REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9736/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice HS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Igora Metelka, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ive Šućura, odvjetnika, dana 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice koji glasi:
"I. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od EUR 15,318.61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 21.81 počevši od 20.9.2008. do isplate
EUR 17.84 počevši od 20.10.2008. do isplate
EUR 16.19 počevši od 20.11.2008. do isplate
EUR 58.95 počevši od 20.1.2009. do isplate
EUR 63.58 počevši od 20.2.2009. do isplate
EUR 44.88 počevši od 20.3.2009. do isplate
EUR 46.69 počevši od 20.4.2009. do isplate
EUR 48.40 počevši od 20.5.2009. do isplate
EUR 41.32 počevši od 20.5.2009. do isplate
EUR 42.01 počevši od 20.7.2009. do isplate
EUR 41.68 počevši od 20.8.2009. do isplate
EUR 40.97 počevši od 21.9.2009. do isplate
EUR 35.89 počevši od 21.9.2009. do isplate
EUR 44.25 počevši od 20.11.2009. do isplate
EUR 49.14 počevši od 21.12.2009. do isplate
EUR 57.26 počevši od 20.1.2010. do isplate
EUR 62.88 počevši od 20.2.2010. do isplate
EUR 71.87 počevši od 20.3.2010. do isplate
EUR 73.26 počevši od 20.4.2010. do isplate
EUR 84.41 počevši od 20.5.2010. do isplate
EUR 97.95 počevši od 21.6.2010. do isplate
EUR 104.55 počevši od 20.7.2010. do isplate
EUR 126.52 počevši od 20.8.2010. do isplate
EUR 130.69 počevši od 20.9.2010. do isplate
EUR 127.37 počevši od 20.10.2010. do isplate
EUR 133.24 počevši od 20.11.2010. do isplate
EUR 176.83 počevši od 20.12.2010. do isplate
EUR 168.67 počevši od 20.1.2011. do isplate
EUR 171.20 počevši od 21.2.2011. do isplate
EUR 178.80 počevši od 21.3.2011. do isplate
EUR 169.58 počevši od 20.4.2011. do isplate
EUR 191.91 počevši od 20.5.2011. do isplate
EUR 225.05 počevši od 20.6.2011. do isplate
EUR 257.73 počevši od 20.7.2011. do isplate
EUR 284.59 počevši od 20.8.2011. do isplate
EUR 235.12 počevši od 20.9.2011. do isplate
EUR 206.69 počevši od 20.10.2011. do isplate
EUR 213.39 počevši od 21.11.2011. do isplate
EUR 227.00 počevši od 22.12.2011. do isplate
EUR 239.84 počevši od 7.2.2012. do isplate
EUR 242.22 počevši od 20.2.2012. do isplate
EUR 233.27 počevši od 20.3.2012. do isplate
EUR 236.34 počevši od 20.4.2012. do isplate
EUR 243.35 počevši od 21.5.2012. do isplate
EUR 242.61 počevši od 4.7.2012. do isplate
EUR 235.64 počevši od 20.7.2012. do isplate
EUR 232.40 počevši od 15.9.2012. do isplate
EUR 221.35 počevši od 20.9.2012. do isplate
EUR 236.83 počevši od 20.10.2012. do isplate
EUR 239.11 počevši od 20.11.2012. do isplate
EUR 236.86 počevši od 20.12.2012. do isplate
EUR 213.85 počevši od 21.1.2013. do isplate
EUR 225.35 počevši od 20.2.2013. do isplate
EUR 232.26 počevši od 20.3.2013. do isplate
EUR 239.05 počevši od 20.4.2013. do isplate
EUR 217.56 počevši od 20.5.2013. do isplate
EUR 214.46 počevši od 20.6.2013. do isplate
EUR 214.84 počevši od 20.7.2013. do isplate
EUR 218.06 počevši od 20.8.2013. do isplate
EUR 227.77 počevši od 20.9.2013. do isplate
EUR 228.10 počevši od 21.10.2013. do isplate
EUR 230.47 počevši od 20.11.2013. do isplate
EUR 236.68 počevši od 10.1.2014. do isplate
EUR 202.55 počevši od 20.1.2014. do isplate
EUR 211.63 počevši od 14.3.2014. do isplate
EUR 213.35 počevši od 15.3.2014. do isplate
EUR 208.91 počevši od 16.4.2014. do isplate
EUR 204.53 počevši od 17.5.2014. do isplate
EUR 205.10 počevši od 14.6.2014. do isplate
EUR 211.70 počevši od 16.7.2014. do isplate
EUR 213.64 počevši od 16.8.2014. do isplate
EUR 216.99 počevši od 16.9.2014. do isplate
EUR 220.37 počevši od 16.10.2014. do isplate
EUR 225.01 počevši od 15.11.2014. do isplate
EUR 223.08 počevši od 16.12.2014. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.1.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 14.2.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 14.3.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.4.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.5.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.6.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.7.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 17.8.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.9.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.10.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 14.11.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.12.2015. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.1.2016. do isplate
EUR 202.38 počevši od 16.2.2016. do isplate
to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. po stopi od 5,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od 14.684,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30.9.2015. pa do isplate po stopi od 5,61% godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1.1.2023. po stopi od 5,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Prihvaća se drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva te se nalaže tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljici HS iznos od 5.305,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama počevši od utuženja tj. 28. travnja 2023. do isplate i to po kamatnoj stopi do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo naknaditi tužiteljici HS parnični trošak u iznosu od 2.622,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 6. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj br. 312488 od 6.3.2008. prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 189.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita.
Ističe da su ugovorne strane su dana 15.3.2016. sklopile Aneks gore navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su kredit konvertirali na način da je otplata obveza vezana uz valutnu klauzulu u EUR, umjesto uz dosadašnji CHF.
Izračunom konverzije utvrđena je nedospjela glavnica na dan 15.3.2016. u iznosu od 159,448.54 CHF, odnosno 1,138,669.86 kn.
Nadalje, navodi da je konverzijom kredita u euro, nakon izvršenog otpisa u iznosu od 37.536,91 eur, odnosno 287.532,71 kn, utvrđena nedospjela glavnica na dan 15.3.2016. u iznosu od 111.114,51 eur, odnosno 851.137,15 kn. Međutim, stvarna preostala neotplaćena glavnica u kunama prema početnim uvjetima, uslijed ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bila je niža od one kako ju je utvrdio tuženik izračunom konverzije.
Nadalje, navodi da u predmetnom ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla utjecati ili pregovarati sa tuženikom pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužiteljice.
S obzirom da je pravomoćnom presudom VTS-a (Pž-6632/17 od 14.6.2018.) utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te jednostrano promjenjiva kamatna stopa za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. - 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.
Naime, ističe da se konverzijom i odredbama ZID ZPK izrijekom ne spominje način rješavanja ništetnih ugovornih odredaba kojima je regulirana valutna klauzula CHF i jednostrano promjenjiva kamatna stopa.
Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena regulira se samo ugovorni odnos za razdoblje nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih tečajnih razlika i pripadajućih zateznih kamata za razdoblje do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva.
Zaključno ističe da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je ovdje nesumnjivo riječ.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 13.1.2026.-list 234-237) traži prihvaćanje prvog od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva kako je citiran u tč. I izreke, a ukoliko sud smatra da taj zahtjev nije osnovan potražuje zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose po osnovi promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana 15.3.2016. u ukupnom iznosu 5.305,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja tj. 28.4.2023. do isplate.
Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 108 spisa) ističe da je potraživanje tužitelja u zastari te da je provedena konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, a i stiče i prigovor radi prijeboja.
Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu br. 312488 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u ZK, potvrdu (solemnizaciju) javnog bilježnika Obrenije Ribarić Ov- 3392/2008, podatke iz sudskog registra list 23-24, izvadak iz ZK zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], otplatnu tablicu, Aneks br. 1 ugovora o predmetnom kreditu, otplatni plan po kreditu br. 312488, "politiku kamatnih stopa" depozitnih poslova sa potrošačima, Opće uvjete za poslovanje sa građanima, parametre kamatne stope, dopis od 16.12.2013. prednika tuženika tužiteljici, otplate po promjeni kamatne stope za kredit 412488, obavijest o izračunu kredita na dan 30.9.2015., izvod otvorenih stavaka, prometnu karticu po kreditu, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 23/25802-2, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.
Stranke (ročište 3.3.2026- list 238) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
4. Iz ugovora o kreditu broj 312488 od 6.3.2008. (list 11) vidljivo je da je sklopljen između korisnika kredita – tužiteljice i prednika tužitelja VOLKSBANK d.d. prema kojem je odobren kredit od 189.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a namjena kredita je kupnja stana u [adresa]. Kreditor zadržava pravo kontrole namjenskog korištenja kredita za cijelo vrijeme trajanja ovog ugovora. Kredit se odobrava na rok otplate 30 godina. Korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu broj 312488 iznosi 4,90% godišnje.
5. Iz Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu broj 312488 (list 36 spisa) vidljivo je da su ga ugovorne strane sklopile radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF te je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije. Sve strane ovog Aneksa sporazumno utvrđuju da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 27.300,52 kn po tečaju otplate kredita na dan 30.9.2015., te da će se za navedeni iznos prema sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz čl. 19.c, st. 1. točka 6. Zakona uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR.
6. Tužiteljica HS (list 188 – ročište 16.5.2024.) u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu 2008. godine za kupnju stana u [adresa] u kojem i danas stanuje. Dakle nije se radilo o kupnji prostora za bilo kakve poslovne svrhe, već isključivo za rješavanje njezinog stambenog pitanja. Nadalje, navodi da taj stan nije nikada iznajmljivala niti je korišten u bilo kakve poslovne svrhe, a niti je ikada na toj adresi bio registriran obrt ili trgovačko društvo. Ističe da kada je došla u banku objasnila je za što joj je potreban kredit i kao najpovoljniji za njezinu situaciju ponuđen joj je kredit CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije bilo nikakvih pojedinačnih pregovaranja o odredbama ugovora već joj je takav ugovor ponuđen kao najpovoljniji jer bi joj rata bila najmanja. Nadalje, navodi da je znala što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa i kao laiku bilo joj je jasno ono što piše u ugovoru. Od kraja 2009. ili 2010. rate su rasle do čak duple vrijednosti i misli da nije bilo razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Jedini izlaz iz te situacije bilo je da sklopi dodatak ugovora o kreditu odnosno da sačini konverziju kredita, a u konverziji je morala nadoplatiti otprilike iznos od oko 3.000,00 kn kao nekakvu razliku jer je ispalo da je rata kredita od trenutka kada je uzimala taj kredit bila veća. Ističe da jedini pozitivni učinak konverzije bio je da je prešla na eur kojim je iznos rate bio nešto niži od CHF. U konverziji joj je priznat iznos otprilike 20.000,00 eura do 30.000,00 eura. Nije niti pravne niti ekonomske struke i osnovni ugovor mislila je da je jasan pa tako i odredba o promjenjivosti kamatne stope, a nitko ju nije upozoravao na nikakve rizike i posljedice sklapanja ugovora u CHF.
Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koji nisu u suprotnosti sa ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, a osobito koje nisu u suprotnosti sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja.
7. Naime, u ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo te se i stranke istakle (ročište 3.3.2026.) da nalaz i mišljenje vještaka u matematičkom smislu prihvaćaju.
Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak je mišljenja:
"1. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit:
- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja za otplatu u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 15.318,61 EUR,
- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na niži tečaj za vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 51,90 EUR.
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 15.266,71 EUR.
2. Glavnica po kreditu u CHF, temeljem stvarnog otplatnog plana, uzevši u obzir početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan konverzije iznosila 730.242,79 kn dok je konverzijom utvrđena glavnica u iznosu 840.885,50 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem stvarnog otplatnog plana i tečaja iznosi 14.684,81 EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je tužitelju bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom te je iskazao Aneksom 1. Ugovoru o kreditu manjak tužitelja na dan sklapanja Aneksa 1. u iznosu od 3.577,08 EUR. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen manjak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn.
3. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana 15.03.2016.g. ukupno iznose 5.305,54 EUR."
8. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi čl.87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom čl. 82. točke 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi čl.84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
9. Ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu su odredbe o predmetu ugovora i o cijeni. Ugovorna odredba jasna je i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego ako su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
Odredbama ZZP-a uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i predmetni Ugovor o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“. Slabija su strana jer u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, a što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača pa je sud analizirajući odredbe predmetnog Ugovora o kreditu prema kojoj je ugovorena valutna klauzula na način da se otplata kredita vrši u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik zbog čega tužiteljica kao potrošač nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Isto tako za pojam potrošača nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, s obzirom da je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku kreditora dijele isti - podređeni položaj.
10. Tužiteljica se u činjeničnim navodima tužbe pozvala na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenoj u postupku protiv tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. zauzeto je stajalište o ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u slučajevima kao što je konkretni.
Stoga je zaključak suda da su odredbe konkretnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23).
11. S obzirom da je sud sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a, vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje, kao što se u ovom parničnom postupku pozvala tužiteljica, to nema prepreke navedena utvrđenja konkretno primijeniti i ovdje te zaključiti da tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu vezano uz sporne odredbe nije dobila valjane obavijesti, a iste su bile unaprijed sastavljene od strane tuženika kao trgovca, na isključiv rizik i moguću štetu tužiteljice kao potrošača, što je u konačnici dovelo do njihove neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, a u korist tuženika, slijedom čega su sporne odredbe nepoštene i time ništetne.
12. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u Ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope i kretanja anuiteta zbog mogućih promjena tečaja, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
13. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica, kao potrošač, u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu, tuženika, glede njegove ugovaračke moći. Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i cit. Ugovora.
14. Ovaj sud je stava da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene, jer o tim odredbama tužiteljica nije dobila mogućnost pregovaranja i iste su nerazumljive, a tužiteljici je kredit vezan za valutnu klauzulu u CHF prezentiran kao najpovoljniji kredit.
15. Slijedom svega navedenog, sud je stava da su odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu nepoštene, a time ništetne. Samo utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.
16. Prigovor zastare nije osnovan u odnosu na traženje evenutalno preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule u CHF jednako kao i za preplatu kamate zbog promjene kamatne stope (iznimka u odnosu na ostale banke) jer zastarni rok od pet godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH Pž-6632/2017 od 14.6.2018. kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama, a tužba je u ovom predmetu podnesena 28.4.2023.
17. Međutim, kako je banka konverziju provela sukladno zakonu te su sve uplate tužiteljice uzete u obzir, a rezultat je manjak, a ne preplata, nema osnove za isplatu po osnovi ništetnih odredbi te sud tužbene zahtjeve za isplatom u prvom od eventualno kumuliranih zahtjeva odbija kao neosnovane.
Pravo na povrat traženih iznosa postoji ako konverzija nije provedena u skladu sa zakonom, a što ovdje nije slučaj.
Sud ne može zanemariti nedvojbenu činjenicu da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije, da je banka konverziju provela zakonito i stoga tužiteljica ne može opravdano zahtijevati isplatu koju traži u tč. I. prvog od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva u iznosu 15.318,61 eur kao da konverzije nije bilo sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, a niti isplatu iz tč. II. prvog od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva u svoti 14.684,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama jer je banka konverziju provela zakonito, a osobito je neosnovano od strane tužiteljice potraživati istovremeno i jedno i drugo tj. isplatu i ukupnog iznosa navedene preplate od 15.318,61 eur i istovremeno tražiti razliku u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem stvarnog otplatnog plana i tečaja u iznosu od 14.684,81 eur.
Tužiteljica nije dokazala da je konverzija bila nezakonita ili da je bila dovedena u zabludu. Nema osnove za isplatu jer je konverzija provedena zakonito, uz suglasnost tužiteljice.
Tužiteljica ne može tražiti povrat tih iznosa jer se radi o zakonitoj konverziji i na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužiteljice.
Plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od početnog tečaja tužiteljica nije ništa primila niti išta stekla pa da bi se trebala umanjivati eventualna njezina tražbina i tuženik nije potrošač što rezultira time da se na njega niti ne može odnositi kolektivna zaštita pa činjenica da je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplaćivanja u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF, za to ne postoji odgovornost tužiteljice. Sud je vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenih tužbenih zahtjeva, a tuženik nikakav konkretni (protutužbeni…) zahtjev nije postavio.
Međutim, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose po osnovi promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita obračunate do dana 15.3.2016. (provođenja konverzije) koje sukladno nalazu i mišljenju vještaka na koji stranke u matematičkom smislu nemaju primjedbi te ga prihvaćaju iznose 5.305,54 eur.
Naime, ti iznosi kroz konverziju tužiteljici nisu priznati.
Stoga je valjalo prihvatiti drugi od eventualno kumuliranih zahtjeva tužiteljice i obvezati tuženika da isplati tužiteljici 5.305,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja tj. 28.4.2023. do isplate (čl. 188/2 ZPP i čl. 29 i 1111 ZOO te čl. 1115 ZOO). Zatezne kamate su samostalno novčano potraživanje, odvojeno od glavnice, a konverzija ih nije obuhvatila.
18. Kamatna stopa do 29. prosinca 2023. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP jer je glede drugog od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tužiteljica uspjela 100% glede osnove i 100% glede visine potraživanja (VPS u tužbi glede drugog od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva 5.300,23 eur, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 5.305,54 eur – sve unutar istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužiteljici je priznat trošak
- sastava tužbe od 28.4.2023. po Tbr. 7/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 10.10.2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova
- sastava podneska 11.10.2023. po Tbr. 8/4 – 25 bodova
- zastupanja na ročištu 16.5.2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova
- sastava podneska 20.5.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova
- sastava podneska 11.12.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova
- sastava podneska 14.1.2026. po Tbr. 8/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 3.3.2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova
- PDV 25% 362,50 eur
- trošak sudske pristojbe na tužbu po Tbr.1.t.1 TSP – 360,00 eur- list 106 spisa
- trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur – list 222 spisa (398,17 eur – list 197 spisa +51,83 eur – list 230 i 233 spisa =450,00 eur) ili ukupni parnični trošak tužiteljici u iznosu od 2.622,50 eur.
Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.
20. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 6. svibnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
pun. stranaka
