REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-119/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljice GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i treće tužiteljice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn- 487/2016-79 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba prvo tužitelja LS, drugo tužiteljice GS i treće tužiteljice RS odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-487/2016-79 od 17. listopada 2025.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-487/2016-79 od 17. listopada 2025., u točki I.1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev prvo tužitelja LS kojim potražuje od tuženika na ime imovinske štete iznos od 4.150,26 eura, sve sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate.

1.1. U točki I.2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev prvo tužitelja LS kojim potražuje od tuženika na ime imovinske štete s osnova troškova karmina iznos od 1.327,22 eura sa zateznom kamatom od 15.09.2016.do isplate.

1.2. U točki I.3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev drugo tužiteljice GS kojim potražuje od tuženika na ime imovinske štete s osnova troškova žalobne odjeće iznos od 929,05 eura sa zateznom kamatom od 15.09.2016. do isplate.

1.3. U točki I.4. izreke odbijen je tužbeni zahtjev treće tužiteljice RS kojim potražuje od tuženika na ime imovinske štete s osnova troškova žalobne odjeće iznos od 530,89 eura sa zateznom kamatom od 15.09.2016.do isplate.

1.4. U točki II. izreke naloženo je tužiteljima, solidarno naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.684,00 eura sa zateznom kamatom od 26. rujna 2025. do isplate.

2. Žalbu protiv presude uložili su tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika na plaćanje troškova postupka.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tužitelji vide u tome što presuda proturječi sama sebi odnosno presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te je opskrbljena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati; a u presudi postoji proturječnost između onoga što se nalazi u razlozima donošenja i provedenom dokazima u postupku.

2.2. U sadržaju žalbe tužitelji prvenstveno pobijaju presudu u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Pri tome se u žalbi analiziraju nalazi i mišljenja prometnih vještaka i dodatno elaborira stav koji je iznošen tijekom postupka da je osiguranik tuženika radnjom prestrojavanja iz sjeverne trake u srednju a potom iz srednje trake u južnu traku presjekao nepropisno putanju kretanja prednika tužitelja s motociklom marke Yamaha. Kako prednik tužitelja nije mogao očekivati da će vozilo osiguranika tuženika nastaviti ponovno prestrojavanje u južnu traku kojom se on kretao i kako po mišljenju vještaka nije mogao izbjeći nalet na vozilo, smatraju da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da je pravilno prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja prometnih vještaka zaključio da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran prednik tužitelja i predlažu da se žalba odbije kao neosnovana.

4 . Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, oca, majke i sestre pokojnog ĐS za naknadu štete nastale u štetnom događaju, prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. listopada 2014. na dijelu državne Ceste D-8 u predjelu Sirobuja, u kojoj je smrtno stradao ĐS.

8.1. Između stranaka u postupku nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, a ni nastanak štetnoga događaja. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom postupku, sporna je odgovornost za nastalu štetu.

9. Iz uvida u spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KR-DO-2380/14 utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila na predjelu Sirobuja u Splitu na državnoj cesti D-8, kod kilometar stupa 2+700 m., u kojoj je smrtno je stradao sin i brat tužitelja ĐS. Protiv vozača osobnog vozila marke Opel Astra registracijske oznake [registarska oznaka] OS, osiguranika tuženika nije pokrenut kazneni postupak jer nije utvrđena njegova odgovornost za nastanak prometne nezgode.

10. Saslušan kao svjedok vozač osobnog automobila OS, iskazao je da se kretao iz Smjera Stobreča u smjeru Splita brzinom između 60 i 75 km/h. i da je neko vrijeme vozio lijevim prometnim trakom, te da je u jednom trenutku osjetio udarac u stražnji dio svoga vozila. Na cestu D8 uključio se na križanju gdje se danas nalazi praonica automobila, uključio se u desnu prometnu traku, a kako su se njome vozila kretala vrlo sporo prestrojio se u lijevu prometnu traku. Kada je njegovo vozilo bilo potpuno u toj traci osjetio je udarac, a prije nego što se prestrojio iz desne u lijevu prometnu traku nije uočio motocikl iza sebe.

10.1. Svjedok VS u bitnom nije imala bitna saznanja o samoj dinamici prometne nezgode.

11. Glede utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do prometne nezgode, njene dinamike i utvrđivanja omjera odgovornosti za nastalu štetu, prvostupanjski sud proveo je tri prometna vještačenja.

12. Vještak Neven Kralj u svome nalazu od 28. siječnja 2019. naveo je da se motocikl Yamaha VZF R1, registracijske oznake [registarska oznaka], neposredno prije sraza, gibao južnim prometnim trakom sjevernoga kolničkog traka ceste D8 iz pravca istoka u pravcu zapada, i neposredno se prije primarnog izlijetanja kretao brzinom od oko 114,3 km/h ili 31,6 m/s. Ispred motocikla kretalo se osobno vozilo Opel Astra GTC registracijske oznake [registarska oznaka] i neposredno prije sraza kretao se brzinom 65 km/h ili 18m /s. Do primarnog izlijetanja motocikla Yamaha izvan južnoga ruba kolnika došlo je nakon kontakta kotača s betonskim rubnikom izvan južnoga ruba kolnika i struganja u dužini oko 3 m. nakon čega dolazi do odbijanja motocikla pod kutom od 35 ° u odnosu na uzdužni os osobnoga vozila Opel Astra, te sekundarnog kontakta prednjim kotačima i bočnim desnim dijelom sa stražnjim i bočnim lijevim dijelom osobnoga vozila Opel Astra. Kolnik je bio osvjetljen javnom rasvjetom s mogućnošću uočavanja za vozača motocikla osobnog vozila u dužini većoj od 150 m, a vremenski gledano sekundu prije naleta vozač motocikla Yamaha nalazio se od mjesta primarnog izlijetanja udaljen oko 31,6 m, dok se osobno vozilo Opel Astra nalazilo udaljeno 18 m i njihova međusobna udaljenost iznosila je 13,6 m. Neposredno prije naleta na kolniku ne postoje nikakvi vidljivi tragovi kočenja vozača motocikla, pa se vještak nije mogao izjasniti o mogućem prestrojavanju osobnoga vozila Opel Astra iz sjeverne u južnu prometnu traku. Vještak smatra da je vozač motocikla je bez obzira na moguće prestrojavanje osobnog vozila Opel Astra iz sjevernog na južni prometni trak, a što je vremenski trajalo najmanje 2 sekunde, te se s obzirom na mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode, jasno mogao pratiti prometnu situaciju ispred sebe i poduzeti sve potrebne mjere za izbjegavanje naleta. U dopuni nalaza vještak je istakao da prestrojavanje iz lijeve u desnu prometnu traku zahtijeva, uz reakciju otklona volana u lijevo od 0,5 sekundi, najmanje dvije sekunde za poravnanje uzdužne osi vozila s uzdužnom osi kolnika jer je s obzirom na oštećenja na stražnjem lijevom dijelu osobnoga vozila Opel Astra neprijeporno da je uzdužna os osobnoga vozila Opel Astra bila paralelna sa uzdužnom osi kolnika, pa je vozač motocikla Yamaha imao dovoljno vremena i prostora pratiti prometnu situaciju ispred sebe i poduzeti sve potrebne mjere za izbjegavanje naleta.

12.1. Prometni vještak Tonći Stanić u svom nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2022. glede dinamike nastanka prometne nezgode naveo je da se automobil Opel Astra uključio u promet na kolnik D-8 sa priključnog puta sa sjeverne strane kolnika, te se nakon prestrojavanja iz sjeverne u južnu prometnu traku mjestu nezgode približavao krećući se južnom prometnom trakom sjevernog kolničkog traka D-8 od istoka prema zapadu, pretpostavljenom brzinom koja se kretala u granicama između 65,0–75,0 km/h. Motocikl Yamaha mjestu nezgode nailazi krećući se južnom prometnom trakom sjevernog kolničkog traka D-8 od istoka prema zapadu, brzinom koja se kretala u granicama između 123,0– 128,0 km/h. Prema tragovima na kolniku kao i pretpostavljenim putanjama kretanja automobila i motocikla, mjesto sraza je u južnom dijelu južne prometne trake sjevernog kolničkog traka. U području između 50,0 – 55,0 m prije mjesta sraza, i za oko 3,0 sek prije samog sraza, automobil započinje promjenu prometne trake, prestrojavanjem iz sjeverne u južnu prometnu traku. U fazi prestrojavanja, a za oko 1,5 sek prije sraza automobil je od područja sraza udaljen između 24,0 – 26,0 m, dok je motocikl od istog udaljen između 48,0 - 52,0 m, a njihova međusobna razdaljina iznosila je oko 24,0 – 25,0 m. Za oko 0,5 sekundi prije sraza, na udaljenosti od područja sraza između 15,0–17,0 m motociklist reagira na pojavu automobila u južnoj prometnoj traci zakretanjem volana i bježanjem u lijevo. Za oko 0,5 sekundi prije sraza, u trenutku početne reakcije motociklista, automobil Opel je od područja sraza udaljen između 6,0 – 7,0 m. Glede dinamike nastanka nezgode vještak je u bitnom zaključio da se motocikl uoči nezgode kretao izrazito neprimjerenom i nedozvoljenom brzinom, da je automobil promjenom prometne trake, odnosno prestrojavanjem, ušao u putanju kretanja motocikla i da je preglednost kolnika, putanje kretanja automobila i motocikla, te njihova međusobna razdaljina u periodu od 2,0 - 3,0 sek prije sraza omogućavale vozaču motocikla da pravovremenom reakcijom poduzme adekvatne radnje u cilju izbjegavanja nezgode, ili pak znatnog ublažavanja posljedica same nezgode. U dodatnom očitovanju od 10. prosinca 2022. vještak Stanić je dodao da izbjegavanje prometne nezgode u postojećim uvjetima nije bilo moguće. Realno, postojali su tehnički preduvjeti (vremensko-prostorni) da motociklist eventualno pravovremeno poduzetim postupnim usporavanjem smanji brzinu kretanja motocikla na brzinu od oko 80,0 km/h, a pri kojoj vjerojatno do same nezgode ne bi došlo, ili bi pak posljedice bilo znatno blaže. U očitovanju s ročišta od 3. listopada 2023. vještak Stanić je dodao i da pri brzini kretanja motocikla i pri postojećim razdaljinama, motocikl se intenzivnim kočenjem ne bi mogao zaustaviti prije mjesta sraza.

