Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2962/2024-45

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice EZL iz [adresa], 114. Brigade 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andrei Cvitanović Vrzić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika-protutužitelja GENEALOZI d.o.o., Draškovićeva ulica 55, Zagreb, OIB: 11462438017, zastupanog po punomoćniku Denisu Periću, odvjetniku iz Zagreba, radi raskida ugovora, utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 13. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Dijane Kolman Vrane, odvjetnice i punomoćnika tuženika Denisa Perića, odvjetnika, dana 06. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

''II. Utvrđuje se raskinutim Ugovor zaključen između tužiteljice BZL, iz [adresa], 114. Brigade hrvatske vojske 7, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GENEAOLOZI D.O.O., ZA USLUGE, Zagreb, Draškovićeva 55, OIB:11462438017, zastupano po direktoru EZ a koji Ugovor je zaključen dana 14/11/2022.godine te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.''

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

''III. Raskida se Ugovor zaključen između tužiteljice BZL, iz [adresa] hrvatske vojske 7, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GENEAOLOZI D.O.O., ZA USLUGE, Zagreb, Draškovićeva 55, OIB:11462438017, zastupano po direktoru EZ a koji Ugovor je zaključen dana 14/11/2022.godine te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.''

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

''IV. Utvrđuje se ništetnim Ugovor zaključen između tužiteljice BZL, iz [adresa], 114. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GENEAOLOZI D.O.O., ZA USLUGE, Zagreb, Draškovićeva 55, OIB:11462438017, zastupano po direktoru BZ koji Ugovor je zaključen dana 14/11/2022.godine te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.''

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 12.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.04.2024. do isplate na temelju računa broj NR. 29-1-1 od 28.03.2024., a koji prileži spisu na listu 10 spisa.''

V. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) u tužbi od 13.05.2024. navodi da je tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) s tužiteljicom dana 14.11.2022.godine zaključilo Ugovor temeljem kojega ugovora je tuženik naveo da svojom djelatnošću istražuje obiteljsku povijest. Glede navedenog Ugovora, tuženik nije trebao istraživati obiteljsku povijest radi ostavine pok. oca tužiteljice jer ista obiteljsko stablo poznaje, dakle zna tko joj je otac. Realno rečeno, tuženik je na osnovu toga Ugovora samo „prodao informaciju“ u smislu „spajanja“ tužiteljice i odvjetnika po odabiru tuženika radi zastupanja od strane treće osobe - odvjetnika kojeg tužiteljica nikada nije vidjela niti sa istim bila u kontaktu, te je tu svoju uslugu fakturirao na 13.000,00 EUR-a, bez da je, protivno Ugovoru od strane tuženika isporučena usluga, odnosno ugovor nije realiziran što dokazuju e-mailovi između tuženika i tužiteljice, te tuženika i tužiteljičine punomoćnice. Nadalje, istim tim ugovorom se navodi, u čl. 2 Ugovora, da tuženik ostvaruje pravo na 25 % vrijednosti imovine koju bi naslijedio nasljednik, u ovom slučaju tužiteljica, i to po okončanju ostavinskog postupka, u koji postotak od 25% su uključeni svi troškovi kako odvjetnika tako bilo koji tekući troškovi radi vođenja ostavine. Prednje navedeni postotak temeljem ugovora je ugovoreno da se isplaćuje tuženiku na temelju prodane imovine, dakle tuženik je temeljem čl. 4 tog istog Ugovora ovlašten prodati tj. unovčiti imovinu, a da agent isplaćuje unovčeni iznos od prodaje imovine na račun tuženika, što je protivno svim mogućim uzusima i moralu društva. Dakle, tuženik je ovlašten prodati imovinu i izdavati računa na 25% vrijednosti imovine, a račun izdaje bez obzira što uslugu nije isporučio. Pored navedenog, izdaje račun za odvjetničke troškove koji su uključeni u tih navedenih 25% provizije. Premda je u siječnju 2024. godine tužiteljica e-mailom tuženiku dostavila dopis da se odriče svog dijela nasljedstva iza smrti pokojnog, oca, sukladno čemu tuženik ne bi po ugovoru imao pravo na nikakvu naknadu, isti su potpuno ignorirali predmetni dopis i počeli sa pritiskom plaćanja njihova honorara. Kako je ovdje riječ o lihvarskom ugovoru, to je isto prijavljeno ODO-u Zagreb dana 13.05.2024. godine uz kazneno djelo nadripisarstva, na koju okolnost se prilaže i kaznena prijava.

2. Tužiteljica dodaje da se u čl. 3 Ugovora navodi se da tuženik predujmljuje sve troškove ostavinskog postupka, te da tužiteljica ne plaća ništa tijekom vođenja ostavinskog postupka. Tome nije bilo tako, tužiteljici je ispostavljen račun za odvjetnički honorar, suprotno odredbama ugovora. Temeljem tog istoga članka tuženik se obvezao dostaviti svu pribavljenu dokumentaciju iz ostavinskog postupka – protivno čemu je tuženik na traženje dokumentacije iz ostavine iza pokojnog oca tužiteljice istoj uputilo email da sama to rješava sa odvjetnikom kojega je angažiralo društvo, odnosno tuženik, dakle, isti temeljem Ugovora nije isporučio nikakvu uslugu već samo račun za nedovršeni posao. Zbog svega prednje navedenog odnosno nadripisarstva koje predstavlja kazneno djelo, Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu odaslana je kaznena prijava iz razloga, jer tuženik nije uopće u trgovačkom sudu registrirana djelatnost za usluge koje temeljem spornog ugovora isporučuje. Člankom 5 predmetnog Ugovora navedeno je da u slučaju odreknuća u ostavinskom postupku od nasljedstva, tuženik nema pravo potraživati nikakvu naknadu. Dakle, spominjanje kaznene prijave usmjereno je činjenici da je tuženik tj. da postoji osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela nadripisarstva i to baš na način da se je tuženik obvezao voditi ostavinski postupak makar nema ovlaštenja za isto, te kazneno djelo lihvarski ugovor. Dakle, tuženik nema nikakve ovlasti baviti se sukladno čl. 3 Ugovora, pribavljanjem i ovjerom cjelokupne dokumentacije ostavinskog postupka, niti bi po predmetu svojeg poslovanja bio ovlašten putem treće osobe pružati takve usluge.

3. Tužiteljica smatra da se prijevarno postupanje tuženika i protivno ugovorenim obvezama istoga sastoji u činjenici da tuženi želeći si priskrbiti određenu imovinsku korist angažira odvjetnika u ime i za račun tužiteljice i od iste zahtijeva 25 posto vrijednosti ostavine, koje se je ista odrekla, tj. u dogovoru sa bratom bi se iste odrekla, ali tužiteljica nema nijednu informaciju glede ostavinskog postupka koju joj je po ugovoru bio dužan dati tuženik, što nije učinio, da bi 2024. godine tuženik istoj fakturirao iznos odvjetnika – za koji iznos je ugovorom navedeno da ga snosi tuženik, nadalje fakturira iznos od 12.000,00 EUR-a kao 25% vrijednosti imovine koju bi naslijedila tužiteljica, a da tužiteljica uopće ne zna što je i je li naslijedila. U njezino ime je treća osoba putem tuženika vodila postupak za koji ona nije upoznata, niti je ikada imala ikakvu informaciju s tog osnova. Premda je po Ugovoru obveza tuženika izvijestiti je o provedenom postupku, te nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju istoj poslati račun za „usluge“ tuženika, isti joj emailom od dana 27.03.2024. godine navodi ostavinu u Bosni i Hercegovini za koju je zastupa njemački odvjetnik. Procjena o vrijednosti nekretnine u visini od 70.000,00 EUR ne temelji se na niti jednom procjembenom elaboratu, već evidentno po nahođenju tuženika, dakle, bez ikakvog dokaza. Uz navedeno joj šalje fakturu te poziva na plaćanje. Nadalje, e-mailom od dana 02.05.024. godine tuženik tužiteljici šalje e-mail navodeći kako je rok za plaćanje računa istekao 28.04.2024. godine, te da se ista izjasni da li tužiteljica želi da je tuženik i dalje zastupa u pregovorima sa drugim nasljednikom (bratom sa kojim je ista u kontaktu), te da joj osiguraju dio imovine. Iz emaila od 02.05.2024. g proizlazi da ugovor nije ispunjen, jer da je taj ugovor ispunjen, tuženik bi tužiteljici isporučio Rješenje o nasljeđivanju, a ne je pozivao na plaćanje i tražio izjašnjenje da li je volja da je i dalje zastupaju kako bi joj osigurali ostavinu-imovinu. Po Ugovoru između stranaka, tek po okončanju postupka bi tuženik mogao izdati račun tužiteljici, dok iz emaila od 02.05.2024.godine isti navodi kako ostavina nije gotova. Tuženik je i tužiteljičinoj punomoćnici dana 23.04.2024. godine naveo da u honorar tuženika koji iznosi 25% vrijednosti imovine spada i odvjetnički trošak, dok tuženik tužiteljicu poziva na plaćanje odvjetničkog troška i tuženikovih usluga, dakle, postupa protivno ugovoru. U tom istom emailu poslanom tužiteljičinoj punomoćnici, tuženik navodi na kraju e- maila da predlaže da se nastavi ostavinski postupak što potvrđuje navode iz tužbe kako tuženik tužiteljici nije isporučio uslugu koju je fakturirao. Nadalje, e-mailom od dana 04.04.2024. godine, tuženik tužiteljičinu punomoćnicu upućuje na dobivanje svih informacija koje je tuženik dužan dati tužiteljici, na ime odvjetnika Matthias Braun u Njemačkoj. Dakle, tuženik je angažirao njemačkog odvjetnika za imovinu pokojnog ostavitelja u Njemačkoj i Bosni i Hercegovini. Tužiteljičina punomoćnica se u više navrata obraćala tuženiku e-mailovima koji se dostavljaju uz tužbu te tražila dokaz o provedenoj ostavini, o sastavu ostavinske mase i vrijednosti nasljedstva, koju informaciju tuženik nije isporučio, već je istu, kao i tužiteljicu, upućivao odvjetniku u Njemačkoj, njemačkog govornog područja, makar je po ugovoru preuzeo obvezu za pružanje takvih informacija i obvezu vođenja svega o ostavini - između ostalog i pribavljanje ostavinskog spisa, što nije učinio tuženik, već konstantno upućuje tužiteljicu da to traži i dobije sama, sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

4. Nadalje, tužiteljica navodi da je uvidom u sudski registar vidljivo kako je predmet poslovanja tuženika slijedeći: Savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem; Istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnijenja; Računalne i srodne djelatnosti; Kupnja i prodaja robe; Obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu; Zastupanje inozemnih tvrtki; Pružanje usluga informacijskog društva; Promidžba (reklama i propaganda); Prijevoz za vlastite potrebe; Usluge prevođenja. Dakle, za usluge za koje se prijavljeni obvezao ugovorom tuženik nije ovlašten pružati takve usluge. S time u vezi isti čini kazneno djelo nadripisarstva, navodeći da će za račun i u ime stranke voditi postupak istraživanja obiteljske povijesti i pribave dokumentacije potrebne za proglašenja tužiteljice nasljednikom, te je u ime i za račun tužiteljice angažirao treću osobu - odvjetnika za zastupanje u ostavinskom postupku, što je sve protivno predmetu poslovanja ovoga društva, tj. tuženika, zbog čega je ovaj Ugovor ništetan - protivan Ustavu, pozitivnim propisima i moralu društva. Ovo društvo/tuženik se obvezalo isporučilo dati pravnu uslugu za koju nije ovlašteno.

5. Tužiteljica navodi da tuženik ničim ne ispunjava predmetni ugovor na način:

- da nema saznanja o ostavinskom postupku premda se obvezuje isporučiti svu dokumentaciju i o svemu izvijestiti naručitelja/tužiteljicu;

- tuženik nema nikakvu informaciju da li je ostavina gotova ili nije ali ispostavlja račun za usluge iz ugovora koje usluge nije isporučio;

- upućuje naručitelja tj. tužiteljicu trećoj osobi za dobivanje informacija koje je kao izvršitelj trebalo samo dati naručitelju / tužiteljici;

- isporučuje joj račun za svoje usluge u koje bi bio uključen odvjetnički honorar po ugovoru a koji honorar nije uključen jer tužiteljica dobiva račun koji glasi na 25% vrijednosti imovine te račun za odvjetničko zastupanje;

- isporučuje račun za uslugu koja nije isporučena jer se dan 02.05.2024. godine obraća tužiteljici emailom na način da navodi kako je poziva na plaćanje računa te da se izjasni da li želi da ishode ostavinu iz koje bi ista bila proglašena nasljednikom, što potvrđuje da ostavina nije gotova niti tužiteljica raspolaže bilo kakvim rješenjem koje bi joj po ugovoru trebao dostaviti tuženik.

Obzirom na predmet poslovanja i usluge iz Ugovora od 14.11.2022. godine sa tužiteljicom nisu nadležnost društva tj. tuženika, te nisu predmet njegova poslovanja to je itekako jasno da se ovdje radi o prijevarnom postupanju uz počinjenje kaznenog djela nadripisarstva, zbog čega bi ovaj ugovor bio ništetan. Isti je po svim svojim odredbama ne samo lihvarski, nego je suprotan Ustavu, pozitivnim propisima i moralu društva. Iščitavanjem odredbi ovoga Ugovora, itekako je jasno da je u proturječju sa svim moralnim uzusima i pozitivnim propisima, tim više što tuženik nije ovlašten na ovakvo „zastupanje“ odnosno posredovanje niti omogućavanje tužiteljici da bude proglašena nasljednicom.

6. Tužiteljica citira e-mail tuženika: ''Poštovana gospođo ĐZ, Hvala Vam na e-mailu.; Iz nekog razloga uporno inzistirate na podcjenjivačkom tonu spram naše djelatnosti, pa čisto da pojasnim što sve spada u djelokrug naše djelatnosti osim „usluge kontakta odvjetnika“ (iako, da ste odgovorna i zainteresirana stranka mogli ste to sve pronaći na stranicama našeg ureda www.genealozi.hr ili naše majčinske firme sa sjedištem u [adresa] www.historiker.at). Dakle, ured Genealozi bavi se istraživanjem i rekonstrukcijom obiteljske povijesti, pribavom i ovjerom cjelokupne dokumentacije potrebne za dokazivanje prava na nasljeđivanje te komunikacijom s opunomoćenim odvjetnikom u Njemačkoj, kao i sa nasljednicom. Uvjeren sam da i iz vlastite odvjetničke prakse znate da vođenje ostavinskog postupka, pogotovo u inozemstvu, zahtijeva određenu dozu ekspertize, truda i uloženog vremena.; Što se tiče „spornih“ 30% od vrijednosti imovine, valja imati na umu da u taj postotak ulaze i troškovi provedbe ostavinskog postupka, kao i honorar opunomoćenog odvjetnika u Njemačkoj

– dakle to nije jedino i isključivo naš honorar. Nadalje, sa svim strankama s kojima dogovaramo suradnju kroz komunikaciju naglašavamo da je naša suradnja dobrovoljna (nitko ne sili nasljednike da surađuju s nama) te da smo o postotku našeg honorara spremni pregovarati. S obzirom da gospođa BZL ni u jednom trenutku nije dovodila u pitanje postotak definiran ugovorom, ne vidim potrebu ni razlog da se pozivate na „moral društva i pozitivne propise“, s obzirom da se radi o obostranom pristanku nasljednice i ureda Genealozi da surađujemo po uvjetima definiranim ugovorom. Konačno, ironično mi je Vaše karakteriziranje naše djelatnosti kao „zelenaške“, tim više što dolazi od pripadnice struke koja je nadaleko poznata po svojoj samaritanskoj djelatnosti i brizi za moralne zakone i pozitivne propise (ma gdje oni bili kodificirani).; Nažalost, potpisani Ugovor ne možete jednostrano poništiti iz više razloga. Prvo, niste nam ni u jednom trenutku dostavili dokaz da ste zainteresirana stranka ili da zastupate gospođu BZL – poprilično je neozbiljno za jednu odvjetnicu da poništava ugovor bez da je prethodno dokazala pravni interes u vidu punomoći ili ovlaštenja stranke koju zastupa. Drugo, sukladno članku 79. Zakona o zaštiti potrošača „potrošač ima pravo, ne navodeći razloge za to, jednostrano raskinuti ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili sklopljen na daljinu od dana njegova sklapanja, a najkasnije u roku od 14 dana.“ Gospođa BZL vlastoručno je potpisala ugovor u suradnji 14.11.2022. – dakle, u ovom slučaju, odredba nije primjenjiva.; Ukoliko gospođa BZL ne želi platiti račun za naše usluge (iako imamo pisani dokaz da je putem e-maila na to i pristala, čak i inzistirala da račun izdamo čim žurnije), predlažem da nastavimo suradnju na ovom ostavinskom postupku i da joj osiguramo dio ostavine koji joj zakonski i pripada. U suprotnom, biti ćemo primorani sudskim putem doći do honorara koji nam po ugovoru i pripada.; Srdačan pozdrav, Mag.hist., SZ, MA Genealog/Genealoge/Genealogist Genealozi d.o.o.''

7. Tužiteljica citira e-mail tuženika upućen tužiteljici 02.05.2024.godine: ''Poštovana gospođo BZL, ovim putem napominjem da je rok dospijeća od 28.04. istekao. S tim u vezi, ukoliko Vam je potrebno dodatno vrijeme da prikupite sredstva za plaćanje našeg honorara definiranog ugovorom, najljubaznije bih Vas zamolio da nam javite. S druge strane, ukoliko želite nastaviti sa suradnjom, mi i dalje ostajemo pri opciji da Vas zastupamo u pregovorima s drugim nasljednikom te Vam osiguramo dio ostavine na koju zakonski imate pravo. U slučaju da Vam ne odgovara nijedna od prethodno spomenutih opcija, biti ćemo prisiljeni poduzeti pravne radnje kako bi osigurali honorar definiran ugovorom. Srdačan pozdrav,''

8. Tužiteljica navod da kako je evidentno da tuženik nije isporučio uslugu, premda je isporučio račun, to je pozornim čitanjem svih odredbi iz ugovora nedvojbeno da se radi o ništetnom ugovoru. Obzirom na sve prednje izneseno, tužiteljica u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude:

''I. Utvrđuje se Raskinutim Ugovor zaključen između tužiteljice BZL, iz [adresa], 114. Brigade hrvatske vojske 7, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GENEAOLOZI D.O.O., ZA USLUGE, Zagreb, Draškovićeva 55, OIB:11462438017, zastupano po direktoru EZ a koji Ugovor je zaključen dana 14/11/2022.godine te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici sve parnične troškove proizašle iz ovoga postupka u roku od osam dana od dana donošenja Presude uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.''

9. Tužiteljica u tužbi postavlja se i podredni / alternativni tužbeni zahtjev ukoliko sud ne usvoji prvopostavljeni tužbeni zahtjev, te predlaže donošenje slijedeće presude: ''II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor zaključen između tužiteljice BZL, iz [adresa], 114. Brigade hrvatske vojske 7, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GENEAOLOZI D.O.O., ZA USLUGE, Zagreb, Draškovićeva 55, OIB:11462438017, zastupano po direktoru BZ koji Ugovor je zaključen dana 14/11/2022.godine te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici sve parnične troškove proizašle iz ovoga postupka u roku od osam dana od dana donošenja Presude uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.''

10. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26.07.2024. navodi da u potpunosti osporava navode iz tužbe i to iz razloga kako slijedi. Tuženik prvenstveno ističe kako je tužba u potpunosti neosnovana i paušalna te kako sami zahtjevi za presudu uopće nisu povezani sa samim tekstom tužbe. Nadalje, u odnosu na navode kako je nesporno kako su tužiteljica i tuženik dana 14. studenog 2022. godine zaključili ugovor te da je u istom navedeno kako je jedna od djelatnosti tuženika istraživanje obiteljske povijesti. Neosnovani su navodi tužiteljice kako tuženik nije trebao istraživati obiteljsku povijest, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je predmetnim ugovorom jasno utvrđeno da su obavljanjem posla istraživanja obiteljske povijesti naručitelja, u ovom slučaju tužiteljice, obavijestili o mogućem pravu nasljedstva o kojem naručitelj/tuženik nije prethodno imao saznanja. Tužiteljica u tužbi pokušava u potpunosti zanemariti dio da za tužiteljicu nije bilo upitno tko joj je otac, već da postoji potencijalno nasljedstvo. Nejasno je zašto je tužiteljici sporno da je tuženik „samo“ prodao informaciju da postoji mogućnost nasljeđivanja. Posao tuženika u kontekstu sklopljenog Ugovora je bilo pružanje informacije po određenoj cijeni, koja je ugovorena suglasno s tužiteljicom. Spajanje tužiteljice sa odvjetnikom po odabiru tuženika je također sporazumno ugovoreno i to odredbom članka 4. stavka 3. Ugovora kojim je jasno propisano da će tužiteljica kao naručitelj izdati pisanu punomoć odvjetniku. Iz samog teksta Ugovora jasno je da je izbor odvjetnika na tuženiku, ali ne iz razloga nepoznavanja s naručiteljem/tužiteljem već iz potrebe da odvjetnik koji obavlja poslove ima znanja i ovlaštenja za zastupanje u ostavinskom postupku. S obzirom da se ostavina, koja je bila predmet ovog Ugovora, nalazila u Njemačkoj, jasno je da je odvjetnik za zastupanje u ostavinskom postupku morao biti njemački te je tužiteljica izdala punomoć točno tom odvjetniku. Ovdje se i dalje nastavlja okolnost da je tužiteljica bio upoznata sa svim okolnostima ugovora i provedbe istog uzimajući u obzir da je tužiteljica potpisala punomoć.

11. Prije nego tuženik nastavi s opovrgavanjem potpuno paušalnih, neutemeljenih i dijelom fabriciranih izjava tužiteljice iz tužbe, tuženik u kratkome izlaže tijek odnosa između tužitelja i tuženika. Tuženik je slučaj dobio od kolega u Austriji (društva majke tuženika) koji su reagirali na oglas iz njemačkog narodnog glasila 22. prosinca 2021., a koji su tražili nasljednika iza pokojnog JZ. Tuženik je u sklopu svojih aktivnosti (istraživanja obiteljske povijesti) došao do tužiteljice te je u kontakt s istom stupio 4. siječnja 2022., a 10. siječnja.2022. dostavio dopis s ugovorom. Po primitku dopisa od strane tužiteljice, u periodu od siječnja pa do travnja 2022., tužiteljica i tuženik su više puta kontaktirali telefonskim putem. S obzirom da je tužiteljica odugovlačila s odlukom, tuženik je 3. svibnja.2022. upozorio tužiteljicu da postoji zakonski rok za prijavu nasljednika te je po izostanku odgovora predmet zatvorio. Sljedeći kontakt koji je tuženik ostvario s tužiteljicom je bio na inicijativu tužiteljice i to pozivom 7. listopada 2022. kad je tužiteljica istaknula želju za suradnjom. Po ponovnom uspostavljanju kontakta, tužiteljica je poslala svu potrebnu dokumentaciju među kojima je i nasljednička izjava za njemački sud. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tužiteljica imala namjeru prihvatiti se nasljedstva iza svog pokojnog oca. Dana 27. siječnja 2024. godine, tužiteljica je obavijestila tuženika da se odriče nasljedstva iza svog pokojnog oca te je tuženik zatvorio predmet, obavijestio njemačkog punomoćnika s namjerom obračunavanja stvarno nastalih troškova. U razdoblju dok tuženik nije dobio obračun stvarno nastalih troškova, tužiteljica je više puta telefonski kontaktirala tuženika radi podmirivanja svojih obveza.

12. Tuženik stoga smatra da su u potpunosti neosnovani navodi kako je tuženik vršio pritisak na tužiteljicu, već je „pritisak“ odnosno podsjetnici dolazio od strane tužiteljice koja je htjela u tom trenutku htjela podmiriti sve svoje obveze budući da je, očito u tom trenutku, bila svjesna da je tuženik već obavio veliki dio posla i da nije krivnja tuženika da je tužiteljica svojom odlukom odlučila odreći se nasljedstva ili ga ustupiti nekoj drugoj osobi. Odredbom članka 5. stavka 3. Ugovora ugovoreno je da u toj situaciji tuženik ima pravo potraživati svoju naknadu. Da je tužiteljica ustupila svoj nasljedni dio svom bratu proizlazi iz e-mail korespondencije koju sama tužiteljica dostavlja u sklopu svoje tužbe. Ono što tužiteljica u svojoj tužbi maliciozno izostavlja, upućujući na okolnost da nije utvrđena kao nasljednik iza svog pokojnog oca i da tuženik nema pravo potraživati bilo kakve naknade i/ili troškove od naručitelja / tužiteljice, je okolnost da je Ugovorom ugovoreno da se ta situacija odnosi isključivo u slučaju da naslijeđeni dugovi premašuju vrijednost naslijeđenog dijela. Dakle, jedina situacija u kojoj je tužiteljica ne bi bila dužna isplatiti naknadu je u situaciji da je utvrđeno da su dugovi ostavitelja viši od naslijeđenog dijela. Situacija koja je predmet ovog spora je u potpunosti suprotna od prethodno navedene opcije iz Ugovora. Iz navedenog jasno proizlazi da su u potpunosti neosnovani i paušalni navodi tužiteljice kako tuženik nema pravo na nikakvu naknadu. Neosnovani su i navodi tužiteljice kako je tuženik vršio pritisak na tužiteljicu radi plaćanja honorara, što proizlazi iz okolnosti da je tužiteljica samostalno kontaktirala tuženika s namjerom podmirivanja honorara, a ne obrnuto te da je tužiteljica samostalno pristala platiti puni iznos od 12.000,00 EUR, a što proizlazi iz e-mail korespondencije od dana 27. ožujka 2024. godine. Tuženik je predmetnom korespondencijom obavijestio tužiteljicu kako mora naplatiti stvarne troškove koji su nastali, trošak odvjetnika u Njemačkoj u iznosu od 2.385,70 EUR dok se o isplati honorara tuženika može pregovarati. Na ovakvu ponudu tužiteljica je jednostavno odgovorila da joj se što prije pošalju podaci za uplatu te da nije potrebno spuštati iznos na ponudu. Navedenim je tužiteljica priznala dug u iznosu od 12.000,00 EUR te je temeljem takve izjave tuženik izdao račun na iznos od 12.000,00 EUR. Tuženiku nije jasno zašto tužiteljica u cijeloj tužbi navodi kako je tuženik fakturirao iznos od 13.000,00 EUR s obzirom da je iz računa koje sama tužiteljica dostavlja, kao iz analitičke kartice kupca tuženika, jasno vidljivo da je račun izdan na iznos od 12.000,00 EUR. Sve predmetno je tužiteljica dostavila kao dokaz i prilog tužbi. Radi razjašnjenja prethodno navedenog, tuženik predlaže provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice i g. GZ, kao radnika tuženika koji je vodio predmet tužiteljice, na okolnost komunikacije oko sklapanja Ugovora i izdavanja računa.

13. Tuženik, a u odnosu na navode tužiteljice kako je riječ o lihvarskom ugovoru, tuženik ističe kako je takav navod u tolikoj mjeri promašen da uopće nije potrebno obrazlagati zašto ugovor koji je tužiteljica sklopila s tuženikom ne predstavlja kazneno djelo lihvarskog ugovora osim upućivanjem na tekst odredbe Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.) i to na odredbu članka 242. kojim je propisano da je pretpostavka istog da je počinio kazneno djelo onaj koji je iskorištavajući nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe primio od nje ili s njom ugovorio za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti počinio takvo kazneno djelo. Da tužiteljica nije obrazložila navedeno jasno je iz teksta tužbe, a i iz same kaznene prijave u kojoj se citira odredba zakona. Nadalje, tužiteljica ponovno maliciozno tumači Ugovor u svoju korist na način da ističe kako je tuženik ispostavio račun za odvjetnički honorar. Tuženik je ispostavio račun za cjelokupnu uslugu, na izričiti zahtjev tužiteljice, u kojem je uključen odvjetnički honorar. Ni jednim računom nisu odvojene usluge tuženika od troškova odvjetnika, budući da su troškovi odvjetnika, sukladno Ugovoru, dio naknade tuženika. Kazneno djelo nadripisarstva također nije potrebno posebno objašnjavati budući da je razvidno kako isto nije počinjeno. Okolnost da tuženik u popisu svojih djelatnosti registriranih u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu nema pravne usluge niti je od važnosti za ovaj postupak niti je moguća budući da pravne usluge, što točno tužiteljica navodi, mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnička društva. Ono što tužiteljica neosnovano navodi je tuženik pružao pravne usluge. Maliciozno i netočno navođenje da tuženik pruža usluge ovjere dokumentacije, već je Ugovorom jasno propisano da tuženik snosi troškove ovjere dokumentacije. Tužiteljica neosnovano navodi kako se tuženik bavi pružanjem pravnih usluga i da je angažirao samostalno odvjetnika u ime i za račun tužiteljice. Tužiteljica je sama angažirala odvjetnika, sukladno savjetu tuženika, potpisom punomoći njemačkom odvjetniku. Uz navedeno, promašeni su navodi tužiteljice kako je njemački odvjetnik zastupao u ostavinskom postupku u Bosni i Hercegovini, već se dio imovine koji se nasljeđuje u sklopu ostavinskog postupka u Njemačkoj nalazi u Bosni i Hercegovini. U odnosu na vrijednost imovine, tužiteljica je samim priznanjem duga od 12.000,00 EUR priznala samostalno da je vrijednost naslijeđenog dijela imovine koji bi pripao tužiteljici da je nastavila s ostavinskim postupkom 70.000,00 EUR. Tužiteljica ponovno neosnovano navodi kako u slučaju odreknuća u ostavinskom postupku tuženik nema pravo potraživati nikakvu naknadu, a što je već prethodno objašnjeno i to za koje slučaj se predmetna odredba odnosi. U odnosu na maliciozne navode o komunikaciji između punomoćnice tužiteljice i tuženika, tuženik se ovim odgovorom na tužbu neće očitovati budući da se isti uopće ne odnose na predmet ovog spora.

14. Nadalje, tuženik navodi da se tužiteljica poziva na ništetnost pri čemu uopće ne obrazlaže zašto je predmetni ugovor ništetan nego maliciozno iskrivljuje činjenice na način da ih ili fabricira ili navodi samo dijelove ugovora u potpunosti isključujući ostatak iz kojeg je razvidno zašto je tuženik imao pravo potraživati iznos koji je računom potraživao. Radi razjašnjenja navoda tužiteljice kako je Ugovor ništetan jer tuženik nije isporučio uslugu, tuženik ističe da neisporuka usluge koja je predmet nekog ugovora nije razlog ništetnosti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: „ZOO“). Razlozi ništetnosti sukladno odredbama ZOO-a su jasno propisani, a neispunjenje ugovora svakako nije. Iz svih prethodno iznesenih razloga, u potpunosti je nejasan i u činjenicama i pravu neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice. Iz teksta tužbe i dostavljenih dokaza od strane tužiteljice, jasno je kako nema mjesta deklaratornom zahtjevu za utvrđenjem da je Ugovor raskinut. Tuženik ovdje upućuje tužiteljicu da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđenje raskida ugovora. Utvrđenje raskida ugovora, kao deklaratorni tužbeni zahtjev, pretpostavlja da je ugovor raskinut na temelju zakona ili drugog pozitivnog propisa, a što u ovom predmetu jasno nije. Čak i da je Ugovor raskinut te da je utvrđenje raskida ispravan tužbeni zahtjev, tužiteljica u cijeloj tužbi ne objašnjava na temelju koje okolnosti je Ugovor raskinut, već samo obrazlaže svoje mišljenje zašto nije dužna platiti račun od 12.000,00 EUR, koji je izdan na njezin zahtjev. U odnosu na drugi tužbeni zahtjev, da se Ugovor utvrdi ništetnim, tuženik ističe kako Ugovor nije ništetan, da tužiteljica nije dokazala da je ništetan, štoviše, kao jedini razlog ništetnosti navodi da je razlog ništetnosti neispunjenje, a što sukladno odredbama ZOO-a apsolutno nije razlog ništetnosti. Pozivanje na odredbe Ustava i moral društva također nisu dostatan razlog za utvrđenje ništetnosti budući da isti nisu obrazloženi, a u dijelovima tužbe u kojima se navode nisu uopće povezani s Ustavom i moralom društva, već propisima o registraciji djelatnosti tuženika (što najviše može biti prekršaj, ali ne utječe na valjanost ugovora te svakako nije predmet ovog postupka). Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti te obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

15. Tužiteljica u podnesku od 01.10.2024. navodi da, a u odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu kako nema mjesta deklaratornom zahtjevu tužiteljice, da je tužiteljica dana 23.04.2024. putem punomoćnice tuženiku e-mailom izjavila raskid ugovora, pa u tom smislu tužiteljica drži da je tužbeni zahtjev ispravno postavljen, a ukoliko taj isti raskid tuženik osporava tj. ukoliko osporava da je došlo do raskida ugovora, tužiteljica postavlja pored postojećih zahtjeva i alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Raskida se Ugovor zaključen između tužiteljice BZL, iz [adresa], 114. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GENEAOLOZI D.O.O., ZA USLUGE, Zagreb, Draškovićeva 55, OIB:11462438017, zastupano po direktoru EZ a koji Ugovor je zaključen dana 14/11/2022.godine te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke''

16. Tužiteljica navodi da je riječ je o čistom zelenaškom ugovoru propisanim člankom 329 Zakona o obveznim odnosima, koji predstavlja razloge utvrđenja ništetnosti. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a određeno je da je zelenaški ugovor ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, odredbom st. 2. određeno je da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora, odredbom st. 3. određeno je da ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi, a odredbom st. 4. određeno je da oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora. S obzirom da tužiteljica tvrdi da je uistinu riječ o zelenaškom ugovoru, to je iz priloženih isprava nedvojbeno i jasno da je riječ o takvoj naravi Ugovora, čije utvrđenje ništetnosti se ovim postupkom traži. Tuženik se apsolutno bavi nadripisarstvom jer uvidom u sudski registar isti za poslove iz predmetnog Ugovora nije registriran, tj. nema registriranu djelatnost za usluge koje pruža temeljem navedenog ugovora, dok na svojim web stranicama nudi usluge koje nisu u skladu sa poslovanjem u sudskom registru, što je protivno ne samo Ustavu, već moralu i pozitivnim propisima. Obzirom na sve prednje izneseno, tužiteljica u podnesku od 01.10.2024. predlaže donošenje slijedeće presude:

17. Ukoliko sud ne usvoji tužbeni zahtjev pod točkom I, postavlja se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

18. Tužiteljica postavlja i podredni/alternativni tužbeni zahtjev ukoliko sud ne usvoji tužbeni zahtjev pod točkom I i II, te isti glasi:

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici sve parnične troškove proizašle iz ovoga postupka u roku od osam dana od dana donošenja Presude uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.''

19. Tuženik je na pripremnom ročištu od 07.10.2024. podnio protutužbu, te predlaže donošenje sljedeće presude povodom protutužbenog zahtjeva: "Nalaže se tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 12.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.04.2024. do isplate na temelju računa broj NR. 29-1-1 od 28.03.2024., a koji prileži spisu na listu 10 spisa.''

20. Tužiteljica je podneskom od 09.10.2024. odgovorila na protutužbu navodeći kako se protutužbenom zahtjevu protivi, te da tražbina na osnovu koje je tuženik podnio protutužbeni zahtjev nije niti dospjela. U prilog tim tvrdnjama navodi kako je temeljem Ugovora čiji raskid i ništetnost se tužbom tužiteljice i traži, i to odredbom iz čl. 3 predmetnog Ugovora, tuženik je ugovorio da sve troškove vođenja ostavinskog postupka predujmljuje tuženik - što nije učinio, već pozvao tužiteljicu na plaćanje odvjetničkog honorara, nadalje, istom tom odredbom iz čl. 3 u ugovoru navedeno je da naručitelj odnosno tužiteljica nije u obvezi plaćati bilo kakve troškove za vrijeme trajanja postupka. S prednje navedenim u vezi, račun tuženika nije niti dospio na plaćanje. Člankom 2 spornog Ugovora između parničnih stranaka, ugovoreno je da naknada tuženika dospijeva na plaćanje po pravomoćnosti okončanog ostavinskog postupka i unovčenju naslijeđene imovine – dakle, protivno odredbama iz Ugovora kojega je skriptor tuženik, isti unatoč ovakvim odredbama iz Ugovora isporučuje račun tužiteljici, ali ne isporučuje uslugu. I dalje, tužiteljica ustraje u navodima da je riječ o zelenaškom-lihvarskom ugovoru, kao i u navodima da traži utvrđenje ništetnosti ovakvog Ugovora zbog svih razloga iznesenih kako u tužbi, tako i u svim pisanim podnescima, shodno čemu navodi da tražbina ne da nije dospjela, već da ista ne postoji, osobito kada se traži utvrđenje ništetnosti ugovora. Izdavanjem računa tužiteljici od strane tuženika, značilo bi, ako je suditi po zaključenom ugovoru, da je predmetna ostavina pravomoćno okončana, međutim tome nije tako, jer je tuženik tužiteljici poslao podatke odvjetničkog ureda i to da ih kontaktira tužiteljica, i to u mjesecu travnju 2024.godine ne dajući joj apsolutno nikakvu informaciju koja se tiče ostavinskog postupka, faze istog ili okončanja postupka.

21. Nadalje, tužiteljica navodi kada je ista tuženiku poslala upit što se dešava sa ostavinom zbog koje su tuženici posredovali, isti su dana 02.04.2024. godine naveli da će dokumentaciju predmetne ostavine dostaviti čim je zaprime, što nisu nikada, već su tužiteljicu po opunomoćenici uputili da se obrati odvjetniku Matthias Braunu, i to emailom dana 04.04.2024.godine, dakle, isti su temeljem zaključenog ugovora trebali isporučiti informaciju tužiteljici koja se tiče predmetne ostavine, odnosno račun ispostaviti kada je ostavinski postupak gotov. Zatim, navodi se kako protutužbeni zahtjev tuženika glasi na iznos od 12.000,00 EUR-a, dok u emailu od dana 28.03.2024.godine tuženik se obraća tužiteljici emailom te joj navodi da spušta svoj honorar sa 12.000,00 EUR- na 9.600,00 EUR-a. Protutužbeni zahtjev je neosnovan i zbog činjenice da tražbina sukladno odredbama ugovora nije dospjela, te da ista ne egzistira, isti je preuranjen i kao takav treba biti odbačen. U konkretnoj pravnoj stvari, ovaj postupak je prejudicijelno pitanje da bi se u okviru ovoga postupka raspravljalo i odlučivalo o protutužbenom zahtjevu tuženika, jer ako sud utvrdi raskinutim ili pak ništetnim ugovor između stranaka, o protutužbi se ne bi imalo niti raspravljati, dakle, time bi tražbina bila nepostojeća kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora. Protutužbeno traženje tuženika trebalo bi izdvojiti u samostalan postupak i u izdvojenom postupku odlučiti o tom zahtjevu, a podredno sukladno odredbi iz čl. 189 ZPP-a ovakav zahtjev tuženika bi trebao odbaciti kao nepravovremen, jer je protutužba podnesena nepravodobno. Konkretno traženje tužiteljice jest prejudicijelno pitanje u odnosu na protutužbeno traženje tuženika što bi trebalo biti zasebno raspravljeno po okončanju ovoga postupka.

22. Tužiteljica u podnesku od 15.10.2024. navodi da je došla u posjed dokumentacije, koju dostavlja, a iz koje je vidljivo kako ostavina nije provedena - sukladno ugovoru, te da je iz ovjerenog prijepisa Prvostupanjskog suda u Landshutu, broj spisa 5VI 1701/21 vidljivo da je taj isti sud donio rješenje kojim se Rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda u Landshutu od 9/3/2022.godine proglašava ništetnim radi nepravilnosti. S prednje navedenim u vezi, jasno je da uslugu koju se obvezao isporučiti tuženik istu da nije isporučio, a podredno samim time ne postoji niti mogućnost fakturiranja usluge koja nije isporučena.

23. Tužiteljica je na pripremnom ročištu od 27.02.2025. navela da posebno ističe kako iz dostavljene dokumentacije koja se tiče ostavinskog postupka iza pok. TZ koji je i bio predmetom ugovora između parničnih stranaka je razvidno da ostavina nije provedena, a iz čega proizlazi da tuženik tužiteljici nije isporučio ono što se ugovorom obvezao. Na istom ročištu, tuženik je u odnosu na gornje navode tužiteljice istaknuo kako nije od važnosti da ostavinski postupak nije pravomoćno dovršen uzimajući u obzir ugovor o suradnji sklopljen između stranaka kojim je ugovoreno da u slučaju da se potencijalni nasljednik odrekne tuženiku pripada pravo na naknadu. Tužiteljica je, u odnosu na gornje navode tuženika, navela da ovdje nije riječ o odricanju od nasljedstva, već da iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila je vidljivo da je rješenje o nasljeđivanju utvrđeno ništetnim radi nepravilnosti. Tuženik je istaknuo kako iz dostavljene dokumentacije od strane tužiteljice ne proizlazi okolnost da tužiteljica nema pravo na nasljedstvo, već da je potrebno provesti drugi ili obnovljeni postupak uzimajući u obzir odredbe njemačkog prava.

24. Na ročištu od 13.02.2026. tužiteljica je navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 01.10.2024. i svih ranijih navoda, osobito onih iz podneska od 09.10.2024., ističe kako tuženik nikada nije isporučio uslugu za koju je fakturirao trošak, a što je tužiteljica u postupku dokazala jer je sama pribavila ostavinu nakon smrti svog oca, koja ostavina uopće nije bila provedena, a za provođenje koje je tuženik izdao račun. Nadalje, tražbina tuženika koju ističe protutužbom nije dospjela. Tuženik nije isporučio uslugu, pa samim time nije naplatio. Ugovor između stranaka valja raskinuti jer tuženik nije postupio po niti jednoj odredbi ugovora te ostavinu nije proveo tuženikov posrednik jer je iz rješidbe vidljivo da se ista nije mogla provesti. Tužiteljica ostaje kod odgovora na protutužbu, predlaže tužbeni zahtjev usvojiti, a protutužbeni odbiti, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

25. Na ročištu od 13.02.2026. tuženik je ostao kod danog odgovora na tužbu i svih ranijih navoda, kao i kod protutužbe. Tuženik ističe da tužiteljica neosnovano ističe da ostavinski postupak nije mogao biti proveden. Protivi se zahtjevu tužiteljice za trošak, a osobito zahtjevu za jedno od četiri ročišta, jer je tuženik platio taj trošak tužitelju po načelu culpae. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a protutužbeni zahtjev usvojiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

26. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dopis tužiteljice upućen tuženiku 27.01.2024. (list 9 spisa), račun tuženika broj NR.29-1-1 od 28.03.2024. (list 10 spisa), dopis tuženika upućen tužiteljici 09.05.2024. s opomenom u prilogu (list 11 – 13 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 14 – 15 spisa), e-mail korespondenciju između punomoćnice tužiteljice i djelatnika tuženika (list 17 – 21 i 56 spisa), Ugovor zaključen između tužiteljice i tuženika 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), kaznenu prijavu tužiteljice protiv tuženika upućenu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dana 10.05.2024. (list 24 – 30 spisa), e-mail poruke između tužiteljice i djelatnika tuženika GZ od 27.03.2024. i 27.01.2024. (list 49 – 50 spisa), ispis sa web stranice www.genealozi.hr (list 57 – 60 spisa) i u rješenje Prvostupanjskog suda u Landshutu broj 5VI 1701/21 od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 68 – 81 spisa). Sud je saslušao svjedoka PZ (list 103 – 107 spisa) i tužiteljicu, zamolbeno kod Općinskog suda u Splitu (zapisnik Općinskog suda u Splitu posl.br. Pom-142/25 o zamolbenom saslušanju tužiteljice od 09.10.2025. prileži na listu 111 – 113 spisa).

27. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da su svi postavljeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, kao i protutužbeni zahtjev neosnovani.

28. Sud je na pripremnom ročištu od 27.02.2025. odbio dokazni prijedlog tužiteljice da sud pribavi spis ODO-a u Zagrebu posl.br. KP-DO-1539/24, a stoga jer je sud izvršio uvid u kaznenu prijavu tužiteljice protiv tuženika dostavljenu uz tužbu (list 24 – 30 spisa), a povodom koje je formiran predmetni spis, a sve temeljem ovlaštenja suda iz čl. 292. st. 4. i čl. 220. st. 2. ZPP-a.

29. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 14 – 15 spisa) sud je utvrdio da je osnivač tuženika Historikerkanzlei Genealogisch-Historische Recherchen GmbH, Austrija, [adresa], Dr. Karl E [adresa], a da je u sudskom registru kao predmet poslovanja tuženika navedeno: savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem, istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnijenja, računalne i srodne djelatnosti, kupnja i prodaja robe, obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu, zastupanje inozemnih tvrtki, pružanje usluga informacijskog društva, promidžba (reklama i propaganda), prijevoz za vlastite potrebe i usluge prevođenja.

30. Uvidom u ispis sa web stranice www.genealozi.hr (list 57 – 60 spisa) sud je utvrdio da na web stranici www.genealozi.hr tuženik oglašava obavljanje sljedećih usluga: pronalaženje nasljednika, istraživanje obiteljskih povijesti, pribavljanje dokumentacije i razjašnjenje vlasničkih odnosa nad nekretninama.

31. Uvidom u Ugovor zaključen između tužiteljice i tuženika 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) sud je utvrdio:

- da se u istom navodi da ga sklapaju tuženik, zastupan po direktoru dr. EZ, te ovdje tužiteljica kao naručitelj ili nasljednik, u Splitu, dana 14.11.2022.,

- da se u istom Ugovoru u čl. 1. navodi da je tuženik obavijestio tužiteljicu o mogućem pravu na nasljedstvo o kojem tužiteljica prethodno nije imala nikakvih saznanja, a koje se ima ostvariti u postupku pred nadležnim tijelima, pri čemu sud, a primjenom odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a, ističe da je među strankama nesporno da se radi o ostavinskom postupku iza pokojnog oca tužiteljice TZ u kojem tužiteljica ima moguće pravo na nasljedstvo,

- da se istom Ugovoru u čl. 2. st. 1. navodi da se tuženik obvezuje pružiti uslugu istraživanja obiteljske povijesti i pribave sve dokumentacije potrebne za proglašenje tužiteljice nasljednikom, a tužiteljica se neopozivo obvezuje, uz uvjet da bude pravomoćno proglašena nasljednicom u ostavinskom postupku, platiti tuženiku naknadu za njegovu uslugu,

- da se u istom Ugovoru u čl. 2. st. 2. navodi da naknada tuženika dospijeva na plaćanje po pravomoćnom okončanju ostavinskog postupka i unovčenju naslijeđene imovine, na dan primitka sredstava za prodanu imovinu na račun tuženika,

- da se u istom Ugovoru u čl. 2. st. 3. navodi da naknada tuženika iznosi 25% od ostvarene vrijednosti ostavine tužiteljice, te da na iznos naknade tuženik obračunava PDV,

- da se u istom Ugovoru u čl. 2. st. 4. navodi da je iznos ostvarene ostavine onaj iznos koji se ostvari prodajom sve naslijeđene imovine umanjenje za troškove koji automatski terete ostavinu (primjerice trošak skrbnika ostavine i sl.),

- da se u istom Ugovoru u čl. 3. st. 1. navodi da će tuženik predujmiti sve troškove ostavinskog postupka i postupka unovčenja, te će iste obračunati od iznosa obračunate ostavine prilikom isplate ugovorene naknade,

- da se u istom Ugovoru u čl. 3. st. 2. navodi da ugovorne stranke suglasno utvrđuju kako tužiteljica nije u obvezi plaćanja bilo kakvih troškova za vrijeme trajanja postupka,

- da se u istom Ugovoru u čl. 3. st. 3. navodi da tuženik snosi troškove istraživanja i rekonstrukcije obiteljske povijesti, pribave i ovjere cjelokupne dokumentacije, troškove provedbe ostavinskog postupka i odvjetničke troškove,

- da se u istom Ugovoru u čl. 4. st. 1. navodi da se sva naslijeđena imovina po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju unovčuje, pri čemu o načinu unovčenja odlučuje tuženik, a unovčenje će izvršiti odvjetnik ili ovlašteni agent i isplatiti unovčeni iznos tuženiku,

- da se u istom Ugovoru u čl. 4. st. 3. navodi da tužiteljica prihvaća da ju u ostavinskom postupku pred sudovima i drugim tijelima zastupa odvjetnik, obvezuje se izdati mu pisanu punomoć, te je tužiteljica suglasna da tuženik po potrebi angažira i druge suradnike radi pronalaženja podataka i unovčenja imovine,

- da se u istom Ugovoru u čl. 5. st. 1. navodi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da tužiteljica ima pravo ostvariti zakonsko pravo odricanja od nasljedstva ako potencijalno naslijedi dugovanja koja prelaze vrijednost naslijeđenog dijela, pri čemu tuženik nema pravo potraživati bilo kakve naknade i/ili troškove od tužiteljice,

- da se u istom Ugovoru u čl. 5. st. 2. navodi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da da ako se utvrdi evidentna neisplativost daljnjeg vođenja postupka, svaka strana ima pravo raskida tog ugovora s trenutačnim učinkom, pisanom obavijesti dostavljenoj drugoj strani na adresu iz tog Ugovora, a u slučaju takvog raskida, tuženik nema pravo potraživati bilo kakve naknade i/ili troškove,

- da se u istom Ugovoru čl. 5. st. 3. navodi da u slučaju da tužiteljica ne bude proglašena nasljednicom, tada tuženik nema pravo potraživati bilo kakve naknade i/ili troškove od tužiteljice, osim u slučaju da tužiteljica ustupi nasljedstvo drugim nasljednicima ili se odrekne od nasljedstva iako ne postoji dugovanje koje opterećuje njezin nasljednički dio.

32. Uvidom u rješenje Prvostupanjskog suda u Landshutu broj 5VI 1701/21 od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 68 – 81 spisa) sud je utvrdio da se pred Prvostupanjskim sudom u Landshutu vodio ostavinski postupak iza ostavitelja TZ, rođenog **.**.1943., preminulog **.**.2021., državljana BiH, a u kojem postupku sudjeluju zakonski nasljednici AZ, sin ostavitelja i ovdje tužiteljica, kći ostavitelja, zastupana po odvjetnici Magdaleni Halupczok, svaki nasljednik u ½ dijela, te da je citiranim rješenjem od 30.03.2023. proglašeno ništavim radi nepravilnosti rješenje o nasljeđivanju Prvostupanjskog suda u Landshutu od 09.03.2022. (list 74 spisa), te da do dana 06.07.2023. (kada je sastavljen prateći dopis, list 74 spisa) nije zatraženo donošenje rješenja o nasljeđivanju, a nasljedstvo je prihvaćeno s istekom roka (list 69 spisa). Analizirajući citirano rješenje Prvostupanjskog suda u Landshutu od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda (list 68 – 81 spisa), sud je utvrdio da se radi o rješenju kojim je proglašeno ništavim ranije doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. TZ od 09.03.2022., no da nakon donošenja rješenja od 30.03.2023., a do dana 06.07.2023. (kao dana kada je sastavljen prateći dopis istoga suda) nije zatraženo donošenje novog rješenja o nasljeđivanju iza pok. TZ. Također, iz iste dokumentacije (list 68 – 81 spisa) vidljivo je da se u obiteljskim predmetima ne naplaćuju troškovi, tj. da nije bilo sudskih troškova za tužiteljicu u ovom postupku, a iz iste dokumentacije nije vidljiv sastav ostavine iza pok. TZ, niti je vidljivo da se tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. TZ odrekla svog dijela ostavine u korist drugog nasljednika AZ.

33. Uvidom u dopis tužiteljice upućen tuženiku 27.01.2024. (list 9 spisa) sud je utvrdio da se radi o dokumentu koji je računalno ispisan, a u kojem tužiteljica obavještava tuženika o svojoj konačnoj odluci vezanoj za naslijeđe iza TZ, a koja odluka glasi da se u potpunosti odriče nasljedstva u korist AZ.

34. Uvidom u e-mail poruke između tužiteljice i djelatnika tuženika GZ od 27.03.2024. i 27.01.2024. (list 49-50 spisa) sud je utvrdio da se radi o e- mail porukama koje su razmijenili djelatnik tuženika SZ i tužiteljica, a u kojima tužiteljica dana 27.01.2024. obavještava GZ da će ga nazvati u ponedjeljak, tužiteljica porukom od 27.03.2024. poziva GZ da joj što prije pošalje podatke za uplatu, ako može sutra, te da ne treba spuštati iznos za uplatu, a djelatnik tuženika SZ porukom od 27.03.2024. obavještava tužiteljicu o stanju ostavinskog spisa i to da se ostavina sastoji od gotovog novca u Njemačkoj u iznosu od 13.000,00 EUR te nekretnine u Bosni i Hercegovini čija se vrijednost procjenjuje na 70.000,00 EUR, da po odbitku troškova javnih bilježnika i ostalih troškova postupka, neto iznos koji bi tužiteljica naslijedila iza TZ (u omjeru od ½ od ukupne ostavine) iznosi 40.000,00 EUR, te s obzirom da su stranke potpisale Ugovor o suradnji u kojem se navodi kako honorar tuženika iznosi 30% od tužiteljičinog udjela u ostavini, ispada je honorar tuženika iznos od 12.000,00 EUR, da je o tom dijelu tuženik spreman pregovarati s tužiteljicom i spustiti taj iznos, no da ono što svakako mora naplatiti jest honorar odvjetnika u iznosu od 2.385,70 EUR.

35. Uvidom u račun tuženika broj NR.29-1-1 od 28.03.2024. (list 10 spisa) i u dopis tuženika upućen tužiteljici 09.05.2024. s opomenom u prilogu (list 11 – 13 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dana 28.03.2024. ispostavio tužiteljici račun NR.29-1-1 (list 10 spisa) u kojem se navodi da na ime naknade/provizije od tužiteljice potražuje iznos od 9.600,00 EUR, što uvećano za PDV u iznosu od 2.400,00 EUR, iznosi ukupno 12.000,00 EUR, a da je dospijeće računa 28.04.2024., te se tužiteljica poziva isplatu izvršiti na bankovni račun tuženika otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d., s tim da je tuženik ovaj račun dopisom od 09.05.2024. (list 11 i 13 spisa) dostavio tužiteljici, te se u istom dopisu navodi da se honorar koji tuženik potražuje temelji na Ugovoru koji je tužiteljica potpisala s tuženikom 14.11.2022., a koji nalaže nagradu tuženiku u iznosu od 25% od tužiteljičinog udjela u ostavini, a da je na taj postotak uračunat i popust od 500,00 EUR, te se u istom dopisu tužiteljica poziva na plaćanje računa NR.29-1-1 od 28.03.2024. (list 10 spisa).

36. Uvidom u e-mail korespondenciju između punomoćnice tužiteljice i djelatnika tuženika (list 17 – 21 i 56 spisa) sud je utvrdio:

- da je djelatnik tuženika SZ punomoćnici tužiteljice dana 04.04.2024. uputio dopis u kojem navodi da joj dostavlja dio sudske dokumentacije koji potvrđuje tužiteljicu kao zakonitu nasljednicu u ostavinskom postupku iza TZ, te ju poziva da se u slučaju dodatnih upita slobodno obrati nadležnom odvjetniku – Matthiasu Braunu iz Njemačke,

- da je 22.04.2024. punomoćnica tužiteljice dopisom obavijestila djelatnika tuženika GZ da je Ugovor između stranaka ništetan, da ona svojoj stranci ne sugerira da plaća po takvom Ugovoru koji je ništetan, protivan moralu društva i pozitivnim propisima, da je njezina stranka žrtva kaznenih djela u obitelji na koju okolnost se vode postupci i ista je košmaru svega što joj se dešavalo potpisala Ugovor koji je nepoguban za nju, nego ništetan u svim odredbama istog, da je navedeni iznos naknade tuženika neprihvatljiv, jer je angažman tuženika bio nikakav – minimalan, da se kontakt odvjetnika naplaćuje tisućama eura, da se radi o zelenaškom ugovoru, te da taj e-mail smatra raskidom tog Ugovora, tj. činjenicom da je isti ništetan, jer je protivan Ustavu, moralu i zakonskim propisima,

- da je tuženik u dopisima od 23.04.2024. i 02.05.2025. osporio navode punomoćnice tužiteljice o ništetnosti Ugovora o suradnji od 14.11.2022. u bitnome iznoseći navode kao i u odgovoru na tužbu u ovom predmetu, te pozvao tužiteljicu na plaćanje honorara tuženiku.

37. Uvidom u kaznenu prijavu tužiteljice protiv tuženika upućenu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dana 10.05.2024. (list 24 – 30 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužiteljica dana 10.05.2024. podnijela protiv tuženika kaznenu prijavu radi kaznenih djela nadripisarstva, prevare i lihvarskog ugovora, a u kojoj prijavi u bitnome iznosi iste navode kao i u tužbi u ovom predmetu.

38. Sud je saslušao svjedoka GZ, djelatnika tuženika (list 103 – 107 spisa) i tužiteljicu, zamolbeno kod Općinskog suda u Splitu (zapisnik Općinskog suda u Splitu posl.br. Pom-142/25 o zamolbenom saslušanju tužiteljice od 09.10.2025. prileži na listu 111 – 113 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, te usporedio međusobno kao i sa sadržajem pregledane dokumentacije.

39. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka GZ, djelatnika tuženika, u dijelu u kojem on opisuje djelatnost tuženika, a jer je ovaj dio njegova iskaza suglasan sadržaju izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 14 – 15 spisa) i ispisu sa web stranice www.genealozi.hr (list 57 – 60 spisa), kao i u dijelu u kojem on opisuje da je upravo on kao djelatnik tuženika inicirao kontakt sa tužiteljicom, te da je on kao djelatnik tuženika predložio tužiteljici sklapanje ugovora o suradnji nazivajući ju telefonski desetak puta, kao i u dijelu u kojem svjedok opisuje obveze stranaka koje proizlaze iz ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), a jer je u ovom dijelu njegov iskaz suglasan iskazu tužiteljice, kao i sadržaju Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa). Također, sud je poklonio vjeru i iskazu svjedoka GZ u kojem navodi da je Ugovor između stranaka od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) potpisan u trenutku kada je već bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. TZ od 09.03.2022. (a koje je kasnije bilo poništeno rješenjem od 30.03.2023.), kao i da se tužiteljica prijavila kao nasljednica u ostavinskom postupku iza pokojnog TZ nakon proteka roka za prijavu nasljednika, s tim da je tuženik za tužiteljicu pribavio izvode iz matične knjige rođenih i vjenčanih i proslijedio ih odvjetniku Matthiasu Braunu iz Njemačke, kao i punomoć koju je tužiteljica izdala ovom odvjetniku, a kojeg odvjetnika je za zastupanje tužiteljice angažirao tuženik, a jer je ovaj dio njegovog iskaza suglasan gore citiranoj pregledanoj i ocijenjenoj dokumentaciji, osobito sadržaju rješenja Prvostupanjskog suda u Landshutu broj 5VI 1701/21 od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 68 – 81 spisa). Sud je poklonio vjeru i iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojem navodi da tužiteljica nije bila u direktnom kontaktu sa odvjetnikom Matthiasom Braunom iz Njemačke, kojemu je tužiteljica potpisala punomoć za zastupanje u ostavinskom postupku iza pok. TZ, iako je tužiteljica od tuženika dobila kontakt podatke ovog odvjetnika, kao i da je ovaj svjedok od tužiteljice dobio dokument u wordu putem e-maila u kojem stoji da se tužiteljica odriče svog nasljedstva iza pokojnog oca u korist polubrata, a jer je ovaj dio njegovog iskaza suglasan iskazu tužiteljice i sadržaju dopisa tužiteljice upućenog tuženiku 27.01.2024. (list 9 spisa) i sadržaju e-mail poruka između tužiteljice i djelatnika tuženika GZ od 27.03.2024. i 27.01.2024. (list 49-50 spisa). Također, sud je poklonio vjeru i dijelu iskaza svjedoka u kojem on navodi da odvjetnik Matthias Braun iz Njemačke nije tuženiku ispostavio račun za svoje usluge zastupanja tužiteljice u ostavinskom postupku iza tužiteljičinog oca, kao i da tuženik nije platio za tužiteljicu nikakve sudske troškove za potrebe ostavinskog postupka u Njemačkoj, a jer račun odvjetnika Brauna ne prileži spisu, a da isti račun postoji, tuženik bi ga zasigurno dostavio u spis u prilog osnovanosti svojih tvrdnji, dok iz rješenja Prvostupanjskog suda u Landshutu broj 5VI 1701/21 od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 68 – 81 spisa) proizlazi da tužiteljica nije imala sudskih troškova povodom donošenja tog rješenja. Sud je poklonio vjeru i iskazu ovog svjedoka u kojem opisuje sadržaj komunikacije s tužiteljicom koji je prethodio ispostavljanju i slanju računa NR.29-1-1 od 28.03.2024. (list 10 spisa) tužiteljici, a jer je taj dio njegova iskaza suglasan sadržaju e-mail poruka između tužiteljice i djelatnika tuženika GZ od 27.03.2024. i 27.01.2024. (list 49-50 spisa). Također, sud je poklonio vjeru i iskazu ovog svjedoka u kojem on navodi da tuženik nije unovčio kakvu imovinu koju je tužiteljica naslijedila od oca, a niti je tuženik primio kakve iznose s osnova ostavine iza oca tužiteljice, a stoga jer je njegov iskaz u ovom dijelu suglasan iskazu tužiteljice i sadržaju sve pregledane dokumentacije.

40. No, sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka GZ u dijelu u kojem on navodi da je odvjetnik Matthias Braun, kao odvjetnik tužiteljice, stupio u kontakt s odvjetnikom drugog nasljednika, tužiteljičinog polubrata AZ, te da su se njih dvojica pokušala izvansudski nagoditi, a jer o ovim okolnostima spisu ne prileže nikakvi dokazi, osobito ne materijalni (npr. u vidu razmijenjenih poruka), kao niti u dijelu u kojem on opisuje sadržaj i vrijednost ostavinske imovine iza pok. TZ, a jer niti na ovu okolnost spisu ne prileže nikakvi adekvatni materijalni dokazi (npr. sudsko rješenje iz kojeg proizlazi sadržaj ostavine, potvrda banke o stanju na računu ostavitelja, elaborat o procjeni vrijednosti nekretnine u BiH i sl.). Također, sud nije poklonio vjeru niti dijelu iskaza svjedoka GZ u kojem on navodi da se ostavinski postupak iza pokojnog TZ i dalje vodi, a stoga jer je sam svjedok kasnije naveo da misli da je taj postupak dovršen, odnosno da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza oca tužiteljice kojim je tužiteljica proglašena nasljednicom iza svog oca, a stoga jer je ovaj svjedok o ovoj okolnosti iskazivao različito, a i stoga jer iz dokumentacije koju je sud pregledao proizlazi da nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog TZ kojim bi tužiteljica bila proglašena njegovom nasljednicom.

41. Sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru u cijelosti, jer je ona iskazivala životno, okolnosno i suglasno sadržaju sve pregledane dokumentacije.

42. Smislenom analizom sadržaja Ugovora zaključenog između tužiteljice i tuženika od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), a sve temeljem čl. 319. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), te dovodeći u vezu sadržaj Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) sa svim ostalim dokazima provedenim tijekom ovog postupka, sud nalazi da, a suprotno tvrdnjama tužiteljice, isti Ugovor nije protivan Ustavu, pozitivnim propisima i moralu društva, a niti se radi o zelenaškom ugovoru.

43. Prije svega ovim Ugovorom niti za jednu od ugovornih stranaka nije ugovorena obveza koja bi bila nezakonita ili nemoralna. Naime, tuženik se za tužiteljicu obvezao pružiti uslugu istraživanja obiteljske povijesti i pribaviti svu dokumentaciju potrebnu za proglašenje tužiteljice nasljednicom, te za tužiteljicu angažirati i odvjetnika kojemu odvjetniku se tužiteljica obvezala izdati punomoć, kao i unovčiti eventualnu naslijeđenu imovinu tužiteljice, a tužiteljica se obvezala za iste usluge platiti naknadu tuženiku u iznosu od 25% od ostvarene vrijednosti ostavine tužiteljice uvećano za PDV, a sud nalazi da niti jedna od ovih ugovorenih obveza stranaka nije protivna Ustavu, zakonu niti moralu društva. Nadalje, kako tuženik Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) nije ugovorio pružanje pravnih savjeta tužiteljici i pravno zastupanje tužiteljice, to je sud utvrdio da nije osnovana niti tvrdnja tužiteljice da se radi o nadripisarstvu na strani tuženika. Nadalje, kako je tuženik registriran za usluge među kojim je i savjetovanje, posredovanje, kupnja i prodaja robe i usluge prevođenja, a oglašava usluge među kojim je pronalaženje nasljednika, istraživanje obiteljskih povijesti, pribavljanje dokumentacije i razjašnjenje vlasničkih odnosa nad nekretninama, a imajući u vidu obveze prema tužiteljici koje je tuženik preuzeo Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), to je sud, a suprotno tvrdnjama tužiteljice, utvrdio da se tuženik Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) nije obvezao pružiti tužiteljici usluge koje nije ovlašten pružati. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 322 st. 1. ZOO-a na Ugovor od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), a jer da je taj Ugovor protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva.

44. Čak i kada bi sud prihvatio kao osnovanu tvrdnju tužiteljice da tuženik nije bio ovlašten pružiti tužiteljici usluge koje se obvezao pružiti Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), odnosno da tuženik nije bio registriran za pružanje tih usluga, ni tada, a primjenom odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a Ugovor od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) ne bi bio ništetan, a jer Zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (''Narodne novine'' broj 61/11 i 66/19) nije propisano da bi posljedica sklapanja takvog ugovora (o pružanju usluga za koje jedna strana nije registrirana) bila ništetnost takvog ugovora.

45. Što se tiče visine ugovorene tuženikove naknade (od 25% od ostvarene vrijednosti ostavine tužiteljice uvećano za PDV), sud, a suprotno tvrdnjama tužiteljice, ističe da nije notorno da bi sama visina ove naknade upućivala na lihvarski / zelenaški ugovor opisan u čl. 329. st. 1. ZOO-a, a kojom odredbom je određeno da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Naime, sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i na očiti nerazmjer davanja, a sve zbog toga jer se druga ugovorna strana okoristila njezinim stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem, njezinim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, pri čemu je potrebno da se istovremeno ispune svi ovi uvjeti. U ovom predmetu tužiteljica, prije svega i primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, nije predložila i/ili dostavila niti jedan dokaz na okolnost da je tuženikova naknada ugovorena Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) u očitom nerazmjeru s vrijednosti onoga što se tuženik obvezao učiniti (npr. tužiteljica nije dostavila dokaz na okolnost u kojem iznosu se takva naknada u pravilu ugovara na hrvatskom i europskom tržištu), a niti tužiteljica tvrdi niti dokazuje da je prilikom ugovaranja Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) bila u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju, nedovoljno iskusna, lakomislena ili zavisna od tuženika. Stoga, sud je utvrdio da nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 329. st. 1. ZOO-a na Ugovor od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), a jer da se radi o zelenaškom ugovoru.

46. Sijedom iznesenog, a kako Ugovor zaključen između tužiteljice i tuženika od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) nije protivan Ustavu, pozitivnim propisima i moralu društva, a niti se radi o zelenaškom ugovoru, sve kako je gore obrazloženo, odnosno kako nema mjesta primjeni odredbi čl. 322 st. 1. ZOO-a, a niti čl. 329. st. 1. ZOO-a na Ugovor od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), to je sud kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnim Ugovora zaključenog između tužiteljice i tuženika od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), odlučivši kao u izreci ove presude u točci III. glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

47. Kako Ugovor od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) nije ništetan, niti se radi o zelenaškom ugovoru, sve kako je gore obrazloženo, to sukladno odredbama ZOO-a kojima je reguliran raskid ugovora (članci 360. do 371. ZOO-a) nema uvjeta za utvrđenje raskinutim Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) a jer da je taj ugovor ništetan i/ili zelenaški ugovor, a kako to predlaže tužiteljica.

48. Nadalje,

- kako je tužiteljica u e-mail poruci koju je njezina punomoćnica uputila tuženiku 22.04.2024. (list 19 i 56 spisa) izjavila raskid Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) pozivajući se na ništetnost tog Ugovora (jer da je protivan Ustavu, moralu i zakonskim propisima), kao i na to da je tužiteljica žrtva kaznenih djela u obitelji i da je u košmaru svega što joj se dešavalo potpisala taj Ugovor koji je za nju poguban i neprihvatljiv, te da je angažman tuženika bio nikakav – minimalan i da se radi o zelenaškom ugovoru, ali ne pozivajući se na evidentnu neisplativost daljnjeg vođenja ostavinskog postupka iza pok. TZ,

- kako je u čl. 5. st. 2. Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da da ako se utvrdi evidentna neisplativost daljnjeg vođenja postupka, svaka strana ima pravo raskida tog ugovora s trenutačnim učinkom, pisanom obavijesti dostavljenoj drugoj strani na adresu iz tog Ugovora, a u slučaju takvog raskida, tuženik nema pravo potraživati bilo kakve naknade i/ili troškove, odnosno kako je među stranama ugovoreno da jedino u slučaju okolnost evidentne neisplativosti daljnjeg vođenja ostavinskog postupka iza pok. TZ tužiteljica ima pravo jednostranom izjavom raskinuti Ugovor od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa),

-kako tužiteljica nije predložila niti dostavila niti jedan dokaz na okolnost evidentne neisplativosti daljnjeg vođenja ostavinskog postupka iza pok. TZ, a niti je to među strankama nesporno, te

- kako tuženik osporava da bi se ispunili uvjeti za raskid Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa),

to je sud primjenom odredbe čl. 360. ZOO-a utvrdio da izjava tužiteljice od 22.04.2024. o raskidu Ugovora (list 19 i 56 spisa) ne proizvodi učinak raskida ugovora koji propisuje ugovorna odredba čl. 5. st. 2. Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) i odredba čl. 360. ZOO-a. Stoga, sud je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje raskinutim Ugovora zaključenog između tužiteljice i tuženika od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), odlučivši kao u izreci ove presude u točci I. glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

49. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito uvidom u rješenje Prvostupanjskog suda u Landshutu broj 5VI 1701/21 od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 68 – 81 spisa) i iz iskaza svjedoka raspora i tužiteljice, sud je utvrdio da je tuženik u slijedećem dijelu ispunio svoje obveze prema tužiteljici koje je preuzeo Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa): tuženik je pribavio isprave kojima se tužiteljica legitimirala kao nasljednica iza pok. TZ, odnosno tuženik je za tužiteljicu pribavio izvode iz matične knjige rođenih i vjenčanih i proslijedio ih odvjetniku Matthiasu Braunu iz Njemačke, kao i punomoć koju je tužiteljica izdala ovom odvjetniku, a kojeg odvjetnika je za zastupanje tužiteljice angažirao tuženik, te je tuženik tužiteljici dao kontakt podatke ovog odvjetnika. Nadalje, iz ovako provedenih i ocijenjenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik nakon primitka dopisa tužiteljice od 27.01.2024. (list 9 spisa) u kojem tužiteljica navodi da se odriče svog nasljedstva iza pokojnog oca u korist polubrata prestao ispunjavati svoje obveze prema tužiteljici koje je preuzeo Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), kao i da tužiteljica nije nakon dostave dopisa tužiteljice od 27.01.2024. (list 9 spisa), a prije nego je tuženik tužiteljici ispostavio račun broj NR.29-1-1 od 28.03.2024. (list 10 spisa) i isti račun poslao tužiteljici uz dopis od 09.05.2024. (list 11 – 13 spisa) nije tražila od tuženika da nastavi ispunjavati obveze prema tužiteljici koje je tuženik preuzeo Ugovorom od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) i za to mu ostavila primjeren rok. Nadalje, sud je čitanjem Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) utvrdio da istim Ugovorom stranke nisu ugovorile rok za ispunjenje obveza tuženika prema tužiteljici, odnosno da ispunjenje obveza tuženika prema tužiteljici u roku nije bitan sastojak Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa). Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da se nije ispunio uvjet iz čl. 360., niti uvjet iz čl. 361. st. 1., a niti uvjet iz čl. 362. st. 2. ZOO-a za raskid Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), pa je sud stoga kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži od suda da raskine Ugovor zaključen između tužiteljice i tuženika od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II. glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

50. Nadalje,

-kako je ugovornim odredbama čl. 2. st. 2., čl. 2. st. 3. i čl. 2. st. 4. Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) ugovoreno da naknada tuženika dospijeva na plaćanje po pravomoćnom okončanju ostavinskog postupka i unovčenju naslijeđene imovine, na dan primitka sredstava za prodanu imovinu na račun tuženika, da naknada tuženika iznosi 25% od ostvarene vrijednosti ostavine tužiteljice, te da na iznos naknade tuženik obračunava PDV, te da je iznos ostvarene ostavine onaj iznos koji se ostvari prodajom sve naslijeđene imovine umanjenje za troškove koji automatski terete ostavinu (primjerice trošak skrbnika ostavine i sl.), odnosno kako je za izračunavanje naknade na koju bi tuženik imao pravo temeljem Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) potrebno znati sadržaj i vrijednost naslijeđene imovine, kao i iznos troškova koji automatski terete ostavinu,

- kako je ugovornom odredbom čl. 5. st. 3. Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) ugovoreno da u slučaju da tužiteljica ne bude proglašena nasljednicom, tada tuženik nema pravo potraživati bilo kakve naknade i/ili troškove od tužiteljice, osim u slučaju da tužiteljica ustupi nasljedstvo drugim nasljednicima ili se odrekne od nasljedstva iako ne postoji dugovanje koje opterećuje njezin nasljednički dio,

- kako iz ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito iz rješenja Prvostupanjskog suda u Landshutu broj 5VI 1701/21 od 30.03.2023. s pratećom dokumentacijom istog suda na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 68 – 81 spisa), proizlazi da do dana 06.07.2023. (kada je sastavljen prateći dopis istoga suda, list 74 spisa) nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim bi tužiteljica bila oglašena nasljednicom iz pok. TZ, da nije vidljiv sastav ostavine iza pok. TZ, niti je vidljivo da se tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. TZ odrekla svog dijela ostavine u korist drugog nasljednika AZ,

- kako tuženik nije predložio niti dostavio niti jedan adekvatan dokaz na okolnost sastava i vrijednosti ostavinske imovine iza pok. TZ, a sud je obrazložio zašto iskazu svjedoka, djelatnika tuženika GZ na ove okolnosti nije poklonio vjeru (jer na ovu okolnost spisu ne prileže nikakvi adekvatni materijalni dokazi, npr. sudsko rješenje iz kojeg proizlazi sadržaj ostavine, potvrda banke o stanju na računu ostavitelja, elaborat o procjeni vrijednosti nekretnine u BiH i sl.),

- kako iz iskaza svjedoka, djelatnika tuženika GZ i tužiteljice proizlazi da tuženik nije unovčio kakvu imovinu koju je tužiteljica naslijedila od oca, a niti je tuženik primio kakve iznose s osnova ostavine iza oca tužiteljice,

- kako iz iskaza svjedoka, djelatnika tuženika GZ proizlazi da tuženik nije primio račun odvjetnika Matthiasa Brauna iz Njemačke, a na ime zastupanja tužiteljice u ostavinskom postupku iza pok. TZ, a niti je tuženik platio kakve sudske troškove za tužiteljicu u ostavinskom postupku iza pok. TZ,

- kako tuženik nije dokazao u ovom postupku da je platio odvjetniku Matthiasu Braunu iz Njemačke za troškove zastupanja tužiteljice u ostavinskom postupku iza pok. TZ, a jer tuženik na ovu okolnost ne dostavlja niti predlaže niti jedan dokaz,

odnosno kako tuženik i nije dokazao da je tužiteljica pravomoćno oglašena nasljednicom iza pok. TZ, nije dokazao sastav i vrijednost ostavine iza pok. TZ, kao niti da je tuženik snosio ikakav trošak za tužiteljicu tijekom ostavinskog postupka iza pok. TZ, a niti je tuženik nije dokazao da se tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. TZ odrekla svog dijela ostavine u korist drugog nasljednika AZ, odnosno kako tuženik primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a nije dokazao niti da ima pravo na naknadu iz čl. 2. i/ili iz čl. 5. st. 3. Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa), a niti je dokazao visinu naknade koja bi mu pripadala, to je sud, a jer nema mjesta primjeni odredbi čl. 9. ZOO-a i čl. 2. i čl. 5. st. 3. Ugovora od 14.11.2022. (list 22 – 23 spisa) u korist tuženika, a na teret tužiteljice, kao neosnovan odbio protutužbeni zahtjev tuženika kojim tuženik od tužiteljice zahtjeva isplatu iznosa od 12.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.04.2024. do isplate na temelju računa broj NR. 29-1-1 od 28.03.2024., a koji prileži spisu na listu 10 spisa, odlučivši kao u izreci ove presude u točci IV. glede protutužbenog zahtjeva.

51. Kako je sud odbio sve postavljene tužbene zahtjeve, kao i protutužbeni zahtjev, odnosno kako sud obje stranke uspjele u ovoj parici u približno jednakim dijelovima, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci V. glede zahtjeva stranaka za naknadom parničnog troška.

U Zagrebu, 06. svibnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud u Zagrebu, pismenim podneskom u 4 primjerka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice-protutuženice - uz nalog tužiteljici-protutuženici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 176,45 EUR

2. Pun. tuženika-protutužitelja - uz nalog tuženiku-protutužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 166,45 EUR

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte