Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Zk-69/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VHP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mrazu odvjetniku iz Zagreba, radi brisanja i uspostave ranijeg z.k.stanja, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3869/2022-52 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3869/2022-52 od 3. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže utvrđenje da je nevaljan i neistinit upis prava vlasništva određen rješenjem broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018. za korist RH iz [adresa] glede nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čestica broj 3261- E-2-dvosobni stan na II (drugom) katu desno, te brisanje upisa vlasništva RH iz [adresa] i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018. na način da se kao suvlasnik u 2/3 dijela predmetne nekretnine upiše tužitelj PHP , a odbijen je i zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je točkom II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa o isplate.

2. Tužitelji presudu pobijaju u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači i usvoji njihov zahtjev uz naknadu tužiteljima parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužena, u istom se u bitnom protivi svim žalbenim navodima te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu te pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je brisovna tužba kojom tužitelji, kao pravni slijednici pok. IH te kao vlasnici temeljem ranijih uknjižbi traže utvrđenje da je nevaljan i neistinit upis prava vlasništva određen rješenjem broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018., odnosno traže uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga rješenja.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, te saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja, utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

-da je na nekretnini upisanoj u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvosobnom stanu u [adresa] na II katu desno, u 2/3 dijela bio upisan JH rješenjem broj Z-12727/1995 od 11. srpnja 1995., koje je doneseno temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je isti kao davatelj uzdržavanja sklopio s SH kao primateljicom uzdržavanja;

-da je ugovor o doživotnom uzdržavanju između KH i SH ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu u spisu R1-144/79 dana 17. siječnja 1979., gdje je prilikom ovjere navedeno da u svojstvu davatelja uzdržavanja ugovor sklapa HH iz [adresa] (kasnije ulica preimenovana u [adresa]), čiji identitet je utvrđen u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice];

- da je otac KH, također imena JH , iz [adresa], OI 875631, sklopio dana 14. veljače 1994. kao primatelj uzdržavanja sa svojom suprugom ZH kao davateljicom uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu 7. ožujka 1994. pod brojem R1 -405/1994, kojim ugovorom je, uz ostalu imovinu, davateljici uzdržavanja ostavio i 2/3 dijela nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvosobn i stan u [adresa] na II katu desno;

-da se pravna prednica tužitelja pok. ZH upisala u zemljišnu knjigu kao vlasnica u 2/3 dijela gore navedene nekretnine temeljem rješenja broj Z-12727/1995 od 11. srpnja 1995., a uknjižba se temeljila na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 14. veljače 1994.;

- da je nakon smrti IH predmetnih 2/3 dijela nekretnine rješenjem o nasljeđivanju O-9285/16 od 27. veljače 2017. naslijedila tužiteljica VH, koja je bila upisana u zemljišnu knjigu pod brojem Z-11251/2017 od 2. ožujka 2017.;

- da je tužiteljica VH predmetnu nekretninu darovala svome sinu tužitelju RHP ugovorom o darovanju od 28. veljače 2017., upis kojega ugovora je proveden u zemljišnu knjigu pod brojem Z-12357/2017 od 8. ožujka 2017.

- da je tužena 7. lipnja 2017. podnijela prigovor protiv rješenja broj Z-12727/1995 od 11. srpnja 1995. (temeljem kojeg je pravna prednica tužitelja ZH bila upisana u zemljišnu knjigu), a povodom toga prigovora zemljišnoknjižni odjel je donio rješenje broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018., kojim je preinačio rješenje broj Z-12727/1995 od 11. srpnja 1995., te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva na ime RH iz [adresa] i to temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. siječnja 1979., kojim rješenjem su izbrisani i svi kasniji upisi, a koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-983/18 od 10. siječnja 2019.;

- da je tužena supruga i jedina zakonska nasljednica pok. ZH (Đuren) Ivana, sina RH, iz [adresa], koja je nakon provedbe rješenja broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018., a temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu O- 9066/18 od 27. studenog 2018., naslijedila gore opisani stan u 2/3 dijela i upisala se kao vlasnica.

7. Na temelju takvog, u bitnom među strankama nespornog, činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje:

-da rješenjem broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018. nije provedena uknjižba u korist tuženice, već je pravomoćno odbijen prijedlog za upis pravne prednice tužitelja, pa posljedično tome tužitelji, kao i njihova pravna prednica, nikada nisu bili nositelji knjižnih prava te zato nisu aktivno legitimirani za podnošenje brisovne tužbe;

- da su tužitelji iskoristili činjenicu istog imena i prezimena upisanog zk vlasnika KH (mlađi i suprug tužene) sa imenom i prezimenom oca JH (stariji - svekar tužene, otac mlađeg KH te suprug pravne prednice tužitelja pokojne IHP) i na taj način očitom manipulacijom pokušali doći do vlasništva predmetne nekretnine, koje postupanje istih sasvim sigurno nije u dobroj vjeri.

8. Tužitelji, pobijajući žalbom utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, u bitnom smatraju da je prvostupanjska presuda protivna ukidnoj odluci Županijskog suda u Varaždinu br. Gž Zk-981/2021 od 5.svibnja 2022., kao i da su tužitelji bili upisani kao vlasnici predmetne nekrentine, što je vidljivo iz povijesnog zk izvataka i Z rješenja br. Z-11251/2017, Z-12357/2017 i Z-30850/2017. Ističu da upravo tužena nikada nije bila nositelj knjižnog prava na toj nekretnini, pa suprotno utvrđenjima suda prvog stupnja, upravo tuženoj nedostaje aktivna legitimacija za podnošenje prigovora u zk postupku, što zk sud i prvostupanjski sud u ovom predmetu prešućuju u odlukama, iako su tužitelji još tijekom zk postupka upirali na činjenicu kako tužena uopće nije stranka u tom zk postupku, kao i da je za provedenu uknjižbu znala znatno ranije no što to tvrdi. Drži da prvostupanjski sud postupa nezakonito i presudom održava na snazi rješenje kojim je usvojen prigovor podnesen od neovlaštene osobe, a kojim rješenjem je i nezakon ito uspostavljeno zk stanje kakvo je bilo pred 22 godine, pri čemu su brisani višestruki upisi u korist tužitelja, što samo po sebi uzrokuje krajnju pravnu nesigurnost.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Nadalje, činjenično stanje je tijekom prvostupanjskog postupka potpuno i pravilno utvrđeno, te isto zapravo niti žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

11. To što prvostupanjski sud, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u prvom dijelu svoje presude izvodi i opširno ponavlja (točnije prepisuje iz ranije ukinute presude) nepravilan zaključak da tužitelji, kao i njihova pravna prednica, nikada nisu bili nositelji knjižnih prava te da zato nisu aktivno legitimirani za podnošenje brisovne tužbe, nije od utjecaja na donošenje konačne i pravilne odluke, jer je isti sud u prvostupanjskoj presudi ipak analizirao i savjesnost tužitelja kao stjecatelja, a također i savjesnost njihove pravne prednice, na što će se kasnije osvrnuti i ovaj drugostupanjski sud. Pritom se ističe, a kako to proizlazi ne samo iz ranije ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda Gž Zk-981/2021 od 5. svibnja 2022., već i iz stanja spisa, da je rješenjem broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018. naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva na ime RH iz [adresa] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. siječnja 1979., kojim rješenjem su izbrisani i svi kasniji upisi, pa tako i upis Z-12727/1995 na ime IH, upis Z-11251/2017 na ime VH (ovdje tužiteljice) te upis Z- 12357/2017 na ime VHP (ovdje tužitelja), pa iz navedenog nedvojbeno proizlazi da su oba tužitelja bili nositelji knjižnih prava koja su povrijeđena upravo osporavanim rješenjem.

12. Na pravnu poziciju tužitelja i ocjenu osnovanosti njihovog zahtjeva u ovom predmetu treba primijeniti odredbu 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19., dalje ZZK/96) koja propisuje da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), pri čemu se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika.

13. Zbog navedenog svakako je bilo potrebno ispitati da li činjenice navedene u tužbi i utvrđene tijekom postupka daju tužiteljima osnov da traže zaštitu prava koje im je povrijeđeno uknjižbom, kao i utvrditi savjesnost svih sudionika i postupanje s povjerenjem u zemljišne knjige, pa se u tom smislu ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst).

14. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini, prije svih kasnijih spornih i temeljem rješenja Z-30850/17 od 3. rujna 2018. izbrisanih upisa, bio upisan ŠH iz [adresa], a upis je proveden temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je isti kao davatelj uzdržavanja sklopio s SH kao primateljicom uzdržavanja te koji je ugovor ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu u spisu R1-144/79 dana 17. siječnja 1979. S obzirom na navode tužitelja tijekom postupka da je upravo njihov pravni prednik (dakle JH iz [adresa] – otac RH iz [adresa]) bio stjecatelj predmetne nekretnine, kojom je kasnije i sam raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio 14. veljače 1994. kao primatelj uzdržavanja sa svojom suprugom ZH (prednicom tužitelja) kao davateljicom uzdržavanja, valjalo je kao ključnu činjenicu, od koje zavise sva kasnija raspolaganja i mogućnost zakonitog prijenosa prava na kasnije stjecatelje, utvrditi koji je od dva KH (otac ili sin) bio davatelj uzdržavanja i stranka u ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom s LH **.**.1979.

15. Uvidom u presliku navedenog ugovora, koji je ovjeren u postupku pred Općinskom sudom u Zagrebu u predmetu R1-144/79 dana 17. siječnja 1979., utvrđeno je da je uređujući prvostupanjski sudac utvrdio identitet obiju stranaka toga ugovora, pa je tako identitet davatelja uzdržavanja utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu 92092 izdanu od SUP Zagreb i adresu navedenu u toj ispravi [adresa]. Nadalje iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24. ožujka 2017 . (list 31 spisa) proizlazi da je Gluhakova ulica preimenovana u [adresa], dok iz uvjerenja PU Zagrebačke od 30. ožujka 2017. (list 29 spisa) proizlazi da je NH, rođenom **.**.1948., izdana dana 26. prosinca 1966. osobna karta serijskog broja [serijski broj]. Konačno, iz uvjerenja o prebivalištu (list 30 spisa) proizlazi da je JH (sin KH) imao od 26. travnja 1972. do 19. siječnja 1977. prebivalište na adresi [adresa] (ranije Gluhakova), a od 19. siječnja 1977. pa do svoje smrti na adresi [adresa].

16. S druge pak strane iz uvjerenja PU Zagrebačke od 30. ožujka 2017. (list 39 spisa) proizlazi da je NH (rođenom **.**.1917.) bila izdana 26. prosinca 1966. osobna karta pod brojem 92094, dok mu je 6. prosinca 1983. izdana osobna karta pod brojem 875631, a iz uvjerenja o prebivalištu (list 40 spisa) proizlazi da je JH (sin V) imao od 9. svibnja 1945. pa do svoje smrti prebivalište na adresi [adresa].

17. Dakle, niti jedan osobni podatak KH koji je prednik tužitelja ne odgovara podacima koje je utvrdio i provjerio prvostupanjski sudac u postupku pred Općinskom sudom u Zagrebu u predmetu R1-144/79 dana 17. siječnja 1979., pa je jedini logičan i nedvojben zaključak da je ugovor o doživotnom uzdržavanju s SH sklopio prednik tužene a ne prednik tužitelja.

18. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja evidentno je da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je JH, iz [adresa], OI 875631 (otac), sklopio dana 14. veljače 1994. kao primatelj uzdržavanja sa svojom suprugom ZH (prednicom tužitelja) kao davateljicom uzdržavanja, obuhvaćena imovina njegovog sina, pa je prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja broj Z-30850/2017 od 3. rujna 2018., kojim je taj sud preinačio rješenje broj Z-12727/1995 od 11. srpnja 1995. te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva na ime RH iz [adresa] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. siječnja 1979., zapravo zemljišnoknjižni sud po prigovoru tužene ispravio grešku u upisu.

19. Slijedom takvog utvrđenja nisu od utjecaja žalbeni navodi tužitelja koji se iscrpljuju u tome da je prigovor protiv nezakonite uknjižbe tužena podnijela nakon 22 godine, jer se prema odredbi čl. 123. st. 5. ZZK rok za prigovor računa od dana dostave odluke, o čemu je sve već bilo riječ i u žalbi koju su tužitelji podnijeli protiv rješenja Z- 30850/2017 od 3. rujna 2018., a koja je odbijena. Također su neosnovani i navodi o tome da je tužena za izvršenu uknjižbu morala znati znatno ranije (jer da ju je prednica tužitelja tužila na iseljenje), s obzirom da saznanje za odluku i dostava odluke nisu isti pojmovi.

20. Nadalje, i o aktivnoj legitimaciji tužene za podnošenje prigovora također je već bilo riječi u odbijenoj žalbi koju su tužitelji podnijeli protiv rješenja Z-30850/2017 od 3. rujna 2018., pri čemu valja ponoviti da je tužena jedina zakonska nasljednica i univerzalni pravni slijednik svoga supruga KH ml., kako to proizlazi iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-9066/18 od 27. studenog 2018., pa ista svakako ima pravni interes za podnošenje pravnog lijeka protiv uknjižbe za koju njezin suprug nije ni znao da je provedena.

21. Slijedom navedenog, uknjižbom kako ju je proveo zemljišnoknjižni sud rješenjem Z-30850/2017 od 3. rujna 2018. nije došlo do povrede prava tužitelja, jer tužitelji nikakva prava na predmetnoj nekretnini nisu od nevlasnika niti mogli steći , pa posljedično nije bilo osnova udovoljiti njihovoj brisovnoj tužbi.

22. Pritom valja istaknuti da se tužitelji ne mogu s uspjehom pozivati na zaštitu koju uživa stjecatelj u dobroj vjeri na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige, jer iz dokaznog postupka proizlazi da je nekretnina čitavo vrijeme bila u isključivom posjedu tužene, pa su tužitelji svakako imali dovoljno razloga posumnjati da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je JH, iz [adresa], OI 875631 (otac), sklopio dana 14. veljače 1994. kao primatelj uzdržavanja sa svojom suprugom ZH (prednicom tužitelja) kao davateljicom uzdržavanja, obuhvaćena imovina njegovog sina, pri čemu je potpuno pravno neodlučno da li je majka tužiteljice VH u navedeni stan dolazila, pa i to da li je tamo dolazila sama tužiteljica VH, jer se dolasci u posjetu, čak i da ih je bilo, ne mogu smatrati posjedom nekretnine. Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da o dobroj vjeri ne može biti govora.

23. Stoga, kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelji nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, to je njihovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 368. st. 1. ZPP-a.

24. Žalba tužitelja ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuž iteljima naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka od 8.000,00 EUR, a predmetno rješenje o trošku utemeljeno je na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 25/13), te u donošenju istog nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je i točka II. izreke prvostupanjske presude.

25. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

26. Zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Varaždinu 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer