REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3130/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a na temelju prijedloga sudske savjetnice Ene Kalember Skoko, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, pod poslovnim brojem Ovrv-729/2015 od 11. ožujka 2015. kojim se nalaže tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 iznos od 136,78 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-729/2015 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.030,58 kn/136,78 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 kn/28,20 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik je podnio prigovor u kojem u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi te ističe neurednost prijedloga za ovrhu te navodi kako predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona. Također navodi kako se iz Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ne može utvrditi na što se točno odnose ti računi. Također, navodi da u Izvatku nije jasno naznačena nekretnina na koju se ti računi odnose, odnosno tko je u njima naveden kao korisnik. Ističe i prigovor zastare potraživanja te konačno dodaje da nema pravnog osnova temeljem kojeg bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluga.

3. Sud je rješenjem od 7. siječnja 2026. (list 9-11 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi, tužitelj se nije očitovao.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokazni prijedlog čitanjem Izvadak iz poslovnih knjiga na dan 6. veljače 2015. (list 3 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.030,58 kn/136,78 EUR na ime nepodmirenih računa za 2014. godinu, šifra kupca: 496003.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li potraživanje tužitelja u zastari.

9. Budući da je postupak u ovoj pravnoj stvari kvalificiran kao spor male vrijednosti, na isti se primjenjuju odredbe glave trideset ZPP-a koja sadrži odredbe koje se primjenjuju na postupke u sporovima gdje potraživanje u novcu ne prelazi svotu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn). Tako je čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano da je, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve te predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili podnescima iz st. 3. i 4. tog članka, a one nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile suprotno tome sud neće uzeti u obzir (st. 7.).

9.1. Na navedenu odredbu ZPP-a tužitelj je upozoren (čl. 461.a st. 5. ZPP-a) rješenjem ovog suda od 7. siječnja 2026. (list 9-11 spisa), kojim je, kao što je već ranije navedeno, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage. Predmetno rješenje tužitelju je dostavljeno 28. siječnja 2026.

9.2. Treba reći da je spomenuti rok propisan čl. 461.a st. 3. ZPP-a zakonski rok, što znači da se isti ne može produljiti kao što bi to bilo moguće kod roka koji odredi sud (čl. 111. st. 2. ZPP).

10. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 3 spisa) sud je utvrdio da se u istome navodi da je tužitelj naveden kao kupac tužitelja pod šifrom 496003. Međutim, u istome se ne navodi na koje obračunsko mjesto se potraživanje odnosi, kao niti za koja nekretninu te za koji vremenski period.

11. "Izvadak iz poslovnih knjiga" je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ). Međutim, isti nema dokaznu snagu sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a, jer je riječ o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje teret pravodobnog dokazivanja postojanosti predmetnog duga sukladno čl. 7. st. 1. u svezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a.

12. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokumentaciju iz koje je moguće utvrditi na koje obračunsko mjesto se potraživanje odnosi, za koju nekretninu niti za koji vremenski period.

13. Budući da tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje je moguće utvrditi naprijed spomenuto, to jest nije moguće utvrditi samu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud je zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dakle, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

14. Stoga je sud ocijenio tuženikov prigovor osnovanim te je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) te odlučio kao u točki I. izreke ove presude (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

15. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

15.1. Budući je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju uz rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku