu ĐM, zatim teren na kojem se nalazi kuća i klaonica Zrinkovog brata JM, a zatim teren koji je u diobi pripao HM. Taj teren je pašnjak, danas se na terenu nalazi možda poneki hrast, međutim na tom terenu nije bilo nikad državne šume, da lugari nisu zalazili jer je oduvijek u posjedu obitelji AM. Istaknula je da ova dva terena koja danas pripadaju HM, sa ostalim susjednim terenima čine jedinstvenu cjelinu oduvijek u posjedu njihovih prednika i to pok. djeda AM, a po priči zna da je u posjedu bio i pradjed ĆM. Navela je da su njezin otac pok. ĆMU i tužiteljev otac ZM dijelili 1963., sve nekretnine iza pok. djeda H mirno podijeljene. Na poseban upit je navela da je cijeli kompleks ograđen od kada pamti dračom i ciljima, da granice nikada nisu bile sporne jer je HM u jednom dijelu međaš s njom, a s druge strane s bratom I. Drugi teren je također ograđen žičanom ogradom, a ranije dračom.

15. Svjedok DM je u iskazu (list spisa 216-217) naveo da su na ovom predjelu svi Mitrovići koji predio da se oduvijek naziva od Mitrovića blago jer su svi u ono vrijeme živjeli od stočarstva. Predmetni tereni da su pripali HM. Jedan teren je "Zagradak", koji se nalazi do asfaltne ceste, na kojem se nalaze stabla bajama koje svjedok pamti oduvijek. Drugi teren je bio pašnjak, koji se koristio za ispašu blaga. U odnosu na drugi teren svjedok je naveo da se radi o pašnjaku koji se koristio za ispašu blaga, a da je Zrinkov otac ZM na tom terenu držao oko pedesetak ovaca, koza, a misli da se i danas na ovom terenu drži blago. Svjedok je istaknuo da mu je sve ovo poznato jer se njegova kuća nalazi na udaljenosti dvadesetak metara od ovog terena "Zagradak". Oba terena su ograđena sa žicom, a ranije dračom, ovaj gornji teren gdje je pašnjak je ograđen i zidićem, betonskim zidom.

16. Tužitelj HM je u stranačkom iskazu (list spisa 217) naveo da ovaj teren zajedno sa okolnim trenima predstavlja jedinstveni kompleks, koji je od davnina u posjedu njegove obitelji. Posjedovao ga je još pokojni pradjed H koji je na ovom terenu držao ovce, cijeli ovaj kompleks je poznat kao "Mitrovićevo blago". Poslije smrti pradjeda dijelili su se stric Đ i njegov otac ZM, budući da je djed ČM u to vrijeme već preminuo. Tako da su oba ova terena pripala ocu ZM, poslije su otac i on probili bijeli put koji vodi do njihovih parcela, tj. do njegovih parcela i parcela koje danas pripadaju braći ĐM i JM. U pogledu terena do asfaltne ceste navodi da ga u mjestu nazivaju "Zagradak", na njemu se nalaze stabla smokava, koje pamti oduvijek. Teren je ograđen oduvijek, ranije dračom, a danas žicom. Na gornjem terenu se nalazi pašnjak, na kojem se oduvijek držalo blago, a i dan danas njegov otac drži ovce. Njegov otac ZM je podijelio njih trojicu braće i među njima nikada nije bilo spora. Lugari nikada nisu zalazili u njihov posjed koji je oduvijek ograđen već su lugari kontrolirali isključivo državnu šumu.

17. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22. Nadalje, tuženica je u odgovoru na tužbu navela da je uknjižila svoje pravo vlasništva u postupku obnove zemljišne knjige, pa da je prestalo poštenje posjeda tužitelja ( ako ga je ikad i bilo) jer da je saznao da njemu ni njegovoj obitelji ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Suprotno, navodima tuženice, po stavu ovog suda posjed tužitelja i njegovih prednika je savjestan, a činjenica upisa nekretnina na tuženicu ne dovode automatizmom do nesavjesnosti posjeda. Naime, u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano su vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

23. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: ZM (rođen 1933.), EM ( rođena 1956.) i DM ( rođen 1947.) koji su o svim odlučnim činjenicama iskazivali u bitnom identično i suglasno, isti imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob. Ovaj sud smatra potrebnim dodatno istaknuti da činjenica srodstva svjedoka (ZM) s tužiteljem sama po sebi nije razlog za neprihvaćanjem njegovog iskaza kao istinitim, posebno u konkretnom slučaju kad je takav svjedok iskazivao iscrpno i detaljno na licu mjesta, pritom gotovo identično sa svim ostalim svjedocima. Čak štoviše ovaj svjedok kao srodnik tužitelja ima neposredna saznanja o podjeli predmetnih nekretnina unutar obitelji ZM. Slijedom navedenog, sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim. Posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

23.1. Pa su tako saslušani svjedoci koji su u vrijeme iskazivanja imali 92, 78 i 69 godina iskazali da su ranije predmetne nekretnine s okolnim terenima predstavljali jedinstvenu cjelinu koju je još posjedovao tužiteljev djed AM, da je riječ o terenima koji se nalaze u predjelu koji je u mjestu poznat kao " Mitrovićevo blago" , da jedan teren predstavlja pašnjak koji se koristio za ispašu blaga, dok se na terenu do asfaltne ceste lokalnog naziva " Zagradak" nalaze stabla bajama u odnosu na koji je svjedokinja EM istaknula da oduvijek pamti voćnjak, dok se druga nekretnina koristila kao pašnjak za ispašu ovaca, iskazujući te da se ZM ( tužiteljev otac) cijeli život bavio stočarstvom. Nadalje suglasno su naveli da su nekretnine dalje diobom pripale u posjed tužiteljevom ocu ZM, a koji je i u svom iskazu naveo da je sve nekretnine podijelio na trojicu svojih sinova, tako da su nekretnine pripale upravo tužitelju. Suglasno su naveli da nikad unutar same obitelji ZM nije bilo spora u pogledu predmetnih nekretnina niti bi ih netko treći ometao u posjedovanju istih, da su utužene nekretnine pripale u odvojeni posjed upravo tužitelju, te da granice nekretnina da nikad nisu bile sporne, oduvijek ograđene dijelom žičanom ogradom, dijelom betonskim zidom.

24. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da su obje predmetne nekretnine u cijelosti uživane po predniku tužitelja, nekretnine je koristio još djed tužitelja pok. ČMU, pok. IM, rođen 1887., a umro 1959. ( što je razvidno iz smrtnog lista na listu spisa 84) koji je koristio predmetne nekretnine dijelom za ispašu blaga, a koje su se dalje prenosile unutar obitelji na sinove: pok. ČM i pok. JM, a potom diobom između ZM ( kao sina pok. ČM koji je preminuo 1960. kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju, posl.br. O-230/1960 od 12. listopada 1960.) i pok. Bude Mitrovića 1963. predmetne nekretnine su pripale u odvojeni posjed tužiteljevom ocu ZM, a potom upravo ovdje tužitelju. Svjedok ZM je potvrdio navode tužitelja da je svoju trojicu sinova podijelio na način da im je u odvojeni posjed i vlasništvo prenio sve nekretnine koje su mu pripale iza smrti pok. djeda AM, a saslušan na licu mjesta je potvrdio da predmetne nekretnine danas pripadaju njegovom sinu HM, a što su u konačnici potvrdili i preostali saslušani svjedoci pa tako i svjedok DM ( nesrodan s tužiteljem), a isto proizlazi i iz priloženih izjava OM i GM na listu spisa 90-93. Slijedom čega, neosnovani su navodi tuženice da tužitelj nije dokazao pravni slijed iza smrti ZM pok. ČM budući da je tužiteljev otac živ, saslušan u ovom postupku na licu mjesta, koji je u konačnici potvrdio navode tužitelja u pogledu daljnjeg prijenosa utuženih nekretnina na tužitelja.

25. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je tužitelj u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisan kao suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja da odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere kao i predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 1800 m[2] odnosno na polovici dijela od 3600 m na kojoj polovici da je bio upisan tužiteljev pravni prednik pok. AM pok. IM. Iz pribavljenog zapisnika sačinjenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1956 od 24. listopada 2018. proizlazi da je navedena nekretnina nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kako to pravilno navodi tuženica. Ujedno, točno jest da su tamo evidentirani posjednici (OM, HM i ĐM) sudskoj komisiji predočili Izvod iz popisa domaćinstva broj 109 na ime AM pok. IM odnosno CM pok. rade od 27. prosinca 1955., posjedovni list broj 224 k. o. [katastarska općina] od 17. veljače 2006. Međutim, tužitelj stjecanje prava vlasništva u ovom parničnom postupku temelji na dugotrajnom posjedovanju nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika što je u konkretnom slučaju dokazao svim naprijed citiranim drugim dokazima (svjedocima, uviđajem i dr. dokazima ). Što se tiče stvarne površine evidentirane u katastarskom operatu, isto po stavu ovog suda ne odgovara stvarnom stanju, budući da su obje predmetne nekretnine u cijeloj svojoj površini bila u posjedu najkasnije od oca tužitelja ZM pok. ČM ( rođen 1933.) manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev na očigled svih koristeći predmetne nekretnine za ispašu stoke (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te obrađivanjem sadnjom stabala bajama i drugih voćki (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a potom tužitelj na isti način ( sadnjom i obrađivanjem raznih voćki pa tako i sadnjom stabala smokava što je sud neposredno opazio na uviđaju na licu mjesta), iz čega sud zaključuje da je tužitelj neometano uživa predmetne nekretnine osobno i putem pravnih prednika najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

25.1. Slijedom čega neosnovani su navodi tuženice da tužitelj nije dokazao pravni slijed originarnog stjecatelja prava vlasništva navodeći da je dvojbena, nedorečena i proturječna osnova stjecanja prava vlasništva odnosno da ne bi bilo jasno je li riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem agrarnih odluka ili primjenom instituta izvanredne dosjelosti. Naime, tužitelj određuje činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva odnosno to je na njegovoj dispoziciji, dok bi utemeljenje odluke na činjeničnoj osnovi drukčije od one na koju se pozvao tužitelj sukladno sudskoj praksi predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva. Dakle, prema izričitom izjašnjenju tužitelja tijekom postupka, činjenica na kojoj temelji svoj zahtjev jest upravo na dugotrajnom posjedovanju nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika, kao što je to prednje obrazloženo. Spisu doista prileže agrarne odluke, Reg. A 1921/47 od 3. lipnja 1947., Reg. A 1919/1947 od 21. svibnja 1947. ( list pisa 70-74), iz kojih ne proizlazi da bi predmetne nekretnine bile predmetom citiranih agrarnih Odluka iz 1947.

25.2. Stoga, glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću, tužitelj je trebao dokazati pošten posjed prijepora u skladu s odredbama čl. 159. st. 3. i 4. i čl. 388. st. 4. ZV-a, koje pretpostavke u konkretnom slučaju u korist tužitelja su ostvarene. Naime, dosjelost je pravni institut kojim se stječe pravo vlasništva na nekretnini ako je osoba u neometanom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine tijekom zakonom propisanog roka (u ovom slučaju 40 godina za imovinu u vlasništvu države ili društvenog vlasništva). Rok dosjelosti računa se i za vrijeme kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ukoliko time nisu povrijeđena vlasnička prava drugih osoba, što je pravno shvaćanje potvrđeno od strane Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. - VI. izreke ove presude.

27. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

27.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 11. rujna 2025., 16. listopada 2025. ( uviđaj na licu mjesta), 7. travnja 2026. - od po 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife). Nadalje tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 28. listopada 2025. - 75 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife u vezi Tbr. 8.t.1. Tarife) te trošak sastava podneska od 31. ožujka 2026.- 25 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife u vezi Tbr. 8.t.4. Tarife , dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR. Dakle, tužitelju je sveukupno priznato 1.403,10 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

27.2. Po ocjeni ovog suda, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, za vođenje postupka nije bila potrebna požurnica od 21. svibnja 2025, jer se njome nije značajnije utjecalo na dinamiku rada ovog suda niti se radi o nužnom podnesku. Nadalje, tužitelju nije priznat sastav podneska od 20. ožujka 2025. u kojim u bitnom sadržajno ponavlja navode već iznijete u tužbi i sastav podneska od 27. ožujka 2026. kojim dostavlja izjavu PM ( koji sud nije uzeo u obzir temeljem čl. 299.st.3. ZPP-a) jer se isto tako ne radi o nužnim podnescima, pa je u tom dijelu odnosno za više zatraženih troškova postupka u iznosu od 200,00 EUR, odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj P-DO-271/2024).