Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10745/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐK, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: Pp-1925/2022-15 od 21. lipnja 2024. na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski preinačuje se pobijana presuda na način da se okrivljeni ĐK oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom općinskog suda u Makarskoj broj: Pp-1925/2022-15 od 21. lipnja 2024. okrivljeni ĐK je na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka sud nije mogao sa sigurnošću nedvojbeno utvrditi dokazanim da je okrivljenik zaista počinio prekršaj za koji se tereti pa je sukladno načelu „in dubio pro reo“ iz čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, a temeljem odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe te je određeno da troškovi postupka padaju na teet proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Imotski je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnom ističe da su se ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te da je tužitelj donio pogrešnu i preuranjenu presudu kojom se okrivljenika oslobađa od optužbe, navodeći da je sud zatražio da se dostavi zapisnik o izvršenom toksikološkom vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih toksikoloških vještačenja CZFIIV Ivan Vučetić obzirom da do trenutka održavanja glavne rasprave PGP Imotski nije zaprimila navedeni zapisnik te iz navedenih razloga nije bila u mogućnosti dostaviti sudu traženo. Predlažu da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progon te je pritom ovaj Sud po službenoj dužnosti našao da je okrivljenik oslobođen od optužbe primjenom odredbe čl. 182.č t. 3. Prekršajnog zakona, međutim, pravilno je okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe primjenom čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, odnosno djelo za koje se okrivljenik optužuje kako je to navedeno u optužnom prijedlogu nije prekršaj.

5. Ovlašteni tužitelj sukladno načelu akuzatornosti propisanom u čl. 83. i čl. 160. st. 1. Prekršajnog zakona samostalno i neovisno pokreće prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga (ili izdavanjem prekršajnog naloga, obaveznog prekršajnog naloga) dok je sud ovlašten i dužan sukladno odredbi čl. 161. Prekršajnog zakona ispitati podneseni optužni prijedlog. U konkretnom slučaju iz činjeničnog opisa podnesenog u optužnom prijedlogu nedvojbeno proizlazi da navedena radnja okrivljenika nije prekršaj jer se izričito navodi da se radi o zelenoj biljnoj materiji mirisa karakterističnog na drogu, a samo obilježje prekršaja je posjedovanje droge. Dakle, prvostupanjski sud je imao mogućnosti prilikom ispitivanja optužnog prijedloga osloboditi okrivljenika od optužbe na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona ne provodeći dokazni postupak.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te je u nedostatku dokaza primjenom odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe, pa je ovaj Sud imajući u vidu navedeno pravilnom primjenom zakona na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe, odnosno prvostupanjska presuda je preinačena po službenoj dužnosti u t. 1. izreke ove presude.

7. Nije prihvaćen iz navedenih razloga žalbeni navod tužitelja da su u optužnom prijedlogu navedena sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te da je pogrešna i preuranjena presuda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe.

8. Dakle, odredbom čl. 54. st. 31 Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja posjeduje drogu, biljku ili dio biljke iz koje se može dobiti droga ili tvar koja se može uporabiti za izradu droge (čl. 3. st. 1. citiranog Zakona). Stoga, kako iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 1. t. 1. u svezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga budući da je okrivljenik posjedovao 1 pvc smotuljak sa sadržajem zelene biljne materije i mirisa karakterističnog za drogu marihuana sveukupne težine 0,5 grama te 1 plastičnu mrvicu sa tragovima droge marihuana te iz takve izreke ne proizlazi nedvojbeno, odnosno nedvosmisleno da se u konkretnom slučaju radi o drogi, a što predstavlja zakonsko obilježje prekršaja.

9. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6.svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.