REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-1340/2025-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Modriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku TŽ iz OD Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 17. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Snježane Turčin Paclik, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da Odluka tuženika Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria Bank d.d.) Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, od 25.1.2016., kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.11.2011. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice s tuženikom nije prestao temeljem te odluke.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 66.116,46 Eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koje teku:

- na iznos od 496,31Eura od 11.5.2016. do isplate,

- na iznos od 1.098,58 Eura od 11.6.2016. do isplate,

- na iznos od 1.098,58 Eura od 11.7.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.8.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.9.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.10.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.11.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.12.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.1.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.2.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.3.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.4.2017. do isplate,

- na iznos od1.089,71Eura od 11.5.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.6.2017. do isplate,

- na iznos od1.089,71Eura od 11.7.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.8.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.9.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.10.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.11.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.12.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.1.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.2.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.3.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.4.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.5.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.6.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.7.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.8.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.9.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.10.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.11.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.12.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.1.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.2.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.3.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.4.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.5.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.6.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.7.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.8.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.9.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.10.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.11.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.12.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.1.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81 Eura od 11.2.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81 Eura od 11.3.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81Eura od 11.4.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81Eura od 11.5.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81Eura od 11.6.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81 Eura od 11.7.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71 Eura od 11.8.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.9.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.10.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.11.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.12.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.1.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.2.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.3.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.4.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.5.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.6.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.7.2021. do isplate,

- na iznos od 951,03 Eura od 11.8.2021. do isplate,

- na iznos od 413,24 Eura od 11.9.2021. do isplate,

i to prema stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.369,06 euro, zajedno sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2026.g. , po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 16.11.2011. i to s danom 14.8.2021.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 15.926,74 Eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana donošenja presude do isplate teku po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana"

V/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 2.369,06 euro, kao neosnovan.

VI/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika preko 17,6 godina, ima 59,5 godina starosti i čitavo vrijeme rada kod tuženika je imala iznadprosječne radne rezultate. Tuženik je donio Odluku o otkazu ugovora o radu od 25. siječnja 2016. kojom je otkazao ugovor o radu od 16.11.2011. Pravovremeno je podnijela zahtjev za zaštitu prava kojeg tuženik nije usvojio.

1.1. Ističe da je tuženik je prije otkazivanja, tužiteljicu, koja je bila dugogodišnji šef najbolje poslovnice u Regiji Dalmacije - Poslovnica u Poljičkoj cesti u Splitu, premjestio u poslovnicu Firule, kada je već bila na nivou uprave usvojena strategija o zatvaranju neprofitabilnih poslovnica, u ovom slučaju zatvaranje poslovnice Riva i pripajanje drugoj poslovnici Firule, pa je temeljem toga poslodavac pripajanjem dvije poslovnice iskazao tužiteljicu kao tehnološki višak. Razlozi koji su navedeni u otkazu ugovora o radu nemaju opravdane osnove jer navodi o neprofitabilnosti poslovnice Riva kao i navodi o visokim troškovima zakupnine nemaju nikakve veze s tužiteljicom jer ista nije sklapala ugovore o zakupu niti je ikada radila u poslovnici Riva. Smatra da je diskriminirana jer ima 59,5 godina starosti, 38 godina radnog iskustva od čega 17,5 kod tuženika.

1.2. Ističe i da je tuženik je otkazao veliki broj ugovora o radu te je bio dužan napraviti odgovarajući program jer se radio o tzv. Kolektivnom višku radnika te je tuženik povrijedio proceduru iz ZOR-a (članak 127., 128. i dr.). a isto tako nije za ovaj otkaz dobio suglasnost Radničkog vijeća.

1.3. Podneskom od 29.4. 2024.g. precizira tužbeni zahtjev tako da predlaže Odluku o otkazu od 25.1.2026. utvrditi nedopuštenom, da radni odnos nije prestao, sudski raskinuti ugovor o radu od 16.11.2011. s danom 14.8.2021., naložiti tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida iznos od 15.926,74 eura s pripadajući kamatama, te da joj na ime razlike plaće koju bi primila i mirovine koju prima isplati iznos od 66.116,46 eura bruto, s pripadajućim kamatama te troškovima postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava da postoji obveza provođenja postupka rješavanja kolektivnog viška iz čl. 127.st.1. ZR-a. Ističe da je proveo dokaz savjetovanjem o namjeravanoj odluci u smislu čl. 150. ZR-a te da je postupak otkazivanja proveden u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o radu .

2.1. Smatra da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, detaljno opisan u odluci o otkazu. Naime, tužiteljica koja je iz poslovnice Poljička premještena u poslovnicu Split Riva, postala je višak, nakon što je došlo do spajanja portfelja poslovnica Split Riva i Split Firule. U odnosu na također radnicu koja je obavljala iste poslove (voditelj poslovnice tipa A), tuženik je primijenio sve odredbe ZR koje određuju način socijalnog odabira, te je utvrdio da tužiteljica doduše ima nešto više staža od radnice CŽ, međutim, nema obvezu uzdržavanja niti jedne osobe, dok CŽ ima obvezu uzdržavanja dvije osobe. U takovoj situaciji primjenom zakonskih kriterija, utvrđeno je da je viškom proglašena upravo tužiteljica. U svemu ostalom, tuženik se protivi kako osnovanosti, tako i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovom postupku donijeta je presuda Pr-2417/2016-53 od 29. studenoga 2024.g., kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

4. Presuda ovog suda posl.br. Pr- 2417/2016-53 od 29.studenog 2024. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. GžR-51/2025-2 od 10. lipnja 2025.g.

4.1. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Zagrebu, između ostalog, navedeno je sljedeće:

". Kao što je već naprijed navedeno sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR tuženik je trebao pri odlučivanju o odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici voditi računa o zakonskim kriterijima – trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Smisao navedene zakonske odredbe nije u tom da ograniči slobodu odlučivanja poslodavca tako da višak radnika mora utvrditi isključivo prema trajanju radnog odnosa, starosti ili obvezama uzdržavanja koje terete radnika već može svoju odluku donijeti uzimajući u obzir i druge dodatne kriterije ali pri čemu svakako mora voditi računa i o zakonskim kriterijima. Poslodavac je pri utvrđivanju za kojim radnicima je prestala potreba ovlašten cijeniti kojim će od propisanih kriterija u kojoj mjeri dati prednost odnosno postoje li okolnosti koje u svojoj ukupnosti dovode pojedine radnike u povoljniji položaj u odnosu na ostale radnike ali pri tom mora konkretno naznačiti koje radnike uzeti u obzir i kojim se kriterijima rukovodio. U odluci o otkazu ugovora o radu te tijekom postupka tuženik navodi da je osim zakonskih kriterija uzeo u obzir i dodatne kriterije a to su uspješnost u radu te posebna znanja te da je usporedna radnica CŽ bila uspješnija u radu od tužiteljice. Međutim, u odnosu na navedeno (uspješnost u radu, u čemu se sastoji i na koji način ju je tuženik ocijenio) za sada nisu utvrđene činjenice a također valja reći da dodatni kriterij posebnog znanja koji se također navodi u odluci o otkazu također u postupku nije raspravljen te je potrebno utvrditi koja je to posebna znanja tuženik cijenio kod usporedne radnice u odnosu na tužiteljicu te kojim se zapravo kriterijima (zakonskim) rukovodio pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljice.

Također se ukazuje na to da je Pravilnikom o radu tuženika – čl. 44. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa u banci, starosti radnika, invalidnost i obavezi uzdržavanja koja tereti radnika dok u istom Pravilniku nisu propisani dodatni kriteriji koje poslodavac može uzeti u obzir pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu. Iako je kao što je naprijed navedeno poslodavac ovlašten uzeti u obzir i druge kriterije osim onih socijalnih – zakonskih iz ZR te iako tuženik kao poslodavac ima autonomno pravo odlučiti koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija, ipak je potrebno da poslodavac propiše odnosno unaprijed odredi dodatne kriterije kojima će se rukovoditi pri donošenju odluka o otkazu ugovora o radu radnicima.