12.2. Kako zbog bolesti vještaka Stanića nije bilo moguće izvršiti usuglašavanje mišljenja vještaka Kralja i Stanića, saslušan je i treći prometni vještak, Marino Žunić, koji je u svome nalazu i mišljenju od 1. lipnja 2024. u bitnom naveo da je u trenutku sraza vozilo Opel Astra bilo je u uzdužnom položaju na južnoj prometnoj traci sjevernog kolničkog traka, a motocikl Yamaha je bio u ukošenom položaju u odnosu na uzdužnu os kolnika. Realna brzina vožnje vozila Opel Astra u trenutku sraza iznosila je oko 65 km/h ili 18m/s., a brzina motocikla Yamaha iznosila je oko 114,63 km/h ili 31,84 m/s. U trenutku započinjanja prestrojavanja od 2,9 sek vozilo Opel Astra se nalazilo na sjevernoj prometnoj traci sjevernoga kolničkog traka i tada je zahvaćalo ukošeni položaj u lijevo, a krećući se brzinom od oko 65 km/h nalazilo se ispred mjesta sraza oko 52,36 m, a motocikl Yamaha koji se kretao brzinom od oko114,63 km/h se nalazio na južnoj predmetnoj traci sjevernog kolničkog traka, ispred mjesta sraza udaljen od oko 92,33 m. U trenutku započinjanja prelaska prednjeg lijevog dijela vozila Opel Astra na južnu prometnu traku oko 2,3 sek prije sraza, vozilo Opel Astra se nalazilo udaljeno od mjesta sraza oko 41,4 m, a motocikl Yamaha se nalazio udaljen od mjesta sraza oko 73,23 m. Vozač motocikla je neposredno prije sraza reagirao na upravljač u lijevo pa izgubio stabilnost te izletio izvan južnog ruba kolnika. Cijeneći vrijeme reakcije na upravljač od 0,5 sek, proizlazi da se vozilo Opel krećući se brzinom od oko 65 km/h nalazilo ispred mjesta sraza oko 9 m, a motocikl Yamaha koji se kretao brzinom od oko 114,63 km/h se nalazio na južnoj prometnoj traci sjevernog kolničkog traka, ispred mjesta sraza udaljen oko 15,9 m. Vozači vozila Opel Astra i motocikla Yamaha mogli su se vidjeti neposredno prije započetog prestrojavanja osobnog vozila na južnu prometnu traku. Veća mogućnost međusobnog uočavanja je za vozača motocikla Yamaha jer se kretao naprijed. Od trenutka kada je vozač motocikla mogao uočiti započinjanje radnje prestrojavanja vozila Opel na južnu prometnu traku s reagiranjem na kočnicu i kočenjem u raspoloživih 92,33 m imao bi tehničku mogućnost zaustaviti motocikl do mjesta sraza da se kretao brzinom od oko 108,72 km/h. Međutim, u predmetnoj situaciji vozač motocikla nije trebao zaustavljati svoj motocikl intenzivnim kočenjem već je trebao smanjiti brzinu tj. prikočiti sa 114,63 km/h na cca 65-70 km/h, a za tu radnju, cijeneći vrijeme reagiranja na kočnicu od 1 sek, realno mu je bilo potrebno vrijeme od oko 2,96 sek. Od momenta kada je vozač motocikla mogao uočiti započinjanje radnje prestrojavanja vozila Opel na južnu prometnu traku, s reagiranjem na kočnicu i kočenjem u raspoloživih cca 2,9 sek imao je tehničku mogućnost prikočiti sa 114,63 km/h na cca 65-70m/h i izbjegnuti nalet na vozilo Opel. Od momenta kada je vozač motocikla mogao uočiti započinjanje prelaska vozila Opel na južnu prometnu traku, s reagiranjem na kočnicu i kočenjem u raspoloživih cca 2,3 sek imao je tehničku mogućnost prikočiti tj. smanjiti brzinu, ali ne bi mogao izbjeći nalet na vozilo Opel.

12.3. Vještak Žunić dao je i analizu vještačenja vještaka Nevena Kralja i Tonća Stanića, te je istakao da je suglasan s vještakom Tonći Stanićem da se pri navedenoj brzini kretanja u njegovom nalazu i mišljenju od 123 km/h i pri postojećim razdaljinama motocikl Yamaha intenzivnim kočenjem ne bi mogao zaustaviti do mjesta sraza. Također je suglasan s vještakom Tonći Stanićem da u postojećim uvjetima, a pri pravovremenom reagiranju vozača motocikla bi nezgoda možda bila izbjegnuta ili bi bila s manjim posljedicama a isto tako je suglasan s vještakom Nevenom Kraljem koji je u svom zaključku naveo da je s obzirom na mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode (realno s udaljenosti od cca 100 metara), jasno mogao vidjeti prometnu situaciju ispred sebe tj. kolonu vozila u sjevernoj prometnoj traci te je imao tehničku mogućnost poduzeti sve potrebne mjere za izbjegavanje naleta a to podrazumijeva postupiti po prometnom znaku i ograničenju brzine odnosno pravovremeno smanjiti brzinu motocikla koji se kretao brzinom od oko 114,63 km/h, te brzinu prilagoditi prometnom toku a to je brzina oko 70- 80 km/h a pri kretanju tom brzinom bi na siguran način imao tehničku mogućnost prikočiti i izbjeći sraz s vozilom Opel.

13. Analizirajući i dovodeći u međusobnu korelaciju sva tri nalaza i mišljenja prometnih vještaka proizlazi da se vozač motocikla kretao se na kolniku na kojem je brzina ograničena na 70 km/h brzinom od 114 do 128 km/h i da do prometne nezgode ne bi došlo da se kretao ne samo dopuštenom brzinom nego svim brzinama do 108,72 km/h, uz pravodobno reagiranje na kočnicu i kočenje bez obzira je li se osiguranik tuženika prestrojio iz sjeverne u lijevu prometnu traku. S druge strane prema nalazima vještaka osiguranik tuženika je prestrojavanjem osobnim vozilom iz desne u lijevu prometnu traku ušao u putanju vozača motocikla. Ostalo je stoga sporno da li je u postojećoj prometnoj situaciji bez obzira na neprilagođenu brzinu kretanja vozača motocikla, vozač osobnog vozila doprinio nastanku nezgode.

14. Drugostupanjski sud smatra da u analizi dinamike nastanka prometne nezgode treba poći od činjenice da se radi o prometnici s velikom gustoćom prometa i noćnim uvjetima vožnje u kojima je prestrojavanje vozila iz jedne u drugu prometnu traku predvidiva i česta prometna situacija. Vožnja vozača motocikla u takvoj prometnoj situaciji brzinom od najmanje 114 km/h, a moguće i do 128 km/h, predstavlja ne samo vožnju neprilagođenom brzinom, nego i krajnje rizičnu vožnju, jer nije uobičajeno da drugi sudionici u prometu kao redovnu prometnu situaciju očekuju da se vozilo iza njih kreće takvom brzinom. Stoga polazeći od činjenice da bi vozač motocikla pri svim brzinama vožnje do 108,72 km/h, uz pravodobno reagiranje na kočnicu i kočenje bez obzira je li se osiguranik tuženika prestrojio iz sjeverne u lijevu prometnu traku zaustavio vozilo, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je vozač motocikla isključivo odgovoran za nezgodu.

15. Naime, treba imati u vidu i da je vozač motocikla imao dobru preglednost ceste i da je mogao bez poteškoća mogao pratiti prometnu situaciju ispred sebe i da je u konkretnoj situaciji vozio i 50% većom brzinom od dopuštene, pravodobnom reakcijom mogao je smanjiti kočenjem brzinu vozila i izbjeći nalet na osobno vozilo. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), ocijenio da ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka o kojima je pravilno odlučio prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje OT).

16.1. Troškovi postupka odnose se na troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku u ukupnom iznosu od 4.684,00 eura.

17. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer navodi odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

18. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. stavka 1.

ZPP-a, presudio je kao u izreci.

U Požegi 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić