Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10714/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog MC zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog MC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 40 Pp-3459/2021-16, od 2. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog MC, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I te se izriče:

na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog MC (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

što je: 6. prosinca 2021. godine oko 11,15 sati u Varaždinu, ulica Braće Radića 2, ispred zgrade Županijskog suda u Varaždinu, narušavao javni red i mir omalovažavanjem i vrijeđanjem službene osobe u vezi s njegovim obavljanjem službe i to RC, predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, na način da je došao ispred suda u Varaždinu i postavio transparent sa natpisom: „ RC, tri suca su pala da li ćeš i ti“ a što vrijeđa i omalovažava RC, predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, čime da bi počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Uslijed odluke iz točke I žalba okrivljenika u tom dijelu je bespredmetna.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MC te uslijed odluke pod točkom I preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u točki II i III izreke pobijane presude prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna od 80,00 eur za svaki prekršaj te se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku izriče ukupna novčana kazna 160,00 eur (sto šezdeset eur), koju je dužan platiti u roku 90 dana po primitku ove presude ako u tom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona

okrivljeni MC je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur u roku 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: 40 Pp-3459/2021-16 od 2. studenog 2023., okrivljeni MC je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u točkama I., II. i III. počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje prekršaje su mu utvrđene novčane kazne od po 80,00 eur za svaki prekršaj te mu je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. u svezi sa člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 240,00 eur/1.808,28 kuna koju kaznu je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Istom presudom na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika je trajno i bez naknade oduzet predmet prekršaja i to jedan platneni transparent dimenzije 3x2 metra sa natpisom na istome: „RC, tri suca su pala da li ćeš i ti“ fiksirano na dva metra štapa, jedan platneni transparent dimenzije 4x3 metra s natpisom: „RC, znaš li da sudac kriminal i kriminalce ne smije štititi?“ i jedan ručno ispisani transparent veličine 240x160 cm sa sadržajem:“ RC ĐC je pala za 15.000,00 eura, koliko košta zaštita pljačka od 35 milijuna eura“.

3. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te povrede članka 29., članka 38. i članka 42. Ustava te članka 6. i 10. Europske konvencije.

5. Žalba je dijelom bespredmetna a dijelom neosnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnove razloga zbog kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i jeli u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je pri tome ovaj sud po službenoj dužnosti utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I izreke pobijane presude.

7. Naime, od dana počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret u točki I izreke pobijane presude tj. 6. prosinca 2021. godine proteklo je četiri godine, a odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine pa je slijedom navedenog trebalo po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na taj prekršaj na način da se na temelju članka 181. točke 5. prekršajnog postupka odbija optužba protiv okrivljenog MC zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u točki I izreke pobijane presude.

8. Nadalje, u odnosu na prekršaj činjenično opisane u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje žalitelj u žalbi ukazuje, a jednako tako je i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno u tom dijelu utvrđeno.

8.1. Naime, okrivljenik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno valjano obrazloženje o tome zbog čega sud smatra da su postupanja okrivljenika ostvareni elementi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ističe da je doista pred zgradom Županijskog suda u Varaždinu držao transparente sadržaja navedenog u izreci te je detaljno obrazložio motive i namjere takvog postupanja. Okrivljenik se poziva na slobodu izražavanja koje je povezano s pravom na slobodu okupljanja i prosvjeda te predstavlja Ustavno konvencijsko pravo te uključuje i pravo na izražavanje nezadovoljstva s funkcioniranjem sudbene vlasti s tim u vezi ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava na ovom području te smatra da javne i političke osobe, uključujući i suce moraju biti spremne na kritiku ako je kritika povezana uz njihovu javnu funkciju i dužnost upravo zbog većeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti.

9. Međutim, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koje se ukazuje žalbom, budući da odluka ima sukladno odredbi članka 175. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, te obrazloženje sadrži ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedeni dokaza, te je prvostupanjski sud naveo i valjano obrazložio razloge zbog kojih smatra da su ostvareni elementi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa dakle se na istu upućuje okrivljenik radi nepotrebnog ponavljanja, a navedeno je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u točkama 8., 9. i 10. obrazloženja pobijane presude.

10. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da djelo za koje se protiv njega vodi postupak i za koji je proglašen krivim djela nisu prekršaj, budući da se on kritički osvrnuo na rad RC predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, te da se navedeno ne može okvalificirati kao vrijeđanje, međutim po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te osnovano ga proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

11. Slijedom navedenog kako okrivljenik ne poriče objektivni čin prekršaja, smatrajući da nisu ostvarena zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira međutim, radnja u odnosu na citirani prekršaj sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojom se ponižava ili vrijeđa državno tijelo, odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti.

11.1. U istaknutim transparentima kako su navedeni u točki II i točki III izreke pobijane presude te iz sadržaja transparenta i po ocjeni ovog suda neprijeporno je da je okrivljenik omalovažavao vrijeđao predsjednika Županijskog suda u vezi s vršenjem službe te nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da okrivljenik ima na pravo na slobodu mišljenja i izražavanja a koji su mu zagarantirani brojnim dokumentima između ostalih i Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom o ljudskim pravima („Narodne novine-međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02. i 1/06.), : konvencija jer one predstavljaju temeljne ljudske slobode i osnove demokracije međutim ograničene su i to između ostalog i govorom vrijeđanja i omalovažavanja te je neprihvatljivo ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli, informacijama i njihovim širenjem na ponižavajući i uvredljiv način. Odredbom članka 10. stavak 2. Konvencije, čije je Republika Hrvatska država potpisnica, ograničava se sloboda izražavanja (sloboda mišljenja i sloboda primanja i širenje informacija ideja bez uplitanja) onda kada je to nužno radi određenih interesa države, a između ostaloga i zaštite ugleda drugih, pri čemu eventualno sankcioniranje vrijeđanje i omalovažavanje koji se sastoji od verbalnog, pogrdnim izrazima kojima se na uvredljiv način karakterizira službena osoba u obavljanju službene dužnosti, predstavlja legitiman cilj upravo radi zaštite dostojanstva drugih, čime se štite temeljne vrijednosti demokratskog društva, a da se prekomjerno ne zadire u slobodu izražavanja. Stavom izraženih u spornim transparentima, po ocjeni ovog suda jasno je izražena namjera vrijeđanja i omalovažavanja predsjednika suda.

12. Slijedom navedenog svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvog ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava ili vrijeđa drugoga, službene osobe u obavljanju službene dužnosti te treba postići pravičnu ravnotežu između zaštite slobode izražavanja koja kako jamči članak 10. stavak 1. Konvencije s jedne strane i zaštita i ugleda drugih s druge strane kako to propisuje članak 10. Konvencije, a u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi ili omalovažavajući izrazi.

13. Zbog navedenog nije osnovana žalba niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Razmatrajući oduku o pojedinačno utvrđenim novčanim kaznama sukladno članku 39. stavku 1. točke 3. Prekršajnog zakona a koja kazna je preinačena uslijed odbijanja optužbe zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I izreke pobijane presude ovaj sud je zaključio da je izrečena ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenju prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije da će se tako izrečenom novčanom kaznom u iznosu od 160,00 eur ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

14.1. Naime, za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute 50,00 do 200,00 dem ili alternativna kazna zatvora do 30 dana dok je novim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana („Narodne novine“ broj: 114/2022.) koji zakon je najblaži za okrivljenika utvrđene novčane kazne predstavljaju prije svega blažu vrstu propisane kazne za počinjeni prekršaj a izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra dostatnim kako svim okolnostima počinjenog prekršaja tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanje novčane kazne u nižem odnosu.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojem rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.

16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Zapisničar:

Ivica Ožbolt, v.r.

Predsjednica vijeća:

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.