Ukazuje se i na to da u postupku nije raspravljen prigovor tužiteljice da je došlo do zlouporabe u konkretnoj situaciji iz razloga što po tvrdnjama tužiteljice je ista radila kao voditeljica poslovnice Poljička 17 godina, od toga 6 godina kao voditelj te poslovnice, a premještena je u poslovnicu Firule 1. listopada 2015. godine kada je već bila provedena analiza poslovanja banke i znalo se da će neprofitabilne poslovnice biti zatvorene a da poslovnica Poljička sigurno neće biti zatvorena jer je imala najbol je poslovne rezultate, da je još u prosincu 2015. zatvorena poslovnica Sinj koja je imala loše rezultate, da je u poslovnici Firule radila 1 mjesec i nešto do trenutka otkaza a dio tog vremena je bila na bolovanju, da je njoj već u prosincu 2015. bilo najavljeno da će joj biti otkazan ugovor o radu, da nije bilo zlouporabe prava tužiteljici ne bi ni bio otkazan ugovor o radu već bi ostala u radnom odnosu, da je došlo do više premještanja radnika iz raznih poslovnica, da je ona iz poslovnice u Poljičkoj koja je imala dobre rezultate premještena u poslovnicu Firule koja je imala slabije rezultate, da je istodobno G ŠŽ premještena iz poslovnice Riva koja je imala loše rezultate u poslovnicu Poljička koja je imala dobre rezultate a poslovnica R iva je od tada bila bez voditelja, da poslovnica u Sinju se zatvorila 30. studenog 2015. jer je imala loše rezultate te da su svi djelatnici dobili otkaz osim FŽ koji je do tada bio voditelj te poslovnice a koji je premješten, da je u prosincu 2015. CŽ iz poslovnice u Solinu poslana u poslovnicu Riva kako bi organizirala pripremu dokumentacije za arhiviranje i zatvaranje poslovnice a krajem prosinca 2015. premještena u poslovnicu Firule dok je tužiteljici otkazan ugovor o radu. Osnovano žaliteljica prigovara da prvostupanjski sud nije raspravio prigovor zlouporabe prava koje bi bilo u suprotnosti sa zakonom pri čemu valja reći da zlouporaba prava može biti razlog za nedopuštenost otkaza ukoliko se u postupku dokaže da tužiteljica ne bi dobila otkaz da zlouporaba nije počinjena a cijeneći sve činjenice koje je tužiteljica istaknula u postupku u svezi premještanja radnika i voditelja poslovnice (kao i njezinog) iz jedne poslovnice u drugu u spornom razdoblju. Isto tako je prvostupanjski sud propustio raspraviti tvrdnje tužiteljice da je bila diskriminirana po dobi jer je imala 59 i pol godina starosti, obzirom na čl. 151. ZR da su neosnovani navodi tuženika o lošem radu poslovnice u Poljičkoj čija je bila voditeljica, da je nakon otkaza otišla u prijevremenu mirovinu, da je imala 38 godina radnog staža od toga 17 i pol godina staža kod tuženika.

Stoga je u postupku potrebno raspraviti i navedene tvrdnje tužiteljice da je bila diskriminirana zbog svoje dobi odnosno je li iz tog razloga bila stavljena u nepovoljniji položaj od drugih radnika te ima li to utjecaja na dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu.

Isto tako je u postupku potrebno raspraviti je li tuženik trebao tužiteljicu uspoređivati s voditeljima svih poslovnica tuženika u Splitu odnosno u regiji Dalmacija pri čemu se ukazuje i na čl. 3. Ugovora o radu od 16. studenog 2011. godine kojim je ugovoreno da je mjesto rada tužiteljice Split, a u slučaju potrebe poslodavca i neko drugo mjesto na području Republike Hrvatske"

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu od 25.1.2016., zahtjev za zaštitu prava, ugovor o radu od 16.11.2011., zahtjev za savjetovanjem od 15.1.2016., očitovanje radničkog vijeća od 22.1.2016., povijesni izvadak iz sudskog registra, ugovor o radu od 1.8.1998., anekse ugovora o radu; opis poslova voditelja poslovnice tipa A, Pravilnik o radu od 7.1.2016., dokumentaciju, obavijesti o mirovinskim primanjima, dopis HZMO i ostalu dokumentaciju u spisu. Saslušani su svjedoci GŽP, AŽ, TŽP, OŽ i tužiteljica kao stranka u postupku.

5.1. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid i u potvrdu o vrsti poslova, dok stranke druge dokaze nisu iznijele.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, , 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 - dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenim Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 25.1.2016.g., kojom je tužiteljici, koja obavlja poslove na radnom mjestu voditelj poslovnice tipa A otkazan ugovor o radu sklopljen 16.11.2011.g. zbog organizacijskih razloga – poslovni otkaz.

8. U obrazloženju odluke o otkazu navodi se kako je analizom rada prodaje Poslovanja s građanstvom u Regiji Dalmacija, prodaja Poslovanja s građanstvom razmatrala opciju zatvaranja određenih poslovnica zbog neprofitabilnosti poslovnica i nemogućnosti postizanja profitabilnog rezultata u naredne dvije godine. Na temelju strateške analize, Uprava banke je dana 10.12.2015. donijela odluku o zatvaranju poslovnice Split Riva s danom 31.1.2016. Argumenti koji su potkrijepili odluku su lokacija poslovnice u slabo naseljenom dijelu grada Splita kojem je gotovo cijela gradska jezgra pretvorena u turistički sadržaj, nedostupnost poslovnice automobilom, a povrh svega vrlo skupi najam poslovnice. Nadalje odlučeno je da se portfelj Poslovnice Split Riva spoji s portfeljem Poslovnice Split Firule, a najviše zbog činjenice da je prostor Poslovnice Split Firule u vlasništvu Banke, da Poslovnica Split Firule ima znatno niži trošak najma na godišnjoj razini te se nalazi na potentnijoj lokaciji za dugoročni prosperitet same poslovnice. Spajanjem portfelja Poslovnice Split Riva i Split Firule, Poslovnica Split Firule postat će profitabilna poslovnica i generirat će niže troškove. S novim vlasnikom Banke definirana je nova strategija i odlučeno je da sve poslovnice, koje ostanu aktivne, trebaju u naredne dvije do tri godine biti profitabilne. Prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, osim kriterija iz čl. 115.st.2. Zakona o radu (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika) uzimali su se u obzir i dodatni kriteriji ,a to su uspješnost u radu te posebna znanja.

S obzirom na dotadašnje rezultate u poslovanju, organizaciji posla i ljudskih resursa, iskazuje kao tehnološki višak izvršitelj koji je trenutno raspoređen u poslovnicu Split Firule, a prethodno je radio u na radnom mjestu voditelja poslovnice Split Poljička. U prvoj polovici 2015.g. Poslovnica Split Poljička, poslovnica s najvećim portfeljem aktive i broja klijenata ostvarila je negativan rezultat u iznosu od 747000 Euro. Analizom poslovanja poslovnice uočeno je daje glavni uzrok lošeg rezultata ogroman iznos rezervacija u 2015.g. koji je na dan 30.6.2015. iznosio 837000 eur. Nadalje , ustanovljeno je da proces naplate, za koji je zadužena poslovnica, ne funkcionira sukladno zadanim parametrima.

Zatvaranjem poslovnice Split Riva i Riva i spajanjem portfelja poslovnica Split Riva i Split Firule četiri djelatnika su iskazana kao tehnološki višak, od toga tri na neodređeno vrijeme u prodaji poslovanja s građanstvom: Split, mlađi blagajnik (2 izvršitelja), blagajnik (1 izvršitelj), te voditelj poslovnice A (1 izvršitelj). Radnici koji su proglašeni tehnološkim viškom uključeni su u proces selekcije za otvorena radna mjesta unutar regije i u centrali u Zagrebu. Budući da trenutno nema slobodnih radnih mjesta u regiji Dalmacija, niti se radnica javila na neko drugo radno mjesto, to joj poslodavac nije u mogućnosti osigurati obavljanje poslova za koje je sklopila ugovor o radu, a prilikom donošenja odluke o otkazu poslodavac se rukovodio kriterijima iz čl.115. st.2. ZR, te dodatnim kriterijima a to su uspješnost u radu i posebna znanja.

9. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu(NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog, tj. ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Prema odredbi st.2. istog članka, pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Poslodavac je ovlašten organizirati rad ovisno o potrebama i mogućnostima. Autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju radnih mjesta, kao i na ukidanje pojedinih radnih mjesta i sud nije ovlašten utvrđivati da li se provedene organizacijske promjene rezultirale racionalizacijom poslovanja. U tom smislu, zbog ukidanja radnog mjesta, poslodavac ima opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

10.1. No teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na tuženiku, kao poslodavcu te je tuženik dužan dokazati kako je, kada i koje to konkretne organizacijske promjene zaista proveo, koji su eventualni razlozi uvjetovali takve promjene, kao i uzročno-posljedičnu vezu tih navodnih promjena i razloga s prestankom potrebe za radom tužitelja, sve sukladno odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a.

11. Iz navoda odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi u bitnom kako je tuženik donio odluku o zatvaranju Poslovnice Split Riva s 31.1.2016. te kako će se portfelj poslovnice Split Riva spojiti s portfeljem poslovnice Split Firule, uslijed čega su četiri djelatnica iskazana kao tehnološki višak, od toga i 1 izvršitelj na radnom mjestu Voditelj poslovnice tipa A.

12. Utvrđeno je kako je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 1998.g.

12.1. Prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 16.11.2011.g., čl. 3. tužiteljica počevši od 1.1.2012. obavlja poslove na radnom mjestu voditelj poslovnice tipa A. Mjesto rada radnika je Split, a u slučaju potrebe poslodavca i u nekom drugom mjestu na području Republike Hrvatske.

12.2. Iz Aneksa ugovoru o radu od 20.3.2009.g. proizlazi kako je izmijenjen čl. 4. ugovora o radi u ugovoreno kako će tužiteljica obavljati poslove na radnom mjestu Voditelja poslovnice Poljička

12.3. Prema Aneksu ugovoru o radu od 28.2.2015.g. izmijenjen je čl. 3. ugovor o radu tako da se mijenja čl. 3. ugovora o radu , da će počevši od 1.3.2015.g. radnik obavljati poslove na radnom mjestu voditelj poslovnice tipa A, mjesto rada radnika je Split, a u slučaju potrebe poslodavca i u nekom drugom mjestu na području Republike Hrvatske.

13. Iz navoda stranaka i dokumentacije proizlazi kako je tužiteljica od 2009.g. do 30.9.2015.g. radila u poslovnici Poljička te da je od 1.10.2015.g. premještena u poslovnicu Firule. Kada je poslovnica Riva pripojena poslovnici Firule, voditeljica tada zatvorene poslovnice Riva CŽ postajala je voditeljicom poslovnice Firule. Poslovnica Poljička i nadalje postoji, kao i poslovnice Brodarica i Solin (iskaz GŽP)

13.1. Nadalje, utvrđeno je i kako je na području Dalmacije zatvorena i Poslovnica Sinj u prosincu 2015.g., a voditelj te poslovnice DŽ nije dobio otkaz već je premješten u poslovnicu Solin.

14. Nesporno je i da tuženik tužiteljicu nije uspoređivao sa ostalim radnicima zaposlenim na radnom mjestu voditelja poslovnice tipa A na području grada Splita već samo s radnicom LŽ. Iako je tužiteljica zatražila dostavu podataka o svim osobama zaposlenim na radnom mjestu voditelja poslovnice tipa A na području Splita, tuženik isto nije dostavio.

15. Kako je na području Splita prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici postojalo pet poslovnica Riva, Firule, Brodarica, Poljička i Solin, od kojih je svaka imala radno mjesto voditelja poslovnice tipa A, i kako je tužiteljica imala ugovor o radu za radno mjesto voditelja poslovnice tipa A, to ovaj sud smatra da je tuženik trebao napraviti usporedbu sa svim radnicima zaposlenim na području Splita na radnom mjestu voditelja poslovnice tipa A i tek nakon toga ocijeniti ima li zakonskih pretpostavki za otkazivanje tužiteljici kao tehnološkom višku. To pogotovo iz razloga što i nadalje postoje poslovnice Brodarica, Solin i Poljička, a u svakoj postoji radno mjesto voditelja poslovnice tipa A. Kako to nije učinio, povrijedio je odredbu čl. 115.st.2. Zakona o radu te takav otkaz nije dopušten. Kako je sud utvrdio da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja imala 59,5 godina života i 38 godina staža, no nije mogao utvrditi kriterije drugih voditelja poslovnice tipa A (od kojih su nesporno zadržani na radu voditelji poslovnice tipa A u poslovnicama Brodarica, Solin i Poljička), s obzirom da tuženik nije dostavio relevantnu dokumentaciju. Stoga je sud utvrdio da tuženik nije poštovao odredbu i čl. 115.st.1. i 2. Zakona o radu (radna mjesta voditelja poslovnice tipa A i nadalje postoje, a ne može se utvrditi da bi radnici zadržani na tim radnim mjestima imali bolje kriterije u odnosu na tužiteljicu, odnosno kojim bi kriterijima tuženik dao prednost, niti se može utvrditi koje su to uopće osobe nastavile raditi na tim radnim mjestima, stoga je sud utvrdio otkaz nedopuštenim te da radni odnos tužiteljice s tuženikom nije prestao temeljem 0odluke o otkazu ugovora o radu.

16. Isto tako, kako je tužiteljica tek 1.10.2015.g. premještena u poslovnicu Firule, a Uprava tuženika je 10.12.2015. donijela odluku o pripojenju poslovnice Riva poslovnici Firule, dakle nakon nešto malo više od dva mjeseca rada tužiteljice u poslovnici Firule, evidentno je i riječ o zlouporabi prava kada je tužiteljica premještena iz poslovnice Poljička, gdje je radila u poslovnicu gdje će postojati tehnološki višak radnika. Naime, donošenju odluke o ukidanju poslovnice, pogotovo one koja plaća najam prethodi i neki postupak – otkazivanje najma, savjetovanje s radničkim vijećem, prebacivanje dokumentacije i slično pa je sud zaključio da je tuženik već pri premještanju tužiteljice u poslovnicu Firule znao da će se u toj poslovnici, zbog pripajanja s poslovnicom Riva biti tehnološkog viška.

17. Nadalje, tužiteljica je dobila poslovno uvjetovani otkaz, a navodi u otkazu o financijskim rezultatima poslovnice Poljička u prvoj polovici 2015.g. (koji navodi i nisu ničime dokazani, upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka AŽ i CŽP, da voditelj poslovnice nije odgovoran za rezervacije, već kreditni odbor banke, niti za naplatu kredita, za koji je nadležan odjel naplate) nisu relevantni za ovaj postupak. Tužiteljici nije dan otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, već poslovno uvjetovani otkaz zbog viška djelatnika na određenom radnom mjestu.

18. Nesporno je kako je tužiteljica od 19. travnja 2016.g. u starosnoj mirovini.

19. Nesporno je kako je tužiteljica rođena **.**.1956.g. i kako bi s danom 15.8.2021.g. navršila 65 godina života te da je imala više od 15 godina staža. Prema odredbi čl. 112.st.1. al.3. ZR ugovor o radu prestaje kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Tužiteljici bi dakle, s danom 15.8.2021.g. prestao radni odnos temeljem zakona, radi odlaska u starosnu mirovinu.

20. Tužiteljica je tražila sudski raskid ugovora o radu s danom 14.08.2021.g.

20.1. Prema tada važećoj odredbi čl.125.st.1. Zakona o radu bilo je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

21. Iz navedene odredbe čl. 125.st.1. Zakona o radu, proizlazi da je svrha iste odredbi i da se sudski raskid dosuđuje kada radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, a ne kada bi mu po drugoj odredbi (čl.112.st.1.al.3.ZR) prestao ugovor o radu slijedećeg dana. Stoga je sud odbio zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

22. No isto tako, utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu radno pravni odnos se vraća kao da otkaz nije donijet, što znači da bi tužiteljici pripala razlika između isplaćene mirovine i plaće koju bi ostvarivala da je radila. Prijevremena starosna mirovina nije zapreka za vraćanje na rad. Stoga radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Sud je tužiteljici dosudio razliku između isplaćene mirovine (podaci HZMO list 181) i podataka tuženika koliku bi plaću tužiteljica ostvarivala da je radila, a niti tuženik nije osporavao matematički izračun.

23. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. ZPP-a i i važećoj odvjetničkoj tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT), a tužitelju su priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom . Prema tbr. 52/4 OT, za postupke iz Tbr. Toč.2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. U ovom postupku primarno je bilo utvrditi (ne)dopuštenost otkaza ugovora o radu, a nakon što je sud utvrdio nedopuštenost konkretnog otkaza ugovora o radu mogao je odlučivati o zahtjevu za naknadom plaće i sudskim raskidom. Kako je osnovni zahtjev utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, u čemu je tužiteljica uspjela u cijelosti, činjenica da ne bi bio određen sudski raskid zapravo znači da je tužiteljica odbijena s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

23.1. Dakle, na snazi u vrijeme pokretanja postupka bila je Tarifa objavljena u NN 118/14 prema kojoj je vrijednost boda bila 10 kuna (preračunato po fiksnom tečaju konverzije 1,33 euro) te za vrijednost između 10.001 kune i 100.000 kuna 100 bodova. Tužitelj je u tužbi naznačio VPS s 15.000 kuna, što znači da mu po tom VPS takva nagrada pripada tijekom cijelog postupka. Priznati trošak sastoji se od: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 OT), pristup ročištima 11.5.2018., 8.11.2019., 16.3.2022., 8.10.2024. i 17.3.2026. svako po 100 bodova (tbr 9/1 OT), pristup ročištima. 7.12.2016.,7.3.2017.,11.4.2017. i 22.11.2023. svako po 50 bodova (tbr 9/2 OT), pristup roč. 8.6.2016. i 9.3.2018. svako po 25 bodova (tbr 9/5 OT), sastav podnesaka 28.2.2017., 20.4.2017., 1.3.2022. i 10.1.2025. svako po 100 bodova (tbr 8/1 OT) sastav podnesaka 11.4.2018. i 23.9.2024. svako po 25 bodova (tbr 8/3 OT), sastav žalbe 125 bodova (tbr. 10/1 OT) ukupno 1425 bodova x 1,33 euro vrijednost boda, što iznosi 1.895,25 euro, na koji iznos pripada PDV 473,81 euro, odnosno ukupno 2.369,06 euro.

23.2. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP -a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su trebali biti iznijeti u ranijoj fazi postupka ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka jer se odnose na naknadna očitovanja ili okolnosti koji su trebali biti ranije iznijeti ili se već ponavljaju u priznatim podnescima.

23.3. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika