P-2392/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Anamarija Biočić Siničić, odvjetnica iz Solina, Zvonimirova 73/I, protiv tuženika: Splitsko-makarska nadbiskupija, Župa Gospe od Otoka, OIB: 81286261450, Solin, Gospin otok 1, kojeg zastupa punomoćnik Mate Tomislav Peroš, odvjetnik iz Splita, Domovinskog rata 29B, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Anamarije Biočić Siničić, odvjetnice iz Solina i zamjenika punomoćnika tuženika Nevenke Antonije Radić, odvjetnice iz Splita, 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica stekla vlasništvo za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], „Vinograd“ površine 538 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je ista ovlaštena upisati pravo vlasništva za cijelo na navedenoj nekretnini, uz istodobno brisanje prava vlasništva za cijelo s imena tuženika Romokatolička župska crkva Blažene Djevice Marije od otoka, Solin.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 20. lipnja 2024., se navodi da je tužiteljica stvarna vlasnica za cijelo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], vinograd, površine 538 m2, k. o. [katastarska općina], kat. oznake čest. 1830/3 Gujnovac, površine 538 m2. Navedena nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] upisana je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu u z. u. [broj ZK uloška], kao vlasništvo 1. udio 1/1 rimokatolička župska crkva Blažene Djevice Marije od otoka u posjedovnom listu br. 3485 dgu pu katastar Split, ureda za katastar Solin upisan je pok. suprug tužiteljice LŽ kao posjednik. Predmetnu nekretninu, tužiteljica je stekla nasljeđivanjem od svog muža pok. LŽ ŽŽ pok. S, koji je istu nekretninu stekao također nasljeđivanjem, od svog oca pok. LŽ L i diobom unutar obitelji. Upis u zemljišniku ne predstavlja stvarno stanje, ali uslijed nedostatka uredne dokumentacije pravnog slijeda, tužiteljica ne može redovitim putem u zemljišnim knjigama ostvariti upis svog prava na predmetnoj nekretnini i time uskladiti faktično i zemljišno-knjižno stanje. Sukladno navedenom razvidno je da tužiteljica polaže pravo na navedenu nekretninu po navedenom pravnom slijedu i stvarnom zakonitom i istinitom posjedu predmetne nekretnine kroz dugi niz godina, osnovom dosjelosti sukladno zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima to tužitelj predlaže da sud donese svoju odluku sadržaja navedenog u izreci.

2. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Trogir broj: O-100/01 od 12. veljače 2002. iza pok. ŽŽ, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Split broj O-176/72 od 7. lipnja 1972. iza pok. ČŽ, izjava diobenika/nasljednika OŽ i IŽ pok. Ž, prijepis posjedovnog lista od 18. lipnja 2024., izvoda iz katastarskog plana od 18. lipnja 2024., izvatka iz zemljišne knjige ZK odjela Solin od 18. lipnja 2024., posjedovnog lista k. č. [katastarska čestica]/ K. O. [katastarska općina], preslik popisa parcela k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] 1966.-1978., preslik dijela Posjedovnog lista 720 K. O. [katastarska općina] upisani posjednici OŽ, OŽ LŽ i MŽ, preslik Rješenja o nasljeđivanju broj O-176/72-6 pok. ČŽ pok. OŽ, preslik prijave u pogledu upisanog stanja u katastarskom operatu, spisak promjena 258/94, preslik kupoprodajnog ugovora od **.**.1985. ČŽ OŽ, preslik prijavnog lista za katastar S-710 od 31. svibnja 1988., preslik prijave u pogledu upisanog stanja u katastarskom operatu, spisak promjena 258/94.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tuženik nije osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Trogir broj: O-100/01 od 12. veljače 2002. iza pok. ŽŽ utvrđeno je da je ŽŽ naslijedila SŽ, tužiteljica.

6. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Split broj O-176/72 od 7. lipnja 1972. iza pok. ČŽ utvrđeno je da su ČŽ L. Ž naslijedili ČŽ OŽ, LŽ i MŽ.

7. Čitanjem izjave diobenika/nasljednika iz ožujka 2026. utvrđeno je kako ĆŽ, ČŽ, OŽ i GŽ potvrđuju da je pok. OŽ diobom ustupio pokojnom NŽ svoj suvlasnički dio na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a na k. čest. [katastarska čestica] svoj suvlasnički dio koji se odnosi na dio te nekretnine.

8. Čitanjem izjave diobenika/nasljednika iz ožujka 2026. utvrđeno je kako PŽ potvrđuje da je njena pokojna majka MŽ diobom ustupila pokojnom NŽ svoj suvlasnički dio na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a na k. čest. [katastarska čestica] svoj suvlasnički dio koji se odnosi na dio te nekretnine.

9. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista od 18. lipnja 2024.utvđeno je da je kao posjednik na k. čest. [katastarska čestica] upisan LŽ.

10. Čitanjem preslika popisa parcela k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] 1966. -1978. utvrđeno je da su kao posjednici na predmetnim nekretninama upisani OŽ, LŽ i MŽ.

11. Čitanjem Prijavnog lista broj 634/1988 od 31. svibnja 1988. utvrđeno je da se k. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) cijepala u kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) i kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]).

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

14. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva i prava služnosti tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

14.1. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.; dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

14.2. Stoga, ovdje odmah treba reći da prema paragrafu 1462 Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Službeni list“ 84/1946 te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Narodne novine“ broj: 73/1991, vjerovnici, posudovnici, čuvari ili uživaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari založene, posuđene, dane na ostavu ili uživanje. Nastavno, prema paragrafu 1460 OGZ propisano je da se kroz dosjelost stječe, potrebno je da onaj koji ima steći doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao cijelo vrijeme zakonom propisano. Konačno, sukladno paragrafu 1472 navodi se da je bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek protekom 40 godina.

14.3. Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevalo se zakonit, istinit i pošten posjed s tim da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu duljem od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonitost. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

14.4. Prema članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ 6/1980. i 36/1990., dalje u tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/1991.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a, koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću.

14.5. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996.; dalje u tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., člankom 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog stavcima 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina.

14.6. Vezano uz članak 159. ZV-a, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" broj: 137/1999.) ukinuta navedena odredba članka 388. stavak 4. ZV-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 114/2001.) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom članka 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

14.6.1. Navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarile na temelju drugih zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se RH ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009., zahtjev broj 35298/04).

14.7. Slijedom navedenog, ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV/1996. bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. S obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a, a za vrijeme kojeg važenja nije protekao rok dosjelosti od 40 godina, to je trebalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema naprijed citiranim odredbama ZV-a, odnosno je li do 17. studenog 1999. protekao rok iz članka 159. stavak 4. ZV-a, dakle rok od 40 godina.

16. Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dolazi se do zaključka da je tužiteljica putem svojih prednika u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od sredine prošlog stojeća. U posjedu je bio još pok. OŽ S koji je rođen 1905, a u umro je 1970. Istog su naslijedili sinovi OŽ, LŽ i kći MŽ. Nasljednici pok. OŽ i pok. MŽ su svojim Izjavama, koje tuženik nije osporio, potvrdili da su njihovi prednici diobom unutra obitelji ustupili svom bratu LŽ, čija je nasljednica tužiteljica, predmetnu nekretninu. Čitavo to vrijeme prednici tužitelja i tužiteljica ponašali su se kao vlasnici te ih nitko nikada nije ometao u posjedu. Tuženik, a niti treće osobe, nisu osporili pravo vlasništva, iako je tužitelj i njegovi prednici svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirao njima na očigled.

17. Tužiteljica se prema utvrđenjima ovog suda putem svojih prednika nalazi u stvarnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe i kako je vrijeme od 40 godina koliko se prema važećim odredbama ZV-a traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću isteklo do 17. studenog 1999., dođe se do zaključka da je tužiteljica u posjedu do danas. S obzirom na to da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene, to je očito da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar, odnosno nekretninu posjeduje na temelju valjanog naslova tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku.

18. Zaključno, iz svih iznijetih i analiziranih dokaza detaljno naprijed obrazloženih, proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, odnosno sud tužiteljicu smatra poštenim posjednikom predmetne nekretnine koja predmnjeva nije oborena.

19. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tužiteljica isti nije popisala.

20. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 6. svibnja 2026.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun tuženika

- u spis