24 P-1646/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz OD Matulić, Bilić & Vrsalović d.o.o. Split, Loretska 25, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 1. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenikom punomoćnika tuženika Tea Živaljić, odvj. vježbenica, po objavi odluke, 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužitelju, ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 3.417,04
€ (tritisućečetristosedamnaesteuračetricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
na iznos od 48,81 € od dana 25. studenog 2006.
na iznos od 27,35 € od dana 25. prosinca 2006.
na iznos od 29,27 € od dana 25. siječnja 2007.
na iznos od 27,19 € od dana 25. veljače 2007.
na iznos od 25,44 € od dana 25. ožujka 2007.
na iznos od 28,76 € od dana 25. travnja 2007.
na iznos od 24,73 € od dana 25. svibnja 2007.
na iznos od 25,81 € od dana 25. lipnja 2007.
na iznos od 23,69 € od dana 25. srpnja 2007.
na iznos od 25,88 € od dana 25. kolovoza 2007.
na iznos od 24,62 € od dana 25. rujna 2007.
na iznos od 25,06 € od dana 25. listopada 2007.
na iznos od 25,42 € od dana 25. studenog 2007.
na iznos od 23,68 € od dana 25. prosinca 2007.
na iznos od 23,20 € od dana 25. siječnja 2008.
na iznos od 31,21 € od dana 25. veljače 2008.
na iznos od 29,96 € od dana 25. ožujka 2008.
na iznos od 32,18 € od dana 25. travnja 2008.
na iznos od 30,30 € od dana 25. svibnja 2008.
na iznos od 30,99 € od dana 25. lipnja 2008.
na iznos od 28,61 € od dana 25. srpnja 2008.
na iznos od 27,78 € od dana 25. kolovoza 2008.
na iznos od 25,52 € od dana 25. rujna 2008.
na iznos od 28,56 € od dana 25. listopada 2008.
na iznos od 25,70 € od dana 25. studenog 2008.
na iznos od 30,33 € od dana 25. prosinca 2008.
na iznos od 36,09 € od dana 25. siječnja 2009.
na iznos od 37,17 € od dana 25. veljače 2009.
na iznos od 34,17 € od dana 25. ožujka 2009.
na iznos od 36,33 € od dana 25. travnja 2009.
na iznos od 31,36 € od dana 25. svibnja 2009.
na iznos od 31,13 € od dana 25. lipnja 2009.
na iznos od 30,92 € od dana 25. srpnja 2009.
na iznos od 31,76 € od dana 25. kolovoza 2009.
na iznos od 30,11 € od dana 25. rujna 2009.
na iznos od 27,08 € od dana 25. listopada 2009.
na iznos od 30,73 € od dana 25. studenog 2009.
na iznos od 29,13 € od dana 25. prosinca 2009.
na iznos od 29,06 € od dana 25. siječnja 2010.
na iznos od 28,49 € od dana 25. veljače 2010.
na iznos od 24,36 € od dana 25. ožujka 2010.
na iznos od 26,82 € od dana 25. travnja 2010.
na iznos od 26,20 € od dana 25. svibnja 2010.
na iznos od 24,13 € od dana 25. lipnja 2010.
na iznos od 24,76 € od dana 25. srpnja 2010.
na iznos od 26,67 € od dana 25. kolovoza 2010.
na iznos od 26,81 € od dana 25. rujna 2010.
na iznos od 27,21 € od dana 25.listopada 2010.
na iznos od 30,34 € od dana 25.studenog 2010.
na iznos od 28,48 € od dana 25. prosinca 2010.
na iznos od 30,20 € od dana 25. siječnja 2011.
na iznos od 31,00 € od dana 25. veljače 2011.
na iznos od 26,69 € od dana 25. ožujka 2011.
na iznos od 28,30 € od dana 25. travnja 2011.
na iznos od 26,31 € od dana 25. svibnja 2011.
na iznos od 24,63 € od dana 25. lipnja 2011.
na iznos od 26,26 € od dana 25. srpnja 2011.
na iznos od 27,20 € od dana 25.kolovoza 2011.
na iznos od 27,64 € od dana 25. rujna 2011.
na iznos od 26,63 € od dana 25. listopada 2011.
na iznos od 27,39 € od dana 25. studenog 2011.
na iznos od 27,18 € od dana 25. prosinca 2011.
na iznos od 29,34 € od dana 25. siječnja 2012.
na iznos od 29,61 € od dana 25. veljače 2012.
na iznos od 26,01 € od dana 25. ožujka 2012.
na iznos od 27,73 € od dana 25. travnja 2012.
na iznos od 27,65 € od dana 25. svibnja 2012.
na iznos od 27,13 € od dana 25. lipnja 2012.
na iznos od 25,20 € od dana 25. srpnja 2012.
na iznos od 25,28 € od dana 25. kolovoza 2012.
na iznos od 22,86 € od dana 25. rujna 2012.
na iznos od 26,45 € od dana 25. listopada 2012.
na iznos od 26,83 € od dana 25. studenog 2012.
na iznos od 25,58 € od dana 25. prosinca 2012.
na iznos od 27,08 € od dana 25. siječnja 2013.
na iznos od 27,33 € od dana 25. veljače 2013.
na iznos od 25,05 € od dana 25. ožujka 2013.
na iznos od 27,36 € od dana 25. travnja 2013.
na iznos od 25,50 € od dana 25. svibnja 2013.
na iznos od 23,08 € od dana 25. lipnja 2013.
na iznos od 22,80 € od dana 25. srpnja 2013.
na iznos od 24,65 € od dana 25. kolovoza 2013.
na iznos od 26,55 € od dana 25. rujna 2013.
na iznos od 25,94 € od dana 25. listopada 2013.
na iznos od 27,15 € od dana 25. studenog 2013.
na iznos od 25,94 € od dana 25. prosinca 2013.
na iznos od 26,55 € od dana 25. siječnja 2014.
na iznos od 27,07 € od dana 25. veljače 2014.
na iznos od 24,65 € od dana 25. ožujka 2014.
na iznos od 25,27 € od dana 25. travnja 2014.
na iznos od 23,83 € od dana 25. svibnja 2014.
na iznos od 23,49 € od dana 25. lipnja 2014.
na iznos od 23,81 € od dana 25. srpnja 2014.
na iznos od 24,11 € od dana 25. kolovoza 2014.
na iznos od 23,82 € od dana 25. rujna 2014.
na iznos od 24,43 € od dana 25. listopada 2014.
na iznos od 25,10 € od dana 25. studenog 2014.
na iznos od 23,56 € od dana 25. prosinca 2014.
na iznos od 25,23 € od dana 25. siječnja 2015.
na iznos od 23,94 € od dana 25. veljače 2015.
na iznos od 20,15 € od dana 25. ožujka 2015.
na iznos od 20,29 € od dana 25. travnja 2015.
na iznos od 17,76 € od dana 25. svibnja 2015.
na iznos od 19,18 € od dana 25. lipnja 2015.
na iznos od 18,63 € od dana 25. srpnja 2015.
na iznos od 17,43 € od dana 25. kolovoza 2015.
na iznos od 18,67 € od dana 25. rujna 2015.
na iznos od 18,06 € od dana 25.listopada 2015.
na iznos od 18,57 € od dana 25. studenog 2015.
na iznos od 18,37 € od dana 25. prosinca 2015.
na iznos od 19,25 € od dana 25. siječnja 2016.
na iznos od 17,19 € od dana 25. veljače 2016.
na iznos od 13,73 € od dana 25. ožujka 2016.
na iznos od 13,09 € od dana 25. travnja 2016.
na iznos od 12,59 € od dana 25. svibnja 2016.
na iznos od 13,56 € od dana 25. lipnja 2016.
na iznos od 12,01 € od dana 25. srpnja 2016.
na iznos od 11,42 € od dana 25. kolovoza 2016.
na iznos od 11,45 € od dana 25. rujna 2016.
na iznos od 11,14 € od dana 25. listopada 2016.
na iznos od 11,93 € od dana 25. studenog 2016.
na iznos od 11,61 € od dana 25. prosinca 2016.
na iznos od 11,14 € od dana 25. siječnja 2017.
na iznos od 8,79 € od dana 25. veljače 2017.
na iznos od 7,51 € od dana 25. ožujka 2017.
na iznos od 9,14 € od dana 25. travnja 2017.
na iznos od 7,91 € od dana 25. svibnja 2017.
na iznos od 7,75 € od dana 25. lipnja 2017.
na iznos od 7,26 € od dana 25. srpnja 2017.
na iznos od 8,23 € od dana 25. kolovoza 2017.
na iznos od 8,78 € od dana 25. rujna 2017.
na iznos od 9,03 € od dana 25. listopada 2017.
na iznos od 10,47 € od dana 25. studenog 2017.
na iznos od 9,63 € od dana 25. prosinca 2017.
na iznos od 6,90 € od dana 25. siječnja 2018.
na iznos od 7,01 € od dana 25. veljače 2018.
na iznos od 6,33 € od dana 25. ožujka 2018.
na iznos od 6,15 € od dana 25. travnja 2018.
na iznos od 5,26 € od dana 25. svibnja 2018.
na iznos od 5,06 € od dana 25. lipnja 2018.
na iznos od 5,25 € od dana 25. srpnja 2018.
na iznos od 6,12 € od dana 25. kolovoza 2018.
na iznos od 5,81 € od dana 25. rujna 2018.
na iznos od 5,53 € od dana 25. listopada 2018.
na iznos od 5,61 € od dana 25. studenog 2018.
na iznos od 5,23 € od dana 25. prosinca 2018.
na iznos od 5,35 € od dana 25. siječnja 2019.
na iznos od 5,01 € od dana 25. veljače 2019.
na iznos od 4,37 € od dana 25. ožujka 2019.
na iznos od 4,85 € od dana 25. travnja 2019.
na iznos od 4,67 € od dana 25. svibnja 2019.
na iznos od 4,04 € od dana 25. lipnja 2019.
na iznos od 3,45 € od dana 25. srpnja 2019.
na iznos od 3,46 € od dana 25.kolovoza 2019.
na iznos od 3,64 € od dana 25. rujna 2019.
na iznos od 4,32 € od dana 25. listopada 2019.
na iznos od 4,06 € od dana 25. studenog 2019.
na iznos od 3,96 € od dana 25. prosinca 2019.
na iznos od 3,93 € od dana 25. siječnja 2020.
na iznos od 4,21 € od dana 25. veljače 2020.
na iznos od 7,07 € od dana 25. ožujka 2020.
na iznos od 6,03 € od dana 25. travnja 2020.
na iznos od 6,34 € od dana 25. svibnja 2020.
na iznos od 6,18 € od dana 25. lipnja 2020.
na iznos od 4,80 € od dana 25. srpnja 2020.
na iznos od 4,95 € od dana 25. kolovoza 2020.
na iznos od 5,27 € od dana 25. rujna 2020.
na iznos od 5,63 € od dana 25. listopada 2020.
na iznos od 5,23 € od dana 25. studenog 2020.
na iznos od 4,70 € od dana 25. prosinca 2020.
na iznos od 5,03 € od dana 25. siječnja 2021.
na iznos od 5,02 € od dana 25. veljače 2021.
na iznos od 4,65 € od dana 25. ožujka 2021.
na iznos od 4,61 € od dana 25. travnja 2021.
na iznos od 3,09 € od dana 25. svibnja 2021.
na iznos od 2,86 € od dana 25. lipnja 2021.
na iznos od 3,50 € od dana 25. srpnja 2021.
na iznos od 2,59 € od dana 25. kolovoza 2021.
na iznos od 2,51 € od dana 25. rujna 2021.
na iznos od 3,88 € od dana 25. listopada 2021.
pa do konačne isplate,
i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od iznosi 2.725,00 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 6. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita (potrošača) sa tuženikom dana 3. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 9011999126, solemniziran po javnom bilježniku Mire Malačić, dana 10. listopada 2006., broj OU- 659/2006, kojim ugovorom da se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit za kupnju stambenog objekta, u iznosu od 43.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće za dan korištenja kredita, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim istim Ugovorom. Ugovor je sklopljen na razdoblje od 15 godina, odnosno 180 mjeseci.
1.1.Prvotno ugovorena nominalna kamatna stopa iznosila je 4,70% godišnje, promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora anuitet je iznosio 238,89 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće za dan korištenja kredita.
1.2.Tužitelj i tuženik da su 8. prosinca 2015. sklopili Dodatak navedenom ugovoru, temeljem kojeg da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kredit da je još u otplati.
1.3. Nadalje, tužitelj ističe da Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da je promjenjiva sukladno odluci banke- tuženika, kako stoji u čl. 2. Ugovora, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je povrijedio tužiteljevo potrošačko pravo tako što je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba da je ništetna.
1.4. Tužitelj navodi kako je odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u 180 rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
1.5. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.6. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.
1.7. Kao što je ranije navedeno, tužitelj i tuženik su temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine dana 8. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu, a kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
1.8. Za korisnika kredita to da je značilo da se od zaključenja anexa/dodatka otplata kredita veže za valutnu klauzulu u Eur-u, u cilju d se krediti koji su bili vezani uz CHF valutu izjednače s kreditima u EUR
1.9. Tužitelj navodi da u odredbi čl. 4. Dodatka Ugovora o kreditu navedeno da preostali iznos glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 10.956,58 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke.
1.10. Nadalje, obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnog dodatka valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru o kreditu više nije postojala, u istom dodatku ugovora o kreditu netočno da je prikazan i iznos preostale kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak dodatka ugovora.
1.11. Tuženik da je na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih (ništetnih) promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu nominalnu kamatnu stopu, kao i u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.
1.12. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potraživanja, tužitelj smatra kako je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala – pravomoćnošću presuda VTS-a, kojima je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom tuženih banaka, kao i ništetnost valutne klauzule u CHF, a od koje pravomoćnosti po mišljenju tužitelja i teče zastarni rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama. Kako je pri tome utvrđeno da su banke nepošteni stjecatelji, to tužitelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a pridržava pravo i naplatiti kamatu od dana nepoštenog stjecanja za svaki pojedini obrok. Evidentno je kako se u konkretnom slučaju isprepliću instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda VTS-a u kolektivnom sporu postala pravomoćna, predmetna ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“.
1.13. Prema navedenom stajalištu tužitelja, zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2014. god. (presuda VTS-a br. Pž-7129/13-4 donesena 13.06.2014.), a pri tome su isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Istome u prilog govori i recentna sudska praksa tj. stav VSRH-a, posebice na str. 7. i 8., u kojem se jasno navodi kako zastarni rok na restituciju od 5 godina ponovo počinje teći od 13.06.2014. godine.
1.14. Na ovaj način stjecanje bez osnove i ništetnost da se međusobno ne isključuju, već dapače, nadopunjuju u mjeri u kojoj to zahtjev pravičnosti nalaže. Uopće, bilo bi nepojmljivo, i protivno pravnom poretku Republike Hrvatske, da jedna ugovorna strana stekne nepripadajuću imovinsku korist na temelju ništetne odredbe, a da druga ugovorna strana ima pravo zahtijevati povrat samo dijela te imovine, ili da to pravo uopće nema. Ista „formula“ se po stavu tužitelja primjenjuje i na ništetnost valutne klauzule, odnosno zastarni rok od 5 godina ponovo počinje teći tek od dana donošenja presude br. Pž-6632/2017-10, tj. od 14. lipnja 2018. godine.
1.15. Nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Željku Dekoviću od 21. studenog 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.417,04 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, te predlaže sudu isti odbiti uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.
2.1. Tuženik također ističe prigovore zastare, prekluzije isticanja ništetnosti pozivom na čl. 326.st.2. ZOO-a i prigovor nedostatka pravnog interesa tuženika za podnošenje predmetne tužbe.
2.2 Tuženik navodi kako pravni odnos koji je između tužitelja i tuženika zasnovan zaključenjem predmetnog Ugovora o kreditu 2006. godine u cijelosti je ispunjen od strane obje ugovorne strane (kako Banke kao Kreditora tako i tužitelja kao korisnika kredita), što je u konačnici rezultiralo zatvaranjem istoga 23. studenog 2021. godine.
2.3. Tuženik navodi kako je prvotni kredit u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF ne može biti više nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Konverzijom se, neovisno o nominaciji sporazuma (novi ugovor, dodatak, sporazum)… raniji Ugovor u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je to bio od početka.
2.4. Navedeno podrazumijeva uračunavanje i priznavanje svih učinjenih plaćanja od početka trajanja kredita, što naravno uključuje i sva plaćanja učinjena po osnovi kamata.
2.5. Tužitelj da ne može ovom tužbom tražiti vraćanje pretplate jer je to pitanje određeno ZID ZPK odnosno novim ugovorom sklopljenim na temelju tog zakona. U protivnome bi se tužitelju omogućilo ostvarivanje dvostruke koristi na štetu banke.
2.6. Tuženik navodi da je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope.
2.7. Tuženik je nadalje sukladno odredbi članka 306. st. 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke.
2.8. Nakon stupanja na snagu ZOKI, tuženik da je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. citiranog zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan.
2.9. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita, već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja, tuženik da je ipak svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta.
2.10. Budući da tužitelj svoje traženje temelji na institutu stjecanja bez osnove, to tuženik ističe prigovor zastare.
2.11. Potrošač/korisnik kredita, ovdje tužitelj, koji je prihvatio konverziju da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora koji je prestao postojati, niti temeljem takvog ugovora može od banke zahtijevati bilo kakvu isplatu pa tuženik predlaže, kao uvodno, tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao u cijelosti neosnovanima, a istome naložiti podmirenje nastalog troška vođenja postupka.
2.12. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 9011999126, otplatnog plana, dodatka ugovor o kreditu br. OV-9032/15, dopisa PBZ-a od 29. svibnja 2019., nalaza i mišljenja vještaka Željka Dekovića od 21. studenog 2025., čitanjem iskaza tužitelja.
4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i tečaja švicarskog franka za utuženo razdoblje.
7. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 1. travnja 2026. tužitelj navodi da je radi kupnje stana za potrebe stanovanja svoje obitelji, trebao uzeti kredit, a budući je već bio klijent PBZ-a, imao otvoren račun u toj banci, otišao se raspitati radi uzimanja kredita. U banci su mu ponudili kredit u CHF govoreći da je tu najmanja kamata, zbog čega se odlučio uzeti baš taj kredit. Službenik banke, osobni bankar s kojim je razgovarao da ga nije upozoravao na moguće rizika uzimanja takovog kredita, tako da mu nitko nije spomenuo mogućnost promjene tečaja ni kamatne stope.
7.1. Nakon prvog razgovora u banci, da je proteklo 15 dana kad su ga zvali da mu jave da mu je odobren kredit, budući da je mjesečna rata bila velika, umjesto na 10 godina da je uzeo kredit na 15 godina.
7.2. Nadalje, tužitelj navodi kako su mu dali na potpisivanje gotov ugovor kojeg je pročitao, koliko je mogao razumio, u banci da su mu ponudili i da uzme kredit ili u eurima ili CHF, ali su naglasili da je povoljnija i manja kamata i manja mjesečna rata kredita u CHF, zbog čega se odlučio uzeti takav ugovor. Nakon 6 mjeseci se mjesečna rata da se povećala, ali nakon par godina je narasla u duplo i više nego u duplo. Sjeća se da je prva mjesečna rata bila 770,00 kuna da bi nakon 2 godine narasla preko 2.000,00 kuna, bila cca. 2.200,00 kuna, zbog čega da je upao u probleme, takva situacija da je trajala nekoliko godina. Čuo je da postoji mogućnost konverzije, PBZ ga pozvala pisanim putem da može doći i izvršiti konverziju ugovora ako hoće, što je i učinio, nakon konverzije da je mjesečna rata kredita bila nešto povoljnija. Kredit da je otplatio u cijelosti, svaku mjesečnu ratu redovno plaćao bez obzira koliko ona iznosila, imao je trajni nalog na plaći koju je primao preko tekućeg računa u PBZ-u. U vrijeme uzimanja kredita da nije imao nikakav obrt, niti imao nekakav udio u trgovačkom društvu.
7.3. Predmetni stan da je služio isključivo za stanovanje njegove obitelji i u istom da se nije obavljala neka poslovna djelatnost.
7.4. Inače, on po struci da je diplomirani inženjer strojarstva, nije očekivao da nakon uzimanja kredita bi se mjesečne rate tako značajno povećale, zbog čega je išao u banku raspitivati se o čemu se radi, a u banci su mu odgovorili da oni nisu očekivali da dođe do takve povećanja tečaja i valute CHF.
7.5. Tužitelj navodi da su ga iz banke zvali kad je zahtjev za kredit odobren, predan mu je ugovor da ga pročita, ostavljen mu je rok od 10-ak minuta, ugovor nije mogao odnijeti kući i s nekim se konzultirati.
8. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju stambenog objekta. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.
9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku.
9.1. Naime, za novčane zahtjeve po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tuženika, zastarni rok je počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine
9.2. Valja istaći da je do prekida zastare došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to da nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
10. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 3. listopada 2006. stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 9011999126.
10.1. Člankom 1. prethodno citiranog Ugovora tuženik je odobrio tužitelju kredita za kupnju stambenog objekta, u iznosu od 43.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banaka važeće za korištenje dan kredita, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim istim Ugovorom.
10.2. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukama banke a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,70% godišnje.
10.3. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu br. 9011999126 kao promjenjiva, ista se s početnih 4,70% godišnje, tijekom otplate kredita mijenjala odlukom tuženika.
10.4. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 15 godina (180 mjeseci) i to tako da se otplaćuje u 180 mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF devize na dan plaćanja.
10.5. Prva rata dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu. Rate dospijevaju na naplatu uzastopno, svakog 25-og u mjesecu počevši od dana dospijeća prve rate.
10.6. Rok korištenja kredita je bio do 25. travnja 2007. godine.
10.7. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivno, proporcionalnom metodom) i sadržana je u ratama i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Interkalarna kamata se na temelju odredbe članka 5. Ugovora obračunava na iskorišteni iznos kredita, a dospijeva na naplatu zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu u kojem je kredit iskorišten.
10.8. Nadalje, nesporno je kako je člankom 1., 5. i 7. predmetnog Ugovora ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 7. uređen način otplate tako da se predmetni kredit otplaćuje mjesečnim ratama izraženim u valuti Ugovora, nastupom roka ispunjenja (dospijeća) pojedinog rate uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem srednjeg tečaja tuženika važećeg za valutu Ugovora na dan ispunjenja/plaćanja obveze, cit: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim ratama, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora“.
10.9. Početni amortizacijski plan se mijenjao sukladno promjenama kamatnih stopa i izračunu dostavljenog od strane banke.
10.10. Isplata kredita tužitelju od strane banke kreditora je dana 26. listopada 2006. godine u kunskoj protuvrijednosti od 43.000,00 CHF. Kredit je isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora 1 CHF =4,636552 HRK na dan korištenja kredita 26. listopada 2006. godine u iznosu od 199.371,74 HRK.
10.11. Dana 30. rujna 2015. godine je stupio na snagu izmijenjeni i dopunjen Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 142/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015) kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR.
10.12. Sukladno navedenim zakonskim propisima, tuženik je tužitelju ponudio izmjene Ugovora o kreditu u Ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
10.13. Navedenu ponudu tuženika, tužitelj je prihvatio sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od dana 8. prosinca 2015. godine, ovjerenog 8. prosinca 2015. godine kod javnog bilježnika Mladenka Čop pod br. OV-9032/15, a kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnim klauzulom u EUR.
10.14. Predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita dana 23. studenog 2021. godine.
11. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.
12. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.
13. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit konvertirao, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te konverzijom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane.
14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.
15. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
16. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
17. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
18. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
19. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.
20. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.
21. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.
22. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.
23. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.
24. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.
25. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
26. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.
27. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.
28. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate.
29. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao, pa da tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019. u predmetu AZ protv Erste Bank Hungary Zrt, primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
30. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o promjeni kamatne stope samo obavještavan, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, kao ni razumljiva.
31. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom, to da je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.
32. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnim Ugovorima o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Željku Dekoviću, dipl. oecc.
33. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak se koristio sljedećom dokumentacijom koja prileži Spisu, odnosno pregledom zakonskih odredaba: Ugovor o kreditu broj 9011999126 od 3. listopada 2006. godine/prileži Spisu. listovi 6-8/; Početni otplatni (amortizacijski) plan u CHF, Privredna banka Zagreb d.d., otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope, /prileži Spisu. listovi 9-10/; Dodatak Ugovoru o kreditu br. 9011999126 od dana 8. prosinca 2015.g., solemniziran od strane javnog bilježnika, Mladenka Čop, [adresa] pod OV-9032/15, prileži Spisu, listovi 11-13, Pregled uplata po kreditu na dan 11.09.2019.g. ./prileži Spisu. listovi 66-70/; Stvarni otplatni (amortizacijski) plan u CHF, Privredna banka Zagreb d.d.; Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015.g., Privredna banka Zagreb d.d., 8. prosinca 2015. godine, Knjigovodstvena kartica Privredna banka Zagreb d.d., na dan 12. studenog 2025. godine, Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. godine- otplatni plan u EUR do 30. rujna 2015., Privredna banka Zagreb d.d., 11. studenog 2015. godine, Zakon o obveznim odnosima - ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022 i 156/2022.), Zakon o potrošačkom kreditiranju - ("Narodne novine", br. 75/2009, 112/2012., 143/2013, 147/2013, 9/2015., 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022.), Anuitetne i kamatne tablice. Svi izračuni napravljeni su isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor - /cjelokupna dokumentacija prileži Spisu/.
34. U svom pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za područje ekonomije, grana financije i računovodstvo Željko Deković iznosi slijedeće.
34.1. Iz osnovnog Ugovora o kreditu prikazuju se nastavno u financijskom vještačenju bitni elementi za izračun: Kredit br. ugovora 9011999126, od dana 3.10.2006.g., Korisnik kredita: ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Valuta: CHF, Devizni iznos glavnice kredita: 43.000,00 CHF /kredit je isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora /1 CHF = 4,636552 HRK/ na dan korištenja kredita 26.10.2006.g. u iznosu od 199.371,74 HRK, Namjena kredita: namjenski, adaptacija stambenog objekta, Način otplate kredita: u mjesečnim ratama, Frekvencija obračuna: mjesečno, Nominalna početna kamatna stopa: 4,70%, promjenjiva direktnom metodom u skladu s odlukom kamatnih stopa kreditora, Ugovoreni broj mjeseci otplate: 180, Važeći broj mjeseci otplate: 180, Kapitalizacija:
12 mjesečna, Datum prve isplate: 26. listopada 2006., Datum prve rate: 31. prosinca 2006., Datum zadnje rate: najkasnije 25. studenog 2021., Poček/Morat. na otplatu glav.: nema, Rok korištenja kredita: do 25. travnja 2007., Način obr. poček/moratorij: nema, Otplata kredita: po srednjem tečaju banke kreditora za valutu CHF na dan plaćanja, Postotna godišnja stopa: 4,70%, Efektivna kamatna stopa: 4,80%, Kredit denominiran u kunama valutnom klauzulom u CHF konvertiran je u kredit denominiran u kunama valutnom klauzulom u EUR) na dan 30. rujna 2016. godine; iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice na dan 30. rujna 2015. - 10.956,58 EUR /Dodatak ugovora ovjeren je 8. prosinca 2015.g., Iznos početne glavnice kredita s valutnom klauzulom u EUR: 27.015,14 EUR, Početna kamatna stopa za kredit s valutnom klauzulom u EUR: 6,00 %, Dana 23. studenog 2021. godine predmetni kredit je maturiran/otplaćen
34.2. Na osnovi predmetnog Ugovora, tuženik kao kreditor, je tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit za adaptaciju stambenog kredita u kunskoj protuvrijednosti od 43.000,00 CHF isplaćen prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF devize na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora).
34.3. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 20 godina (180 mjeseci) i to tako da se otplaćuje u 180 mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF devize na dan plaćanja (čl. 2. Ugovora). Iznos rate sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja predmetnog Ugovora (čl. 2. Ugovora).
34.4. Isplata kredita tužitelju od strane banke kreditora je bila 26.10.2006. godine u kunskoj protuvrijednosti od 43.000,00 CHF. Kredit je isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora u paritetu 1CHF = 4,636552 HRK na dan korištenja kredita 26.10.2006.g. u iznosu od 199.371,74 , HRK.
34.5. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 15 godina (180 mjeseci) i to tako da se otplaćuje u 180 mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF devize na dan plaćanja (čl. 2. Ugovora). Prva rata iznosila je 537,86 CHF. Iznos rate sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja predmetnog Ugovora (čl. 2. Ugovora).
34.6. Nesporno je i kako je na temelju odredbe članka 4. Ugovora redovna kamatna stopa utvrđena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ista iznosila 4,70% godišnje. Odredbom članka 4. Ugovora kamatna stopa se obračunavala u CHF, /mjesečno dekurzivnom, proporcionalnom metodom/, sadržana je u ratama i dospijeva na naplatu zajedno s njima.
34.7. Interkalarna kamata se na temelju odredbe članka 45. Ugovora obračunava na iskorišteni iznos kredita, a dospijeva na naplatu zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu u kojem je kredit iskorišten.
34.8. Spisu ne prileži obračun efektivne kamatne stope.
34.9. Nadalje, nesporno je kako je člankom 1., 4. i 7. predmetnog Ugovora ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 7. uređen način otplate tako da se predmetni kredit otplaćuje mjesečnim ratama izraženim u valuti Ugovora, nastupom roka ispunjenja (dospijeća) pojedinog rate uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem srednjeg tečaja tuženika vrijedećeg za valutu Ugovora na dan ispunjenja/plaćanja obveze.
34.10. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o br. ugovora 9011999126 kao promjenjiva, ista se s početnih 4,70% godišnje, tijekom otplate kredita mijenjala odlukom tuženika.
34.11. Početni amortizacijski plan se mijenjao sukladno promjenama kamatnih stopa i izračunu dostavljenog od strane banke u sljedećim razdobljima.
34.12. Zakonom o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/2009, 112/2012, 142/2013, i 147/2013 i 09/2015) a posebice novelom iz 2013. godine (koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. godine) utvrđeno je ograničenje efektivne kamatne stope kod građana koji su sklopili ugovor o kreditu u valuti čija je vrijednost u odnosu na kunu u međuvremenu porasla za više od 20%, u tim slučajevima, primjenom utvrđene metodologije izračuna, utvrđena je kamatna stopa na razini 3,23% fiksno za sve vrijeme dok aprecijacija tečaja traje. Sukladno predmetnom zakonu, na sve stambene kredite s valutnom klauzulom CHF obračunava se kamata od 4,62% umanjena za 30%, odnosno nova kamata od 3,23%.
34.13. Dana 27.1.2015. stupio je na snagu Zakon o dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/2015) na temelju kojeg se otplata kredita s valutnom klauzulom u CHF provodi po fiksnom tečaju u visini 6,39 HRK za 1 CHF, za rate u redovnoj otplati, u razdoblju od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona. Iz istih razloga u izračunu više obračunatih iznosa otplatne kvote i kamata u mjesečnim ratama uslijed promjene kamatnih stopa u 2015. godini primijenjen je fiksni tečaj u visini 6,39 HRK za 1 CHF.
34.14. Dana 30. rujna 2015. godine je stupio na snagu izmijenjeni i dopunjen Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 142/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015) kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR.
34.15. Sukladno navedenim zakonskim propisima, tuženik je tužitelju ponudio izmjene Ugovora o kreditu u Ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
34.16. Navedenu ponudu tuženika, tužitelj je prihvatio sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu br. ugovora 9011999126 od dana 8.12.2015.g. kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora s valutnom klauzulom u CHF u ugovor s valutnom klauzulom u EUR.
34.17. Zaključenjem predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu dana 8. prosinca 2015. u Daruvaru broj 9012343043 izvršene su izmjene osnovnog ugovora na način da je temeljem ZID ZPK iznos konverzije kredita denominiran u CHF, zamijenjen iznosom kredita denominiranim u vrijednosti EUR (konverzija).
34.18. Konverzijom kredita utvrđena je preplata na strani tužitelja u iznosu od 26.270,63 kn, a koja je iskorištena. (jedan dio) za umanjenje daljnjih rata za 50%, čime je preplata iz konverzije u potpunosti iskorištena u razdoblju nakon konverzije do zatvaranja kredita.
34.19. Kredit je u cijelosti maturiran/zatvoren dana 23.11.2021.g.
34.20. Izračun konverzije predmetnog kredita u Dodatku Ugovoru o kreditu, br. ugovora 9011999126 od dana 8.12.2015.g. a na osnovi Ugovora o namjenskom kreditu br. ugovora 9011999126 od dana 03.10.2006.g. denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama valutnom klauzulom u EUR napravljen je sukladno Zakonu izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015). Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka –aneksa predmetnog Ugovora o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, ukalkulirao iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih rata u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) te su isti u skladu sa sklopljenim aneksom - Dodatkom ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje rate u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih rate s valutnom klauzulom u EUR. Sve uplate koje je tužitelj izvršio u korist tuženika na osnovi predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu br. ugovora 9011999126 od s valutnom klauzulom u CHF, (dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope) iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom predmetnom kreditu Dodatkom predmetnog Ugovoru o kreditu od dana 8.12.2015.g., sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 142/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015). kojim je predmetni kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
34.21. Vještak napominje kako Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 142/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015) kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR nije regulirao pitanje kamatnih stopa, već je isto ostalo u domeni odluka banaka kreditora.
34.22. Međutim, za istaknuti je kako je tuženik u konvertiranom kreditu primijenio kamatne stope, i to promjenjive, određene odlukama od strane banke kreditora za istovrsne euro namjenske kredite, a koje su bile veće u odnosu na kamatne stope na kredite valutirane u CHF, te su na konvertirani kredit na kamatne stope kakve bi one bile na samom početku ugovornog odnosa. Posljedica ovakvog pristupa banke kreditora u izračunu konverzije je veći iznos nedospjele glavnice izražene u EUR nakon konverzije kredita, a što je negativno za tužitelja.
34.23. Ako se napravi analiza promjene kamatnih stopa za predmetni kredit u ovom vještačenju na osnovi am. plana otplate kredita po početnom otplatnom planu u odnosu na otplatu kredita utvrđenog na osnovi simuliranog - konvertiranog kredita iz kojih je razvidno kako su kamatne stope za konvertirani eurski kredit bile više u promatranom razdoblju u odnosu na kredit denominiran u CHF.
34.24. Također, ako se napravi usporedni pregled promjene kamatnih stopa za predmetni kredit na osnovi am. plana otplate kredita po stvarnom otplatnom planu u CHF valuti u odnosu na otplatu kredita utvrđenog na osnovi simuliranog - konvertiranog kredita razvidno je kako su kamatne stope za konvertirani eurski kredit bile veće u promatranom razdoblju.
34.25. Iz svega navedenog u tekstu vještaka vještakovo mišljenje je: U izračunu u vještačenju /tablica 7 ovog vještačenja/ utvrđena je preplata plaćenih rata banci /otplatna kvota i kamate/ na osnovi primjene valutne klauzule i promjene kamatnih stopa od strane banke kreditora i pretplata iz konverzije kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom u EUR, tako da je napravljena usporedba početng amortizacijskog plana predmetnog kredita bez valutne klauzule, odnosno uz primjenu fiksnog srednjeg tečaja CHF-a utvrđenog od strane banke kreditora u odnosu na kunu na dan korištenja kredita tužitelju i uz početnu kamatnu stopu, naspram simuliranog – konvertiranog usporednog kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom u EUR i to u kunskoj protuvrijednosti od strane korisnika kredita a koje rate su obračunate primjenom srednjih tečajeva banke kreditora za valutu EUR na dan ispunjenja obveze u razdoblju od dana puštanja kredita u tečaj do dana otplate kredita.
34.26. Razlika između mjesečnih rata obračunatih primjenom srednjeg tečaja banke kreditora ugovorene strane valute EUR na dan plaćanja obveze banci kreditoru u stvarnom otplatnom plana po konvertiranom Ugovoru o kreditu denominiranom u kunskoj protuvrijednosti EUR valute od dana isplate kredita 26.10.2006.g. do dana otplate kredita 23.11.2021.g. koji sadrže sve promjene kamatnih stopa i otplaćenih iznosa početno ugovorenih rata kredita, odnosno novih iznosa rate i rate izračunatih u kunskoj protuvrijednosti valute primjenom fiksnog, početnog srednjeg tečaja banke kreditora u paritetu 1 CHF = 4,636552 HRK, od dana isplate kredita 26.10.2006.g. do dana otplate kredita 23.11.2021.g., iznosi ukupno 25.745,67 HRK /3.417,04 €.
34.27. Navedene razlike između mjesečnih rate prikazuju se nastavno u sljedećoj tablici 8 Specifikacija više obračunatih iznosa od strane banke kreditora u mjesečnim ratama /glavnica-valutna kaluzula i kamate/ po simuliranom/konvertiranom Ugovoru o kreditu u EUR valuti u odnosu na početni otplatni plan u CHF valuti Više obračunati iznosi u mjesečnim ratama uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj banke kreditora za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene visine kamatne stope odlukama banke kreditora u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu u obračunskom razdoblju su međusobno prebijani s negativnim razlikama kada je mjesečni rata bio manji od početnog, s time da je u specifikaciji u tablici 8 u završnom mišljenju u vještačenju prikazano izračunato mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kojim su podmirena najstarija potraživanja /negativni iznosi za tužitelja se ne mogu iskazati u tužbenom zahtjevu, iz istih razloga su prebijani s pozitivnim potraživanjima tuženika /.
34.28. Ukupan dug tuženika prema tužitelju po osnovi pretplaćenih mjesečnih rata po predmetnom Ugovoru o kreditu u odnosu na početni plan po osnovi primjene valutne klauzule u CHF i promjene kamatnih stopa sukladno odlukama kreditora u otplati predmetnog kredita, iznosi ukupno 25.745,67 HRK /3.417,04 € /, s time što se na otplatnu kvotu odnosi iznos 2.094,06 HRK /277,93 € /, a na kamatu iznos 23.651,61 HRK /3.139,11 €/.
35. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Željka Dekovića, te je u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredio tužbeni zahtjev.
36.U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik nije imao primjedbi.
37. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.
38. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 je bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u EUR, a time da nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđivanja ništetnima ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga, nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe u skladu s Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.
39. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.
40. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pod I. i II.
41. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.
42. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 27. listopada 2022., 9. rujna 2025., 28. siječnja 2026. i 1. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), trošak zastupanja na ročištu objave dana 6. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9.t.3, trošak za sastav obrazloženog podneska od 13. listopada 2022., 23. listopada 2025., 16. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr. 8.t.1., sve uvećano za 25% PDV- a, što daje iznos od 2.125,00 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.725,00 EUR.
43. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, budući je tužitelj oslobođen plaćanja istih temeljem članka 6. Zakona o izmjenama i Zakona o sudskim pristojbama /"Narodne Novine" broj 51/2023). .
Šibenik, 6. svibnja 2026.
Sudac:
Alenka Skubic
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dn-a:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
