Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -1890/2025- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Margaretska 3, 10000 Zagreb, protiv tuženika HR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-413/2024-9 od 18. srpnja 2025., 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-413/2024-9 od 18. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 152,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od po 50,82 eura od dospijeća do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da je prema čl. 138. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 173/13, 98/19 i 33/23-dalje ZOZO) obvezan zahtijevati naknadu troškova zdravstvene zaštite od pravne odnosno fizičke osobe, ako je ista nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti podaci ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava. Nadalje ukazuje da je čl. 7. st. 1. t. 27. ZOZO-a propisano da se na obvezno zdravstveno osiguranje, između ostalih, obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim prebivalištem u [adresa] kojima je odlukom nadležnog suda oduzeta sloboda i nalaze se u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva nadležnog za pravosuđe. Iz narečenih odredbi zaključuje da je uvjet stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju da osiguranik ima prijavljeno prebivalište na području [adresa]. U nazočnom slučaju da tuženik u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 7. svibnja 2022. nije imao prijavljeno prebivalište, odnosno odobren stalni boravak na području Republike Hrvatske pa kako su troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja nastali u razdoblju u kojemu nije bio zdravstveno osiguran, smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je propustio tu odlučnu činjenicu cijeniti.

4. Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prije svega treba naglasiti da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a pa se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a(pogrešna odluka o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je ocijenjen neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Prema utvrđenjima suda prvog stupnja proizlazi da se tražbina tužitelja odnosi na troškove korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 7. lipnja 2022., pri čemu tužitelj polazi od činjenice da je tuženik 8. lipnja 2022. odjavljen s obveznog zdravstvenog osiguranja retroaktivno, s danom 30. lipnja 2021., uslijed odjave prebivališta s područja [adresa], pri čemu je status osigurane osobe ponovno stekao 17. kolovoza 2023. Nadalje je utvrđeno da se narečeni troškovi odnose na izvršeno testiranje na virus Covid-19 u tri navrata, pri čemu se tuženik, prema priloženoj potvrdi nadležnog ministarstva nalazio na izdržavanju kazne u razdoblju od 19. srpnja 2021. do 10. travnja 2024. u Kaznionici u Lepoglavi.

8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tuženik u narečenom razdoblju bio zdravstveno osiguran u skladu s čl. 110. Zakona o izvršavanju kazne zatvora("Narodne novine" broj 14/2021 i 155/2023-dalje ZIKZ), zbog čega da tužitelj neosnovano zaht ijeva naknadu troškova zdravstvene zaštite, koji troškovi su nastali upravo za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

9. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nema pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite od tuženika, budući da je tuženik u prijepornom razdoblju imao pravo na liječenje i zdravstvenu zaštitu u opsegu koji je određen u sustavu javnog zdravstva za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, sukladno čl. 110. st. 1. ZIKZ-a. Štoviše, u stavku 2. istog zakona je propisano da se zatvoreniku koji nema zdravstveno osiguranje omogućava zdravstveno osiguranje na teret ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, dok se zatvoreniku koji ne može biti zdravstveno osiguran na području Republike Hrvatske, liječenje osigurava na trošak kaznionice odnosno zatvora.

10. S obzirom na činjenicu da je u prijepornom razdoblju tuženik imao pravo na zdravstveno osiguranje u opsegu koji je jednak onom za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troškova zdravstvene zaštite od tuženika kao fizičke osobe, neovisno odjavi osiguranja zbog drugih razloga. U nazočnom slučaju mjerodavne odredbe ZIKZ-a predstavljaju lex specialis, dakle poseban zakon, kojim su propisana prava na zdravstvenu zaštitu zatvorenika te s tim u svezi obveznici plaćanja tih troškova pa je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

11. Kako u donošenju pobijane presude nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati, valjalo je žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a.

U Rijeci, 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan