REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2466/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika I-III-tužitelja SH, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti:

- I-tužiteljici DH iznos od 14.962,41 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 7.916,81 eur od 27. srpnja 2024. do isplate,

- 400,00 eur od 6. svibnja 2026. do isplate,

- 1.645,60 eur od 27. srpnja 2024. do isplate te na iznos od

- 5.000,00 eur od 3. svibnja 2025. do isplate,

- II-tužitelju KH iznos od 4.984,48 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 4.584,48 eur od 27. srpnja 2024. do isplate te na iznos od

- 400,00 eur od 6. svibnja 2026. do isplate,

- III-tužitelju OH iznos od 4.984,48 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 4.584,48 eur od 27. srpnja 2024. do isplate te na iznos od

- 400,00 eur od 6. svibnja 2026. do isplate,

kao i nadoknaditi I-III-tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.788,37 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2026. do isplate, sve zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenih zahtjeva I-III-tužitelja za isplatu zateznih kamata i to:

- I-tužiteljice DH za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 400,00 eur počev od 27. srpnja 2024. do 5. svibnja 2026. te na dosuđeni iznos od 5.000,00 eur počev od 27. srpnja 2024. do 2. svibnja 2025.,

- II-tužitelja KH za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 400,00 eur počev od 27. srpnja 2024. do 5. svibnja 2026. te

- III-tužitelja OH za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 400,00 eur počev od 27. srpnja 2024. do 5. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 27. listopada 2025. u dijelu u kojem I-tužiteljica DH s osnova imovinske štete za trošak nadgrobnog spomenika potražuje daljnji iznos od 500,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 27. listopada 2025. u dijelu u kojem II-tužitelj KH i III-tužitelj OH s osnova neimovinske štete potražuju daljnje iznose od po 582,33 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Tužba je povučena od strane I-tužiteljice DH za iznos od 6.422,27 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. I-III-tužitelji u tužbi navode da je dana 18.5.2024. na raskrižju Radničke ceste i Žitnjačke ceste pri neočekivanom i intenzivnom kočenju autobusa registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ZET-a kao putnik u tom autobusu teško stradao pok. GH koji je uslijed zadobivenih ozljeda umro **.**.2024. pa kako je ovaj autobus bio osiguran kod tuženika policom broj [broj police], to I-III-tužitelji od tuženika potražuju isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti uslijed duševnih boli koje trpe zbog smrti bliske osobe i to I-tužiteljica u iznosu od 44.000,00 eur, kao njegova supruga, a II i III-tužitelji u iznosima od po 30.000,00 eur, kao njegovi sinovi, a kako su svi oni imali i materijalne troškove, to I-III-tužitelji s osnova imovinske štete za troškove žalobne odjeće potražuju po 400,00 eur, a I- tužiteljica pored toga potražuje i daljnju imovinsku štetu i to:

- za troškove karmina i sprovoda – 3.650,20 eur

- za trošak grobnog mjesta – 5.000,00 eur te

- za trošak nadgrobnog spomenika – 5.000,00 eur.

Stoga I-tužiteljica potražuje ukupno 58.050,20 eur, a II i III-tužitelji potražuju ukupno po 30.400,00 eur te svi tužitelji na zatražene iznose potražuju zatezne kamate od 27.7.2024. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, ali kako je tuženik u mirnom postupku I-tužiteljici već isplatio iznos od 36.665,52 eur, dok je II i III- tužiteljima već isplatio iznose od po 25.415,52 eur, to I-tužiteljica u tužbi potražuje isplatu daljnjih 28.384,68 eur, a II i III-tužitelji potražuju u tužbi isplatu daljnjih po 4.984,48 eur. Tužitelji potražuju i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak predmetnog štetnog događaja, ali ističe prigovor podijeljene odgovornosti smatrajući da je prednik I-III-tužitelja doprinio nastanku istoga s najmanje 20% zbog nekorištenja rukohvata i dostupnih sjedećih mjesta pri čemu napominje da nije postojala izvanredna situacija u prometu niti je došlo do prometne nesreće, nego se je radilo o zaustavljanju na crveno svjetlo semafora tijekom kojega ostali putnici nisu ozlijeđeni. Tuženik tvrdi da je u mirnom postupku isplatio I-tužiteljici iznos od 36.748,71 eur (za duševne boli zbog smrti bračnog druga ukupno 36.083,19 eur, a za troškove karmina i sprovoda iznos od 665,52 eur), dok je II i III-tužiteljima isplatio iznose od po 25.498,71 eur (za duševne boli zbog smrti oca ukupno po 24.833,19 eur, a za troškove sprovoda i karmina iznose od po 665,52 eur) smatrajući da je time u cijelosti ispunio svoju obvezu. S druge strane, tuženik smatra da su preostali zahtjevi postavljeni paušalno (troškovi žalobne odjeće, nadgrobnog spomenika, grobnog mjesta) odnosno da tužitelji nisu dokazali da su takve troškove imali niti da su isti bili nužni u zatraženim iznosima. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti.

3. Napominje se da su I-III-tužitelji u podnesku od 27.10.2025. (stranica 81-83) uzimajući u obzir navode tuženika iz odgovora na tužbu konačno postavili svoje tužbene zahtjeve tako da:

- I-tužiteljica potražuje isplatu ukupno 15.462,41 eur (za duševne boli zbog smrti supruga daljnjih 7.916,81 eur jer joj je tuženik po tom osnovu već isplatio iznos od 36.083,19 eur; za žalobnu odjeću iznos od 400,00 eur jer joj tuženik po tom osnovu nije ništa isplatio; na ime troškova sprovoda i karmina iznos od 1.645,60 eur jer je tuženik njoj te II i III-tužiteljima po tom osnovu isplatio ukupno 1.996,56 eur uz napomenu da je nejasno zašto I-tužiteljica po tom osnovu potražuje samo iznos od 1.645,60 eur, a ne iznos od 1.653,64 eur (3.650,20 eur umanjeno za ukupno isplaćeni iznos od 1.996,56 eur iznosi 1.653,64 eur), dok na ime troška nadgrobnog spomenika potražuje iznos od 5.500,00 eur prema računu od 3.5.2025.) pri čemu je I- tužiteljica povukla tužbu s osnova zahtjeva za trošak grobnog mjesta navodeći da je isto kupljeno prije smrti njenog supruga;

- II i III-tužitelji potražuju isplatu iznosa od po 5.566,81 eur (za duševne boli zbog smrti oca iznose od po 5.166,81 eur navodeći da su u tužbi omaškom od iznosa koje potražuju s osnova neimovinske štete oduzeli iznose koji su im plaćeni na ime troškova sprovoda, dok za žalobnu odjeću i dalje potražuju iznose od po 400,00 eur jer im tuženik po tom osnovu nije ništa isplatio).

4. Kako je I-tužiteljica tek u podnesku od 27.10.2025. (stranica 81-83) s osnova imovinske štete za trošak nadgrobnog spomenika povisila tužbeni zahtjev za iznos od 500,00 eur, čime je tužba preinačena, sud pod točkom I. izreke rješenja ovakvu preinaku tužbe nije dopustio jer je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na ročištu 12.5.2025. (stranica 49), a imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka s time da ovaj sud smatra da je I-tužiteljica tužbu na ovaj način mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka jer je iz računa (stranica 67) vidljivo da je isti izdan i plaćen 3.5.2025., dok je na ročištu 12.5.2025. samo navedeno da će taj račun biti dostavljen, bez učinjene preinake tužbe u tom dijelu. Nadalje, kako su II i III-tužitelji u podnesku od 27.10.2025. (stranica 81-83) povisili svoje tužbene zahtjeve s osnova neimovinske štete za iznose od po 582,33 eur čime je tužba preinačena tek nakon zaključenja prethodnog postupka, to niti takva preinaka tužbe nije dopuštena pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja imajući u vidu da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka s time da su II i III-tužitelji također mogli na ovaj način preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka jer je tuženik već u odgovoru na tužbu naveo na što se odnose iznosi od po 20.665,52 eur koji su im isplaćeni prije podnošenja tužbe tj. 12.9.2024. (stranica 33).

5. Imajući u vidu da sud nije dopustio ove preinake tužbe od strane I-III-tužitelja, to I- tužiteljica, dakle, konačno potražuje iznos od 14.962,41 eur pa kako je u tužbi potraživala ukupan iznos od 21.384,68 eur, to je tužbeni zahtjev snizila za ukupno 6.422,27 eur , čime je tužba djelomično povučena za taj iznos zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, a čemu se tuženik nije protivio, pa je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom III.

6. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 21), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 29-35), u dokumentaciju koju su tužitelji predali na ročištu 12.5.2025. (stranica 51) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 13.6.2025. (stranica 67-72), pročitan je spis I. postaje prometne policije Zagreb (stranica 55-64), saslušan je svjedok ČH (stranica 76 i 77), a proveden je i dokaz saslušanjem I-tužiteljice (stranica 78), II-tužitelja (stranica 78 i 79) i III-tužitelja (stranica 79), kao stranaka.

7. Tužbeni zahtjevi I-III-tužitelja su djelomično osnovani.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, ali je sporno je li prednik tužitelja doprinio nastanku ovog štetnog događaja zbog eventualnog nepoduzimanja mjera radi vlastite sigurnosti. Također nije sporno da je tuženik I-tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 36.748,71 eur (za duševne boli zbog smrti bračnog druga ukupno 36.083,19 eur, a za troškove karmina i sprovoda iznos od 665,52 eur), a da je II i III-tužiteljima isplatio iznose od po 25.498,71 eur (za duševne boli zbog smrti oca ukupno po 24.833,19 eur, a za troškove sprovoda i karmina iznose od po 665,52 eur), dok je sporno jesu li I-III- tužitelji imali daljnje zatražene troškove odnosno jesu li isti bili nužni u zatraženim iznosima.

9. I-tužiteljica u svom iskazu (stranica 78) navodi da je njen pokojni suprug, koji je tada imao 74 godine te koji se je inače normalno kretao i obavljao poslove za sebe i svoju obitelj, predmetnog dana išao nešto obaviti na Kvaternikov trg radi čega je krenuo autobusom. Međutim, tvrdi da se je vratio kući neobavljenog posla rekavši joj da je u tom autobusu pao na leđa i udario glavom o pod i to zato što je autobus naglo zakočio pa da je stoga odustao od obavljanja ovoga posla i izašao van te prešao cestu gdje ga je slučajno uočio sin OH koji ga je autom odvezao kući. Tvrdi da ju je tražio tabletu jer ga je zaboljela glava pa kako je rekao da ga glava baš jako boli, to su ga odvezli u bolnicu gdje mu je ista snimljena te je odmah podvrgnut operativnom zahvatu nakon čega ih više nije prepoznao te je nakon 58 dana provedenih na intenzivnoj njezi i umro. Navodi da ih je njegova smrt sve jako šokirala i iznenadila ističući da je ona s njime bila u braku 47 godina te da je nakon njegove smrti nosila crninu godinu dana, a kako ju je to zateklo, to je morala takvu odjeću kupovati pa je za istu potrošila sigurno 400,00 eur koje sada potražuje. Navodi da su supruga pokopali na groblju Markovo polje gdje su od ranije imali grobno mjesto na kojem su u međuvremenu postavili nadgrobni spomenik koji je ona platila 5.500,00 eur, dok su u troškovima karmina i sprovoda svi sudjelovali tj. u tome su joj pomogli sinovi KH i OH.

10. II-tužitelj u svom iskazu (stranica 78 i 79) tvrdi da mu je poznato da je njegov otac nastradao vozeći se u autobusu ZET-a dok je stajao i to zato što je taj autobus naglo zakočio pred semaforom nakon čega se je isti zaustavio tek na sljedećem stajalištu koje je udaljeno 50 metara. Tvrdi da je otac po dolasku kući rekao da se je držao za rukohvat pri tome kočenju s time da je pored sebe imao torbu na kotače te da nije držao torbu u rukama. Također tvrdi da je pokojni otac bio dobrog zdravlja te da se je normalno kretao pa da ih je sve njegova smrt jako pogodila jer se radilo o ovakvom izvanrednom događaju, a osim toga im je bilo jako teško i prije njegove smrti jer su ga odlazili gotovo svakodnevno obilaziti u bolnici gdje je ležao na intenzivnoj njezi te ih više nije prepoznavao. Navodi da je sve troškove oko sprovoda i karmina te podizanja nadgrobnog spomenika snosila majka, dok su joj oni, sinovi, pomagali u nekim drugim stvarima. Navodi da je i on nakon očeve smrti morao nabavljati žalobnu odjeću ne samo za dane oko sprovoda, već i za razdoblje od godinu dana nakon očeve smrti pa je za istu potrošio oko 400,00 eur, koliko sada i potražuje, dok su grobno mjesto doista imali i prije ovoga događaja na groblju Markovo polje.

11. III-tužitelj u svom iskazu (stranica 79) potvrđuje ovakve navode majke i brata pri čemu tvrdi da je i on teško podnio smrt svoga oca te da je i on morao nabavljati žalobnu odjeću za koju je potrošio najmanje 400,00 eur koliko i potražuje, dok je majka snosila sve troškove oko sprovoda i karmina te podizanja nadgrobnog spomenika. Potvrđuje i to da je otac nakon ovoga događaja rekao da je pao u autobusu zato što je isti naglo zakočio s time da se ne sjeća je li rekao da se je pri tome držao za rukohvat. Nadalje, navodi kako je otac rekao da je vozaču toga autobusa izjavio da ne treba zvati hitnu pomoć.

12. Svjedok ČH u svom iskazu (stranica 76 i 77) potvrđuje da je kao vozač ZET-a predmetnog dana upravljao autobusom te da se sjeća kako je na stanici [adresa] u taj autobus ušao jedan putnik i to na druga vrata s time da je taj autobus imao četvera vrata jer se radilo o zglobnom autobusu. Također se sjeća da u autobusu nije bilo gužve te iako je bilo slobodnih mjesta za sjedenje, taj putnik je ostao stajati na sredini autobusa leđima okrenut od njega pri čemu tvrdi da se isti nije držao za rukohvat pa kada je prije druge stanice prikočio zbog uključenog crvenog svjetla na semaforu, vidio je da je taj putnik pao, ali ne zna je li se udario u neki dio tijela, a kada je stao na stajalištu, pitao ga je kako je i je li potrebno zvati hitnu na što je isti odgovorio da je dobro i da to nije potrebno te je na toj stanici izašao iz autobusa. Pri tome tvrdi da to nije bilo kočenje većeg intenziteta jer se nije događalo ništa izvanredno na cesti te da zbog toga događaja protiv njega nije pokrenut nikakav postupak niti u njegovoj firmi niti izvan nje, već je zbog toga dva tjedna bio na bolovanju. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja pojašnjava da je vidio da se ovaj putnik ne drži za rukohvat kada je ušao u autobus nakon čega ga je i dalje mogao pratiti putem retrovizora, ali da je u trenutku kada se je zaustavljao pred semaforom gledao ispred sebe tj. u semafor. Na posebna pitanja tuženika navodi da se je ovaj putnik pri ulasku u autobus normalno kretao, da je u jednoj ruci držao torbu, da nije ni sa kime u autobusu komunicirao, da je u tom autobusu bilo još najmanje 5-6 putnika koji su stajali, ali da nitko drugi nije pao niti "poletio" zbog ovog kočenja, da je stajao u sredini autobusa, da su s jedne i druge strane postojala prazna sjedala za koja se je mogao primiti kao i za rukohvate iznad tih sjedala, da su mu pomogli drugi putnici podići se nakon pada te da nije neuobičajeno da putnici ulaze na druga vrata.

13. Kako, dakle, nije sporno da je prednik tužitelja predmetne zgode nastradao kao putnik u autobusu tako što je pao u trenutku kada je vozač toga autobusa prikočio zbog uključenog crvenog svjetla na semaforu pri čemu nije sporno da je upravo zbog posljedica toga pada i umro, te kako ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da isti ne bi poduzeo mjere radi vlastite sigurnosti jer iz iskaza svjedoka ČH, vozača toga autobusa, proizlazi da se je prednik tužitelja normalno kretao pri ulasku u autobus te da je nije neuobičajeno što je ušao na druga vrata, a da je ostao stajati jednako kao i neki drugi putnici, neovisno o tome što je bilo slobodnih sjedećih mjesta s time da on ne može potvrditi je li se prednik tužitelja držao za rukohvat u trenutku predmetnog zaustavljanja pred semaforom jer je tada gledao u semafor ispred sebe, to sud nije utvrdio postojanje bilo kakvog doprinosa prednika tužitelja nastanku ovog štetnog događaja jer tuženik izvođenjem ovoga dokaza nije dokazao da se prednik tužitelja nije držao za rukohvat u trenutku ovoga kočenja kao niti činjenicu da se ne bi radilo o izvanrednoj situaciji u prometu odnosno da intenzitet ovoga kočenja ne bi bio takav da bi prouzročio pad prednika tužitelja i u slučaju da se je isti držao za rukohvat pri čemu se napominje da se od putnika ne može zahtijevati da koriste sjedeća mjesta u autobusu i u slučaju kada takva mogućnost doista postoji jer korištenje istih u javnom gradskom prijevozu nije obavezno niti nužno, već je dapače predviđen i taj način korištenja ovih vozila. S druge strane, iz iskaza I- tužiteljice, kojeg je sud prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično, proizlazi da joj je suprug po povratku kući rekao da je pao u autobusu upravo zbog naglog kočenja istoga, kako to navodi i III-tužitelj u svom iskazu, dok iz iskaza II- tužitelja, kojeg je sud također prihvatio kao istinit iz istih razloga, proizlazi da je im je otac po dolasku kući rekao da se je držao za rukohvat pri tome kočenju s time da je pored sebe imao torbu na kotače pa da nije držao torbu u rukama.

14. Imajući u vidu da I-tužiteljica u svom iskazu navodi da ih je smrt njenog supruga sve jako šokirala i iznenadila te da je ona s njime bila u braku 47 godina, da II-tužitelj u svom iskazu navodi da je pokojni otac bio dobrog zdravlja te da se je normalno kretao pa da ih je sve njegova smrt jako pogodila jer se radilo o ovakvom izvanrednom događaju, a osim toga im je bilo jako teško i prije njegove smrti jer su ga odlazili gotovo svakodnevno obilaziti u bolnici gdje je ležao na intenzivnoj njezi te ih više nije prepoznavao, dok III-tužitelj u svom iskazu navodi da je i on teško podnio smrt svoga oca, to je nesumnjivo da svi tužitelji trpe duševne boli zbog smrti pokojnog GH radi čega im je temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) utvrđena pravična novčana naknada neimovinske štete uslijed tih duševnih bolova koje trpe i koje će nesumnjivo trpjeti u budućnosti i to

I-tužiteljica, kao njegova supruga, a II i III-tužitelji, kao njegova djeca, pa je tako I- tužiteljici po tom osnovu utvrđen iznos od 45.000,00 eur, a II i III-tužiteljima iznosi od po 30.000,00 eur, ali kako nije sporno da je I-tužiteljici po tom osnovu već isplaćen iznos od 36.083,19 eur te kako ona po tom osnovu potražuje samo isplatu daljnjih 7.916,81 eur, to joj je po ovom osnovu i dosuđen taj zatraženi iznos od 7.916,81 eur. Nadalje, kako tuženik navodi da je II i III-tužiteljima po tom osnovu već isplatio iznose od po 24.833,19 eur (20.000,00 eur + 4.833,19 eur), a oni po tom osnovu potražuju daljnjih samo 4.584,48 eur, to je po ovom osnovu svakom od njih valjalo i dosuditi po 4.584,48 eur.

15. Nadalje, I-III-tužitelji potražuju iznose od po 400,00 eur s osnova troškova žalobne odjeće pa kako I-tužiteljica u svom iskazu navodi da je nakon smrti supruga nosila crninu godinu dana, a kako ju je to zateklo, to je morala takvu odjeću kupovati pa je za istu potrošila sigurno 400,00 eur, te kako II-tužitelj u svom iskazu navodi da je i on nakon očeve smrti morao nabavljati žalobnu odjeću ne samo za dane oko sprovoda, već i za razdoblje od godinu dana nakon očeve smrti pa da je za istu potrošio oko 400,00 eur, dok III-tužitelj u svom iskazu tvrdi da je i on morao nabavljati žalobnu odjeću za koju je potrošio najmanje 400,00 eur, pri čemu se napominje da je sud iskaze I-III-tužitelja prihvatio i u tom dijelu kao istinite jer je nošenje žalobne odjeće u takvom razdoblju nakon smrti bliske osobe uobičajeno s time da ovaj sud smatra ove zatražene iznose primjerenim tržišnim cijenama takve odjeće, to je I-III- tužiteljima temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a valjalo dosuditi po tom osnovu iznose od po 400,00 eur.

16. Kako I-tužiteljica pored toga potražuje i naknadu imovinske štete s osnova troškova karmina i sprovoda te kako iz računa br. 103/1/1 od 24.7.2024. izdanog od strane Pogrebnih usluga Miroševac (stranica 13) te iz računa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Gradska groblja od 18.7.2024. (stranica 14) proizlazi da ukupni troškovi sprovoda iznose 1.850,20 eur (1.495,71 eur + 354,49 eur), dok iz računa Restorana Pyrus od 18.7.2024. (stranica 15) proizlazi da troškovi karmina iznose 1.800,00 eur, a što sveukupno iznosi 3.650,20 eur, koliko I-tužiteljica i potražuje po tom osnovu, a ovaj sud smatra da se radi o uobičajenim troškovima pogreba te primjerenim troškovima karmina koje se obavljaju sukladno običajima nakon pogreba, to je I-tužiteljici po tom osnovu utvrđen iznos od 3.650,20 eur, ali kako nije sporno da je tuženik po tom osnovu već isplatio I-III-tužiteljima ukupan iznos od 1.996,56 eur, a I-tužiteljica po tom osnovu potražuje samo daljnjih 1.645,60 eur, to joj je taj iznos po ovom osnovu valjalo i dosuditi.

17. Konačno, I-tužiteljica potražuje i naknadu imovinske štete s osnova troška nadgrobnog spomenika pa kako je iz računa br. 18/O/01 od 3.5.2025. (stranica 67) ispostavljenog od strane Klesarstva Ivančan d.o.o. na ime KH, proizlazi da cijena usluge izrade i postave spomenika iznosi 5.500,00 eur uz napomenu da je II- tužitelj u svom iskazu naveo kako je troškove podizanja nadgrobnog spomenika snosila majka tj. I-tužiteljica, to je I-tužiteljici temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a valjalo po ovome osnovu dosuditi iznos od 5.000,00 eur, koliko ista po tom osnovu i traži imajući u vidu da preinaka tužbe za daljnjih 500,00 eur nije dopuštena.

18. Slijedom svega navedenoga, pod točkom I. izreke presude I-tužiteljici je kao neimovinska šteta s osnova duševnih boli zbog smrti supruga dosuđen daljnji iznos od 7.916,81 eur, dok su II i III-tužiteljima s osnova duševnih boli zbog smrti oca dosuđeni daljnji iznosi od po 4.584,48 eur s time da je I-III-tužiteljima temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a na ove iznose priznato pravo na zatezne kamate od 27.7.2024. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Nadalje, I-III-tužiteljima su s osnova imovinske štete za troškove žalobne odjeće dosuđeni iznosi od po 400,00 eur zajedno sa zateznom kamatom tek od 6.5.2026. do isplate imajući u vidu da je visina ove štete temeljem odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa je stoga pod točkom II. izreke presude odbijen preostali dio tužbenih zahtjeva I-III-tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose od po 400,00 eur počev od 27.7.2024. do 5.5.2026. Nadalje, I-tužiteljici je pod točkom I. izreke presude dosuđen daljnji iznos imovinske štete s osnova troškova sprovoda i karmina u iznosu od 1.645,60 eur zajedno sa zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a tek od 27.7.2024. jer ista potražuje zatezne kamate i na taj dio štete tek od toga datuma, a ne od datuma nastanka ove štete tj. od dana plaćanja navedenih troškova. Konačno, I-tužiteljici je pod točkom I. izreke presude s osnova imovinske štete za troškove nadgrobnog spomenika dosuđen iznos od 5.000,00 eur na koji iznos joj je temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a priznato pravo na zatezne kamate tek od 3.5.2025. do isplate imajući u vidu da je iz računa br. 18/O/01 od 3.5.2025. (stranica 67) vidljivo da je isti plaćen 3.5.2025. tj. na dan izdavanja istoga pa je stoga pod točkom II. izreke presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.000,00 eur od 27.7.2024. do 2.5.2025.

19. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a imajući u vidu da I-III-tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnim dijelovima svojih zahtjeva zbog kojih nisu nastali posebni troškovi. Trošak I-III-tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) prema vrijednosti predmeta spora za svaku pojedinu radnju i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 6.2.2025. i 27.10.2025. u iznosima od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 13.6.2025. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 12.5.2025., 29.9.2025. i 20.3.2026. u iznosima od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 3.050,00 eur koji je temeljem Tbr. 40. toč. 1. uvećan za 20% zbog zastupanja ukupno tri tužitelja, a za iznos od 610,00 eur pa navedeno ukupno iznosi 3.660,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 915,00 eur. Pored toga, I-III-tužiteljima su temeljem Tbr. 32. toč. 1. za sastav odštetnog zahtjeva od 26.7.2024. (stranica 88-90) te za sastav prigovora na odluku tuženika od 23.9.2024. (stranica 93-96) utvrđeni iznosi od po 1.974,00 eur (zatraženih 987 bodova x 2,00 eur) koji su također uvećani za 20% temeljem Tbr. 40. toč. 1. za iznos od 789,60 eur pa navedeno ukupno iznosi 4.737,60 eur, a čemu nije pribrojen PDV jer tužitelj isti na ove iznose ne traže. Stoga je I-III-tužiteljima na taj način utvrđen iznos od ukupno 9.312,60 eur (4.737,60 eur + 3.660,00 eur + 915,00 eur) čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u uplaćenom iznosu od 180,00 eur te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 295,77 eur pa sveukupni parnični trošak I-III-tužitelja iznosi 9.788,37 eur koliko je tuženiku pod točkom I. izreke presude i naloženo da im nadoknadi.

20. Na dosuđeni parnični trošak I-III-tužiteljima je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 6.5.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

21. I-III-tužiteljima su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku I-III-tužitelja

- punomoćnicima tuženika