REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-816/2026-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d. o. o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, dana 6. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Vrijednost predmeta spora se utvrđuje u iznosu od 662,18 EUR-a EUR-a.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 913,97 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 531,25 EUR-a.

O b r a z l o ž e nj e

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1783/25 ukinuta je odluka o trošku sadržana u točki III. i IV. presude naslovnog suda poslovni broj P-1626/2024 od 27. veljače 2025. Skrenuta je pozornost sudu prvog stupnja da je propustio odlučiti o vrijednosti predmeta spora kao i o trošku tužitelja za pristup ročištu za objavu presude.

2. Odredbom članak 40. stavka 1. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje u tekstu:ZPP-a) propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (članak 40. stavak 2. ZPP). Ako je u slučaju iz stavka 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (članak 40. stavak 3. ZPP).

3. Naime, u konkretnom slučaju su predmet spora objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti točno određene odredbe članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103876357 od dana 12. ožujka 2008. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,700 % (nula cijelih sedamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno=200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.“ i isplatu iznosa od 331,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. tužbenog zahtjeva) čiju isplatu, kao što to proizlazi iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP), tužitelj zahtijeva kao posljedicu ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

4. Odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema odredbi članka 35. stavka 1. ZPP-a, kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP).

5. S obzirom na to da su u konkretnom slučaju predmet spora objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe (točka I. tužbenog zahtjeva) i isplatu točno određenog novčanog iznosa (točka II. tužbenog zahtjeva), sud je utvrdio da, u skladu s citiranim odredbama članka 35. i članka 37. stavka 1. ZPP-a, svaki od navedena dva tužbena zahtjeva ima svoju zasebnu vrijednost predmeta spora jer se radi o dva samostalna glavna tužbena zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi: 1) glavnom deklaratornom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe i 2) glavnom kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu točno određenog novčanog iznosa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revd 1966/2023 od 7. lipnja 2023. i Revd 3314/2024 od 3. rujna 2024.). Deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe je samostalni tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj objektivno kumulirao uz kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu zbog čega je sud izrekom presude odlučivao o oba navedena zahtjeva koja izreka stječe svojstvo pravomoćnosti. Drugim riječima, o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe kao o prethodnom pitanju sud nije odlučivao samo u okviru obrazloženja presude kao o deklaratornom preambulu jer je utvrđenje ništetnosti postavljeno kao samostalan deklaratorni tužbeni zahtjev koji je tužitelj mogao istaknuti i u posebnoj parnici, a ne (samo) kao objektivno kumulirani tužbeni zahtjev u ovoj parnici. Objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva ne znači i ne oduzima svakom pojedinom tužbenom zahtjevu njegovu samostalnost, već znači da se u tom slučaju, u skladu s odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a, vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih (objektivno kumuliranih) tužbenih zahtjeva.

6. Budući da se točka II. tužbenog zahtjeva odnosi na isplatu točno određenog novčanog iznosa, konkretno iznosa od 331,09 EUR, to u skladu s citiranim odredbama članka 40. ZPP-a, sud nije ovlašten određivati vrijednost predmeta spora tog dijela tužbenog zahtjeva, već u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja upravo novčani iznos čiju isplatu tužitelj zahtijeva, dakle, iznos od 331,09 EUR-a.

6. Međutim, upravo iz razloga što u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe, a ne cijelog Ugovora o kreditu i što tužitelj zahtijeva isplatu točno određenog novčanog iznosa kao posljedicu ništetnosti te ugovorne odredbe, sud je utvrdio da u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, upravo iznos od 331,09 EUR čiju isplatu tužitelj konkretno zahtijeva kao posljedicu utvrđenja ništetnosti točno određene ugovorene odredbe, predstavlja vrijednost predmeta u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva. Zbog toga je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva ovaj sud je stava da isti predstavlja vrijednost predmeta spora u iznosu od 331,09 EUR.

7. S obzirom na to da je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 331,09 EUR, dok u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva ta vrijednost iznosi 331,09 EUR, sud je, u skladu s odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a, odredio troškove postupka prema zbroju tih vrijednosti, dakle, prema iznosu od 662,18 EUR-a (331,09 EUR + 331,09 EUR).

8. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu temeljem članak 154. i 155. ZPP - a te pripada zahtijevani trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak pristupa na ročišta od 9. prosinca 2024. i 27. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava žalbe od 14. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 (Tbr 10/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife) te trošak sastava podneska od 18. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak pristupa na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 9/3 u vezi s Tbr. 54 Tarife), trošak sastava žalbe od 14. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr 10/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno 625,00 EUR-a što uvećano za pripadajući PDV-a od 25% sveukupno iznosi 781,25 EUR-a. Navedenom trošku valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 132,72 EUR-a što sveukupni trošak tužitelja čini 913,97EUR-a.

9. Po stavu ovog suda za vođenje ove parnice nije bio potreban trošak pribave potvrde o visini naknade za obradu kredite dok je u preostalom dijelu trošak tužitelja postavljen protivno vrijednosti predmeta spora. Slijedom navedenog odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 531,25 EUR-a.

10. Odluka o zateznim kamatama na troškove postupka je donesena na temelju članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO-a).

11. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku II i III. izreke.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

SUDAC:

Srđan Sessa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu RH u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po pun