REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-454/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (imena u nominativu): ad.1 LO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2 VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupa Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, protiv tuženika (ime u nominativu) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po ODO Šibenik, Stjepana Radića 81, Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 16. ožujka 2026. godine u nazočnosti tužitelja ad.1 i ad.2 sa zamjenikom punomoćnika Tomislavom Lokasom odvjetnikom u Šibeniku, te zamjenice zakonskog zastupnika tužene UO višom savjetnicom u ODO GUO Šibenik, na ročištu objave odluke dana 06. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ad. 1 LO, OIB [osobni identifikacijski broj], u K. O. [katastarska općina], vlasnik posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] koji su na skicama vještaka mjernika Antonio Reljanović dipl. ing. geodezije od 09. listopada 2025. godine, koje skice su sastavni dio ove presude, prikazani likovima omeđenim slovima „G-H-I-J K-L-G“ i „S-Š-T-U S“.

II. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ad. 2 VO, OIB [osobni identifikacijski broj], u K. O. [katastarska općina], vlasnik posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] koji su na skicama vještaka mjernika Antonio Reljanović dipl. ing. geodezije od 09. listopada 2025. godine, koje skice su sastavni dio ove presude, prikazani likovima omeđenim slovima „A-B-C-D E-F-A“ i „M-N-O-P R-M“.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi i tijekom raspravljanja navodili da je u zemljišnim knjigama vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica], upisane površine 4.055.239,00 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska, koji upis u odnosu na ovdje utužene površine da ne odgovara stvarnom stanju vlasništva s obzirom da su tužitelji vlasnici i posjednici posebnih fizičkih dijelova navedene nekretnine kako je to opisano u izreci ove presude, narodnih naziva „Podine, Poštenovac, Preslo i Vrhograde“.

2. Tužitelji da su posjed i vlasništvo predmetnih posebnih fizičkih dijelova utužene nekretnine stekli nasljeđivanjem svoga oca SO pok. ČO, a potonji nasljeđivanjem svoga oca, djeda tužitelja, ČO, tako da se posjed spornih površina prenosio u obitelji tužitelja sa „koljena na koljeno“ dugi niz godina, iste površine da su se oduvijek koristile u poljoprivredne svrhe, a u takvoj obradi tužitelje i njihove pravne prednike nitko da nije ometao, niti im osporavao posjed.

XIV P-454/2025

3. Tužitelji da su međusobno proveli diobu predmetnih nekretnina sukladno kojoj diobi da je i postavljen tužbeni zahtjev u ovoj parnici, nastavno da su prije pokretanja predmetnog postupka obratili tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali su s istim odbijeni.

4. Naglasivši da imaju pravni interes riješiti svoje vlasničke odnose, te iste uskladiti sa zemljišno knjižnim stanjem, predložili su nakon provedene rasprave usvojiti tužbeni zahtjev, a nisu popisivali parnični trošak.

5. Tužena se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivila činjeničnom obrazlaganju tražbine tužitelja i postavljenom zahtjevu, predložila je isti odbiti kao neosnovan, a nije popisivala parnični trošak.

6. Navodila je da iz po tužiteljima ponuđenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, krijepeći to time, prije svega, da u rješenju o nasljeđivanju donesenog iza smrti SO predmetne nekretnine nisu navedene kao dio ostavinske mase, niti kao izvanknjižno vlasništvo.

7. Smatrala je da tužitelji svojim tužbenim postavkama i predloženim dokazima nisu doveli u sumnju postojeći vlasnički upis tužene vrhu utuženih površina.

8. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, te geodetski snimak društva Infokarta d.o.o. Split za sporne površine iz veljače 2023. godine, pročitano je rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik u Šibeniku Nevenka Nakić dana 09. studenog 2017. godine u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O-1658/17, UPP/OS-187/17 iza smrti SO pok. ČO, pročitan je dopis tužitelja upućen ODO Šibenik i dopis ODO-a Šibenik upućen tužiteljima oba od 19. srpnja 2024. godine, pregledan je povijesni posjedovni izvadak za utužene površine, pročitan je zapisnik očevida obavljenog dana 28. kolovoza 2025. godine, pregledano je pet skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića, dipl. ing. geodezije s nadnevnicima od 09. listopada 2025. godine (listovi 36-38 spisa), pročitan je prijepis posjedovnog lista broj 7557 za K. O. [katastarska općina], te pregledano 29 fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, kao i ispis HOK -a sa Geoportala, saslušani su tužitelji kao stranke, te svjedoci BO, ĐO, ZO i FO.

8.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao

XIV P-454/2025

u izreci ove presude.

11. Naime, očevidom obavljenim dana 28. kolovoza 2025. godine predmetne površine nađene su na četiri različite lokacije, sve su dijelovi čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], položajno razvidne na široj skici vještaka Reljanovića na listu 38 spisa, koje prema navodima tužitelja nose narodna imena "Vrh ograde", "Podine", "Preslo" i "Poštenovac", od kojih je prvo navedena, dijelom sa jugozapadne strane nađena omeđena kamenim suhozidom, kakav suhozid se u manjem dijelu uočava i na mjestu gdje opisana površina čini posebnu krivinu koja joj daje izgled "pošade" (noža), po sredini iste površine zatiče se formiran makadamski put, za koji su tužitelji naveli da su ga izveli radi obrade, ali i radi dovoza veće količine kamenja sa gradilišta prodavaonice "Tommy" u [adresa], a tim kamenom da su htjeli obzidati već postojeće vlačice starih maslina kojih se na opisanoj površini zatiče 25, uz 14 novo posađenih maslina, potonje, po slobodnoj procjeni suda, starosti dvadesetak godina, a navedeno radi zadržavanja vlage, sve razvidno na skici na listu 36 spisa.

11.1. Površina narodnog naziva "Podine" pravilnog je pravokutnog oblika, vidljiva na skici na reversu lista 36 spisa, na istoj je nađeno u vlačicama (manjim ograđenim zemljišnim površinama) 14 maslina i 4 stabla smokve, položena je uz asfaltni put prema kojem je ograđena suhozidom, dok je površina naziva "Preslo" oblika trokuta (razvidna na skici na listu 37 spisa) i u istoj je nađeno deset stabala maslina i jedno stablo smokve, u cijelosti je omeđena kamenim suhozidom, a po navodima vještaka međom iste površine, na sjeveroistočnoj strani, koja predstavlja hipotenuzu površine, granična je sa Splitsko-dalmatinskom županijom, s tim da je u cijelosti položena na području Šibensko – kninske županije, tj. K. O. [katastarska općina].

11.1.2. Sporna površina narodnog imena "Poštenovac" položena je uz poljski makadamski put (skica na reversu lista 37 spisa), pravilnog je oblika četverokuta konfiguracijski blago nagnuta prema sjeveru, izrazito krševita, sa nađenih deset vrlo starih maslina i dva mlada stabla masline. Uz opis zatečenih stabala maslina, na pojedinim od spomenute četiri površine, kao starih stabala, za navesti je da su ista stabla u dnu debla širine i do preko jedan metar sa već znakovito „istrabukalim“ (izraslim) novim deblima iz starih panjeva, što, po slobodnoj ocjeni suda, ukazuje na starost stabala preko sto godina, tužitelji su isticali da je neka od navedenih stabala maslina sadio njihov djed, a neka i pradjed.

12. Ovdje utužene površine kako su opisane u točkama 11. do 11.1.2. ovog obrazloženja vidljive su i na geodetskim snimcima društva Infokarta d.o.o. Split iz veljače 2023. godine (listovi 6 do 9 spisa), te su na istim snimkama ukupno prikazane površine od 9.342,00 m2(1.480,00 m2 plus 1.572,00 m2 plus 1.057,00 m2 plus 5.233,00 m2), a dijelovi istih vidljivi su (poimenično prikazanih) i na 29 fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida (listovi 48 do 55 spisa).

13. Iz posjedovnog lista broj 7557 za K. O. [katastarska općina], DGU PUK-a Šibenik od 09. listopada 2025. godine (listovi 39 do 47 spisa) razvidno je da je posjednicima čest. zem. [katastarska čestica], površine 4.055.239,00 m2, upisanog naziva „Jasenovac“, boniteta pašnjaka, vinograda i voćnjaka, upisano više desetaka trećih osoba, između ostalih i

XIV P-454/2025

pravni prednik tužitelja, otac istih, TO pok. ČO za 3200/4071177 dijela, a brojnost upisanih posjednika uočava se i kroz izuzetno veliki broj kamenim suhozidovima ograđenih posjeda vidljivih na HOK-u (ispis sa Geo portala na listu 56 spisa)

14. U zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], razvidno je da je vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], uknjižene površine 4.055.239,00 m2, upisano na imenu ovdje tužene Republike Hrvatske, to pred 17. siječnja 2017. godine (Z-532/2017) osnovom rješenja po prigovoru od 17. siječnja 2016. godine i prijedloga od dana 26. ožujka 2014. godine pod brojem IPH-DO-50/14 ODO-a Šibenik, Građansko-upravnog odjela, dok je pregledom povijesnog (arhivskog) zemljišno knjižnog izvatka utvrđeno da je predmetna nekretnina izvorno bila uknjižena u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], to od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], nedvojbeno prije 1900. godine (prvi upis razvidan pred 01. listopada 1900. godine pod brojem Dbr. 1437), za istu katastarsku općinu na temelju zapisnika broj 456 i stvarnog stanja posjeda na imenu Općinski Odlomak Primošten, nastavno, pred 25. veljače 1956. godine (Z-1393/50) na imenu Općenarodna imovina.

15. U postupku saslušani svjedoci BO, ĐO, ZO i FO, svojim su suglasnim, životno uvjerljivim, činjenično bogatim, svi sukladnim nađenom stvarnom stanju predmetnih površina, navodima iskazima, ocijenjenih od značaja za suđenje u ovoj stvari, stoga po sudu prihvaćenih, ukazivali da je sporne površine izvorno posjedovao pravni prednik tužitelja i svjedoka KO (rođenog 1950. godine), EO koji je svojoj djeci, djedu tužitelja ČO, te braći mu L (poginuo tijekom II. svjetskog rata) i V (ocu svjedoka KO, koji je preminuo 1983. godine) pred II. svjetski rat, 1938. ili 1939. godine, kada je ocijenio da sam više nije u mogućnosti obrađivati imanje, razdijelio isto sinovima, svakom po 1/3 dijela, a spomenutom predniku tužitelja (djedu tužitelja ČO, koji je poginuo tijekom II. svjetskog rata) da su u vlasništvo i posjed pripale četiri površine narodnih imena Preslo, Podine, Vrh Ograde i Poštenovac, na kojima da su izvorno bili posađeni vinogradi koji su se prestali obrađivati prije četrdesetak godina, nakon čega da se na tim zemljama uzgajaju masline, sve četiri opisane površine ograđene kamenim suhozidovima nastalim prilikom krčenja zemlje radi sadnje vinograda kada se iskopani kamen ugrađivao u ogradne zidove.

15.1. Posebice je svjedok ĐO (rođen 1939. godine) kazivao da je u svom djetinjstvu upoznao pradjeda tužitelja GO koji da je preminuo pedesetih godina prošlog stoljeća, baku tužitelja U (ostala udovica nakon stradavanja djeda tužitelja ČO u II. svjetskom ratu), ali i roditelja tužitelja oca TO i majku S.

15.1.2. Svjedoci ZO (rođen 1960. godine) i FO (rođen 1957. godine , čija je baka bila sestra prabaki tužitelja), navodeći da i sami posjeduju nekretnine položene u blizini spornih površina, potvrdili su svojim iskazima da danas iste obrađuju tužitelji uzgajajući na predmetnim površinama veći broj stabala maslina .

16. Nastavno iznesenim utvrđenjima valja navesti da je nedvojbeno da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u ovom

XIV P-454/2025

slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), kako predmetna čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] bila uknjižena do 2017. godine (Općinski Odlomak [adresa], Općenarodna imovina) izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine.

17. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda, a utvrđujući odlučne činjenice o utuženim pravima tužitelja vrhu spornih dijelova predmetne nekretnine, iz supstrata izvedenih dokaza nedvojbeno je da su posjednici tih površina, dokazano od sredine prve polovice prošlog stoljeća, bili pravni prednici tužitelja pradjed DO, djed HO i otac TO, kakav su zaključak o posjedovanju su krijepili na utuženim površinama zatečeni artefakti, vrlo uredni ogradni suhozidovi, koji su ukazivali na granice posjeda, ali i unutrašnje vlačice, manje zemljišne površine danas iskorištene za održavanje pojedinih (starih) stabala maslina, očito (iskazi svjedoka) nastale u vrijeme izvorno sadnje vinograda (prije maslina) radi sprječavanja erozije i održavanja vlažnosti zemlje, nedvojbeno i posjedovni upis oca tužitelja SO u listu broj 7557 za K. O. [katastarska općina], te suglasni navodi u parnici saslušanih svjedoka. Ipak, pored svih tih utvrđenja, o istom posjedovanju nije se moglo zaključivati da je trajalo u razdoblju od najmanje 40 godina prije 06. travnja 1941. godine, to da bi se o stjecanju stvarno pravnih ovlaštenja navedenih pravnih prednika tužitelja vrhu ovdje spornih površina moglo utvrditi da je stečeno osnovom izvanredne dosjelosti.

18. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 17. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u točki 16. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a u konkretnom slučaju predmetne površine to jesu kako je ranije obrazloženo, treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredbi istog Zakona.

19. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 18. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su dana

XIV P-454/2025

08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

20. Nastavno iznesenom u točki 19. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

21. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utuženih dijelova predmetnih nekretnina, dakle, vrhu kojih je traženje tužitelja (po osnovi nasljeđivanja pravnih prednika i provedene diobe tužitelja), osporavala tužena kao upisana vlasnica predmetne nekretnine, od značaja je bilo utvrđenje (iskazi u postupku saslušanih svjedoka, očevidom zatečeni artefakti na spornim površina, upis u katastarskom operatu), da su pravni prednici tužitelja, konačno i sami tužitelji, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetne površine, na granice kojeg posjeda ukazuju dobro izvedeni, gabaritima veći, ogradn i kameni suhozidovi, to tako bar od sredine prošlog stoljeća (saslušani svjedoci su ukazivali da je pravni prednik tužitelja, pradjed istih EO, svojim sinovima, tako i djedu tužitelja HO, imanje podijelio 1938. ili 1939. godine), dakle, opisani posjed pravnih prednika tužitelja (otac tužitelja TO rođen 1928. godine umro je 2017. godine, O - 1658/2017, UPP/OS-187/17 javnog bilježnika Nevenke Nakić u Šibeniku), trajao je najmanje u razdoblju od šezdeset godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), tek je za pretpostaviti i znatno duže, jer je EO svojim sinovima 1939. godine podijelio održavano imanje, tako i sporne površine.

22. Uz obrazloženo je podredno za navesti da okolnost što predmetna nekretnina (ovdje sporni dijelovi iste) nije bila dijelom ostavinske imovine oca tužitelja SO, nije od značaja za donošenje presude u konkretnoj pravnoj stvari. Naime, ovdje utuženi dijelovi predmetne mogu se smatrati naknadno pronađenom (ostavinskom) imovinom, pa se o njoj može raspravljati naknadno, pa i u ovoj parnici, posebice, jer je ovdje tužena, kao uknjižena ovlaštenica, osporavala tužiteljima (kao nesumnjivim nasljednicima ranije spomenutih pravnih prednika istih) pravo na toj imovini, to sve sukladno odredbama članaka 234. i 224. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), kakav zaključak snaži i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1541/1996 od

XIV P-454/2025

dana 26. travnja 2000. godine.

23. Uz obrazloženo je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za bitno drugačiji zaključak u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo, niti je tužena nudila za to dokaza, a ukupnost upisa predmetne nekretnine od 2017. godine, koji je u suprotnosti sa utvrđenim stvarnim stanjem vrhu spornih površina, ne otklanja po ocijeni ovog suda savjesnost posjeda tužitelja i njihovih pravnih prednika, pače, ocijenjeno je da je posjedovni upis tužiteljeva oca SO pok. HO vrhu predmetne čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u suvlasničkom razmjeru od 3200/4071177 dijela, dodatna okrjepa utvrđenjima ovog suda kako su ranije obrazložena.

24. Sve izneseno u konačnici impliciralo utvrđenje ovog suda da su tužitelji, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka , sukladno odredbama stavka 3. članka 159. ZVDSP -a i po samom zakonu dosjelošću stekli vlasništvo ovdje spornih površina kako su iste opisane u izreci ove presude, pa je postavljeni tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

25. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 06. svibnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.