REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1165/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika: 1. JF J, [adresa]. JF Ž, [adresa]. ŽF, Schutzenhof 36, [adresa]. JF SF pok.Ante, Proložac Donji, Put Sv.Mihovila 34 5. JF S OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. JF Č OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7.REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587zastupana po ODO Split, SS Makarska, 8. JF [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] , radi utvrđenja prava vlasništva,, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026., dana 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se tužitelj JF OIB: [osobni identifikacijski broj] jedinim vlasnikom nekretnine koju tvore d. č. zem. [katastarska čestica] pov.497 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] pov.101 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] pov.150 m2, č. zem. [katastarska čestica] pov.77 m2, ukupno površine 825 m2, od toga pod zgradom 22 m2, u K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana na skici vještaka mjernika ČF ing.geod. od 20.04.2026.g. i označena točkama A - B-C-D-E-F-G-H, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj temeljem ove presude ovlašten izvršiti polog isprave u svrhu upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime u zem ljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po osnivanju iste za k. o. [katastarska općina], uz istodobni izbris upisanih ovlaštenika i upisanih tereta , što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 29. ožujka 2022., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, da je istu stekao zamjenom nekretnina s bratom BF, a dio darovanjem od pok. oca SF, a u konačnici i dosjelošću.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 17. ožujka 2022. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 31 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz u prilog iznesenih tvrdnji; pa tako ne prilaže bilo kakav dokaz-isprave o pravnim poslovima zamjene i darovanja na koje se poziva, a niti navodi tko je od njegovih pravnih prednika i kada navodno stupio u posjed predmetne nekretnine, kakve je posjedovne čine vršio, odnosno kakva je bila kvaliteta posjeda njegovih pravnih prednika i konačno samog tužitelja, a nema ni dokaza o kontinuitetu posjeda.

2.2. Podneskom zaprimljenim 2. lipnja 2025. tuženica ŽF priznala je tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je nekretnina nekretnine koju tvore d. č. zem. [katastarska čestica] pov.497 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] pov.101 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] pov.150 m2, č. zem. [katastarska čestica] pov.77 m2, ukupno površine 825 m2, od toga pod zgradom 22 m2, u K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana na skici vještaka mjernika ČF ing.geod. od 20.04.2026.g. i označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Imotski od 23. veljače 2022., skicu izmjere geodeta Davora Bubala od 7. siječnja 2022. , rješenje Centra za socijalnu skrb Imotski od 5. lipnja 2017., obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, saslušani su svjedoci TF, KF i ZF, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 27. veljače 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 49-65 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, od 20. travnja 2026. utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi prostor za parkiranje, obradivi prostor i pomoćni objekt. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena sjeverno od lokalne nerazvrstane ulice općine Proložac (Postranjska ulica). Utužena površina omeđena je od točke A-B linijom udaljenom 1m od ruba asfalta navedene ulice, zatim od točke B-C-D-E granica je omeđena suhozidom u polovičnom vlasništvu tužitelja i susjeda mejašnika. Granica od točke E-F omeđena je suhozidom u vlasništvu susjeda mejašnika, zatim od točke F-G granica je omeđena suhozidom u polovičnom vlasništvu tužitelja i susjeda mejašnika.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka TF, KF i ZF.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 109-111 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok TF, brat tužitelja, živi u kući koja se nalazi na međi s predmetnom nekretninom. Naveo je da je tužitelj dio iste stekao zamjenom nekretnina koju je izvršio upravo s njim, a on je zauzvrat dobio vrt koji se nalazi ispred njegove kuće. Drugi dio predmetne nekretnine tužitelj da je stekao darovanjem od pok. oca SF. Osim navedenog svjedoka i tužitelja, sunasljednica pokojnog SF je njihova sestra OF, međutim, oni da su u dobrim odnosima i da su se međusobno dogovorili oko podjele obiteljskih nekretnina. Poznata su mu imena upisanih zk suvlasnika, riječ je o susjedima i sumještanima koji da nemaju nikakve veze s predmetnom nekretninom. Na predmetnoj nekretnini da nikada nije viđao lugare. Svjedokinja KF udana je za brata pok. oca tužitelja te je navela da su se njezin suprug, otac tužitelja i njihova dva brata B i Ž 1970. -ih podijelili oko obiteljske imovine na način da je predmetna nekretnina pripala ocu tužitelja. U blizini da je uredovao lugar, ali da nije zalazio na predmetnu nekretninu.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao zamjenom nekretnina s bratom BF, a dio darovanjem od pok. oca SF., te u konačnici dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Nadalje, odredbom čl. 331. b ZPP-a, propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdali razlozi da podnese odgovor na tužbu. Budući da tuženici (osim ad.3. i ad.7.) nisu poslali odgovor na tužbu u odnosu na njih je valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

25. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 6. svibnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Protiv presude na temelju priznanja može se izjaviti žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA

1. odvj. Silvija Đerek Matković, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj

3. tuženicima